Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Kž-384/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Sabine Erceg, u kaznenom predmetu protiv optuženog KS zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 29. svibnja 2025., broj K- 185/2025-26, u sjednici održanoj 11. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog KS te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni pod točkom IV izreke, te se na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 optuženi KS osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II U ostalom dijelu žalba optuženika KS odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi KS proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnje, opisana u članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11., te mu je za svako djelo utvrđena kazna od po 8 (osam) mjeseci, a temeljem članka 58. stavak 3. KZ/11 opozvana mu je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj K-30/2024-7 od 25. ožujka 2024., pravomoćna 20. svibnja 2024. te mu je iz te presude uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženi KS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode počevši od 22. siječnja 2025. u 12:00 sati kada je uhićen, pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 73. stavka 1. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve HS na razdaljinu manju od 100 metara, u trajanju 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP/08 naloženo je optuženom KS HS plaćanje paušalne svote u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura) uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-185-2025, poziv na broj spisa: K-185/2025.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi KS je djelomično oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je uložio optuženi KS po branitelju Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz OD Hećimović i Partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupaka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu uvaži, presudu prvostupanjskog suda ukine i vrati istom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, ili pak istu preinači na način da se istoga oslobodi od odgovornosti za kazneno djelo od dana 8. siječnja 2025., te s druge strane da se istoga osudi za kazneno djelo od dana 19. siječnja 2025. na jedinstvenu kaznu zatvora do godine dana, a koja se mijenja u rad za opće dobro. Uz žalbu dostavlja izjavu žrtve koja je svoj potpis ovjerila kod javnog bilježnika, kao i preslik medicinske dokumentacije optuženika i ugovora o kreditu.

3. U odgovoru na žalbu ODO u Slavonskom Brodu predlaže da nadležni Županijski sud odbije žalbu optuženika KS u smislu žalbenih navoda kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen ŽDO na mišljenje.

5. Žalba optuženika KS je djelomično osnovana.

6. Pobijajući prvostupanjsku presudu žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja počinjenja kaznenog djela prijetnje od 8. siječnja 2025., navodeći pritom da prvostupanjski sud odlučne činjenice u pogledu tog djela utvrđuje na temelju izjave žrtve, bez obrazlaganja u pogledu vjerodostojnosti tog iskaza. Nadalje tvrdi da nije bilo osnove za opozivanjem uvjetne osude koja je optuženiku izrečena presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-30/2024 od 25. ožujka 2024. obzirom da je tom presudom određen rok kušnje u trajanju od 1 godine, a koji je pak protekao 20. svibnja 2025., dakle prije donošenja ove pobijane presude. Tvrdi da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge zašto se uvjetna osuda opoziva. Nadalje, ističe da je jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženi osuđen pobijanom presudom, previsoka, kako za optuženika tako i za oštećenu. Koja će ostati bez sredstava za uzdržavanje zajedničke djece. U odnosu na izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtva, ističe da će navedene mjere optuženika onemogućavati da ostvaruje osobne odnose s djecom, a što mu pripada sukladno odredbama Obiteljskog zakona.

7. Suprotno navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice pod točkom 11. te na temelju pravilno i potpunog činjeničnog stanja utvrdio da je optuženik počinitelj kaznenog djela prijetnje od 8. siječnja 2025. na štetu svoje bivše supruge HS, za što je dao dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća ovo vijeće. Suprotno žalbenim navodima da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti izvedene dokaze, ovo vijeće ističe da je pod točkom 7. i 8. pobijane presude prvostupanjski sud proveo analizu iskaza žrtve HS, kojem iskazu obrana nije prigovarala, doveo ga u svezu s priležećom dokumentacijom i to potvrdom o primitku poziva u kojem pozivatelj navodi da se nepoznata muška i ženska osoba svađaju na parkiralištu iza Doma zdravlja u Slavonskom Brodu kojom prilikom je prijavitelj čuo da muškarac prijeti ženskoj osobi da će ju ubiti i da su se nalazili u osobnom automobilu marke Peugeot 307, reg. oznaka [registarska oznaka], kao i obranom optuženika te utvrdio van sumnje da je optuženik počinio kaznena djela prijetnje.

8. Nadalje, neosnovano žalitelj tvrdi da je izostala posljedica predmetnog djela u vidu straha kod žrtve, obzirom da je na raspravi izjavila da je optuženika namjerno provocirala i izazivala i više je ona kriva nego on. Naime, iz iskaza žrtve proizlazi da je došlo do poboljšanja odnosa između nje i optuženika te da relativizira postupke optuženika, smatrajući da je i sama provociranjem doprinijela počinjenju predmetnih djela. Međutim, neovisno o tome, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je počinjenjem predmetnih djela došlo do posljedice u vidu straha kod žrtve navodeći pritom dio iskaza u kojem decidirano tvrdi da su optuženikove riječi od 8.1.2025. i poruke od 19.1.2025. kod nje izazvale anksioznost i strah, iako se ona na to navikla te da zna da ju on samo pokušava zaplašiti.

9. Nisu osnovani niti žalbeni navodi da nije bilo osnove za opoziv prethodne uvjetne osude i da u tom pogledu pobijana presuda nema razloga, pa da je time počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.. Ispitujući žalbene navode u odnosu na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, ovaj drugostupanjski sud ispitao je prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 476. stavak 1. ZKP/08., te utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju se poziva žalitelj, niti neka druga povreda odredaba kaznenog postupka, na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je prilikom obrazlaganja odluke o opozivu uvjetne osude pod točkom 19. analizirao prethodnu presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj K-30/2024 od 25. ožujka 2024. navodeći pritom da se navedena presuda odnosi na isto kazneno djelo i na istu žrtvu te da ranija osuđivanost nije spriječila optuženika u recidivu. Napominje se da je to jedna od tri situacije u kojima sud može ali ne mora opozvati uvjetnu osudu. Prema tome, imajući u vidu kontinuitet i usmjerenost protupravnog ponašanja optuženika naspram iste žrtve u kratkom vremenu, to je i po mišljenju ovoga vijeća pravilno prvostupanjski sud na temelju članka 58. stavak 2. i 3. KZ/11 opozvao uvjetnu osudu izrečenu prethodno navedenom presudom i iz te presude uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, pa stoga žalbene tvrdnje da su izostali razlozi o tome zašto se prvostupanjski sud odlučio za opoziv, nisu osnovani. Pritom valja napomenuti da je za opoziv uvjetne osude u smislu članka 58. stavak 2. KZ/11 od značaja trenutak počinjenja kaznenog djela, odnosno da li je isto počinjeno za vrijeme provjeravanja pravomoćnom presudom, a što u konkretnom slučaju nesporno jest, pa stoga žalbene tvrdnje da je u trenutku donošenja pobijane presude istekao rok kušnje, nisu od značaja.

10. Nije osnovana niti tvrdnja da su utvrđene kazne optuženiku za počinjenje kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a za koje je proglašen krivim prvostupanjskom presudom, previsoke. Naime, pravilno prvostupanjski sud pod točkom 16. navodi je prilikom izbora vrste i mjere kazne vodio računa da svrha kažnjavanja izrazi optuženiku društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, zatim da ga odvrati od činjenja novih kaznenih djela i omogući uključivanje u društvo. Isto tako pravilno je pod točkom 17. optuženiku uzet u obzir stupanj krivnje te pravilno utvrđene olakotne okolnosti pod točkom 18. pobijane presude u vidu priznanja počinjenja djela od 9. siječnja 2025. i izraženog kajanja te njegovih životnih okolnosti, tj. da je otac dvoje mlt. djece za koje redovito plaća uzdržavanje, dok mu je kao otegotno cijenjena prethodna osuđivanost za isto kazneno djelo na štetu iste žrtve. Cijeneći tako utvrđene okolnosti na strani optuženika, te imajući u vidu i da je za predmetno kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, te da je optuženik već osuđen zbog istovrsnog kaznenog djela na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz primjenu uvjetne osude, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 8 mjeseci za svako od počinjenih kaznenih djela prijetnje iz čanka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, pa suprotni žalbeni navodi da su utvrđene kazne prestroge i neprimjerene optuženiku, nisu osnovani.

11. Nisu osnovani niti žalbeni navodi u pogledu izrečene sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja nije osnovana. Naime, i po mišljenju ovoga vijeća, opravdano je prvostupanjski sud optuženiku izrekao navedenu mjeru u odnosnu na žrtvu HS u trajanju od 3 godine i 8 mjeseci jer postoji realna opasnost da bi optuženik prema svojoj bivšoj supruzi mogao ponoviti kazneno djelo, obzirom da ga niti ranija osuđivanost nije u tome spriječila, pri čemu je trajanje te mjere također u skladu sa svim okolnostima predmetnog slučaja i ličnosti optuženika. Pritom valja napomenuti da članak 73. stavak 3. KZ/11 predviđa mogućnost obustave izvršenja ove sigurnosne mjere ukoliko se ustanovi da više ne postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Nadalje, neosnovano žalitelj tvrdi da ga izrečena sigurnosna mjera sprečava da ostvaruje odnose s djecom, jer je iste moguće ostvariti i bez približavanja žrtvi uz pomoć nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad koji će organizirati susrete mlt. djece s optuženikom.

12. Međutim, osnovano žalitelj tvrdi da je izricanjem jedinstvene kazne u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci optuženik prestrogo kažnjen. Naime, i po mišljenju ovoga vijeća prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio počiniteljevu ličnost i počinjenje kaznenih djela u njihovoj ukupnosti prilikom donošenja odluke o jedinstvenoj kazni zatvora. Naime, optuženik nije kažnjavan za druga kaznena djela dok se njegova kriminalna aktivnost isključivo odnosi na sukob s bivšom suprugom, pogotovo za vrijeme perioda njihova razdvajanja, a koji je u međuvremenu dovršen, pa se stoga počinjena kaznena djela mogu smatrati iznimkom u njegovom urednom dosadašnjem životu. Isto tako valjalo je imati u vidu u navode žrtve iz kojih proizlazi da je između nje i optuženika došlo do poboljšanja odnosa, te izjavu žrtve koja se dostavlja uz žalbu, a iz koje proizlazi da se žrtva više ne boji svog bivšeg supruga te da zna da on ne bi učinio ništa našao njoj niti njihovoj djeci, da je optuženik inače dobra osoba koja vodi brigu o svojoj djeci, uredno plaća uzdržavanje te smatra da je svoje izjave rekao u afektu. Kraj ovako utvrđene ocjene počiniteljeve ličnosti i počinjenih kaznenih djela u ukupnosti, to se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci nalazi prestrogom pa je stoga valjalo djelomično prihvatiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu u tom dijelu te na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuditi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja je jedina mjera kazne koja je društveno opravdana i pravedna kod ovakvih kaznenih djela i kojom je u dostatnoj mjeri izražena društvena i moralna osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Po stavu ovog suda ovakva kazna utjecati će na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te konačno omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora.

13. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, dok je žalbu optuženika u preostalom dijelu valjalo odbiti te potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Nadalje, ovo vijeće je ispitalo pobijanu presudu u smislu članka 486. stavak 1. ZKP/08., te nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

U Karlovcu, 11. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Ante Ujević