REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-6679/2016-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja SD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Zagrebačke banke d.d. (OIB:92963223474), Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, koju zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Zagrebu, 2. tuženika HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), 3. tuženice KD (OIB: [osobni identifikacijski broj]), oboje iz [adresa]. tuženice DD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Silvija Gnjidić, odvjetnica u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon 9. lipnja 2025., održane i zaključene glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Klare Jandroković, odvjetnice, zamjenice punomoćnika 1. -tuženika ND, odvjetnice, 3. - tuženice osobno i zamjenika punomoćnice 4. -tuženice MD, a u odsutnosti uredno pozvanog II-tuženika, 11. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2020/08 koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. protiv ovršenika HD, KD, AD i ĐD, svi iz [adresa].

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku Zagrebačka banka d.d. parnični trošak u iznosu od 937,50 eur, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 4. tuženici DD parnični trošak u iznosu od 1.937,50 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi od 17. ožujka 2010. da je rješenjem naslovnog suda broj Ovr-2020/08 od 1. ožujka 2010. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, jer da je pobijanim rješenjem o ovrsi naloženo udaljavanje ovršenika HD, mldb. KD, AD i VD, svi iz [adresa], i svih osoba koje se zateknu u nekretnini te uklanjanje svih stvari iz nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 1 u površini 286 m2 ili 79 čh, dvorište i voćnjak u [adresa], te predaja navedene nekretnine bez osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju, "Zagrebačka banka d.d.", Zagreb, Jurišićeva 22.

Tužitelj ističe da je na predmetnoj nekretnini stekao pravo vlasništva jer da je kao kupac sa VD, AD, ĆD i mldb. KD kao prodavateljima sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnina i to kuće sagrađene na kat. čest. br. [katastarska čestica] u površini od 286 m2 ili 79 čhv, dvorišta i voćnjaka u [adresa], površine 314 hvati odnosno 1131 m2 k. o. [katastarska općina], a upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] te je isplatio prodavateljima u više navrata iznos od 1.050.000,00 DEM s naslova kupoprodajne cijene za navedene nekretnine, odnosno gotovo ukupan iznos kupoprodajne cijene (cca 90%).

Nadalje tužitelj navodi da je u posjedu iste od 2002. s time da tamo živi u obiteljskom kućanstvu s troje malodobne djece, pa da bi izvršenjem rješenja za njegovu obitelj nastala nenadoknadiva šteta s obzirom da isti nemaju drugo mjesto za stanovanje, niti kamo otići, a posebno iz razloga što bi predajom nekretnine u posjed ovrhovoditelju nastala mogućnost da isti raspolaže s njom, što bi u konačnici rezultiralo gubitkom i nekretnine i velikog iznosa novca kojeg je isti platio na ime kupoprodaje.

Tužitelj također ističe kako je u tijeku postupak pred ovim sudom pod brojem P-10444/02 koji se vodi između tužitelja i ovrhovoditelja "Zagrebačke banke d.d.", ovršenika HD, mldb. KD, AD i ĐD, svi iz [adresa] i Republike Hrvatske. Predmet istog je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je prijedlog-izjava tužitelja od 4. lipnja 2002. kojim je povučena zabilježba kupoprodajnog ugovora za kupnje predmetne nekretnine sklopljenog između gore navedenih ovršenika kao prodavatelja, te tužitelja kao kupca pod brojem Z-11442/02 od 20. svibnja 2002. upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] krivotvorina. Navodi da je takvim nezakonitim brisanjem zabilježbe otvorena mogućnost te kasnije i provedena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist "Zagrebačke banke d.d." a sve to temeljem Ugovora o kreditu uz fiducijarno osiguranje sklopljenim između ovršenika kao korisnika kredita te Zagrebačke banke d.d. kao davatelja kredita. Nadalje navodi da je1.-ovršenik HD, osuđen pravomoćnom sudskom odlukom za kazneno djelo iz čl. 31.. KZ-a nabave lažne isprave i uporabe kao prave, čime je stvorio mogućnost za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist ovrhovoditelja tako što je zajedno s ostalim ovršenicima sklopio ugovor o kreditu s istim bez namjere da se isti kredit vrati, te nezakonito upisao na ime ovrhovoditelja pravo vlasništva na nekretnini kao osiguranje za vraćanje kredita. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tužbi predlaže proglasiti nedopuštenom ovrhu u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2020/08 koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. protiv ovršenika HD, KD, AD i ĐD, svi iz [adresa], te naložiti tuženicima da mu naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od prvostupanjske presude do isplate.

2. 1. tuženik Zagrebačka banka d.d. u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj nema ni jedno stvarno pravo u odnosu na predmetnu nekretnine, nije vlasnik kako navodi u tužbi, niti zakupnik, niti najmoprimac, pa da slijedom toga nije niti ovlaštena osoba za podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom Ovr-2020/08 a koja je pokrenuta radi iseljenja. Smatra da tužbu treba odbaciti jer je podnesena od neovlaštene osobe, podredno odbiti. I-tuženik ističe da je on upisani vlasnik u zemljišnoj knjizi i da je stekao punopravno vlasništvo kao prethodni fiducijarni vlasnik jer je preuzeo nekretninu u punopravno vlasništvo od fiducijarnih dužnika (HD, mldb. KD, AD i VD).

I-tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da se kod podnošenja ovakve tužbe trebaju utužiti sve stranke ovršnog postupka (i ovrhovoditelj i ovršenici) te da je to razlog za odbačaj tužbe.

ističe da tužitelj nije uz tužbu dostavio primjerak navodnog predugovora pa ga tuženik uz ovaj podnesak dostavlja sudu da bi sud imao uvid u formu tog predugovora koji uopće nije potpisan po nijednoj ugovornoj strani, dakle niti po navodnim prodavateljima (bivši vlasnici-fiducijarni dužnici) čak niti po navodnom kupcu (ovdje tužitelju). Navodi da je to prazan list papira, na kojemu je samo pečat odvjetnika, nebitan za sam predugovor i kao takav neobvezujući niti za stranke niti za zemljišnoknjižni odjel. Predugovor može obvezati ugovorne strane ukoliko sadrži bitne sastojke glavnog ugovora, a predmetni predugovor ne sadrži uopće potpise stranaka.

Ističe da predugovori općenito govoreći, u svezi kupnje nekretnine imaju samo obveznopravne posljedice, a nikako stvarnopravne posljedice pa da tako tužitelj eventualna svoja potraživanja prema fiducijarnim dužnicima može ostvarivati obveznopravnim tužbenim zahtjevom.

Navodi da je presuda KO-4631/03 nebitna za ovaj predmet, a da je bitno da je u ovosudnom predmetu P-10444/02 tužitelj tužio osim tuženika i fiducijarne dužnike i RH, koji osporavaju njegov tužbeni zahtjev u tom predmetu te ne priznaju nikakav predugovor. Ističe da je taj navodni predugovor je pravomoćno odbijen u predmetu Z-1144/02 (tužitelj se nije žalio na rješenje) te je tužitelj ponovno podnio z.k. odjelu isti prijedlog u predmetu Z-20015/02, koji mu je također pravomoćno odbijen.

Slijedom navednog, tuženik smatra da je predmetni nevaljani predugovor tužitelj predao na zabilježbu samo kako bi šikanirao tuženika, a u tom pravcu je usmjeren i njegov prigovor u ovrsi kao i ova tužba. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U odgovoru na tužbu tuženik HD poriče da je tužitelj na predmetnoj nekretnini stekao pravo vlasništva i da je kao kupac sa VD, AD, HD i mldb. KD kao prodavateljima sklopio predugovor o kupoprodaji nekretnina.

Ističe da nikakav predugovor nije sklopljen niti je potpisan bilo kakav ugovor o prodaji nekretnine već da postoji samo nacrt pred kupoprodajnog ugovora koji nije potpisan.

Netočnim smatra navode tužitelja o isplati prodavateljima u više navrata iznos od 1.050.000,00 DEM s naslova kupoprodajne cijene odnosno da je uplatio gotovo cca 90% vrijednosti nekretnine. Navodi da je nekretnina od strane sudskog vještaka procijenjena na 2.400.000,00 DEM, a po navodu tužitelja mldb. KD kojoj pripada 155,75/1131 dijela nije ništa isplaćeno.

Nadalje ističe da su netočni navodi tužitelja da nema drugo mjesto za stanovanje niti ima kamo otići, jer da tužitelj posjeduje više nekretnina na području grada Zagreba i Republike Hrvatske.

HD ističe da je točno da je osuđen mjerom upozorenja "uvjetnom osudom" zbog povlačenja zabilježbe br Z-11442/02 od 20. svibnja 2002. ali tužitelj je istu zabilježbu predao 17. rujna 2002. pod brojem Z-20015/02 ali je rješenjem suda zabilježba odbijena.

4. U odgovoru na tužbu tuženici AD i VD osporavaju da je tužitelj ikada stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama u ZK ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] kuća broj 1 navodeći da stranke nikada nisu zaključile kupoprodajni ugovor. Ističe da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u tijeku postupak u predmetu poslovni broj P- 10444/2002 radi brisanja upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime tuženika Zagrebačke banke d.d. te radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Ističe da su tuženici VD i AD presudom broj Ko-4631/2003 od 15. ožujka 2006. oslobođeni optužbi da bi počinili kazneno djelo kako to tvrdi tužitelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid rješenje ovog suda posl.br. Ovr- 2020/08-38 od 1.3.2010. (list 5-6 spisa), presudu broj KO-4631/2003 od 15. ožujka 2006. (list 7-18 spisa), zk.ul. od 12. travnja 2010. za broj uloška: [broj ZK uloška] (list 22-23 spisa), predugovor o kupoprodaji (list 24-25 spisa), pred kupoprodajni ugovor od 20. rujna 2000. (list 45-46 spisa), članak Jutarnjeg lista od 23.1.2003. (lisgt 47 spisa), rješenje ovog suda od 5. listopada 2006. (list 48 spisa), rješenje ovog suda broj Z- 20015/02 od 6. lipnja 2006. (list 49-50 spisa), potvrdu od 6.12.2001 (list 54 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb od 30. travnja 2002. (list 55 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb od 28. svibnja 2002. (list 58 spisa), podnesak iz postupka Ovr- 2020/08 od 24.11.2008. (list 59-60 spisa), zapisnik broj KO-4631/2003 od 15. rujna 2005. (list 61-64 spisa), zapisnik broj KO-4631/2003 od 7. studenog 2005. (list 65-68 spisa), presudu i rješenje ovog suda posl.br. P-10444/02-59 od 29. rujna 2010. (list 83-88 spisa), saslušan je 2. tuženik ŠD na ročištu održanom dana 4. veljače 2011. (list 99-95 spisa), zapisnik s očevida u predmetu Ovr-2020/08 od 1. prosinca 2010. (list 101-102 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. OD (list 107 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-10074/11-2 od 26.2.2013. (list 153-154 spisa), presudu ovog suda posl.br. P-5202/16-31 od 3.3.2017. (list 219-222 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu br. Gž- 4397/2017-2 od 31.10.2017. (list 223-233 spisa), saslušan je tužitelj SD na ročištu 18.12.2019. (list 250-251 spisa), ugovor o prodaji nekretnina OPU-1360/17 (list 252-256 spisa), izvadak iz zk (list 258-261 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda Ovr-355/11.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev treće osobe SD, za proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretninama određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2020/2008 od 26. lipnja 2008. protiv ovršenika HD, KD, AD i VD, po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d., radi predaje u posjed, slobodne od stvari i osoba ovršenika, nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1. u površini 286 m2 ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa].

8. Protiv rješenje o ovrsi, poslovni broj Ovr-2020/2008 od 26. lipnja 2008. kojim je određena prethodno opisana ovrha tužitelj je u svojstvu treće osobe podnio prigovor navodeći da se ovrha vodi na nekretnini koja je u njegovom vlasništvu, ali da isto nije upisao na svoje ime u zemljišnim knjigama. Rješenjem suda, a sukladno odredbi čl. 56. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 88(05 i 121/05) tužitelj je u tom postupku upućen u parnicu, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanih odredbom čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona prema kojoj osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom.

9. Sukladno navedenom rješenju kojim je tužitelj upućen u ovu parnicu predmet ovog spora su vlasnička prava tužitelja na nekretninama koje su predmet ovrhe u postupku koji je kao ovrhovoditelj pokrenula Zagrebačka banka d.d. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj posjednik predmetnih nekretnina od 2002. i da iste koristi za stanovanje s obitelji u kojoj je troje maloljetne djece.

10. S obzirom da je tužitelj na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućen rješenjem ovršnog suda, to tužitelj nije bio u obvezi dokazivati konkretni pravni interes za pokretanje ove parnice (tako i VsRH u odlukama Rev-506/2021 od 28. ožujka 2023. i Rev-1012/2020 od 22. prosinca 2020.) niti bi njegov pravni interes prestao obustavom ili dovršetkom ovrhe.

11. Prema ocjeni ovog suda za ishod spora odlučna je činjenica je li tužitelj vlasnik i posjednik predmetnih nekretnina ili je te nekretnine tijekom ove parnice prenio u vlasništvo i posjed trećoj osobi.

12. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice u odlukama broj Rev-x-od 9. prosinca 2014., Revt-4/2018 od 4. rujna 2019….) kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama toga otuđenja. Tako u procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprječava da se ta parnica između istih stranaka i dovrši, dok je otuđenje stvari o kojoj teče parnica od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. M aterijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja parnice uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. To znači da je okolnost prodaje nekretnine ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši, ali je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika ili, drugim riječima, to što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnice ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev.

13. Na ročištu održanom 6. listopada 2020. prvotuženik Zagrebačka banka d.d. priložio je kao dokaz raspravni zapisnik s ročišta održanog 18. prosinca 2019. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3726/2017, u parničnom postupku tužitelja SD protiv tuženika Zagrebačka banke d.d., radi isplate. Iz iskaza tužitelja SD saslušanog na tom ročištu proizlazi da je nekretnine koje su predmet ovog spora prodao LD, da je u posjedu predmetnih nekretnina bio od rujna 2000. do prodaje istih u studenom 2017. Na ročištu održanom 6. listopada 2020. u ovom postupku punomoćnik tužitelja se na sadržaj priloženog raspravnog zapisnika očitovao navodom da je „danas saznao činjenicu da je tužitelj u međuvremenu prodao nekretninu.“

14. Iz priložene preslike Predkupoprodajnog ugovora od 20. rujna 2000. (list 24 – 25 spisa) proizlazi da su ugovorne strane tužitelj kao kupac te da su prodavatelji VD i AD, HD i KD, da su predmet ugovora nekretnine koje su predmet i ovog spora, da predmetni ugovor nije potpisan, dok tijekom postupka između ugovornih strana nije sporno da je tužitelj na temelju tog ugovora ušao u posjed predmetne nekretnine, jer je i tuženik HD u svom iskazu na ročištu od 4. veljače 2011. danom u ovom postupku, a što je potvrdio i tuženik VD, naveo da je tužitelja pustio u posjed svog dijela predmetnih nekretnina 2000. godine nakon što je od tužitelja primio iznos od 20.000 DEM kao akontaciju ugovorene kupoprodajne cijene, a da su tuženici predali tužitelju posjed cijele nekretnine 2003., dok su sudovi utvrdili da su prodavatelju mirno predali posjed tužitelju do najkasnije 6. prosinca 2001. (Gž-4397/17)

15. Iz rješenja ovog suda od 23. studenoga 2021. proizlazi da se s adrese predmetne nekretnine tužitelj odjavio 29. srpnja 2016. te da prema sadržaju podneska punomoćnika tužitelja od 20. prosinca 2021. tužitelj tada nije imao prijavljeno prebivalište niti boravište na području [adresa].

16. Prema priloženim odlukama Vrhovnog suda RH, broj Rev-237/18 od 30. listopada 2023., Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4397/17 od 31. listopada 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P- 5202/16 od 3. ožujka 2017. proizlazi da je tuženica Zagrebačka banka d.d. Zagreb dužna trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 974,25/1131 dijela predmetnih nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1. u površini 286 m2 ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa] koje je stekao dosjelošću.

17. Prema sadržaju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto ranijeg nazivnika suvlasničkih omjera 1131, naveden je nazivnik 4524 i ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. upisana ja kao suvlasnik predmetnih nekretnina u 623/4524 dijela. Za ostali suvlasnički dio 975,25/1131 dijela, odnosno 3901/4524 na kojem je presudom dosjelošću stekao tužitelj, razvidno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 9.11.2017. tužitelj isti prodao kupcu LD, da je na temelju ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 24.11.2021. vlasništvo predmetnog suvlasničkog dijela preneseno na RD, te da je konačno na temelju ugovora o ustupanju i fiducijarnom prava vlasništva od 23.02.2022. predmetni suvlasnički dio nekretnina upisan kao vlasništvo UD.

18. Prema zaključku suda, a na temelju izloženih činjeničnih utvrđenja proizlazi:

- da je tužitelj na temelju Predkupoprodajnog ugovora od 20. rujna 2000. stupio u posjed predmetnih nekretnina;

- da je stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama u 975,25/1131 dijela, odnosno 3901/4524 dijela, utvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4397/17 od 31. listopada 2017. :

- da je navedeni suvlasnički dio predmetnih nekretnina tužitelj prodao i predao u posjed novom vlasniku LD na temelju kupoprodajnog ugovora od 9. studenoga 2017.

- da se upis vlasništva predmetnih nekretnina na ime LD temelji na presudama poslovni broj P-5202/16 od 3. ožujka 2017. i Gž-4397/2017 od 31. listopada 2017. te kupoprodajnog ugovora od 9. studenoga 2017.

19. Pošavši od odlučne činjenice na kojoj je tužitelj temeljio ovu tužbu, a to je da je tužitelj posjednik i neupisani vlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora, a da je tužiteljevo pravo vlasništva i posjeda na istim nekretninama tijekom ove parnice utvrđeno i da je prestalo 2017., kada je tužitelj svoje utvrđeno vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina pravnim poslom prenio na treće osobe, to prema zaključku ovog suda, a ne temelju ranije izloženih pravnih shvaćanja Vrhovnog suda RH u odlukama broj Rev-x-od 9. prosinca 2014., Revt-4/2018 od 4. rujna 2019. i odredbe čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja ove parnice, za posljedicu kod donošenja ove meritorne odluke o tužbenom zahtjevu ima odbijanje tužbenog zahtjeva, jer na predmetnim nekretninama tužitelj više nema nikakva prava koja bi mogla spriječiti ovrhu u postupku Ovr-2020/2008.

20. Budući da izložene dokaze sud smatra dostatnim za utvrđenje odlučnih činjenica za ocjenu neosnovanosti tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom, to ostale dokaze sud nije našao potrebnim obrazlagati niti po prijedlogu tužitelja prekinuti ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka nakon što je rješenjem Vrhovnog suda RH broj Rev-1452/2024 od 18. veljače 2025. djelomično ukinuta presuda Gž-4397/2017 od 31. listopada 2017. u dijelu u kojem je odlučeno da je tuženik Zagrebačka banke d.d. dužan trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u dijelu 975,25/1131 predmetnih nekretnina.

21. Odluka o troškovima postupka tuženika Zagrebačke banke d.d. i DD temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) prema presumiranoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 6.636,14 eur.

22. Tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. priznat je trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za sastav podneska od 9.5.2013. prema Tbr. 8/3 25 bodova, za sastav podneska 20.2.2017. prema Tbr. 8/1 100 bodova, za pristup na tri ročišta 11.9.2018., 6.10.2020. i 3.3.2025. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako i za pristup na ročište 9.6.2025. prema Tbr. 9/100 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi 750,00 eur uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 187,50 eur ili ukupno 937,50 eur.

23. Tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. nije priznat zatraženi trošak za parnične radnje u ovom postupku poduzete do 9.5.2013., jer je tuženik do tada bio zastupan po svojim zaposlenicima.

24. Tuženici DD priznat je trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku i to za sastav dva podneska od 4.5.2010. i 13.9.2010. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, za pristup na četiri ročišta 3.12.2010., 11.9.2018., 6.10.2020. i 3.3.2025. prema Tbr. 9/2 50 bodova za svako, za pristup na dva ročišta 4.2.2011. i 9.6.2025. prema Tbr. 9/1 100 bodova za svako, za sastav žalbe 14.3.2011. prema Tbr. 10/1 125 bodova i za sastav dva podneska 9.10.2024. i 3.3.2025. prema Tbr. 8/3 25 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2 eur (s paušalom) iznosi 1,550,00 eur uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 387,50 eur ili ukupno 1.937,50 eur.

U Zagrebu, 11. kolovoza 2025.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženicima 1. i 4. po pun.

2. e oglasna ploča

3. osobno