Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-229/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. TK, iz [adresa], 2. ĆK iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika 1. SK iz [adresa], 2. RK iz [adresa], obojica zastupani po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja služnosti puta, VPS: 1.327,23 eura, nakon održane glavne i javne rasprave 28. svibnja 2025. godine u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, 11. kolovoza 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

" I. Utvrđuje se postojanje prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom:preko kčbr. [katastarska čestica] livada Uklenjak površine 639 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od točke A do točke F prikazane na Skici lica mjesta Ureda ovl. Ing. Geo. ČK iz travnja 2022. godine u širini od 3 m i dužini od 93,93 m, a za korist kčbr. [katastarska čestica] livada Grm kod kuće površine 1224 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te kčbr. [katastarska čestica] oranica Ograja i lapat pod betonom površine 964 čhv. upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je 1-tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu navedenog prava stvarne služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom u zemljišnim knjigama, prema skici lica mjesta ovlaštenog mjerničkog vještaka koja je sastavni dio ove presude, sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 2-tuženiku da ukloni svaku prepreku (dio postavljene željezno- žičane ograde, hrpe kamenja i betonskih tzv. Šlipera) po pravcu protezanja služnosti utvrđene u točci I. Ove presude, kako bi 1-2 tužitelji mogli nesmetano koristiti pravac služnosti za prolaz pješice i provoz motornim vozilima, sve to u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se 1-2 tuženicima da 1-2 tužiteljima solidarno naknade troškove ovog parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima 1 i 2 da tuženicima 1 i 2 isplate na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 959,99 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbijaju se tuženici 1 i 2 sa preostalim zahtjevom za naknadom parničnog troška iznad presuđenog odnosno do iznosa od 959,99 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelji 1 i 2 ustali su tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja prava služnosti puta navodeći da tužitelji 1 i 2 zajedno sa svojom obitelji već dugi niz godina, kao i putem svojim prednika prelaze i provoze preko dijelova 1 tuženikovih nekretnina za korist svojih nekretnina. Naime, da je 1. tužiteljica upisana vlasnicom čkbr. [katastarska čestica], a 2. tužitelj vlasnik 1689/3, sve k. o. [katastarska općina] dok je 1. tuženik upisan vlasnikom čkbr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Da tužitelji 1 i 2 ne mogu doći do svojih nekretnina nekim drugim putem osim ovoga te da do sada taj pravac služnosti nije bio upitan niti smetan te da je **.**.2018.g. IK, suprug 1. tužiteljice i otac 2. tužitelja uočio da je sa glavne ceste 2. tuženik zablokirao ulaz na dosadašnji pravac služnosti prolaza i provoza tužitelja 1 i 2 preko dijelova nekretnina u vlasništvu 1. tuženika i to sa postavljanjem željezno žičane ograde da bi dalje postavio hrpe kamenja i poslagao je cijelom desnom stranom poslužnih parcela betonske tzv. šlipere na koji način da onemogućava tužitelje 1 i 2 da dođu do svojih parcela. Stoga se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 8.12.2022. godine (list 75 i 76 spisa), te ispravljen još i na glavnoj raspravi od 11.1.2023.godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženici 1 i 2 protive se tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući da bi tužitelji 1 i 2 dugi niz godina prolazili preko dijelova nekretnina 1. tuženika za potrebe svojih nekretnina. Naime, da nekretnine u vlasniku tužitelja imaju bliži pristup drugom javnom putu koji nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i u vlasništvu je Grada Otočca. S druge pak strane, nekretnina 1. tuženika i to čkbr. [katastarska čestica] da je bila omeđena suhozidom u odnosu na javni put koji leži na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je tužitelji 1 i 2 nikada nisu koristili za svoje potrebe. Također da je svrsi shodnije da se preko nekretnine 2. tužitelja utvrdi put do nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu njegove majke, ovdje 1. tužiteljice te stoga da "nema razumne svrhe" da se sudskom presudom utvrđuje služnost puta preko dvije nekretnine u vlasništvu tužitelja koje predstavljaju poljoprivredno zemljište tim više što tužitelji do svojih nekretnina nikada nisu prelazili preko ovih čestica. Naposljetku se navodi da čkbr. [katastarska čestica] u vlasništvu 1. tuženika predstavlja u naravi vrt, a da je zakonom propisano da se nužni prolazi može osnovati kroz ograđene vrtove samo ako za to postoji osobito jak razlog, a što ovdje nije učinjeno vjerojatnim.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u izvatke iz zemljišne knjige (list 5 – 8 spisa), u katastarski plan (list 9 spisa), u izvod s geoportala (list 10 spisa), u fotografije (list 11-14 spisa), održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika, a na kojem ročištu su saslušani svjedoci OK, HK, IK, KK, EK, AK, ŠK (list 42- 45 spisa), izvršen je uvid u skicu lica mjesta (list 61 spisa), u slike lica mjesta (list 62- 68 spisa), saslušani su svjedoci JK, LK (list 80 i 81 spisa), svjedoci VK i GK (list 83 – 86 spisa) te su saslušane parnične stranke u svrhu dokazivanja (list 86 – 90 spisa), kao što su potom i dopunski saslušani svjedoci i to IK, KK, HK, MK, ŠK (list 165 – 172) te su dopunski saslušani tužitelji 1 i 2 kao i tuženici 1 i 2 (list 177 – 181).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza po ocjeni ovoga Suda nisu ispunjene pretpostavke za osnivanje stvarne služnosti dosjelošću kako to propisuje odredba čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV-a). Citirana odredba propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Stav 3. citiranog članka propisuje pak da ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje 20 godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

6. Stvarna služnost je stvarno pravo svagdašnjega vlasnika određene nekretnine da se za potrebe te nekretnine na određeni način služi nečijom nekretninom čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti ili mora propuštati određene radnje glede svoje nekretnine koje bi inače imao pravo činiti kako je to propisano čl. 186. st. 1. naprijed navedenog Zakona.

7. Članak 190. st. 1. spomenutog Zakona propisuje da vlasnik povlasne nekretnine koji ima pravo staze ovlašten je time hodati tom stazom te tako tuda k sebi puštati druge ljude, ima li pravo progoniti stoku, ovlašten je time i služiti se kolicima, a ima li pravo kolnika, ovlašten je voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom.

8. Kako to proistječe iz postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelji traže utvrđenje postojanja stvarne služnosti prolaza pješice i prolaza motornim vozilom.

9. Na ročištu na licu mjesta tužitelji 1 i 2 predočili su pravac preko nekretnina 1. tuženika preko kojih su prolazili i provozili, dok su tuženici 1 i 2 predočili put koji tužitelji 1 i 2 mogu koristiti radi dolaska do svojih nekretnina, a što je vještak mjernik evidentirao na skici lica mjesta (list 61 spisa te 65 spisa), dok su prijepori predočeni i na skicama lista mjesta (list 66-68 spisa).

10. Saslušan na licu mjesta svjedok OK naveo je da ne zna bilo što o načinu na koji su tužitelji 1 i 2 dolazili do svojih čestica osim što mu je poznato da se njihovih čestica može doći "javnim putem" s tim što je taj put sada zarastao, a ne zna koliko.

11. Svjedok HK pak navodi da su tužitelji 1 i 2 putem kojeg su predočili na licu mjesta dolazili na svoju česticu i to dva do tri puta godišnje i to kada bi išli po sijeno ili po drva te da ih u tome nitko nije smetao. Isto tako da tužitelji mogu doći do svoje zemlje i drugim putem, "ali preko tuđe zemlje".

12. Svjedok IK, suprug 1. tužiteljice, a otac 2. tužitelja navodi da se prolazilo upravo onako kako su to pokazali njegova supruga i sin te da se tako prolazilo od kada se on oženio, a da se ni jednim drugim pravcem nije prolazilo. Također, da ih nitko nije smetao u ovom prolaženju sve dok "nije došao novi gazda".

13. Svjedok KK iskazuje pak da je on ranije bio vlasnik zemlje preko koje su tužitelji pokazali da su prolazili te navodi da su stvarno prolazili par puta godišnje, a da im to nije dozvoljavao već da je to bilo "više na silu" jer da su oni išli kuda su htjeli budući je svjedok IK "bio glavni čovjek u Otočcu". Navodi da je zemlju prodao tuženicima 1 i 2 prije više od 7 godina. Isto tako da nije vodio sudski postupak protiv tužitelja radi ovog prolaženja iako je trebao. Isto tako da su tužitelji znali prolaziti do svoje zemlje ovim putem kojeg su tuženici predočili i koji je zarastao zadnjih par godina, a isto tako da su išli i jednim putem uz potok.

14. Svjedok EK naveo je da ne zna ništa o prolaženju preko čestice tuženika navodeći da je on otišao od kuće 1966. godine, a da je on svjedok dolazio do svoje zemlje koja se nalazi u blizini čestica tužitelja javnim putem jer je do tud put bio čist.

15. Svjedok MK navodi pak da su tužitelji 50 godina prolazili pješice, traktorom i sa konjima i to putem kako su predočili na licu mjesta, a da bi oni prolazili 4 do 5 puta godišnje i to im nitko nije branio. Također da tužitelji nisu prolazili kao ni bilo tko drugi ovim putem kojeg je pokazao tuženik, a isto tako da bivši vlasnici nisu tužiteljima branili prolaz.

16. Svjedok ŠK navodi pak da je pratio pokazivanje tužitelja te navodi da nije točno da bi se moglo prolaziti predočenim putom odnosno odmah nakon silaska sa ceste jer da je na tom pravcu bilo stablo klena slijedom čega tužitelji sigurno nisu mogli tuda prolaziti, a ne zna da li su oni prolazili u daljnjem dijelu puta. Svjedok navodi da ne zna kuda bi tužitelji prolazili ako je ZK imao posađeni krumpir.

17. Svjedok JK navodi da su tužitelji prolazili preko nekretnina 1. tuženika i to pješice i traktorom i to kada im je zatrebalo, a da su prolazili sigurno 15 – 20 godina pa i više. Isto tako da put kojeg su predočili tuženici da se sa istim može doći do tužiteljeve zemlje sada više nije uređen i svjedok sumnja da se može proći pješice.

18. Svjedok LK navodi da su tužitelji 1 i 2 dolazili do svoje zemlje na način da su koristili put koji prelazi preko čkbr. [katastarska čestica], odnosno put kojeg kao prolaz predočuju tuženici 1 i 2 navodeći da tužitelji 1 i 2 nisu mogli prolaziti preko čkbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu 1. tuženika jer da je ranije tu bila ograda i drvo te da nisu mogli dolaziti sa traktorom već jedino pješice, a da ih nikada nije vidio da bi tim dijelom prolazili nekim strojem ili slično. Isto tako da je postojala ograda odnosno kameni suhozid na čkbr. [katastarska čestica] i to uz samu cestu.

19. Svjedok VK navodi da on na ovome dijelu ima svoju zemlju i to čkbr. [katastarska čestica] koje čestice zove "ukljenak", a koje međe sa zemljom od 1. tuženika te navodi da preko čestica 1. tuženika nikada nije "bilo puta". Prije ZK, odnosno tuženika 1 i 2 da je to bilo vlasništvo BK, prije njega vlasništva ŽK te da je na tom mjestu bila oranica i sadio se krumpir te navodi da nije vidio tužitelje 1 i 2 da bi prolazili ovim česticama da bi došli do svojih nekretnina. Pojašnjava da je otišao od kuće za Zagreb 1959. godine, ali da je dolazio za praznike, godišnje odmore i kada bi se trebali obavljati poljoprivredni radovi. Također da tužitelji 1 i 2 na dolazak na svoje čestice koriste tzv. "lazin kolan"te svjedok predočuje pružanje toga puta na skici lica mjesta te se utvrđuje da je to put kojeg je geodeta označio prema kazivanju tuženih. Isto tako da ovaj lazin put nije prohodan jer je zarastao i treba ga očistiti, a da nije prohodan već 10-15 godina. Nadalje da on osobno nije vidio tužitelje na koji način dolaze do svoje zemlje kada je već zakrčen lazin put, no da je on na svojoj zemlji koja međi sa zemljom od tuženika vidio "kolotrag" pa da su mu susjedi kazali da su to tužitelji prolazili njegovom zemljom. Isto tako da je ranije postojalo jedno drvo i to klen koji je rastao na njegovoj zemlji, a da je on bio 1 metar od međe sa T kao što je ranije postojao i jedan zid odnosno ograda koja je bila na ulazu pa da se zbog tog zida nije moglo prelaziti preko tuženikovih parcela. Isto tako da se taj zid srušio kada se cesta proširivala, unatrag 4-5 godina.

20. Svjedokinja GK navodi da joj je poznato o kojim je nekretninama riječ jer je rodom iz Ličkog Lešća te da čestice od njezine obitelji (saslušani svjedok NK joj je bratić) međe sa česticama od tuženika te navodi da tužitelji 1 i 2 nisu radi dolaska do svojih nekretnina koristili čestice tuženika 1 i 2 jer takvog puta nije bilo. Da su svi oni koristili tzv. lazin put te je svjedokinja predočila put koji je predočen na skici lica mjesta prema kazivanju tuženika. Svjedokinja navodi da je 1967. godine otišla živjeti u [adresa] no da je dok su roditelji bili živi dolazila jako često, a nakon smrti roditelja možda svaki drugi vikend. Izrijekom navodi da su tužitelji koristili svoju zemlju na način da bi je kosili te da su za dolazak na svoje čestice koristili spomenuti "lazin put", a da nisu koristili "malinski put" jer nisu mogli budući im je smetalo veliko stablo klena. Također da se to stablo klena nalazilo na njihovoj, Jakšićevoj zemlji.

21. 1. tužiteljica u svome je iskazu navela da od kada živi da je prolazila putem preko nekretnine 1. tuženika, a kako su prolazili i njezini predci, djed i baka, u čemu ih nitko nikada nije ometao. Navodi da nikada nije prolazila spomenutim "lazinim putem" te da prije nego što je 2. tuženik postavio željeznu ogradu da ranije nikada nije bilo neke prepreke.

22. Istovjetno potvrđuje i 2. tužitelj navodeći da se iz djetinjstva sjeća dolazaka kod bake i odlazaka na njihovu zemlju za dolazak na konju se koristio sporni put,a da bi prolazili tim putem zaprežnim kolima i traktorom jedanput godišnje te da nikada nije bilo problema. Isto tako da je spomenuti lazin put jedan uzak put koji je zarastao.

23. 1. tuženik u svome iskazu navodi da mu je predmetnu zemlju darovao djed, ad je on znao sa svojim prijateljima kampirati na ovoj zemlji te da nije opazio da bi tužitelji prelazili preko ove njegove zemlje. Dapače da ih nikada nije vidio do sudskog ročišta.

24. 2. tuženik navodi da nikada nije postojao put preko zemlje čiji je sada vlasnik njegov sin, 1. tuženik već da postoji samo "lazin put", a da je to općinski put kojeg mogu koristit svi mještani. Pojašnjava da je tužiteljima bliže prolaziti preko zemlje njegovog sina nego okolo te potvrđuje da je on, 2. tuženik, 2015. godine doista zvao policiju jer je DK sjekao drva na svojoj čestice i izvlačio drva preko čestice njegovog sina na koji način je "oštetio" njivu. Također navodi nakon što mu je predočena skica lica mjesta da je na mjestu sadašnje željezne ograde postojao kameni zid dužine cca 200 m koji je uklonjen 2015. ili 2016. godine kako bi se cesta proširila.

25. Sukladno uputi višeg suda, valjalo je dopunski saslušati predložene svjedoke kako bi se nedvojbeno utvrdilo da li su i kako su tužitelji 1 i 2 prolazili i provozili preko nekretnina sada tuženih 1 i 2, koliko je to vremenski trajalo, da li je i do kada postojao suhozid na međi između nekretnina tuženih i javnog puta s kojeg se na istu pristupalo te da li je postojalo stablo klena na "Jakšića zemlji" kao i da li su i u kojoj mjeri navodno stablo klena i suhozid branili prolazak i provoz tužiteljima 1 i 2 preko zemlje tuženih.

26. Sud je stoga ponovno saslušao ZK (list 166 – 168 spisa) koji je, dakle, bivši vlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je sada u vlasništvu 1- tuženika, a koja bi trebala predstavljati poslužnu nekretninu. Navedeni svjedok je dopunski iskazao, a nakon što su mu predočene fotografije lica mjesta (list 62 – 68 spisa), da je on od glavne ceste dolazio na svoju zemlju koju je poslije prodao 2- tuženiku, preko čestice od UK "Tometinog" (saslušanog svjedoka CK) te da je dolazio traktorom i konjima. Nadalje je iskazao, a nakon što mu je predočena skica lica mjesta (list 61 spisa) da je bilo dvadesetak stabla klenića koji su bili uz tzv. "Malinacki" put, a da je to sada vidljiv put na skici lica mjesta te da taj put vodi kroz naselje Ličko Lešće. Također navodi da je postojao i zidić, da je taj zidić bio uz te kleniće, a da je zidić bio na "njegovoj zemlji". Isto tako navodi da je postojalo i jedno veliko drvo klena koje je bilo na međi sa zemljom od UK (CK, čije su čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Vezano za drvo velikog klena navodi da je isto srušeno 2014.,a da ga je srušio upravo on, svjedok, jer da se širila cesta koja vodi kroz Lešće na izvor Gacke, a da je svjedok ŠK odvezao to stablo klena njegovom vlasniku CK, zvani PK. Pojašnjava da je promjer toga klena bio toliki da su ga trebala "opasati" dva, tri čovjeka, a nakon što mu je predočena fotografija iz spisa (list 136 spisa), navodi da to nije drvo klena koje on spominje. Nakon što je svjedoku predočeno da je na ročištu na licu mjesta iskazao da su "tužitelj cijelo vrijeme dok je on bio vlasnik prolazili i provozili ovim putem" (i to putem kojeg su tužitelji predočili na licu mjesta), svjedok navodi da su tužitelji prolazili "uz potok ili Lazinim putem" jer da ovim putem kojim oni tvrde da su prolazili nisu mogli prolaziti zbog žita, krumpira te da njegov, svjedokov otac i djed, nije dozvoljavao "ni svome bratu da prolazi". Pojašnjava da su tužitelji 1 i 2 kako bi došli do svoje parcele prolazili "uz potok", a što da nije njegova, svjedokova zemlja, da su prolazili Lazinim putem, a da su prolazili i preko njegove zemlje i to možda noću jer da je znao vidjeti kolotrag. Nadalje je istakao da su njegovi preci čkbr. [katastarska čestica] kupili od ĐK kada se isti selio te navodi da mu je ZK Ć otac, Jergović Martin djed, a FK, Martinov pradjed. Nadalje, a nakon što je svjedoku predočena skica lica mjesta, ističe da je orao svoju česticu nekih 10 – 15 m od ceste (javnog puta) odnosno od tog "Malinskog puta" u širini od 20 m, a u dužini od 70 m te da je orao, a nakon primjedbe da je na skici lica mjesta pokazao da je orao i preko vidljivog grmlja, svjedok je uzvratio da je orao nakon istoga. Da je tako obrađivao svoju nekretninu 14, 15 godina, a zajedno sa ocem cca 50 godina. Spomenuti zidić da je bio cijelom dužinom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je pojasnio da se prije proširenja javnog puta – Malinskog puta koje je bilo 2014. godine nije moglo ući na njegovu sada bivšu parcelu, ovdje prijepornu. Ponovno ističe da onako kako su svoj prolazak pokazali tužitelji, a što da je prikazano na skici lica mjesta (list 61 spisa), da nisu mogli prolaziti jer da je on tu orao i da je bilo žito. Vezano za spomenuti potok navodi da se potok nalazi na mjestu gdje je vidljivo raslinje na skici lica mjesta, a uz među sa čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Izrijekom navodi da tužitelji 1 i 2 nisu mogli prolaziti onako kako su to pokazali na licu mjesta jer da tako nije bilo "moguće prolaziti" upravo jer je postojao zidić te jer je bilo "veliko drvo klena". Na izričito pitanje zašto je svjedok na ročištu na licu mjesta izjavio da su "tužitelji cijelo vrijeme dok je on bio vlasnik prolazili i provozili ovim putem", a da sada iskazuje drugačije, svjedok navodi da ostaje pri iskazu kojeg je danas iznio (23. travnja 2025.).

27. Dopunski saslušan svjedok HK ostao je u cijelosti pri svome iskazu navodeći da, koliko on pamti, da su tužitelji 1 i 2 prolazili preko čestice od 1-tuženika jer da njezin bivši vlasnik ĐK na toj čestici ništa nije radio, a da kada je česticu kupio TN, zvani " S", koji je djed od saslušanog svjedok Jergović KK, da je možda dvaput nešto radio na toj zemlji. Svjedok ne zna, odnosno ne može reći, da li je bio neki zidić uz Malinski put s tim što navodi da je bilo drvo klena te je iznio da se drvo nalazilo na međi prema čestici od CK, zvani PK (čkbr. [katastarska čestica]) te je još opisao da je stablo klena bilo u ravnini parkiranih automobila udesno na fotografiji 1 skice lica mjesta (list 62 spisa). Svjedok je naveo da se zbog navedenog drva klena moglo lakše prelaziti preko čestice od UK jer da se preko čestice od navedenog prelazila cesta i odmah se uz potok išlo kući od tužitelja, ali da se prelazilo i preko čestice od TN odnosno tuženika. Pojasnio je još da je na ovom dijelu preko TN (tuženih) na ulazu bilo malo brdašce pa da je bilo lakše ići preko zemlje od CK, a onda da se dalje išlo preko zemlje TN. Međutim, navodi da nije gledao od svoje kuće s koje strane tko prolazi, odnosno da nije vidio kuda tužitelji prolaze. I ovaj svjedok navodi da fotografija drveta (list 136 spisa) nije fotografija klena o kojem iskazuje u svome iskazu, odnosno da stablo klena nije bilo tako debelo već je moglo biti promjera 50 – 70 cm. Naposljetku je istakao da je on na svoju česticu dolazio preko čestice od UK te da je jednostavnije provoziti sa traktorom i traktorskom prikolicom tako da klen bude sa lijeve strane.

28. Svjedok MK također je ostao pri svome iskazu potvrđujući da se stablo klena nalazilo na "Tometinoj zemlji" koje stablo su posjekli negdje prije 20-ak godina kada su proširivali cestu. Nakon što mu je predočena skica lica mjesta (list 61 spisa), svjedok pokazuje sredinu čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao mjesto na kojem se nalazilo spomenuto stablo klena. Na pitanje s koje strane bi tužiteljima 1 i 2 kada bi išli sa javnog puta prema svojoj zemlji "ostajalo" stablo klena, svjedok je naveo da bi im stablo klena "ostajalo s lijeve strane".

29. Svjedok ŠK ostao je također pri svojim navodima navodeći još da je spomenuto stablo klena bilo na Tometinoj zemlji, dakle, na zemlji od Jakšić Dane, a nakon što je svjedoku predočena skica lica mjesta (list 61 spisa), navodi da je to stablo klena bilo "točno na međi Tometine zemlje i zemlje od tuženika). Svjedok je također pojasnio da je postojao i zidić koji je dijelio javni put od "zemlje TN", da je u nastavku tog klenića, a prema gradu bilo još nekoliko stabla klenića. Svjedok zaključuje da tužitelji 1 i 2 nisu prolazili putem do svojih "gromača", odnosno svoje zemlje, kako su pokazali na licu mjesta jer da nisu mogli od zidića, od drveta i zbog toga što je zemlja bila izorana i to dio, a dio je bila livada kojom se nije moglo prolaziti jer je bilo drvo klena. Naprotiv, da su tužitelji 1 i 2 prolazili tako da bi išli od javne ceste (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), zatim preko zemlje od R, zatim preko Tonkovićeve zemlje, Jakšićeve i sve do svoje ograde – lese te svjedok predočuje na skici lica mjesta da su to čkbr. [katastarska čestica]. Također navodi da je moguće sa traktorskom prikolicom punom sijena doći sa "gromača" do javne ceste.

30. Premda dio svjedoka iskazuje istovjetno tužiteljima 1 i 2, a dio tuženicima 1 i 2, Sud je posebno cijenio iskaz svjedoka KK, bivšeg vlasnika čestice preko kojeg se predlaže utvrđenje prava služnosti koji je prvotno naveo na licu mjesta da su tužitelji preko ove čestice prelazili par puta godišnje, ali da je to bilo "više na silu" te da im on to nije dozvoljavao. Isto tako svjedok je potvrdio da su tužitelji znali prolaziti do svoje zemlje i putem kojeg su tuženici predočili (Lazin put) kao da su dolazili i "jednim putem uz potok". Na licu mjesta izrijekom je naveo "da su tužitelji cijelo vrijeme dok je on bio vlasnik prolazili i provozili ovim putem", međutim, dopunski saslušan izmijenio je svoj iskaz u smislu da tužitelji 1 i 2 nisu mogli prolaziti navedenom trasom kako su pokazali "jer da je bio zidić i da je bilo veliko drvo klena", ističući na primjedbu da mu se iskaz razlikuje od iskaza na licu mjesta, da ostaje pri iskazu kojeg je iznio na glavnoj raspravi (23. travnja 2025. godine).

31. Premda je nejasno iz kojeg razloga je svjedok na glavnoj raspravi iskazivao bitno drugačije u odnosu na ročište na licu mjesta, Sud je ipak imao u vidu da je na glavnoj raspravi svjedok detaljno objasnio pružanje zidića, lokaciju velikog drva klena, a što je sve podudarno iskazu svjedoka ŠK koji je već i u svom prvom iskazu pojasnio da tužitelji nisu mogli prolaziti početkom navodnog puta preko čestica 1. tuženika jer da je na tom pravcu bilo stablo klena zbog kojeg nisu mogli prolaziti. Ovakve iskaze potvrdio je i svjedok VK navodeći još da je postojao i zid odnosno ograda na ulazu, a zbog kojeg zida se nije moglo prelaziti preko parcele 1. tuženika. Postojanje takvog zida potvrđuje i 2. tuženik u svome iskazu navodeći da je na mjestu sadašnje željezne ograde koju je on postavio (a koja je vidljiva na fotografijama lica mjesta (list 62 spisa) postojao kameni zid koji je uklonjen 2015. ili 2016. godine radi proširivanja ceste.

32. Sud je pri tome imao u vidu i iskaz svjedoka MK koji, doduše, navodi da nije bilo bilo kakvog zidića od glavne ceste pa prema parceli tuženika, no, navodi da je doista postojalo stablo klena koje je locirao da se nalazilo na sredini čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na izričito pitanje s koje strane bi im navedeno stablo klena ostajalo kada bi tužitelji 1 i 2 išli sa ceste prema svojoj zemlji – "gromačama", svjedok je decidirano iznio da bi im stablo klena ostajalo sa lijeve strane. Uzimajući u obzir ovakav iskaz, proistječe da su onda tužitelji 1 i 2 radi dolaska na svoju zemlju prelazili preko zemlje od CK "Tometinog", Tonkovićeve zemlje, odnosno preko čkbr. [katastarska čestica] pa sve do svoje čkbr. [katastarska čestica]. U protivnom, da su tužitelji 1 i 2 prelazili preko čkbr. [katastarska čestica] i to u pravcu kako oni tvrde (list 61 spisa), tada bi im prilikom dolaska sa javnog puta na svoju česticu drvo klena "ostajalo" sa desne strane.

33. S obzirom na izneseno, a imajući u vidu podudarne iskaze svjedoka KK, CK, ŠK, a dijelom i svjedoka ĆN te SN, po ocjeni ovoga Suda, ne mogu se zanemariti njihovi podudarni navodi o postojanju suhozida na međi između tuženikove nekretnine i javnog puta s kojeg se na istu pristupalo te postojanje stabla klena na "Tometinoj zemlji" što je predstavljalo prepreku za prolazak i provoz tužiteljima 1 i 2. Pri tome valja istaći da Sud ne može prihvatiti niti dijelove navoda svjedoka VK i GK u smislu da bi tužitelji 1 i 2 za dolazak na svoju nekretninu koristili "Lazin put" s obzirom da je na licu mjesta utvrđeno da je isti sada neprohodan, a osim toga, svjedoci kojima Sud poklanja vjeru, suglasno su iznijeli da su tužitelji koristili put koji vodi preko zemlje od CK, MK, SN, odnosno uz potok, a ne preko parcele tuženika.

34. Cijeneći sve navedeno po ocjeni ovoga Suda na temelju izvedenih dokaza nije nedvojbeno utvrđeno da bi tužitelji 1 i 2 izvršavali stvarnu služnost odnosno njezin sadržaj 20 godina pa da bi na taj način stekli stvarnu služnost dosjelošću.

35. Na temelju izvedenih dokaza Sud nije mogao utvrditi niti savjesnost tužitelja 1 i 2 niti točno vrijeme izvršavanja sadržaja tražene služnosti iz kojeg razloga Sud nije mogao usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev.

36. Budući su tužitelji 1 i 2 izgubili parnicu to su dužni tuženicima 1 i 2 naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Sud je tako priznao zatraženi trošak, ali u vidu jednokratne nagrade (tbr. 7. toč. 2. OT) u iznosu od 398,17 eura uvećano za 10% radi zastupanja dvije stranke u iznosu od 39,82 eura što daje iznos od 437,99 eura (i to za četiri radnje – sastav odgovora na tužbu, ročište na licu mjesta, zastupanje na ročištu od 9.12.2022. te za zastupanje na ročištu od 11.1.2023.).

Također je priznat i zatraženi PDV u iznosu od 109,50 eura.

Nakon toga, priznat je trošak zastupanja na ročištima od 1. travnja 2025. , 23. travnja 2025. i 28. svibnja 2025. godine, u iznosu od po 50 bodova (100,00 eura) za svako ročište, što daje dodatni iznos od 300,00 eura, uvećano za 10% radi zastupanja dvije stranke u iznosu od 30,00 eura, što daje iznos od 330,00 eura, što sa PDV-om od 82,50 eura da je iznos od 412,50 eura.

38. Proistječe da su tužitelji 1 i 2 dužni tuženicima 1 i 2 naknaditi parnični trošak u iznosu od 959,99 eura.

39. Iz tog razloga je valjalo odbiti tuženike 1 i 2 sa viškom zatraženog parničnog troška iznad dosuđenog te Sud nije priznao zatraženi trošak za sastav podneska od 13.5.2020. kojim se samo ispravlja prezime predloženog svjedoka, a što je greška same punomoćnice.

40. Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 11. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu, Bartola Kašića 4

2. pun. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu, Ljudevita Gaja 22