REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-48/2022-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR uz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku iz Požege, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB:14036333877, [adresa]., zastupana po OD Ćurković &Šanjug d.o.o iz Zagreba, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, v.p.s. 1.644,23 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 25. travnja 2024. godine u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tuženika Dominika Brekala odvjetnika u Požegi, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, 11. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe glave II. članka 2. i članka 3. Ugovora o kreditu broj 51400302242-69700012034/2005, koji je tužitelj ĐR, [adresa], zaključio sa tuženikom Addiko bank d.d. [adresa], dana 24.11.2005.godine, a koje su stranke ovjerile kod Javnog bilježnika Nike Bagarića iz Požege, Sv. Florijana 6, pod brojem ovjere OV-16381/05, koje glase:

Članak 2.

Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te Pravilnika o ovlastima Podružnice Požega, odobrava stambeni kredit za kupnju kuće, u iznosu od 17.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti u HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke Osijek, na dan korištenja kredita.

Članak 3.

3. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek, za devize na dan plaćanja.

II Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, OIB:14036333877, [adresa]. da tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.644,23 EUR, na ime stečenog bez osnove, dolje navedene iznose i to:

-za iznos od 0,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.12.2005 godine, do isplate -za iznos od 0,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.11.2008 godine,. do isplate -za iznos od 5,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.01.2009 godine, do isplate -za iznos od 4,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2009 godine, do isplate

-za iznos 1,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 17.03.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.05.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.07.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.10.2009 godine, do isplate

-za iznos od 0,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.11.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.11.2009 godine, do isplate

-za iznos od 0,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 0,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 4,24 EUR sa z.z,kamatom počevši od 15.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 0,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine, do isplate

-za iznos od 6,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2010 godine, do isplate

-za iznos od 0,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 5,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 0,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 7,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 7,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine, do isplate

-za iznos do 1,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 2,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 10,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 4,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.07.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.07.2010 godine, do isplate

-za iznos od 3,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 15,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 10,32 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,15 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 11,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 19,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 12,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 18,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 8,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 19,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 7,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 18,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2011 godine, do isplate

-za iznos od 5,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.04.2011 godine, do isplate

-za iznos od 24,29 EUR sa z.z kamatom počevši od 09.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 4,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 34,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 1,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 35,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 3,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 19.07.2011 godine do isplate.

-za iznos od 46,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.08.2011 godine do isplate.

-za iznos od 47,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.08.2011 godine do isplate.

-za iznos od 10,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.08.2011 godine do isplate.

-za iznos od 1,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.08.2011 godine do isplate.

-za iznos od 41,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2011 godine do isplate.

-za iznos od 3,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 07.09.2011 godine do isplate.

-za iznos od 37,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.10.2011 godine do isplate.

-za iznos od 4,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.10.2011 godine do isplate.

-za iznos od 34,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2011 godine do isplate.

-za iznos od 5,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 08.11.2011 godine do isplate.

-za iznos od 34,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2011 godine do isplate.

-za iznos od 6,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.12.2011 godine do isplate.

-za iznos od 35,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2012 godine do isplate.

-za iznos od 6,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.01.2012 godine do isplate.

-za iznos od 37,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2012 godine do isplate.

-za iznos od 6,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.02.2012 godine do isplate.

-za iznos od 38,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2012 godine do isplate.

-za iznos od 7,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.03.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,10 EUR sa z.z kamatom počevši od 04.04.2012 godine do isplate.

-za iznos od 8,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.04.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.04.2012 godine do isplate.

-za iznos od 9,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine do isplate.

-za iznos od 35,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.05.2012 godine do isplate.

-za iznos od 9,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.05.2012 godine do isplate.

-za iznos od 36,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2012 godine do isplate.

-za iznos od 10,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2012 godine do isplate.

-za iznos od 34,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.07.2012 godine do isplate.

-za iznos od 10,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.07.2012 godine do isplate.

-za iznos od 33,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 11,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 31,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 12,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 30,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 22.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 13,31 EUR sa z.z,kamatom počevši od 22.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 30,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 14,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 02.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 29,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 15,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 26,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 41,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 17,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 23,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 18,68 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 11.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 22,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 22,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 19,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 21,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 05.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 16,52 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 10.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 22,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 15,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 25,80 EUR sa z.z.kaamtom počevši od 14.08.2013 godine do isolate

-za iznos od 13,71 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 30,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 10,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 32,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 18.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 9,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 33,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 8,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.12.2013 godine do isplate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 % poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.srpnja 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023.godine, pa do isplate po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, sukladno odredbi članka 29.stav.Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1 Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, sve to u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe

III Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d., sa sjedištem u [adresa], upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): 080072083, osobni identifikacijski broj (OIB): 14036333877 da tužitelju ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.114,99 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, koje teku od 11. kolovoza 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. ĐR podnio je tužbu protiv Addiko bank d.d radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove. Ističe da je sa prednikom tuženika, Slavonskom bankom d.d. Osijek. dana 25.11.2005.godine, zaključio Ugovor o kreditu, broj 5140030242- 69700012034/2005, te su stranke tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijeli na potvrdu kod Javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa], pod brojem OV- 16381/05 od dana 25.11.2005.godine. Tužitelj je podigao kredit, na rok vraćanja od 8 godina. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju HNB za devize Slavonske banke d.d. na dan korištenja kredita.

1.1.Tužitelj je tuženiku otplatio kredit u cijelosti.

1.2.U navedenom ugovoru u čl. 2. ugovoreno je:

"Banka u skladu sa propisima Republike Hrvatske, te Pravilnika o Ovlastima Podružnice Požega, odobrava stambeni kredit za kupnju kuće, i zatvaranje kredita kod Slavonske banka d.d. Osijek, u ukupnom iznosu od: 17.000,00 odnosno u protuvrijednosti u HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke Osijek, na dan korištenja kredita," a u čl.4.

"Korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visini kamatne stope (ugovorene i zatezne) sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru.“

1.3. Tužitelj ističe, da je sklopio predmetni ugovor, te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a bez toga, da se sa istima zaista upoznao i razumio. Uostalom tuženik, niti na jedan način, nije tužitelja upoznao sa svojim općim aktima kao posljedicama, tj. obavezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Naime, tuženik je na ovakav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, zaključivši sa istim predmetni ugovor o kreditu, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način, da je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnicu švicarski franak, a da prije zaključenja, te u vrijeme zaključenja tog ugovora, tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik, kao i druge banke u RH, postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o Zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/13) i to člancima 81., 82., i 90, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine, te je također postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/08., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Navedeno je potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03.09.2019. godine, posl.broj Rev 2221/2018-11, gdje je nesporno zaključeno, da su banke, a tako i sam tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se om tome nije pojedinačno pregovaralo.

Obzirom na gore navedeno, da je nesporno, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika ništetne, a sve temeljem gore navedenih presuda.

1.5. U tom smislu, nesporno je da su tužitelj i tuženik predmetni Ugovor sklopili u spornom razdoblju od 01.04.2004 godine do 31.12.2008 godine, obzirom je isti sklopljen 4.12.2007. godine.

1.6. Nadalje ističe, da su sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Rev-2245/17-2, na individualne restitucijske zahtjeve primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, te se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

1.7. Takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u članku 2 i 4. Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, tj. konkretni ugovor, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnom.

1.8. Također je u članku 4 Ugovora kreditu je utvrđeno, da se tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku, po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26. stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.9. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi, da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, nego je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem. Tužitelj također mora podsjetiti tuženika da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da su sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obveznopravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja.

1.10. Zbog navedenog, smatra da su gore navedene odredbe Ugovora o kreditu, ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke.

Takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, tužitelj je oštećen za najmanje 12.784,23 kuna, odnosno tuženik je svojim nezakonitim radnjama prouzročio štetu tužitelju upravo u tom iznosu.

1.11. S obzirom na sve navedeno tužitelj predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu, kojom će utvrditi ništetnost dijelova ugovora u kojima je ugovorena valuta u CHF te promjenjivost kamatne stope, te da naloži tuženiku isplatu iznosa od 12.784,23 kuna.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 37-53) ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivi se svim dokaznim prijedlozima tužitelja, te osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe kako se u cijelosti protivi izračunu vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja, obzirom da smatraju da se isto treba odrediti na temelju nalaza i mišljenja neovisnog i nepristranog vještaka kojeg sud odredi.

2.1.Tužitelj navodi u tužbi da su mu predmetnim Ugovorom povrijeđena prava potrošača, da je ugovorna odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, ukazuje na obvezu vraćanja iznosa stečenih bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pozivajući se pri tome na odluke Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

2.2. Tuženik ističe da je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu sa Slavonskom bankom d.d. koja banka nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda, obzirom da za Slavonsku banku d.d. nije utvrđeno da bi u ugovorima o kreditu koristila nepoštenu praksu ugovoranja ništetnih odredbi vezano za promjene kamatne stope i za ugovaranje u valuti CHF.

2.3. Tuženik ističe da se postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelja dovodi u pitanje opstojnost cijelog ugovora te predlaže Naslovu pozvati tužitelja na ispravak, uz upozorenje na posljedice.

2.4. Kako je tužba podnesena dana 28.02.2022. godine, tuženik ističe materijalno pravni prigovor zastare. Naime, na zahtjev za isplatu temeljem stjecanja bez osnove primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godine, što znači da za sva potraživanja s osnova stjecanja bez osnove koja su nastala prije 28.02.2017. godine nastupila je zastara potraživanja.

2.5. Navodi da se prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

2.6. Tužba radi zaštite kolektivnih interesa nije tužba vjerovnika prema dužniku, već traženje deklaratorne odluke o tome da li je došlo do povrede prava potrošača ili ne. Niti je udruga potrošača vjerovnik, niti su tužene banke dužnik, niti se uopće u takvom postupku stranke imaju smatrati vjerovnikom odnosno dužnikom.

2.7. Tuženik ističe da su neprihvatljiva tumačenja Vrhovnog suda RH glede određivanja nastupa zastara. Smatra da takvo mišljenje sudaca Vrhovnog suda RH predstavlja težu povredu načela vladavine prava i zakonitosti, te svaki sudac koji bi slijedio takvo tumačenje počinio bi identičnu težu povredu prava tuženika na pravično i pošteno suđenje.

2.8. Institut zastare dopušten je pozitivnim pravilima, te su njegove norme kogentne, što znači da stranke a niti sud svojim ugovorima ili odlukama ne mogu mijenjati, ukidati, smanjiti ili produžiti rok zastare.

2.9. Ističe da osnova ove tužbe može biti i jedino jest poziv na institut stjecanja bez osnove, a za taj institut primjenjuje se opći zastarni rok, sukladno čl 225. ZOO-a. Sudska odluka u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača niti jednim jedinim zakonskim propisom nije navedena kao razlog koji dovodi do prekida zastare.

2.10. Tuženik nadalje smatra da tužitelj nema pravni interes za donošenje deklaratorne presude o utvrđenju ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu zaključenog između stranaka. Tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku, a obzirom da se na pravno utvrđenje iz Presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj: Pž-7129/13 dopušteno pozivati samo u parnicama za naknadu štete, a ovdje tužitelj potražuje stečeno bez osnove, stoga da ne postoji pravni osnov te pravni interes tužitelja za podnošenjem ove tužbe.

2.11. Ističe da je potrebno sagledati sve okolnosti svakog konkretnog, pojedinačnog slučaja, da bi se mogla donijeti obrazložena odluka da bi, iz razloga što su u kolektivnom sporu odredbe o valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne).

2.12. Naime, da bi se u skladu s člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/2003, 46/2007, 79/2007), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja spornih ugovora o kreditu, takve ugovorne odredbe smatrale nepoštenima ako se o njima nije pojedinačno pregovaralo.

2.13. Podredno, ukazuje i predlaže dokaze da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive, zbog čega nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost.

2.14.Kako tužitelj pritom ne navodi niti dokazuje da je prije podnošenja tužbe pozvao Banku, odnosno tuženika na plaćanje preplate, odnosno, utvrđenje da je banka nepoštena od samog početka, smatra kako tužitelju ne pripada pravo potraživati zakonske zatezne kamate.

2.15. Tuženik ističe da tužba uopće ne sadrži koje su konkretne radnje tuženika dovele do ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, pa tako ne sadrži niti onaj minimalni činjenični opis predmetnih okolnosti koje su relevantne za ovaj slučaj, slijedom čega se uopće ne može niti napraviti test da li su ugovorne odredbe ništetne ili ne.

2.16. Tuženik smatra da su tužitelj i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, s obzirom na to da je tužitelj mogao birati između kredita s valutnom klauzulom u EUR, ili pak valutnom klauzulom u CHF. Tužitelj je donio odluku da je za njega prihvatljivija valutna klauzula CHF. Odredbe o valutnoj klauzuli su bile jasne, lako uočljive i razumljive te su sva prava tužitelja kao potrošača prije, tijekom i nakon sklapanja ugovora bila poštovana u cijelosti.

Imajući u vidu navedeno-tužitelj se prije sklapanja ugovora o kreditu obratio tuženiku s kojim je, u razgovoru, pregovorima, upoznavanju sa svim mogućnostima kreditiranja, odlučio zatražiti sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF. Tuženik je u tim pregovorima vrlo jasno objasnio sve značajke ugovora, kako o promjenjivosti kamatne stope, tako i o valutnoj klauzuli CHF. Pri tome je tuženik, kako prije sklapanja, tako i za vrijeme trajanja ugovora o kreditu u cijelosti poštovao sve odredbe o pravima potrošača, vodeći računa da tužitelj jasno izrazi svoju ugovornu volju, te sukladno svom dispozitivnom pravu odluči kakav će ugovor s tuženikom zaključiti. Ugovor o kreditu imao je vrlo jasan i uočljiv tekst da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da se radi o valutnoj klauzuli CHF, što je tužitelj po vlastitom izboru prihvatio, iako je imao mogućnost izbora drugih oblika, vrste, ugovora o kreditu, bilo kunski, bilo u EUR-ima, bilo s fiksnom kamatom, bilo s promjenjivom kamatom.

2.17. Tuženik posebice napominje kako je u potpunosti postupao u skladu s člankom 301. stavkom 3. Zakona o kreditnim institucijama.

2.18. Tuženik ističe da je prema pozitivnim zakonskim odredbama bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, te je opće poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, te je svakom potrošaču opće poznata činjenica da ugovori o kreditu mogu imati promjenjivu kamatnu stopu.

2.19. Ukazuje na članak 3. Zakona o javnom bilježništvu te članak 230. Zakona o parničnom postupku koji navode da javnobilježnički akt ima dokaznu snagu javne isprave, odnosno istinit je. Stoga sadržaj predmetnog Ugovora o kreditu predstavlja pravu volju tužitelja, sve dok ne dokaže neistinitost javne isprave sukladno odredbama zakona, a o istome govori i presuda VS RH poslovni broj: Rev 895/2003. Stoga da je jasno kako je tužitelj potpisivanjem predmetnog Ugovora o kreditu iskazao svoju pravu volju, te podnošenjem tužbe dovodi u pitanje osnovni smisao i sigurnost u pravnom prometu ugovora koji se solemniziraju, obzirom da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

2.20. Tužitelj je dobrovoljno pristao i na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu, te na sve izmjene kamatnih stopa i otplatnih planova, obzirom da u nijednom trenutku nije zatražio izmjenu nijedne ugovorne odredbe, refinanciranje kredita, raskid ugovora, niti je prigovarao obavijestima o promjeni kamatne stope koje mu je dostavljao tuženik.

2.21.Ugovorena mogućnost promjene kamatne stope sukladna je pravnim standardima i pravnom uređenju do donošenja izmjene Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine, a koje su izmjene stupile na snagu 1. siječnja 2014. godine, kada je uvedena obveza glede izmjene ili usklađivanja odredbi o kamatnoj stopi u postojećim ugovorima o kreditu na način da se uvode egzaktni parametri za promjenu kamatne stope.

2.22. No, čak i u slučaju da su odredbe Ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope ništetne, učinci takve ništetnosti ne bi bili da se ima primjenjivati ona početna kamatna stopa koja je ugovorena (jer bi isto značilo da je sama odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna) nego bi bilo potrebno odrediti početnu referentnu kamatnu stopu s kojom bi se mogla usporediti kamatna stopa mijenjana od strane tuženika.

2.23. Također, da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj, odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, potrebno je utvrditi dvije stvari: uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja, sukladno članku 3. stavku 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere;

Oba se uvjeta kumulativno moraju ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu se ovdje ne radi. Sama ugovorna odredba o valutnoj klauzuli dopuštena je, i sama po sebi ne može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, jer i sam tuženik nije imao kontrolu nad kretanjem tečaja CHF, odnosno sama obveza prema kretanju CHF-a mogla je biti i niža za tužitelja, tj. podjednake su mogućnosti da tečaj kune u odnosu na CHF padne ili raste, stoga je obveza mogla biti i manja i veća od one ugovorene u Ugovoru o kreditu. Također, do 2009. godine nije bilo značajnih promjena tečaja CHF, stoga nije bilo razumno za očekivati da će isti značajno porasti, iz čega proizlazi da tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno.

2.24. Dakle, valutna klauzula u ugovorima o kreditu bila je dopuštena, kao što je i danas. Tuženik ističe kako je odredbom iz članka 22. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti.

2.25. Ističe da je oglasima upućenim svim klijentima upozoravao na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Između ostalih, tuženik je u svom glasilu pod nazivom „HYPO Times" iz 2005. upozoravao potrošače na rizik rasta tečaja, a koje glasilo je bilo javno dostupno potrošačima u poslovnicama tuženika i putem interneta, a bilo je i slano klijentima banke na njihove adrese. Iz toga jasno proizlazi da je tuženik aktivno radio na edukaciji potrošača još u 2005., dakle prije nastupanja krize i prije rasta tečaja CHF upozoravajući potrošače javnim objavama o rizicima ugovaranja dugoročnih kredita u stranim valutama, a osobito u CHF- u.

2.26. U trenutku sklapanja tuženik nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF koja se dogodila kasnije tijekom trajanja Ugovora o kreditu. Prema analizi stručnjaka čije mišljenje Trgovački sud u Zagrebu u presudi P-1401/12 citira u obrazloženju presude vidljivo je da je u razdoblju od 50 godina, od 1918. do 1968. švicarski franak jednom promijenio vrijednost, iz čega se može samo zaključiti da je CHF stabilna valuta za koju se ne očekuju veće oscilacije. Konačno, od povišenja tečaja CHF pa do danas ta valuta ima gotovo istu konstantnu vrijednost.

2.27. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne može biti nepoštena budući da nije razumno očekivati od tuženika da predvidi kretanje tečaja CHF u odnosu na kunu niti je razumno zahtijevati od tuženika da isključivo on snosi valutni rizik. Ovo shvaćanje je potvrdio i nezavisni odvjetnik Wahl u točki 69. svog mišljenja od 27.4.2017. u predmetu Ruxandra ER i dr. protiv Banca Romaneasca SA, C-186/16 .

2.28. Tuženik osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, protivi se tijeku zateznih kamata, te predloženom provođenju financijskog vještačenja. Đ se protivi da se financijskom vještaku daje zadatak da računa razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora. Stranke su se definitivno dogovorile o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli pa nema nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi da bi se za slučaj da su znale da odredba o promjenjivosti nije valjana, odlučile za fiksnu kamatu.

2.29. Također i u svezi valutne klauzule posve je neprihvatljivo tumačenje da su stranke ugovorile valutnu klauzulu s fiksnim tečajem valute. Takvo zaključivanje zapravo nema ni logike, jer bi prihvaćanjem takvog shvaćanja zapravo trebali zaključiti da stranke nisu ugovorile valutnu klauzulu. Upravo je zaštitna snaga valutne klauzule u primjeni realnog tečaja te valute za vrijeme trajanja ugovora. Suprotno tome, tada nema zapravo valutne klauzule, a što nikako ne može biti stajalište suda, a sve iz razloga što je dopušteno ugovaranje zaštite prava vjerovnika uporabom valutne klauzule.

2.30. Slijedom navedenog, valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope dopušteni su instrumenti u ugovorima o kreditu u RH, te se tuženik stoga protivi da bi se kao parametri za bilo kakav izračun uzimali fiksna kamatna stopa i fiksni valutni tečaj. Pravna praznina se nikako ne može popunjavati na takav način.

2.31. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, osobito onih kojih se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva. Tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o zakašnjenju tuženika. Nadalje, kada se uzme u obzir da je tuženik cijelo vrijeme trajanja ugovora postupao sukladno pozitivnim propisima, u skladu s dobrom poslovnom praksom, savjesno i pošteno prema svakom svom klijentu, tada tuženik ističe da nema govora da bi morao snositi svojevrsnu „sankciju“ u vidu plaćanja kamata. Ukoliko se bilo kakva obveza utvrdi prema tuženiku, tada je on za tu obvezu saznao tek primitkom presude, kada će mu sada neodrediva obveza biti pretvorena u novčanu obvezu, slijedom čega sud može obvezati tuženika na plaćanje kamata tek od dana donošenja prvostupanjske presude.

2.32. Imajući u vidu navedeno, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška.

3. Neprijeporno je da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu 25.11.2005.godine broj kredita 51400302242-69700012034/2005 prema kojem je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 17.000,00 CHF uz valutnu klauzulu sa pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom te da se kamatna stopa mijenjala i to od početne kamatne stope koja je iznosila 5,25% na 5,40%; 6,00%; 6,75%; 6,50% i 6,30%.

4. Prijeporan je osnov, visina tužbenog zahtjeva, pasivna legitimacija, zastara potraživanja te tijek zakonskih kamata.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Otplatni plan list br. 6-16, u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 24. studenog 2005. (list br. 17-23), pregled prometa za klijenta (list br. 24-34) u Nalaz i mišljenje vještakinje Sande Marinac od 19.3.2024. (list br.303-323) u Dopunu nalaza i mišljenja od 25.4.2025. (list br. 370-375). Saslušan je tužitelj na ročištu glavne rasprave od 8. listopada 2024. (list br. 344) te vještakinja na ročištu glavne rasprave na dan 15. srpnja 2025. (list br. 384).

6. Nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je podneskom od 4.5.2025. (list br. 378-38/1) uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka potražujući iznos od 1.644,23 EUR, dok u točki I tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnim samo odredbe čl. 2. i 3. koji se odnose na valutnu klauzulu, dok ne zahtjeva utvrđenje ništetnosti čl. 4. koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope.

7. Provedenim dokaznim postupkom, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 ,dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, te je odlučio kao u izreci presude.

8. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan, jer je tuženik nesporno pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, te odgovara za sve obveze proizašle iz ugovora sklopljenih sa Slavonskom bankom d.d. tako da nije odlučno što Slavonska banka d.d. nije sudionik postupka povodom kolektivne tužbe, a nije niti mogla biti jer je u međuvremenu tuženik postao pravni slijednik navedene banke.

9. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorene obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metoda izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.1. Istom presudom utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnike kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istim ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time isti postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

9.2. Presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojom se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008 godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita i tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt 249/14-2 kojom je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda br. Pž 7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

9.4. Nadalje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu broj Pž 6632/2017 kojom je odbijena, žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu koji se odnosi na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula).

9.5. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

9.6. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

9.7. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10. Uvidom u predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2005 od 24.11.2005. godine, utvrđeno je da je u čl. 2. kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 17.000,00 CHF odnosno u protuvrijednosti HRK po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Prema čl.3. na kredit se zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Prema čl. 4. Ugovora kamatna stopa je promjenjiva te se izmjena kamatne stopa smatra sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru.

10.1. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu to su ništavi dijelovi odredbe čl.2. i 3. predmetnog Ugovora u kojem članku je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF te način otplate.

11. Navedena presuda Visokog Trgovačkog suda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se odnosi na povredu kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, tako da je ništetna i odredba i čl. 4. predmetnog Ugovora u dijelu u kojem je određena promjenjivost kamatne stope temeljem jednostrane odluke tuženika.

12. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2005. godine podigao kredit u Slavonskoj banci u iznosu od oko 17.000,00 CHF. Inače je bio klijent Slavonske banke, a kredit je podigao radi dogradnje kuće i uređenja dvorišta, te je isključivo u tu svrhu kredit i iskoristio. Inače u toj kući i živi. Radio je kao prodavač, nije imao obrt niti udio u trgovačkom društvu. Kada je odlučio dići kredit, u banci su mu objasnili uvjete za dizanje kredita u CHF, naime rečeno mu je da je to najpovoljniji kredit obzirom na kamatnu stopu. Ne zna da su mu nudili kredit u EUR, misli da su mu ponudili samo u CHF. Obzirom na iznos koji je imao namjeru dići, taj kredit mu je bio povoljan te je i prihvatio sklapanje ugovora u CHF. Ne može se sjetiti da li mu je objašnjeno da je kamatna stopa promjenjiva, u to se ne razumije. Znao je da će se kamatna stopa promijeniti ali ne značajno, tako je došlo do povećanja rate za 500,00 kuna. Ne sjeća se da mu je objašnjeno temeljem kojih parametara se kamatna stopa mijenja. Također se ne sjeća da su ga upozorili na bilo kakav rizik sklapanja ugovora u CHF, a on je mislio da je to stabilna valuta. Nakon dvije godine su rate otišle značajno, imao je trajni nalog i nije ništa kasnije poduzimao nakon što su mu rate porasle. Ne sjeća se da je dobivao obavijesti o promjeni kamatne stope, a kredit je otplatio 2013. Misli da je banka pripremila ugovor jer su mu javili da ga dođe pisati. Pročitao je ugovor ali nije razumio na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Nije tražio nikakva pojašnjenja.

14. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da tuženik nije potrošaču objasnio razloge i iznio točne i razumljive kriterije na temelju kojih prosječni potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz spornih odredbi. Po ocjeni suda, tuženik je propustio informirati potrošača o općem riziku uz svaku valutnu klauzulu, a osobito da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli veznoj za CHF neusporedivo veći u odnosu na rizik u valutnoj klauzuli vezano za EUR, budući se tečajna politika HNB temelji na održavanju stabilnog nominalnog tečaja u odnosu na EUR, dok tečaj ostalih valuta u odnosu na kune nije pod kontrolom HNB-a.

15. Tužitelj je dobio unaprijed sastavljeni ugovor koji je sadržavao unaprijed od strane banke formulirane ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelju dao dostatne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku, tako da su dijelovi navedenih ugovornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu ništetni, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom I izreke presude.

15.1. Napominje se da tužitelj podneskom od 8. svibnja 2025. (list br. 378) ne zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope niti zahtjeva isplatu s tog osnova, te sud nije odlučivao o ništetnosti te odredbe, odnosno irelevantni su dalje svi navodi stranaka vezano za ništetnost odredbe o promjenjivosti kamatne stope.

16. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

16.1. Prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22 i 156/22), u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

16.2. Radi se dakle o isplati svega onog što je ugovorna strana primila temeljem ništetne odredbe ugovora, tako da je neosnovan prigovor tuženika da je osnov tužbe stjecanje bez osnove u kojem slučaju da se ne može primijeniti odredba čl. 502 c.

16.3. U konkretnom slučaju radi se o isplati temeljem ništetnih odredbi ugovorima o kreditima utvrđenih u parnici "Potrošač", te se tužitelj osnovano pozvao na odredbe čl. 502 c ZPP-a.

17. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Sande Marinac od 99.3.2024. (list br. 303-323), te Dopune Nalaza i mišljenja od 25.4.2025. (list br. 370).

17.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, koji nalaz je vještak nakon primjedbi tuženika, argumentirano obrazložio, te je temeljem istog utvrdio da je tužitelj na ime razlike više plaćene glavnice kredita zbog povećanja tečaja (ništetne odredbe) platio više iznos od 1.644,23 EUR, dok je manje plaćen iznos od 234,19 EUR, a temeljem kojeg Nalaza i mišljenja vještaka je tužitelj specificirao tužbeni zahtjev potražujući s osnova više plaćenog zbog povećanja tečaja iznos od 1.644,23 EUR. Tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun, s tim da je zahtijevao da se uzmu i negativne razlike.

18. Sud je prihvatio u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.644,23 EUR na ime razlike više plaćenih po osnovi primjene tečaja CHF, dok nije prihvatio zahtjev tuženika za prijebojem više/manje plaćenog jer tuženik nije određeno naveo za koje iznose treba izvršiti prijeboj niti je naveo kada isti dospijevaju.

18.1. Stoga je prigovor glede visine postavljenog tužbenog zahtjeva neosnovan.

18.2. Također je neosnovan prigovor tuženika vezano za tijek zakonske zatezne kamate, jer nije odlučno da li je isti nepošten stjecatelj od donošenja odluke u kolektivnom sporu, a obzirom da je prema čl. 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, tako da od primitka svakog anuiteta teku zakonske zatezne kamate.

19. Prigovor zastare nije osnovan za potraživanje s osnova valutne klauzule.

19.1. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 15. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 1.3.2022. godine, to nije nastupila zastara potraživanja.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 1., ZPP-a. Sud je priznao opunomoćeniku tužitelja nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu (list br. 289). u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 28.4. 2024. (list br. 331) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 8.10.2024. (list br. 344) u iznosu od 200,00 EUR, 50 % nagrade za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2025. (list br. 352) u iznosu od 100,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 4. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi od 15. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR.

Ukupno troškovi s PDV-om iznose 1.750,00 EUR.

20.1. Nadalje, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 331,81 EUR, te sudska pristojba na tužbu u iznosu od 33,18 EUR, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 2.114,99 EUR. Obveznik pristojbe na presudu je tuženik.

22. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 11. kolovoza 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik u Požegi

2. OD Ćurković & Partneri, d.o.o. Maksimirska cesta 25, Zagreb