REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-57/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Beatrix Crnogorac, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja ĐST, vl. [obrt], obrt za autolakirerske i limarske usluge, Prepuštovec, Glavna 75, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničko društvo Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate 431,90 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika ĐS, zamjenika punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 431,90 EUR (slovima: četiri stotine trideset jedan euro i devedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 14. travnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 352,31 EUR (slovima: tri stotine pedeset dva eura i trideset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka , kao neosnovan.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 6. travnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke BMW 520 D, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika CS iz [adresa], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku čiji su djelatnici 22. svibnja 2024. procijenili štetu i sastavili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti svoje vozilo kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak voz ila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te za svoju uslugu ispostavio račun br 104/1/1 u iznosu od 2.189,31 EUR (s uključenim PDV-om). Tuženik je račun ovjerio odnosno likvidirao za iznos od 1.757,41 EUR, dok razliku od 431,90 EUR, koja je ujedno predmet ovog spora, nije platio. Neplaćenu razliku opravdava cijenom rada limara/lakirera kojeg tuženik priznaje. Tužitelj ističe da tuženik priznaje cijene proizvoljno, dok je službena cijena sata rada njegove radionice 40,00 EUR /sat + pdv. Tužitelj je s oštećenikom kao vlasnikom popravljenog vozila sklopio dana 4. rujna 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 431,90 EUR na primatelja, tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2./ Tuženik u odgovoru na tužbu (list 64.-69. spisa) osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti; aktivnu i pasivnu legitimaciju te nastanak štetnog događaja i odgovornost. Navodi da iz dokaza koje je tužitelj dostavio ne proizlazi da bi on u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vlasnik vozila ili osiguranik, kao i da bi tuženik bio odgovorni osiguravatelj. Osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju dostavlja tužitelj te visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u predmetnoj tužbi. Međutim, oštećenik je odlučio odabrati opciju popravka vozila po skupljoj cijeni. Time je povrijedio ne samo opće načelo obveznog odnosa, već i ugovor koji je imao s tuženikom i kojim je u t. E.1.t.2. i H.2.t.7. Uvjeta o kasko osiguranju cestovnih vozila ugovoreno da se popravak vozila ima izvršiti na mjestu (radionici) koje odredi tuženik. Konačno, tuženik ukazuje i da stavke izvida štete nisu suglasne s računom tužitelja.

3./ Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP). Nije izveden dokaz prometno tehničkim vještačenjem niti je prihvaćen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja kao i saslušanjem oštećenika u svojstvu svjedoka. Navedeni dokazi su prema ocjeni suda nesvrsishodni jer se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza, dok bi se njihovim izvođenjem postupak samo odugovlačio te bi se stvarali nepotrebni troškovi, a ishod spora bio bi isti.

4./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 431,90 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 14. travnja 2024. do isplate.

6./ Između stranaka su sporni aktivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika, osnov i visina tužbenog zahtjeva te postojanje doprinosa oštećenika visini nastale štete, a sve s obzirom na tvrdnju tuženika da je odabrao opciju popravka vozila u servisu različitom od onog na kojeg ga je uputio tuženik.

7./ Uvidom u ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 4. rujna 2024. (list 15. i 16. spisa) utvrđuje se da je CS ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa br. 104/1/1 i na temelju izvida štete br. 240803200180/2 u iznosu od 431,90 EUR. Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 26. rujna 2024. (list 17. i 18. spisa).

8./ Odredba članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Nadalje, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9./ Osim toga, za istaknuti je da prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Sukladno st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova obveza se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO-a).

10./ Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredaba, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11./ Iako tuženik osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost, stav je ovog suda, imajući u vidu sadržaj dokumentacije u spisu, prema kojoj je oštećenik tuženiku prijavio štetu iz štetnog događaja od 6. travnja 2024., povodom koje je tuženik pregledao vozilo, sačinio izvid i procjenu štete (list 73. spisa) te oštećeniku dostavio upute o radionici za popravak vozila (list 80. -82. spisa), a nakon toga i ponudu za isplatu osigurnine od 11. srpnja 2024. (list 11. spisa) temeljem koje je isplatio naknadu u nespornom iznosu (list 12. spisa), da je time tuženik konkludentno priznao kako nastanak štetnog događaja, tako i odgovornost za naknadu štete nastale njegovom osiguraniku. Slijedom navedenog, navodi tuženika u kojima osporava nastanak štetnog događaja i odgovornost utvrđuju se paušalnima, a time i neosnovanima.

12./ Iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik pregledao oštećeno vozilo te sastavio izvid štete br. 240803200180/2 (list 10. i 73. spisa) u kojem su specificirana oštećenja na vozilu, dijelovi za zamjenu, dijelovi za popravak i radno vrijeme popravka (limara 7,4 sata i lakirera 6,8 sati), kao i potrošni materijal limara (6,88 EUR) i lakirera (187,20 EUR).

13./ Uvidom u račun koji je tužitelj izdao vlasniku vozila 10. srpnja 2024. (list 9. spisa) proizlazi da je upravo onu količinu radnih sati iz izvida štete tužitelj obračunao u računu, te da se isti, između ostalih stavki, odnosi na autolimarski rad u trajanju od 7,4 sata po cijeni od 40,00 EUR po satu uvećano za PDV (296,00 EUR) te autolakirerski rad u trajanju od 6,8 sati po cijeni od 40,00 EUR po satu uvećano za PDV (272,00 EUR), potrošni materijal limara (29,60 EUR) i potrošni materijal lakirera (187,20 EUR). Iako tužitelj nije decidirano obrazložio cijenu potrošnog materijala limara koja se u manjem iznosu razlikuje od one koju je tuženik naveo u svom izvidu štete broj 240803200180/2 (razlika u iznosu od 22,72 EUR) sud je u tom dijelu visine tužbenog zahtjeva (a uzimajući u obzir njezinu neznatnost u cjelokupnom tužbenom zahtjevu) odluku donio temeljem slobodne ocjene dokaza (članak 223. I 464.a ZPP-a). Cijena potrošnog materijala lakirera obračunata je u istom iznosu i u izvidu štete tuženika i ispostavljenom računu tužitelja.

14./ Iz sadržaja dokumentacije u spisu proizlazi da tuženik osporava cijenu radnog sata tužitelja. Glede okolnosti da je tuženik ukazao oštećeniku na obvezu popravka vozila u radionicama na koje ga je uputio (list 80. spisa), a po jeftinijoj cijeni popravka, ovaj sud ističe stav da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, što je također i mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 49.-52. spisa). Pritom se ističe i da je tuženik, na temelju računa drugog servisa (list 214. spisa), u kojem je kao cijena radnog sata naznačen iznos 40,00 EUR + pdv, drugom oštećeniku priznao troškove popravka vozila, uključujući i cijenu radnog sata u fakturiranom iznosu, u cijelosti (list 215. spisa). Navedena isprava ne odnosi se na predmetni štetni događaj, no iz iste proizlazi da sam tuženik u odnosu na određene popravke oštećenih vozila priznaje u cijelosti službenu cijenu radnog sata tužitelja i to u vremenskom razmaku od samo mjesec i pol dana prije osporavanja te iste cijene radnog sata tužitelja u ovom predmetu. Slijedom svega navedenog, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik nije doprinio nastanku štete u smislu čl. 1092. ZOO-a jer je slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

15./ S obzirom da je tužitelj oštećeniku obračunao cijenu sukladno cjeniku (list 14. spisa), dakle onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu svojim klijentima pod jednakim uvjetima, tuženik je, kao osiguratelj, dužan isplatiti upravo tu cijenu radnog sata obračunatu po navedenom cjeniku (satnici) tužitelja. Slijedom navedenog, u cijelosti je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 431,90 EUR koji je tuženik dužan isplatiti u smislu čl. 921. i čl. 943. ZOO-a.

16./ Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate , a prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a tuženik duguje zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju. Iz dopisa tuženika od 7. svibnja 2024. (list 79. spisa) proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 13. travnja 2024., stoga je sud priznao tužitelju zatezne kamate zatražene od 14. travnja 2024. pa do isplate. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO - a. Stoga je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

17./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 223. spisa), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak parničnog postupka za sastav tužbe od 9. siječnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife); za zastupanje na ročištu 15. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te zastupanje na ročištu za objavu presude 29. kolovoza 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što ukupno iznosi 250,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (62,50 EUR) (T.br. 46 Tarife), što sveukupno iznosi 312,50 EUR.

18./ Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba) trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja tog podneska. Tužitelj tako ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe, u vezi s čl. 7. st. 1. ZSP. Također mu pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

19./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 352,31 EUR pa je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

20./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 29. kolovoza 2025. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

21./ Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 21. ožujka 2025. u zatraženom iznosu od ukupno 125,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, a s obzirom da je tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a koje je mogao iznijeti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Osim toga, tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa priznatog troška (13,27 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu i da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.

22./ Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao pod t. IV. Izreke presude.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Beatrix Crnogorac

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).