REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-3293/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja NK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Zvonimir Matić, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Generali osiguranje d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. srpnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 11. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.649,90 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 23. studenog 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 12.822,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 23. studenog 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.“

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 11. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 17.07.2022. godine u mjestu Duće Golubinka dogodila se prometna nesreća u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač motocikla marke Piaggio Beverly reg. oz. [registarska oznaka]. Prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika, CK, koji je upravljao motornim vozilom koje je na dan nesreće bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti. Tužitelj je zadobio za život opasne teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći a osobito jer je stradao kao motociklista te je bio životno ugrožen. Zadobio je izuzetne, za život opasne, teške tjelesne ozljede uslijed čega je vozilom hitne pomoći prebačen u Klinički bolnički centar Split gdje je bio hospitaliziran u razdoblju od 18.07.2022. do 28.07.2022. gdjeje podvrgnut operaciji u općoj anesteziji kojom se učini repozicija luksiranog kuka i gležnja lijevo, postavi se potkoljenična imobilizacija lijevo i tutor langeta desno, tako da su obje noge tužitelja bile imobilizirane, nije smio stati na njih, te je nuždu, te ostale nužne potrebe mogao obavljati isključivo u krevetu. Postavljene su mu dijagnoze: S73.0 Luxatio art. Coxae lat. Sin, S93 Luxatio ATC lat. Sin, M23.35 Leasio LCL gr II/III genu slat dex, V01.1 Prometna nezgoda. U bolnici je tijekom liječenja i boravka u jedinici intenzivnog liječenja pregledan i od drugih liječnika specijalista a nakon otpusta iz bolnice, nije mogao stajati na nogama, niti se kretati. Štake je koristio sve do 30.10.2022., dakle punih 3,5 mjeseci. Nakon završenog liječenja, ima bolove u lijevoj i desnoj nozi, osobito pri opterećenju na poslu. Naime, tužitelj je pripadnik RH policije, obalne straže, te nakon prestanka bolovanja, trpi kontinuiranu srednju fizičku bol u desnoj i lijevoj nozi, radi čega mora ulagati znatne pojačane napore. Zaostale su ograničene kretnje u zglobovima obje noge, a koje su kretnje i bolne. Radi navedenih posljedica tužitelju je uništena dosadašnja kvaliteta života, osobito pri obavljanju profesionalnih i rekreativnih aktivnosti. Naime, osim što je pripadnik obalne sraže, član HGSS-ove stanice Split iz omiške postave, uživa u rekreativnom planinarenju, a zbog bolova na mjestima prijeloma gubi zadovoljstvo i pri tome mora ulagati pojačane napore da bi svladao te sve aktivnosti, na način kako je to činio prije. Tužitelj navodi da zbog posljedica ozljeđivanja nije mogao sudjelovati u akciji spašavanja HGSS-a – stijenska akcija poviše Mimica za nestala 3 njemačkih državljana, akcija u kanjonu Cetine, stijenska akcija ispod Fortice, Omiš, te jedna od najtežih akcija u godini, Biokovo, transport od 6 sati. Tužitelj je cijeli život trenirao i posvetio svoj život da sudjeluje u akcijama spašavanja, a ova ozljeda ga je spriječila u tom njegovom životnom naumu. Isto tako, tužitelj nije sudjelovao u brojnim društvenim događajima s obitelji, kao što su sportske predstave, izostali su brojni obiteljski izleti. Propao mu je godišnji odmor za 2022. godini, jer je bio plan otići na godišni odmor s danom 25.07.2022. a trebali su ići i na sedmodnevno jedrenje, kao svake godine obiteljski s djecom. U rehabilitacijskoj fazi, tužitelj je bio u razdoblju od 23.09.2022. do 10.10.2022. godine i od 10.10.2022. do 31.10.2022. godine, dakle gotovo 1,5 mjesec bio je u ustanovi radi rehabilitacije, pri čemu je trpio osobite nelagodnosti i fizičke bolove, a bio je razdvojen od svoje obitelji. Tužitelj ukazuje na slijedeće okolnosti slučaja: potreba za intenzivnim liječenjem, boravak u jedinici intenzivnog liječenja, višemjesečno liječenje, nelagodnosti tijekom liječenja kao što su neugodne medicinske pretrage, posjete liječnicima, imobilizacija, korištenje lijekova, korištenje ortopedskih pomagala, postupak primanja brojnih lijekova, trajno oštećenje tijela i zdravlja.

1.1. Čovjekova je osobnost nepovrediva, što znači da mu se jamči pravo na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Člankom 22. stavkom 1. Ustava RH jamči se nepovredivost osobnosti svakog pojedinca, citira se: „Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.“ Osobnost, personalitet, čovjeka odnosi na sam život, zdravlje, čast i ugled, vlastitu sliku o samom sebi, emocije, talentiranost, inteligencija, kao i sve ostalo što zajedno čini ukupnost psiho-socijalnog stanja. Svaki čovjek ima pravo na rad te slobodu biranja poziva i zaposlenja. Članak 54. Ustava RH: „Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.“ Zdravlje se definira kao stanje fizičkog, duševnog te socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti, UN – SVJETSKA ZDRAVSTVENA ORGANIZACA – definicija zdravlja). Radi navedenog, tužitelj iznosi činjeničnu osnovu te predlaže adekvatne dokaze da mu je šteta nastala: kao poremećaj i povreda tjelesnog integriteta; kao poremećaj i povreda duševnog integriteta; kao poremećaj i povreda socijalnog integriteta. Kada ozljeda tijela izazove povredu zdravlja, tada se može reći da je došlo do povrede prava na zdravlje. Sudska zaštita odnosi se ukupnu zaštitu prava osobnosti, što znači da se odnosi na zaštitu svih pripadajućih, bioloških, duševnih i socijalno-društvenih čovjekovih osobina, što znači da je zdravlje temelj slobodnog i neovisnog razvoja vlastite osobnosti, slijedom čega, posljedice povrede zdravlja dovele su do povrede na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Kada ozljeda tijela izazove poremećaj u slobodnom razvoju vlastite osobnosti, u smislu da uslijed štetne radnje oštećeni onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi dotadašnjeg načina života, tada se može reći da je došlo do povrede prava na slobodan razvoj vlastite osobnosti. Kada ozljeda tijela izazove poremećaj radne sposobnosti, u smislu da uslijed štetne radnje oštećeni je onemogućen, ograničen ili ima smetnje u sferi radne sposobnosti, tada se može reći da je došlo do povrede prava na rad i izbora vlastita poziva i zaposlenja. Tužiteljev izbor zasigurno nije biti invalid rada. Imajući u vidu navedeno, tužitelj tvrdi da je štetna radnja u predmetnom štetnom događaju izazvala povredu triju temeljnih osobnih prava tužitelja, prava na slobodan razvoj vlastite osobnosti, prava na rad, te prava na zdravlje. Prema odredbama čl. 19., 1046., te čl. 1100. ZOO-a tužitelj zbog povrede prava na razvoj vlastite osobnosti, povrede prava na rad i zbog povrede prava na zdravlje ima pravo na novčanu naknadu štete. Pored trajne povrede slobodnog razvoja vlastite osobnosti, prava na rad, fizičkog, duševnog, te socijalnog integriteta tužitelj trpi duševne boli, strah, fizičke boli te naruženost. Radi navedenog, tužitelj potražuje s osnova neimovinske štete iznos od 20.000,00 €, 150.000,00 kuna, uvažavajući težinu povrede, okolnosti slučaja, jačinu i trajanje duševnih boli, fizičkih boli, naruženosti, straha, te stupanj oštećenja zdravlja u sva tri njegova segmenta, povreda tjelesnog, duševnog i socijalnog integriteta.

1.2. Tužitelj potražuje s osnova imovinske štete za tuđu pomoć do podnošenja tužbe u iznosu od 3.000,00 €, 22.500,00 kuna. Tužitelj potražuje troškove liječenja u iznosu od 3.003,27 kn, 398,60 €. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku, međutim, stranke nisu uspjele riješiti spor. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti tužitelju na ime naknade štete isplatiti iznos od 23.398,60 EUR zajedno sa zateznim zakonskim kamatama, uz naknadu parničnog troška. Kao dokaze svojim navodima predlaže uvid u kaznenu presudu Općinskog suda u Splitu broj K-1354/2022, uvid u zapisnik o očevidu uvid u medicinsku dokumentaciju i račune liječenja, saslušanje tužitelja, medicinsko vještačenje po vještacima odgovarajuće specijalnosti, osobito po kirurgu i vještaku medicine rada, financijsko vještačenje na okolnost cijene sata tuđe pomoći i troškova liječenja, uvid u odštetni zahtjev tužitelja i odgovor tuženika.

1.3. Tužitelj je podneskom od 30. siječnja 2023. smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 19.472,81 EUR s obzirom je tuženik naknadno platio iznos od 3.820,47 EUR, koji podnesak je tuženiku dostavljen dana 02. veljače 2023. Sukladno odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) smatra da je tuženik pristao na povlačenje s obzirom se u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe nije izjasnio o povlačenju.

1.4. U podnesku od 06. studenog 2024. tužitelj između ostaloga navodi da je tuženik na ime imovinske štete isplatio iznos od 104,23 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje nastanak štetnog događaja te odgovornost za isti u cijelosti. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja kao prekomjerno postavljenu u odnosu na zadobivene povrede tužitelja i to povrh 28.785,33 HRK (od čega 785,33 HRK trošak liječenja) / 3.820,47 EUR isplaćenih na ime naknade neimovinske štete i tuđe pomoći i njege kao i trošak odjave vozila. Tuženik je s osnova troška liječenja priznao troškove ljekarni, a vezano za umanjivanje bolova tužitelja, jačanje imuniteta i slično, a sve ekonomičnosti radi. Ipak, tuženik ne priznaje opravdanima troškove nastale u privatnim poliklinikama obzirom su iste usluge mogle biti obavljene u sklopu HZZO-a (MR gležnja). Također, troškove rehabilitacije i terapija tužitelj je mogao obaviti unutar HZZO-a, a ukoliko bi bili indicirani (teretana i bazen mjesečna karta). Nema dokaza da su ti troškovi bili nužni i opravdani. Tuženik također predlaže da se obveže tužitelja na dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona na uvid vještacima kao bi se razlučile ranije posljedice od posljedica nastalih u predmetnom štetnom događaju (dakle cjelokupan zdravstveni karton prije prometne nezgode kao i nakon prometne nezgode do dana vještačenja). Ukoliko se ustraje u provođenju medicinskog vještačenja sve obzirom na vrstu i lokalitet zadobivenih povreda te radi ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka predlaže da se vještačenje odredi po jednom vještaku i to kirurške struke. Predlaže se da tužitelj ranije isplaćene iznose učini nesporno plaćenima, a u suprotnom se tuženik obvezuje dostaviti potvrde o isplati. Stoga predlaže sudu da nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te obveže tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Kao dokaz svojim navodima prilaže potvrdu o isplati.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao članak iz novina (list 4), presudu Općinskog suda u Splitu posl.br. K-1354/2022 od 21. prosinca 2022. (list 8- 11), odgovor tuženika na odštetni zahtjev (list 12), zapisnik o očevidu (list 13-16), odštetni zahtjev (list 171-18), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 19), slike prometne nezgode (list 20-21), medicinsku dokumentaciju (list 22-37), račune (38-42), Odluku (list 43), slike tuženika (list 44-51), karton pacijenta (list 79-87), te je izveo dokaz medicinskog vještačenja po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, dr.med. (list 98-101).

3.1. Tužitelj je na ročištu od 01. srpnja 2025. odustao od dokaznih prijedloga saslušanja tužitelja i financijskog vještačenja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske i neimovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da je tuženik isplatio tužitelju dio štete u iznosu od 3.820,47 EUR, odnosno na ime imovinske štete iznos od 104,23 EUR (i to troškove ljekarni) te na ime neimovinske štete iznos od 3.716,24 EUR, te da su tužitelju pomoć i njegu pružali ukućani.

7. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik isplatom iznosa od 3.820,47 EUR u potpunosti obeštetio tužitelja za nastalu mu štetu u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

8. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno je medicinsko vještačenje po prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću, dr.med. i izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja te račune.

9. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 09. listopada 2024. navodi da je Tužitelj NK rođen 1986. god. je dana 17.07.2022. godine stradao u prometnoj nesreći kao vozač motocikla u sudaru s osobnim automobilom. Zadobio je teške tjelesne ozljede: iščašenje lijevog kuka, iščašenje lijevog gležnja s razdorom prednjeg talofibularnog ligamenta i razdorom djela deltoidnog ligamenta, prijelom baze pete metatarzalne kosti lijevog stopala, djelomični razdor vanjske postranične sveze desnog koljena, istegnuće prednje ukrižene sveze. Iščašeni zglobovi su reponirani, postavljena je potkoljenična imobilizacija lijeve noge i ortoza za desno koljeno. Po otpustu iz bolnice kretao se uz pomoć štaka bez opterećenja lijeve noge i dozirano opterećenje desne noge. Nakon skidanja imobilizacije je proveo dugotrajnu fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

9.1. Vještak navodi da je kod tužitelja stanje po iščašenju lijevog kuka uz povremene bolove u kuku uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Stanje po iščešenju lijevog gležnja s razdorom prednjeg talofibularnog ligamenta i djelomičnim razdorom deltoidnog ligamenta uz povremene bolove u gležnju i ograničenje opsega plantarne i dorzalne fleksije stopala u manjem stupnju uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 12%. Ozljede desnog koljena i lijevog stopala nisu dovela do trajnih posljedica. Ukupno smanjenje životne aktivnosti iznosi 15% usljed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta tri dana, srednjeg intenziteta 14 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Tužitelj je trpio primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 10 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Kod tužitelja nema naruženja zbog čega bi trpio duševne boli. Tuđa pomoći njega u opsegu 5 sati dnevno bila je potrebna 2 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene i za pomoć kod kretanja u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod odlazaka na kontrolne preglede, obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane I sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo mjesec dana nakon posljednjeg pregleda traumatologa a koji je bio 11.11.2022. godine. Postoji mogućnost da u budućnosti dođe do razvoja posttraumatske artroze lijevog kuka i lijevog gležnja a time i do povećanja postotka smanjenja životne aktivnosti. Računi na str. 38, 40, 41 i 42 su povezani s liječenjem ozljeda iz štetnog događaja i opravdani su osim iznosa od 102,94 kn za Biotrue otopinu (otopina za kontaktne leće). Trošak za MR gležnja iz privatne zdravstvene ustanove je opravdan jer se radilo o relativno hitnoj indikaciji a za pretragu u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om se čeka dulje vrijeme. Trošak teretane nije priložen u spis. Odlazak u teretanu u periodu liječenja je pomogao u rehabilitaciji i opravdan je za razdoblje liječenja tužitelja.

10. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, logičan, sukladan medicinskoj dokumentaciji tužitelja, sačinjen na temelju pravila struke i pregleda tužitelja, a stranke nisu imale prigovor na isti.

11. Nakon provedenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 06. studenog 2024. konačno postavio tužbeni zahtjev u iznosu od 5.380,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete, odnosno tužitelj smatra da je ukupno pretrpio štetu u iznosu od 9.200,47 EUR, a što umanjeno za nesporno isplaćenih 3.820,47 EUR iznosi konačno traženi iznos. Odnosno zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 3.910,00 EUR, a za tuđu pomoć i njegu iznos od 1.470,00 EUR.

11.1. Tuženik je u podnesku od 25. studenog 2024. naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva.

12. Temeljem odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), a u vezi čl. 1100. ZOO-a tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

13. Člankom 1100. st. 2. ZOO-a propisano je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

14. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih bolova, kao i pretrpljenog straha, te trajnih posljedica po provedenom liječenju. Pored toga sud je utvrdio da tužitelju pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći i njege u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban, s obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st 1. ZOO-a.

15. Dakle, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj pretrpio, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, kao i duševne bolove koje je trpio, opisano u točki 9.1. obrazloženja, utvrđeno je da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. S obzirom na to da je utvrđeno kako je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO-a da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu. Pritom trajanje i jačina fizičkih bolova i straha, kao i težina povrede prava osobnosti, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade kojom se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, s obzirom da je tužitelj pretrpio i bolove i strah, kao i da ima trajne posljedice, sud je utvrdio da je opravdano dosuditi jedan iznos za svu nastalu štetu. Prilikom određivanja pravične novčane naknade sud je imao na umu sve ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, kao i da je tužitelj osoba pripadnik obalne straže, član HGSS-a, te zbog ozljeda (luksacija kuka i iščašenje lijevog gležnja s razdorom prednjeg talofibularnog ligamenta i djelomičnim razdorom deltoidnog ligamenta uz ograničenje opsega plantarne i dorzalne fleksije stopala u manjem stupnju) koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći je ograničen u svom djelovanju u okviru HGSS-a i kao djelatnik obalne straže. Pritom je sud imao u vidu i inflatorna kretanja što je općepoznata činjenica i zbog čega su troškovi života od srpnja 2019. do kolovoza 2025. jako porasli. Stoga je sud utvrdio da tužitelju s obzirom na ranije opisane bolove, strah i trajne posljedice pripada iznos od 9.000,00 EUR na ime neimovinske štete.

16. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužitelju ista bila potrebna ukupno 294 sati (u opsegu 5 sati dnevno bila je potrebna 2 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 3 tjedna, u opsegu 3 sata dnevno 4 tjedna i u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna). Prema slobodnoj ocjeni, u skladu s člankom čl. 223. ZPP-a utvrđeno je da cijena sata pružanja pomoći i njege iznosi 4,00 EUR iz čega proizlazi da visina štete za pružanje tuđe njege i pomoći iznosi 1.176,00 EUR.

17. Isto tako, tužitelju pripada pravo na naknadu novčane imovinske štete u vidu troškova liječenja i odjave vozila sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO-a u iznosu od 294,37 EUR a prema priloženim računima.

17.1. Račun br. 7172/302/1 s lista 38 u iznosu od 26,54 EUR odnosi se na teretanu i bazen mjesečnu kartu, račun br. 8574/20/1 od 04. listopada 2022. s lista 40 u iznosu od 265,45 EUR odnosi se na MR gležnja.

17.2. U odnosu na navedeno potrebno je napomenuti da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da su računi na str. 38, 40, 41 i 42 su povezani s liječenjem ozljeda iz štetnog događaja i opravdani. Trošak za MR gležnja iz privatne zdravstvene ustanove je opravdan jer se radilo o relativno hitnoj indikaciji a za pretragu u ustanovama koje imaju ugovor s HZZO-om se čeka dulje vrijeme a odlazak u teretanu u periodu liječenja je pomogao u rehabilitaciji i opravdan je za razdoblje liječenja tužitelja. Prema tome radi se o troškovima koji su bili potrebni za liječenje tužitelja od ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

17.3. S obzirom je tuženik priznao troškove ljekarni, odnosno račune s lista 41 i 42 odnose na ljekarničke troškove u ukupnom iznosu od 104,23 EUR, te taj iznos isplatio tužitelju, isti nije dosuđen.

17.4. Tužitelju je priznat i trošak računa br. 14175-H090-16133 od 16. kolovoza 2022. koji se odnosi na odjavu vozila, izdavanje potvrde iz evidencije u iznosu od 2,38 EUR s obzirom je tužitelj sukladno odredbi čl. 250. st. 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2103., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022.) bio dužan uništeno vozilo odjaviti.

18. Stoga ukupno tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te na ime imovinske štete naknada u iznosu od 10.470,37 EUR . Kako je tuženik isplatio tužitelju iznos od 3.820,47 EUR za taj je iznos umanjen iznos pripadajuće naknade pa je ovom presudom naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 6.649,90 EUR , dok je zahtjev tužitelja u iznosu od 12.822,91 EUR odbijen kao neosnovan, s obzirom je sud morao odlučivati o tužbenom zahtjevu kako je to navedeno točki 1.3. obrazloženja, do iznosa od 19.472,81 EUR.

19. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

20. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete od 23. studenog 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, kako to navodi tužitelj, a što tuženik nije osporavao. Naime, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP) u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njegovom obujmu.

21. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

22. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.

22.1 Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir samo visinu postavljenog zahtjeva (19.472,81 EUR), tuženik nije osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, i iznos koji je tužitelju dosuđen (6.649,90 EUR ). Prema tome tuženik je u sporu uspio u omjeru od približno 66%. Međutim kako tuženik nije tražio trošak isti mu nije niti određen.

22.2. Tužitelju je priznat trošak vještačenja s obzirom je isti bio nužan za uspjeh u sporu pa mu isti pripada u cijelosti u iznosu od 200,00 EUR.

22.3. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju je određena naknada u iznosu od 200,00 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

U Zagrebu 11. kolovoza 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.