Republika Hrvatska
Općinski sud u Pazinu
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo
Poslovni broj: P-297/2025-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Anti Galešiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: 1. RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. OĐ, [adresa], Dom Starješih, Občanov Metilka, Črnomaljska c 19, 3. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4. IĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. ĆĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. GĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 7. FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 8. TĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 9. PĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] str. 21 i 10. SĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 313 Northwood Way, Palisades Park, Nj 07650, treće tuženik i peto do deseto tuženici zastupani po punomoćnici DĐ, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, dana 11. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica LĐ, OIB: OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica za cijelo u odnosu na nekretninu oznake:
- kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oznake ORANICA, ukupne površine 5300 m2.
II. Tuženici su dužni trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, nakon njene pravomoćnosti, ishodi u zemljišnim knjigama ovog suda uknjižbu prava vlasništva na označenim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, sve u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi navodi da je izvanknjižna, a stvarna vlasnica nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] šuma sa 830 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] oranica sa 5300 m2 obje k. o. [katastarska općina] koje nekretnine je stekla darovanjem od svojeg pok. oca VĐ pok. Ante. Da je s svojim ocem VĐ sklopila ugovor o darovanju dana 25. veljače 1984. kojim ugovorom joj je darovana nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je drugu nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekla usmenim darovanjem od svoga oca. Navodi da u rješenju o nasljeđivanju iza njenog pok. oca VĐ poslovni broj O-935/06 od 13. srpnja 2007. nisu navedene predmetne nekretnine iz razloga što su joj iste darovane, a što među nasljednicima nije ni sporno. Navodi da tuženici kao slijednici iza pok. VĐ nemaju vlasničkih prava na utuženim nekretninama radi čega je predložila da sud donese presudu kojom bi utvrdio da je ona vlasnica predmetnih nekretnina.
2.Treće, peto do deseto tuženici u svome odgovoru na tužbu osporavaju činjenice navedene u tužbi te ističu da tužiteljica nije dostavila adekvatne dokaze za utvrđenje stjecanja vlasništva na predmetnim nekretninama, radi čega osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporavaju da bi se tužiteljica nalazila u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina za života svoga oca, te da bi joj iste bile darovane od oca a posebice da bi se tužiteljica nalazila u posjedu nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 25. veljače 1984. Navode da je netočno kako u rješenju o nasljeđivanju nasljednici nisu naveli predmetne nekretnine iz razloga što su iste darovane tužiteljici jer je iz rješenja o nasljeđivanju razvidno da je predmet nasljeđivanja bio veliki broj nekretnina te tuženima nije bio poznat broj predmetnih čestica. Smatraju da ugovor o darovanju od 25. veljače 1984. nikada nije zaključen ni realiziran i da je pok. VĐ očito odustao od darovanja te nekretnine tužiteljici, jer isti nije sačinio u potrebnoj formi javnobilježničkog akta ili ovjerene privatne isprave, niti je izvršena prava predaja stvari, a naknadno je oko 1990. pokazivao tu nekretninu i tražio posrednike da mu je prodaju, iz čega da je razvidno da istu ranije nije darovao i da se je smatrao njezinim vlasnikom. Stoga smatraju da je ugovor o darovanju od 25. veljače 1984. ništetan. Što se tiče nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ističu navedeno usmeno darovanje nikada nije sklopljeno, a niti tužba sadrži činjenice i dokaze koji bi se na to odnosili. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na trpljenje tuženika da tužiteljica temeljem presude ishodi u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama ističu da se radi o obveznopravnom zahtjevu koji zastarijeva u općem zastarnom roku, pa kako je sporni ugovor o darovanju zaključen 1984., a usmeno darovanje da je moglo biti zaključeno najkasnije do smrti pok. Marka Prtenjače 1991., a tužba je podnesena 2023., što znači da je podnesena nakon proteka općeg zastarnog roka. Radi svega navedenog predložili su da sud tužbeni zahtjev tužiteljice odbije u cijelosti.
3.Ostali tuženici u danom im roku od 30 dana nisu dali odgovor na tužbu, s time da su prvo i četvrto tuženici na ročištu održanom dana 11. srpnja 2024. priznali tužbeni zahtjev. Međutim kako se radi o jedinstvenim suparničarima sud (nasljednicima iza pok. VĐ koji je još uvijek upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi) u odnosu na njih nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja.
4.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: zk izvadak (4), rješenje o nasljeđivanju iza pok. VĐ (5-7), ugovor o darovanju (8), posjedovni list (9), kopiju katastarskog plana (9), rješenje Općine Zadar od 28. siječnja 1992. (11), saslušao je svjedoka EĐ (51-52), tužiteljicu (53), prvo tuženika (54) i četvrto tuženu (54-55).
5.U vezi s ovako provedenim dokaznim postupkom sud je prema svojem uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio kao u izreci presude.
6.U ovom postupku nije sporno da je u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan VĐ pok. Ante iz [adresa] (4). Nije ni sporno da je VĐ pok. Ante umro **.**.1991., a njegovi zakonski nasljednici su njegova djeca ĐĐ, KĐ, ČĐ, IĐ, RĐ, LĐ i OĐ, a što proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Pavice Mišković iz [adresa] poslovni broj O-935/06 UPP- OS-173/06-3 od 13. travnja 2007. iza pok. VĐ (5-7). Nadalje nije sporno da su zakonski nasljednici iza pok. VĐ, ĐĐ i ČĐ umrli te da su ĐĐ naslijedili njena djeca ĆĐ, GĐ, FĐ i TĐ, te njen unuk SĐ, ovdje peto do osmo, te deseto tuženici. Isto tako nije sporno da je zakonski nasljednik iza JĐ njezina kćer CĐ ovdje deveto tužena. Nije ni sporno da je tužiteljica udajom promijenila prezime u NĐ, pa kasnije u LĐ.
7.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica temeljem pravnog posla i to ugovora o darovanju stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
Nadalje sporno je da li je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine i koliko dugo te kvaliteta njenog posjeda, te da li je posjedovanjem (dosjedanjem) stekla vlasništvo te nekretnine.
8.U ugovoru o darovanju od 25. veljače 1984. (8) navedeno je da VĐ pok. Ante iz [adresa] daruje, ustupa te predaje u vlasništvo i posjed nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svojoj kćerci NĐ, sada LĐ ovdje tužiteljici, koji ugovor je potpisan po darodavcu VĐ i daroprimcu NĐ.
Obzirom da je ugovor o darovanju reguliran Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), za prosudbu valjanosti i učinaka takvog ugovora do stupanja na snagu toga zakona (01. siječnja 2006.) primjenjuju se odredbe paragrafa 938-956 Općeg građanskog zakonika koji se kao pravna pravila primjenjivao temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. (NN 73/91) prema kojima je i za sklapanje darovnih ugovora propisana pisana forma.
Znači ugovor o darovanju je formalni ugovor što znači da je za njegov nastanak potrebno da suglasnost volja bude izražena u zakonom predviđenom obliku. Naše pravo s obzirom na formu ugovaranja poznaje dvije vrste darovanja i to, darovanje s predajom i darovanje bez predaje.
Ako je predmet darovanja nekretnina za valjanost takvog ugovora traži se pisana forma pozivom na odredbu članka 9. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (NN 52/73), te je sudska praksa za valjanost ugovora o darovanju zauzela stajalište da je potrebna forma sudskog zapisnika. Ako je ugovor o darovanju nekretnina realiziran, a nema potrebnu formu sudskog zapisnika praksa je prihvatila kao valjan i takav pravni posao (ugovor o darovanju) ukoliko je realiziran.
Iz naprijed navedenog ugovora o darovanju proizlazi da isti nije sastavljen u formi sudskog zapisnika što znači da je za njegovu valjanost bilo potrebno raspraviti da li je taj ugovor realiziran odnosno da li je došlo do prave predaje u posjed.
9.Iz iskaza svjedoka EĐ (51-52) sina treće tužene, te nećaka i bratića ostalih stranaka proizlazi da ne zna da li je tužiteljici predmetna nekretnina predana u neposredan posjed, ali to sumnja s obzirom da tužiteljica cijeli svoj život živi u [adresa] ili [adresa] kao i njena bliža obitelj. Nadalje je izjavio da ga je njegov djed Marko Prtenjača 1990. zamolio da pokuša prodati predmetnu nekretninu radi čega je došao ovdje u Antonce kako bi ju razgledao i vidio da se radi o zapuštenoj livadi za koju je zaključio da bi ju teško mogao prodati.
10.Tužiteljica je u svom iskazu (53) izjavila da je prije potpisivanja predmetnog ugovora o darovanju razgledala predmetnu nekretninu zajedno sa svojim ocem VĐ, a nakon što su se vratili kući i to nakon par mjeseci da su potpisali predmetni ugovor. Nakon par godina od tada da je ponovno došla u Antonce kako bi obišla tu nekretninu, a potom je još nekoliko puta bila i to samo kako bi ju obišla.
11.Prvo tuženik RĐ u svom je iskazu (54) izjavio da je njihov otac VĐ predmetnu nekretninu naslijedio iza svoje pok. sestra koja je umrla 1975., a njihov otac kako je često putovao da je dolazio na tu nekretninu kako bi ju obišao, što zna jer mu je to on pričao.
12.Četvrto tužena IĐ u svom je iskazu (54-55) izjavila da je njezina sestra ovdje tužiteljica odlazila na predmetnu nekretninu što zna jer joj je ona svaki puta to rekla.
13.Iz prijepisa posjedovnog lista (9) proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine naznačen VĐ iz [adresa].
14.Iz iskaza navedenog svjedoka i tuženika sud zaključuje da oni nemaju neposrednih saznanja o posjedu predmetne nekretnine. To što su prvo i četvrto tuženici priznali tužbeni zahtjev ne znači da oni time dokazuju da je prilikom darovanja došlo i do predaje posjeda. Sud njihovo priznanje doživljava kao potvrdu da je VĐ želio darovati predmetnu nekretninu tužiteljici, a ne na koji način je to darovanje izvršeno.
S tim u vezi valja napomenuti da je u toč. III predmetnog ugovora o darovanju (8) naznačeno da su stranke suglasne da se daroprimac već nalazi u posjedu gore opisanog darovanog mu zemljišta, pa mu je temeljem ovog ugovora slobodno da zatraži i postigne upis prava vlasništva na svoje ime i korist.
Sud smatra da se radi o tekstu koji je naznačen samo kako bi se takav ugovor mogao provesti u zemljišnoj knjizi i kao takav nije dokaz o predaji posjeda, tim više kad niti iz jednog drugog dokaza takvo što ne proizlazi.
Teret dokaza da je tužiteljici predmetna nekretnina predana u neposredan posjed prilikom darovanja je na njoj. Međutim niti iz jednog provedenog dokaza takvo nešto ne proizlazi. Osim toga sama tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je prije predmetnog ugovora o darovanju samo obišla predmetnu nekretninu vjerojatno kako bi joj ju otac pokazao, ali pritom ju nije sređivala, kosila, čistila ili slično. Znači to što je ona par puta obišla predmetnu nekretninu ne znači da joj je ista predana u neposredan posjed. Naime, za valjanost predmetnog ugovora potrebna je prava, realna predaja stvari u posjed što bi značilo da je tužiteljica prilikom darovanja trebala koristiti tu nekretninu na bilo koji način, obradom, održavanjem i slično, a ne obilaženjem.
15. Što se tiče dosjedanja valja napomenuti da je smrću VĐ pok. Ante iz [adresa] 08. prosinca 1991. na sve njegove nasljednike pa tako i tužiteljicu prešao posjed predmetne nekretnine.
Radi se o nasljedničkom posjedu sukladno odredbi čl. 17. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).
Međutim tužiteljica je jedna od nasljednica VĐ, tako da se radi o suposjedu u dijelu koji odgovara njenom nasljedničkom dijelu.
Osim toga predmetna nekretnina nije raspravljena kroz ostavinski postupak iza pok. VĐ, te svaki od nasljednika može zatražiti da s eona raspravi kao naknadno pronađena imovina.
S obzirom na to tužiteljica nema pravni interes da se u ovom postupku na taj način odlučuje o pravu vlasništva odnosno suvlasništva predmetne nekretnine.
16.Kako je tužiteljica izgubila ovaj postupak nema pravo na naknadu parničnog troška, a tuženici ga nisu tražili, sud o trošku nije odlučivao.
17.Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.
U Poreču-Parenzo 11. kolovoza 2025.
S u d a c:
Vlatka Markuš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a rok za žalbu je 15 dana i počinje teći danom dostave presude. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.
U Poreču-Parenzo 11. kolovoza 2025.
S u d a c:
