Poslovni broj Pr-1130/2021-90
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja DZ iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. Zadar, protiv tuženika Maraska d.d. Zadar, Biogradska cesta 64a, OIB: 07602786563, zastupanog po punomoćnici Sanji Miličević, odvjetnici u Zadru, radi naknade štete, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 09. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 11. kolovoza 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi iznos od 17.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.518,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se za preostali zatraženi iznos od 1.518,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.255,51 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 11. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj DZ (dalje: tužitelj) 19. svibnja 2021. ovom sudu podnosi tužbu radi naknade štete protiv tuženika Maraska d.d. [adresa] (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj 11. srpnja 2019. kao zaposlenik tuženika na radnom mjestu radnika u proizvodnji u proizvodnom pogodnu tuženika u [adresa] na adresi sjedišta zadobio teške tjelesne ozljede uslijed kojih mu je narušeno tjelesno i duševno zdravlje. Predmetnog dana da je tužitelj radio u pogonu za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP i to na depalatizatoru. Uslijed zastoja na proizvodnoj traci nastaloj zbog zastoja stroja - pakirke linije stakla, tužitelj da je došao do navedenog stroja kako bi kolegi KZ kao sezonskom radniku pomogao u otklanjanju zastoja. Dolaskom do pakirke stakla tužitelj da je uočio zaustavljeni stroj s otvorenim vratima i zaglavljenom termoskupljajućom folijom i grijačem pakerice u srednjem položaju. Tužitelj da je odmah pristupio otklanjanju problema te je pokušao provući foliju. U tom trenutku da dolazi do neočekivanog samostalnog pokretanja stroja, a uslijed čega da je ruka tužitelja ostala zaglavljena te posljedično opečena uslijed pomicanja grijača i njegove aktivacije. Tužitelj da je prvu pomoć potražio u Općoj bolnici u Zadru gdje su utvrđene opekline lijeve podlaktice stupnja 2B. Opeklina da je zbrinuta prevojem, a tužitelj da je otpušten na kućno liječenje uz obvezu mirovanja. Tijekom liječenja i redovitog previjanja ruke da dolazi do razvoja trnaca u prstima, boli na šaci uz osjećaj jakog zatezanja palmarne strane šake i prstiju, a u konačnici da dolazi i do kontrakture zgloba. Daljnjom dijagnostičkom obradom da je utvrđena teška kronična lezija u mišićima lijeve šake s primarnim oštećenjem lijevog n. ulnarisa u području Guyonova kanala. Krajem 2020. godine tužitelj da je primljen u dnevnu bolnicu gdje se operativnim zahvatom vrši dekompresija n. medijanusa i n. ulnarisa u području ručnog zgloba. Tijekom cjelokupnog liječenja da tužitelj provodi dugotrajnu fizikalnu terapiju s malim uspjehom te da stoga u konačnici nakon završetka liječenja zaostaju bolovi i parestezije u području lijeve šake i prstiju, osjećaj zatezanja palmarne strane šake i prstiju, slabiji osjet, ograničenost pokreta i oslabljena snaga. Zbog pretrpljenog straha i uznemirenosti, depresije, nesanice i zabrinutosti da se tužitelj nalazi u redovitom tretmanu psihijatra uz primjenu terapije. Tužitelj da je tijekom liječenja trpio jake fizičke bolove i strah, a pored poduzetog liječenja kao posljedica opisanog ozljeđivanja da su mu zaostale trajne posljedice i naruženje. Tužitelj da tako trpi bolove i parestezije u području lijeve šake i prstiju, osjećaj zatezanja palmarne strane šake i prstiju, slabiji osjet, ograničenost pokreta, oslabljena mu je snaga ruke, a što da ga sve smeta u svakodnevnom radu i životu. Pored tjelesnih posljedica kod tužitelja da zaostaju i promjene na psihičkom planu poput depresije, nemira, nesanice i straha. Na mjestu zadobivene opekline i operativnog zahvata da zaostaju ožiljci koji predstavljaju naruženje. Tužitelj ovom tužbom stoga zahtjeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. Zakona o obveznim odnosima te predlaže da sud imajući u vidu težinu povrede, pretrpljene fizičke boli i strah kao i zaostale trajne posljedice i sve okolnosti slučaja utvrdi pravičnu novčanu naknadu za otklanjanje posljedica povrede prava osobnosti iz čl. 1048. Zakona o obveznim odnosima i to na osnovi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima za pretrpljene fizičke bolove 20.000,00 kn, za pretrpljeni strah 15.000,00 kn, za duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti 30.000,00 kn te za duševne boli zbog naruženja 10.000,00 kn. Nadalje tužitelj navodi da mu je za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje osnovnih životnih i higijenskih potreba, a istu da su mu pružali ukućani. Smatra da mu sud prema slobodnoj ocjeni sukladno čl. 223. Zakona o parničnom postupku za sat tuđe pomoći i njege treba priznati 20,00 kn, jer da je i satnica najniže plaćene kategorije radnika, NKV radnika iznad 20,00 kn. Naime, prema podacima Državnog zavoda za statistiku plaća NKV radnika u 2015. godini da je iznosila 3.541,00 kn što podijeljeno sa 174 sata rada mjesečno daje neto satnicu od 20,35 kn, zaokruženo na 20,00 kn. Stoga da tužitelj stoga temeljem čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima potražuje za tuđu pomoć i njegu za vrijeme liječenja ukupan iznos od 5.000,00 kn. Dodaje i to da se je prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom 28. listopada 2020., ali na koji da se zahtjev tužitelja tuženik oglušio. Tuženik kao poslodavac da odgovara tužitelju kao radniku za štetu koju isti pretrpi na radu i u svezi s radom u skladu s odredbom čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu i to prema načelu objektivne odgovornosti. Slijedom svega navedenog tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na naknadu neimovinske štete u iznosu od 75.000,00 kn sa zakonom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. do isplate te tužbeni zahtjev na naknadu imovinske štete u iznosu od 5.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Tužitelj u tužbi postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 15. lipnja 2021. tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, po osnovi i visini. Ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika i da je dana 11. srpnja 2019. zadobio ozljede u proizvodnom pogonu tuženika i to na pakirki. Međutim, osporava odgovornost tuženika za štetni događaj i nastalu štetu. Tuženik da je 11. srpnja 2019. bio raspoređen u proizvodnom pogonu za rad na depalatizatoru, dok je radove na pakirki obavljao radnik HZ. U jednom trenutku da je radniku KZ pukla folija u pakirki, zbog čega da je došlo do zastoja u proizvodnji. Takvo što da je uobičajeno u proizvodnji pa je u toj situaciji radnik koji radi na pakirki morao prvo ugasiti stroj i zatim pozvati voditelja. Međutim, tužitelj da je samoinicijativno krenuo izvlačiti foliju iz pakirke bez da je prethodno ugasio stroj. Na samom stroju da je vidno označeno upozorenje o načinu rukovanja istim odnosno pravila za rad na siguran način i upozorenje. Dakle, tužitelj da je nestručno postupio jer je uvukao ruku u stroj iznad grijača prije nego je stroj ugasio čime da je isključivo odgovoran za nastalu štetu. Tužitelj da je educiran za rad na siguran način te da je znao da stroj ne smije dirati prije nego li se isti ugasi. Isto tako, tužitelj da se obvezao tuženiku da će sve poslove obavljati s povećanim stupnjem pažnje – profesionalnom pažnjom kao i da će u svom radu primjenjivati sva pravila rada pa tako i pravila zaštite na radu (čl. 1., 21. i 22. Ugovora o radu). S druge strane, tuženik da je poduzeo sve mjere za sprječavanje štete tako što je osposobio tužitelja za rad na siguran način, zatim da je na vidno mjesto postavio i upute za rad na pravilan način te da je uredno održavao i servisirao stroj kako bi isti bio u ispravnom stanju, pa da je tako svake tri godine isti atestirao. Prema tome, tužitelj da je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja pa da tuženik ne odgovara tužitelju za nastalu štetu. Na kraju, niti inspektor rada u provedenom inspekcijskom postupku da nije našao da bi tuženik na bilo koji način tužitelju prouzročio štetu. Nadalje tuženik osporava da su kod tužitelja uslijed predmetnog štetnog događaja nastale povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje kako se opisuju u tužbi. Prije svega tuženik ističe da tužitelj nije dokazao da bi operativni zahvat bio prouzročen zadobivenom ozljedom na radu, a iz priloženih nalaza da ne proizlazi da je kod tužitelja došlo do umanjenja životnih aktivnosti. Isto tako, iz priloženih nalaza da ne proizlazi da su kod tužitelja zaostale psihičke promjene kao posljedica štetnog događaja jer da sam tužitelj navodi gubitak oca kao traumu i opterećenje nizom realitetnih problema. Također, tužitelju da zbog ozljede lijeve podlaktice nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, a s obzirom na njegovu dob, spol i lokaciju ozljede da nije došlo do naruženja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. U postupku je po prijedlogu tužitelja provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima za medicinu specijalistu kirurgu i specijalistu psihijatru dok je po prijedlogu tuženika provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu, za potrebe kojeg je 11. studenog 2022. i proveden uviđaj na mjestu nastanka štetnog događaja, pogonu tuženika za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP.
4. Podneskom od 29. siječnja 2024. tužitelj sukladno rezultatima medicinskog vještačenja provedenog po sudskom vještaku specijalistu opće kirurgije i neurokirurgije uređuje tužbu na način da sada istom od tuženika po osnovi naknade neimovinske štete traži isplatu iznosa od 16.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. do isplate te po osnovi naknade imovinske štete iznos od 3.036,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Kako je početno tužbom tužitelj po osnovi neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 75.000,00 kn (9.954,21 Eura), a po osnovi imovinske štete isplatu iznosa od 5.000,00 kn (663,61 Eura), to ovim podneskom tužitelj nedvojbeno vrši preinaku tužbe (povišenjem tužbenog zahtjeva) u smislu odredbe čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP). Iako se tuženik usprotivio ovoj preinaci tužbe sud je ocijenio da je odlučivanje o tako preinačenoj tužbi svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a kako je pri tome određivanje točnog iznosa naknade štete isplatu koje potražuje po osnovi koju je odredio već u tužbi nužno vezano uz izvođenje dokaza medicinskog vještačenja, a koji se dokaz provodi tek u fazi glavne rasprave i poradi čega tužitelj prema ocjeni suda bez svoje krivnje tužbu na navedeni način nije mogao preinačiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, sud je ovu preinaku tužbe ocijenio dopuštenom te ju je dopustio rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave održanom 01. travnja 2025. (list spisa 908).
4.1. Osim na navedeni način, tužitelj u podnesku od 29. siječnja 2024. tužbu dalje u smislu čl. 191. st. 1. ZPP preinačava na način da ističe u potpunosti novi tužbeni zahtjev, onaj za isplatu mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 99,00 Eura počevši od 01. travnja 2021. na dalje. Kako je međutim tužitelj početno tužbom od tuženika potraživao isključivo naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti (na duševno i tjelesno zdravlje) te naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege koje su mu ukućani pružili tijekom liječenja od predmetne ozljede te u činjeničnom supstratu tužbe tužitelj uopće nije navodio da bi on imao trajnu potrebu za tuđom pomoći i njegom i u svezi s tom potrebom i određene troškove koje bi mu tuženik bio dužan plaćati u vidu novčane rente, a tuženik se ovakvoj preinaci tužbe izričito usprotivio, sud je vodeći računa da sukladno čl. 190. st. 1. ZPP tužitelj tužbu može preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a ne nalazeći da tužitelj prethodno zaključenju prethodnog postupka (odnosno već u tužbi) bez svoje krivnje nije mogao postaviti i tužbeni zahtjev za isplatu novčane rente, rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave održanom 01. travnja 2025. (pisani otpravak kojeg predstavlja ova odluka) nije dopustio preinaku tužbe koju tužitelj vrši podneskom od 29. siječnja 2024. na način da od tuženika potražuje isplatu na ime mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu za svaki mjesec u iznosu od 99,00 Eura počevši od 01. rujna 2021. pa dok za to budu postojali uvjeti. Sud je pri donošenju te odluke vodio računa i o činjenici da tužitelj ovu preinaku tužbe vrši tek nakon što su u dokaznom postupku izvedeni gotovo svi predloženi dokazi, a poradi čega bi, da je sud ovakvu preinaku tužbe dopustio, bilo potrebno raditi nadopunu dokaznog postupka, ovo kako bi se tuženiku omogućilo raspravljanje i o ovom u potpunosti novom tužbenom zahtjevu te kako bi se utvrdile pravno relevantne činjenice za odlučivanje o tom potpuno novo istaknutom tužbenom zahtjevu, a što bi u naravi predstavljalo vođenje parničnog postupka „od nule“, čemu svakako ne služi institut preinake tužbe odnosno poradi čega je čl. 190. st. 1. ZPP preinaka tužbe i dozvoljena (u pravilu) samo do zaključenja prethodnog postupka.
4.2. Potom, a nakon zaprimanja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijalista psihijatra, tužitelj u podnesku od 05. srpnja 2024. navodi da nema prigovora na taj nalaz i mišljenje te temeljem istog uređuje tužbu na način da sada istom od tuženika po osnovi naknade neimovinske štete traži isplatu iznosa od 30.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2020. do isplate te po osnovi naknade imovinske štete iznos od 3.036,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Kako je tužbom preinačenom podneskom od 29. siječnja 2024. tužitelj po osnovi neimovinske štete potraživao isplatu iznosa od 16.000,00 Eura, a po osnovi imovinske štete isplatu iznosa od 3.036,00 Eura, to ovim podneskom tužitelj nedvojbeno (ponovno) vrši preinaku tužbe (povišenjem tužbenog zahtjeva) u smislu odredbe čl. 190. st. 1. ZPP. Iako se tuženik usprotivio ovoj preinaci tužbe sud je ocijenio da je odlučivanje o tako preinačenoj tužbi svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a kako je pri tome određivanje točnog iznosa naknade štete isplatu koje potražuje po osnovi koju je tužitelj odredio već u tužbi nužno vezano uz izvođenje dokaza medicinskog vještačenja, koji se dokaz provodi tek u fazi glavne rasprave i poradi čega tužitelj prema ocjeni suda bez svoje krivnje tužbu na navedeni način nije mogao preinačiti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, sud je ovu preinaku tužbe ocijenio dopuštenom i u postupku je konačno odlučivao o ovako preinačenoj tužbi, koju je dopustio rješenjem donesenim na ročištu glavne rasprave održanom 01. travnja 2025. (list spisa 908).
5. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao prijavu o ozljedi na radu od 16. srpnja 2019. (list spisa 6-9), medicinsku dokumentaciju na ime DZ (list spisa 10-49), crno-bijele fotografije (list spisa 50), odštetni zahtjev DZ od 28. listopada 2020. (list spisa 51-52), prijavu o ozljedi na radu od 16. srpnja 2019. (list spisa 56-59), izjavu poslodavca o nastanku ozljede br. 2/2019 od 18. srpnja 2019. (list spisa 60), obrazac C prijave ozljede na radu (list spisa 61-62), uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list spisa 63), uvjerenje 17-609/08 o osposobljenosti za rad na siguran način (list spisa 64-66), pravila za rad na siguran način na strojevima i uređajima za rad od 07. studenog 2014. (list spisa 67), fotografije u boji (list spisa 68), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 29. travnja 2019. (list spisa 69), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 09. srpnja 2018. (list spisa 70), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 17. svibnja 2017. (list spisa 71), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 08. travnja 2016. (list spisa 72), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 20. ožujka 2015. (list spisa 73), priopćenje Državnog zavoda za statistiku od 17. ožujka 2014. (list spisa 74), crno-bijelu fotografiju stroja (list spis 75), procjenu rizika pri pomoćnim poslovima str. 156-166 (list spisa 76-86), zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 09. lipnja 2021. (list spisa 87-90), zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 13. studenog 2018. (list spisa 91-94), Ugovor o radu broj:
573/2019 (list spisa 95-99), katalog poslova i/ili radnih mjesta Maraske d.d. [adresa] (list spisa 100-102), karticu prometa artikla (list spisa 111), evidenciju rada (list spisa 112), Pravilnik o zaštiti na radu Maraske d.d. [adresa] iz veljače 2014. (list spisa 120-140), iskaz svjedoka HZ (list spisa 144-147), iskaz svjedoka VZ (list spisa 147-148), iskaz svjedoka OZ (list spisa 155-157), iskaz svjedoka BZ (list spisa 157-159), iskaz svjedoka FZ (list spisa 166-168), iskaz svjedoka SZ (list spisa 168-170), iskaz tužitelja DZ (list spisa 175-178), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: UP/I-141-02/22-01/03291852841 od 05. rujna 2022. (list spisa 189-190), zapisnik o očevidu održanom 11. studenog 2022. (list spisa 220-221), Ugovor o radu broj 1404/2019-5 sklopljen između Maraska d.d. [adresa] i CZ (list spisa 225-226), evidenciju obrazovanja zaposlenika (list spisa 227), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 31. prosinca 2006. (list spisa 228-229), svjedodžbu PZ (list spisa 230), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 14. svibnja 2019. (list spisa 231-232), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 27. srpnja 2018. (list spisa 233-234), zapisnik o osposobljenosti broj: 39428-15ZNR-9 (list spisa 235), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 15. svibnja 2015. (list spisa 236-237), evidenciju obrazovanja zaposlenika (list spisa 238), zapisnik o osposobljenosti za obavljanje poslova ovlaštenika na radu BZ (list spisa 239), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 14. rujan 2018. (list spisa 240-241), Program osposobljavanja radnika za rad na siguran način iz lipnja 2018. (list spisa 242-435), Uvjerenje 58-12/14 (list spisa 436), Odluku o prenošenju ovlaštenja za provođenje mjera zaštite na radu od 23. prosinca 2013. (list spisa 437-438), Program osposobljavanja radnika za rad na siguran način iz lipnja 2008. (list spisa 439-731), Ugovor br: 372-2/2012 (list spisa 732-736), Ugovor o radu broj 11005/149 (list spisa 737-740), svjedočanstvo (list spisa 741), uvjerenje 17-609/08 (list spisa 742), zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način (list spisa 743-744), zapis o obuci novog djelatnika (list spisa 745-748), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana od 27. prosinca 2022. s prilozima (list spisa 749-774), rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Zadar klasa: UP/I-502-03/19-04/19 od 13. kolovoza 2020. (list spisa 787-789), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana od 29. ožujka 2023. (list spisa 793-800), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 28. studenog 2023. (list spisa 807-811), podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto placi NKV radnika za područje Zadarske županije (list spisa 818), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 08. travnja 2024. (list spisa 843-844), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra od 17. lipnja 2024. (list spisa 852-871), objavu Državnog zavoda za statistiku od 20. veljače 2024. (list spisa 883-885), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra od 18. studenog 2024. (list spisa 904-906), izvadak iz priručnika za uporabu i održavanje stroja od 12. siječnja 2015. (list spisa 920-923) i zdravstveni karton pacijenta DZ (prileži predmetnom spisu) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana (list spisa 916-918), stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića (list spisa 918-919) i stalnog sudskog vještaka Darka Laburu spec. psihijatra (list spisa 928-930). Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka TZ i GZ budući je tuženik, koji je predložio izvođenje ovih dokaza, u podnesku od 14. veljače 2022. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje ovih svjedoka. Sud nije odredio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku za zaštitu na radu na okolnost mehanizma nastanka predmetnog štetnog događaja, a što predlaže tuženik na ročištu glavne rasprave 02. lipnja 2025., budući je ocijenio da su nakon pisanog i usmenog iskaza sudskog vještaka za zaštitu na radu Branka Perana otklonjeni kao neosnovani svi prigovori tuženika izneseni na njegov nalaz i mišljenje (kako to sud obrazlaže u nastavku presude) te je sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Branka Perana ocijenio potpunim, jasnim, detaljnim, objektivnim te izrađenim sukladno pravilima struke i utemeljenim na činjenicama koje je kao nedvojbene utvrdio sud u provedenom postupku, poradi čega nije bilo osnove za provođenje novog vještačenja po vještaku za zaštitu na radu (isključivo zato jer tuženiku ne odgovara nalaz koji ovaj sudski vještak daje). Također, sud nije odredio provođenje novog vještačenja po drugom vještaku psihijatru, a što tuženik predlaže na ročištu glavne rasprave 09. srpnja 2025., budući je sud ocijenio da su nakon pisanog i usmenog iskaza sudsko vještaka Darka Labure spec. psihijatra otklonjeni kao neosnovani svi prigovori tuženika izneseni na njegov nalaz i mišljenje kako to sud obrazlaže u nastavku presude) te je sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darka Labure ocijenio potpunim, jasnim, detaljnim, objektivnim te izrađenim sukladno pravilima struke i isključivo obzirom na okolnosti predmetnog štetnog događaja (ne od ranije postojeće zdravstvene tegobe tužitelja), poradi čega nije bilo osnove za provođenje novog vještačenja po vještaku specijalistu psihijatru. Zaključno sud ovdje ističe to da je sud u dokaznom postupku one dokaze koji su izvedeni pred ranijim raspravnim sucem obnovio čitanjem, a s čime su se stranke izričito suglasile na ročištu održanom 01. travnja 2025. na kojem je glavna rasprava zbog promjene uređujućeg suca počela iznova.
6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6.1. Tužitelj tužbom potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete koja mu je nastala kao posljedica ozljede na radu, opeknučem ruke u stroju za pakiranje (tzv. pakirka) nastalim uslijed pomicanja grijača stroja prilikom pokušaja povlačenja zaglavljene termoskupljajuće folije s ciljem otklanjanja zastoja stroja, pa je tako predmet ovog spora odgovornost poslodavca za štetu koju je radnik pretrpio na radu i u vezi s radom.
6.2. Odredba čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, dalje: ZoR) propisuje da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
6.3. Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
6.4. Pri tome, odredba čl. 1046. ZOO definira da je šteta umanjenje nečije imovine (imovinska šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
6.5. Odredba čl. 1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
6.6. Sukladno čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.
6.7. Pri tome, čl. 1067. st. 1. ZOO propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti dok st. 2. tog članka propisuje da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, a sukladno st. 3. tog članka vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
6.8. Sukladno čl. 1085. st. 1. i st. 3. ZOO odgovorna je osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a ako uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos nova na ime naknade štete pri čemu sukladno čl. 1089. st. 1. ZOO oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi pri čemu st. 3. tog članka propisuje da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
6.9. Pri tome, odredba čl. 1086. ZOO propisuje da se obveza naknade (imovinske) štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete.
6.10. Nastavno, odredba čl. 1095. st. 1. ZOO propisuje da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, je dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
6.11. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO u slučaju povrede prava osobnosti će sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema pri čemu će sukladno st. 2. tog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
6.12. Pri tome, čl. 1103. ZOO propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbu, osim ako je šteta nastala nakon toga.
6.13. Nadalje, odredba čl. 7. st. 3. ZoR propisuje da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.
6.14. Nastavno na navedeno, sukladno čl. 17. st. 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, dalje: ZZR) poslodavac je obvezan provoditi prevenciju u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, pri čemu mora osigurati radnicima najveću moguću razinu zaštite na radu, a sukladno čl. 19. st. 1. ZZR poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.
6.15. Sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZZR se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti te sukladno st. 2. tog članka poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
6.16. Sukladno čl. 27. st. 1. ZZR poslodavac je obvezan, na temelju procjene rizika, osposobiti radnika za rad na siguran način, i to: 1) prije početka rada 2) kod promjena u radnom postupku 3) kod uvođenja nove radne opreme ili njezine promjene 4) kod uvođenja nove tehnologije 5) kod upućivanja radnika na novi posao, odnosno na novo mjesto rada i 6) kod utvrđenog oštećenja zdravlja uzrokovanog opasnostima, štetnostima ili naporima na radu pri čemu st. 2. tog članka propisuje da će poslodavac osposobljavanje iz stavka 1. tog članka provesti na način da radnika obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika (o organizaciji rada, rizicima i načinu izvođenja radnih postupaka i sl.), da radniku objasni i da radnika osposobi za praktičnu primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom rada u skladu s procjenom rizika kojima je izložen na radu i u vezi s radom.
6.17. Sukladno čl. 28. st. 1. i st. 2. ZZR poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način, a radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac je obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana.
6.18. Sukladno čl. 36. st. 1. ZZR poslodavac ne smije dopustiti obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada radniku koji ne ispunjava uvjete propisane posebnim propisom iz stavka 6. ovoga članka, odnosno posebnim propisom za te poslove.
6.19. Sukladno čl. 41. st. 1. ZZR poslodavac je obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu.
6.20. Sukladno čl. 62. st. 1. ZZR poslodavac je obvezan na mjestu rada postaviti na vidljivo mjesto: 1) sigurnosne znakove 2) znakove za evakuaciju i spašavanje 3) upute i oznake za rukovanje radnom opremom i 4) upute i oznake za rad s opasnim kemikalijama, biološkim štetnostima, izvorima zračenja i drugim izvorima opasnosti i štetnosti dok je sukladno st. 2. tog članka poslodavac obvezan osigurati da radniku budu dostupni: 1) procjena rizika za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju 2) upute za rad na siguran način za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju 3) pisani dokaz o osposobljenosti radnika za rad na siguran način 4) pisani dokaz da radnik udovoljava uvjetima za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada i 5) zapisnik o ispitivanju radne opreme, instalacija i radnog okoliša.
6.21. Konačno, sukladno čl. 68. ZZR radnik je obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu pri čemu se sukladno st. 2. tog članka smatra da radnik radi dužnom pažnjom kada poslove obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način te kada radi po uputama poslodavca, odnosno njegovog ovlaštenika, tako da: 1) prije početka rada pregleda mjesto rada te o uočenim nedostacima izvijesti poslodavca ili njegovog ovlaštenika 2) pravilno koristi sredstva rada 3) pravilno koristi propisanu osobnu zaštitnu opremu, koju je nakon korištenja obvezan vratiti na za to određeno mjesto 4) pravilno koristi i samovoljno ne isključuje, ne vrši preinake i ne uklanja zaštite na sredstvima rada 5) odmah obavijesti poslodavca, njegovog ovlaštenika, stručnjaka zaštite na radu ili povjerenika radnika za zaštitu na radu o svakoj situaciji koju smatra značajnim i izravnim rizikom za sigurnost i zdravlje, o nepostojanju ili nedostatku uputa za takvu situaciju, kao i o bilo kojem uočenom nedostatku u organiziranju i provedbi zaštite na radu 6) posao obavlja u skladu s pravilima zaštite na radu, pravilima struke te pisanim uputama poslodavca 7) prije odlaska s mjesta rada ostavi sredstva rada koja je koristio u takvom stanju da ne ugrožavaju ostale radnike ili sredstva rada i 8) surađuje s poslodavcem, njegovim ovlaštenikom, stručnjakom zaštite na radu, specijalistom medicine rada i povjerenikom radnika za zaštitu na radu.
6. U postupku među strankama nije sporno da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac 11. travnja 2019. sklopili Ugovor o radu broj: 573/2019 kojim su zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova NK radnik I (IV) u sektoru Proizvodnje koji su sadržani u Katalogu poslova pod brojem 300/244, s početkom rada 01. svibnja 2019. pri čemu sud uvidom u Ugovor o radu broj: 573/2019 (list spisa 95-99) utvrđuje da se je radnik ovdje tužitelj Ugovorom o radu (Člankom 2. st. 2.) obvezao da će ugovoreni posao obavljati s pažnjom koja se očekuje od profesionalnog izvršioca za poslove čije obavljanje je ugovoreno tim ugovorom kao i da su stranke Ugovorom o radu (Člankom 3.) ugovorile da je radnik ovdje tužitelj osim poslova navedenih u Katalogu poslova za poslove iz članka 2. tog Ugovora dužan obavljati i sve pripremne i završne poslove te sve druge poslove koji s obzirom na organizaciju rada, pravila i standarde struke, spadaju u djelokrug rada.
6.1. Istaknimo odmah ovdje da iz kataloga poslova i/ili radnih mjesta Maraske d.d. [adresa] (list spisa 100-102) proizlazi da je cilj radnog mjesta NK radnik I uspješno obavljanje jednostavnijih poslova na proizvodnim linijama u procesu rada gdje je raspoređen na rad, da su, među ostalim, zadaci ovog radnog mjesta obavljanje jednostavnijih poslova vezanih uz punjenje i opremanje gotovih proizvoda bilo na linijama ili poluautomatskom punjenju ili ručnom opremanju kao i ostalih jednostavnijih poslova u proizvodnji i finalizaciji proizvoda, radnom procesu finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama, opremanju, pakiranju robe i slaganju robe te označavanja zapakiranih gotovih proizvoda na paleti.
6.2. Nadalje, u postupku među strankama nije sporno niti to da su tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac bili u radnom odnosu i prethodno sklapanju Ugovora o radu broj:
573/2019 od 11. travnja 2019. i to godinama, a u prilog kojoj činjenici svjedoči sadržaj primjerice uvjerenja 17-609/08 o osposobljenosti za rad na siguran način (list spisa 64-66) iz kojeg proizlazi da je društvo ovlašteno za zaštitu na radu, zaštitu od požara, zaštitu okoliša i servis vatrogasnih aparata još 31. srpnja 2008. na temelju čl. 28. i čl. 29. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 59/96, 94/96, 114/03) izdalo uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način za DZ ovdje tužitelja na radnom mjestu radnik u proizvodnji zaposlenom kod Maraska d.d. [adresa] ovdje tuženika. Naravno, osim što iz označenog uvjerenja 17-609/08 proizlazi da je tužitelj na radnom mjestu radnika u proizvodnji kod tuženika radio još 2008. godine, iz ovog uvjerenja proizlazi i to da je ovdje tuženik tužitelja 31. srpnja 2008. osposobio za rad na siguran način na radnom mjestu radnik u proizvodnji. Osim toga, i sam tužitelj u svom iskazu (list spisa 175-178) iskazuje sudu da kod tuženika radi već 38 godina.
6.3. Nastavno, iz uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika (list spisa 63) proizlazi da je spec. medicine rada 28. rujna 2017. izdao uvjerenje da je DZ ovdje tužitelj zdravstveno sposoban uz uporabu kontaktnih leća za obavljanje poslova radnika u proizvodnji te da je novu provjeru zdravstvene sposobnosti potrebno obaviti najkasnije do 28. rujna 2019. za zdravstveno stanje i do 28. rujna 2019. za psihičke sposobnosti.
7. Među strankama dalje nije sporno niti to da je 11. srpnja 2019. tužitelj, tijekom rada u proizvodnji, tijekom svog radnog vremena (smjene), tužitelj na stroju pakirka zadobio tjelesne ozljede, a sud uvidom u medicinsku dokumentacije na ime DZ (list spisa 10-49) i zdravstveni karton tužitelja (prileži predmentom spisu) utvrđuje da su ozljede koje je tužitelj zadobio 11. srpnja 2019. na stroju pakirka dijagnosticirane kao T22.2 opeklina lijeve podlaktice stupnja 2B, M24.5 kontura zgloba i G54 poremećaj živčanih korijena i pleksusa.
7.1. U svezi dinamike nastanka događaja u kojem je zadobio ovu ozljedu, tužitelj u tijeku ovog postupka (list spisa 175-178) iskazuje da se je ovaj događaj zbio u drugoj smjeni, možda nekih pola sata od početka rada, kada ga je njegov mlađi kolega HZ zvao da mu pokaže staviti odnosno promijeniti najlon na stroju pakirka pa da je on stajao na jednoj strani, HZ na drugoj, dodajući da je u stroju inače dosta visoka temperatura 130 stupnjeva C i da svaki put kad u stroj uvučete ruku vas opari ta toplina, te da je on kolegi KZ pokazivao kako da se taj najlon promijeni pa da je uvukao ruku u stroj jer se jedino na takav način može povući najlon, a u jednom trenutku dio stroja koji zovu pegla da mu je ruku doslovno zakovao odnosno prikliještio, pojašnjavajući da se ta pegla inače spušta nakon što proizvod produkt prođe kroz taj dio stroja i nakon toga da stroj zavaruje taj najlon i nakon zavarivanja se vraća u početni položaj, dakle, ta pegla da mu je uhvatila zglob lijeve ruke, on da je odmah rekao kolegi KZ što da napravi i HZ da mu je ručnim upravljanjem stroja pokušao osloboditi ruku, da je tu došao i voditelj pogona PZ, svi da su se ustrčali, to da je trajalo možda nekih 15-20 minuta, u jednom trenutku da mu je stroj još jače stegnuo ruku, on je zavikao i klonuo, nije se onesvijestio, ali mu je već došlo slabo, a kada je iznad sebe vidio njihovog nekadašnjeg direktora odnosno šefa SZ da je znao da mu je ruka spašena, SZ da je čupao, kidao crijeva za zrak, kabele od struje i slično, ne zna točno, a nakon kojeg čupanja kabela i crijeva da mu je stroj popustio ruku, tada da se stroj skroz spustio na dno, dodajući da je on nakon toga ležao na paletama izvan pogona, nekakvih pola sata sat vremena da dođe sebi, da su ga polijevali vodom i davali mu piti soka, ističući da kad je izašao izvan pogona da mu je došlo loše, da se onesvijestio i pao na palete. Cijeneći takav iskaz tužitelja u svezi sa sadržajem obrasca C prijave ozljede na radu (list spisa 62), u kojem je obrascu unesen opis događaja kako je ozljeda nastala i što je uzrokovalo ozljedu iznesen od samog tužitelja neposredno nakon štetnog događaja, a u kojem tužitelj opisuje da je on radio na depalatizatoru, da je bio zastoj na pakirki i da je otišao pomoći HZ pri zamjeni folije i otklanjanju kvara, da je prilikom pomaganja provlačenja folije gurnuo ruku iznad grijača i počeo povlačiti foliju, a tada da se grijač iznenada dignuo gore i ukliještio mu i opekao ruku; sud ocjenjuje da tužitelj o samoj dinamici nastanka štetnog događaja u ovom sudskom postupku iskazuje vjerodostojno, a budući pri iznošenju iskaza tijek nastanka štetnog događaja opisuje na identičan način kako ga je opisao i neposredno nakon samog događaja, prilikom davanja izjave 16. srpnja 2019. za potrebe prijave ozljede na radu nadležnom javnopravnom tijelu, a što svjedoči na kontinuitet u kazivanju tužitelja i time na zaključak da isti iskazuje istinito. Nadalje, ovakav tijek nastanka štetnog događaja kako ga sudu opisuje tužitelj, proizlazi i iz iskaza neposrednog očevidca štetnog događaja, svjedoka HZ (list spisa 144-147), koji prema ocjeni suda iskazuje logično i životno, a kako ovaj svjedok nije osobno zainteresiran za ishod ovog spora poradi čega sud ne nalazi razloga zbog kojeg bi lažno iskazivao sudu i time ostvario biće kaznenog djela za koji je zapriječena kazna zatvora, sud njegov svjedočki iskaz prihvaća kao istinit, a na istinitost njegova iskaza svjedoči i činjenica da sudu iskazuje u bitnom identično onome što je o načinu nastanka ozljede iskazao neposredno nakon samog štetnog događaja, kako to proizlazi iz sadržaja obrasca C prijave ozljede na radu (list spisa 61) te koji kontinuitet u opisu događaja sudu ukazuje da svjedok HZ o relevantnim činjenicama iznosi upravo svoja neposredna opažanja stečena tijekom događaja te da iskaz ne konstruira s ciljem uspjeha tužitelja u ovom sporu već o istom iskazuje istinito. Tako svjedok HZ (list spisa 144-147) iskazuje da je on kod tuženika radio otprilike nekih godinu dana, ali da je dao otkaz tako da ne radi od travnja 2020. godine, da tužitelja poznaje iz Maraske i da mu je poznato da je tužitelj doživio ozljedu na radnom mjestu, konkretno, tog dana da su njega (svjedoka) trebali obučavati upravo tužitelj i JZ, tužitelj da je radio na depalatizatoru iako je inače radio na drugom stroju, ali kolega koji je tog dana trebao biti na depalatizatoru da nije došao pa ga je tužitelj mijenjao, on (svjedok) da je bio na stroju pakirka i za to da su ga trebali obučavati upravo tužitelj i JZ, a u jednom trenutku da je tužitelj sa depalatizatoru došao do stroja na kojem je on (svjedok) radio, dakle do pakirke jer je tu dolazilo do pucanja folije pa mu je on (tužitelj) trebao pomoći, međutim, u jednom trenutku da je tužitelju stroj zahvatio ruku, svjedok ne zna kako i ne zna točno koju ruku, ali se sjeća da se radilo o dijelu ruke na zglobu, pored šake odnosno prednjeg dijela šake, dodajući da misli da se taj dio stroja koji je uhvatio tužitelja zove pegla, da su on i FZ odmah pokušali osloboditi tužitelja pogotovo jer se taj dio stroja inače ručno diže kao i automatski, barem da bi tako trebalo biti u teoriji, ali njih dvoje koliko god su to pokušavali podići i osloboditi tužitelja da nisu uspjeli već da se to uspjelo tek nakon što je došao radnik zadužen za održavanje odnosno šef održavanja, koji je prekinuo crijevo za dovod zraka što je omogućilo podizanje ovog dijela pegle kako bi oslobodili ruku tužitelja. Dakle, svjedok HZ o samoj dinamici nastanka štetnog događaja iskazuje na bitno identičan način kao i sam tužitelj, a kako je sud iskaz ovog svjedoka prihvatio kao istinit, to njegov iskaz svjedoči da tužitelj sudu o samoj dinamici nastanka štetnog događaja, kako je to gore citirano, iskazuje istinito. Osim toga, iskaze tužitelja i svjedoka HZ u bitnom potvrđuje i iskaz svjedokinje FZ (list spisa 166-168), dugogodišnje radnice tuženika koja je u vrijeme štetnog događaja radila na stroju koji se nalazio pored predmetnog stroja pakirka, stroju koji je od pakirke udaljen možda metar dva kako to svjedokinja iskazuje sudu, a budući ista iskazuje da radnici koji su radili na tom stroju pored njenog nisu znali popraviti stroj nakon što je došlo do potrebe promjene folije, pojašnjavajući da se nije tu radilo o popravku stroja nego o promjeni folije, a ti radnici da to nisu znali niti su imali iskustva pa da su zvali upravo DZ da to napravi obzirom da on ima dosta iskustva i puno toga zna napraviti, dalje navodeći da je tužitelj otvorio vrata, da se stroj nije zaustavio i da je na misli lijevu ruku tužitelja pala pegla koja služi za varenje folije, koja ima malo manje od 1 metar, nakon čega je došao SZ. Identično kao i iskaz svjedoka HZ, sud je i iskaz FZ cijenio istinitim, ovo jer sud nije našao razloga poradi kojeg bi ova svjedokinja lažno iskazivala sudu i time ostvarila biće kaznenog djela za koje je zapriječena kazna zatvora, a budući nije osobno zainteresirana za ishod ovog spora te jer ista sudu iskazuje u bitnom identično iskazu svjedoka HZ kao i jer ista kao radnica koja je radila svega par metara udaljena od mjesta predmetnog događaja, životno i logično može imati neposredna opažanja o samom događaju, a koja iznosi pred sudom. Kada sud iznesene iskaze tužitelja i svjedoka HZ i FZ cijeni u svezi s kao prvo, činjenicom da niti jedan od preostalih saslušanih svjedoka nije imao neposrednih saznanja o samoj dinamici nastanka štetnog događaja pa tako svjedokinja VZ (list spisa 147-148) iskazuje da je u jednom trenutku kada je izašla na hodnik u pogonu PZ rekao da je tužitelju stroj pakirka odnosno dio tog stroja zvan pegla uhvatio ruku, svjedok OZ (list spisa 155-157) iskazuje da on nije vidio događaj jer je tada radio na slaganju paketa, svjedok BZ (list spisa 157-159) iskazuje da nije bio u pogonu u vrijeme predmetnog događaja već u svom uredu i da je zaključio da se nešto događa tek kad je vidio nekolicinu radnika oko stroja u jednom trenutku te svjedok SZ (list spisa 168-170) iskazuje da je on u vrijeme predmetnog događaja bio u uredu koji se nalazi iznad pogona te da je samo čuo neku viku u pogonu, dakle, činjenicom da osim HZ i FZ niti jedan od preostalih svjedoka nije očevidac dinamike nastanka štetnog događaja poradi čega o istoj niti ne može imati neposrednih saznanja; te kao drugo, u svezi sa sadržajem prijave o ozljedi na radu od 16. srpnja 2019. (list spisa 6-9) i prijave o ozljedi na radu od 16. srpnja 2019. (list spisa 56-59) iz kojih proizlazi da je ovdje tuženik kao poslodavac Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Područnoj službi Zadar, 19. srpnja 2019. prijavio da je radnik DZ **.**.2019. zadobio ozljedu na radu i to na uobičajenom mjestu rada ili mjestu rada unutar lokalne jedinice, navodeći da je radnik radio u pogonu bezalkohola u kojem se nalaze četiri proizvodne linije, da se ozljeda nije desila na trenutnom radnom mjestu ozlijeđenog već na mjestu drugog djelatnika kojem je ozlijeđeni otišao pripomoći, da je ozlijeđeni radio na depalatizatoru i da je kad je trenutno bio slobodan od posla koji je on obavljao otišao pripomoći kolegi koji je radio na pakirki linije stakla promijeniti termoskupljajuću foliju, da je grijač pakirke stajao u srednjem položaju kad je ozlijeđeni pokušao provući foliju i u trenutku kad mu je ruka bila iznad grijača se grijač dignuo u krajnji gornji položaj i opekao djelatniku dio zapešća i dlana, navodeći i to da je ozlijeđeni zbog dobre namjere otišao pomoći kolegi kako bi se što prije krenulo sa proizvodnjom te navodeći da je uzrok ozljede poremećaj u tehnološkom procesu rada; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je 11. srpnja 2019. do ozljeđivanja tužitelja došlo na način da je tijekom njegovog rada u pogonu tuženika za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP, u kojem je tog konkretnog dana tužitelj bio raspoređen za rad na depalatizatoru, došlo do zastoja na proizvodnoj traci uzrokovanog zaglavljenjem termoskupljajuće folije u stroju pakirka na kojem je radio HZ, koji kao novi radnik nije znao kako promijeniti foliju na stroju pakirka poradi čega je za pomoć upitao tužitelja koji je s ciljem pružanja pomoći kolegi KZ te otklanjanja zastoja na proizvodnoj traci došao do stroja pakirke te je uočivši da je u stroju pakirke zaglavljena termoskupljajuća folija i da se grijač pakirke nalazi u srednjem položaju, otvorio vrata stroja pakirke, uvukao lijevu ruku u stroj i pokušao povući foliju, a u kojem je trenutku došlo do automatskog pokretanja stroja te je uslijed pomicanja vrućeg grijaća tzv. pegle prema gore ukliještena i ozlijeđena (opečena) podlaktica lijeve ruke tužitelja koja se je u trenutku tog automatskog pokretanja nalazila unutar stroja. Posljedica ozljede koju je tužitelj zadobio u opisanom događaju je pri tome razvidna iz crno-bijele fotografije (list spisa 50) odnosno detaljnije iz fotografije u boji (list spisa 68).
7.2. Nadalje, ocjenom iskaza tužitelja (list spisa 175-178) koji iskazuje da su on i čini mu se JZ obučavali HZ za rad na stroju pakirka te da je njega kolega HZ zvao da mu pomogne, a još ranije, ne zna točno kojeg dana, mu je predradnica VZ rekla da pokaže odnosno pomogne KZ na tom stroju, nakon što ga je pitala da li je ikada radio na pakirki, u svezi sa iskazom svjedoka HZ (list spisa 144-147) koji je sudu iskazao da su konkretno ovog dana kada je došlo do štetnog događaja njega trebali obučavati upravo tužitelj i JZ i iskazom FZ (list spisa 166-168) koja je iskazala da ona nije radila na stroju pakirka, ali da je znala raditi na istom jer bi od strane šefa nekad bila stavljena na taj stroj za zamjenu nekog radnika i da je ona obučavala nove radnike za rad pa čak i servisere, a koje je svjedočke iskaze sud iz prethodno obrazloženih razloga prihvatio kao istinite; sud kao nedvojbeno utvrđuje i to da je tužitelj, kao radnik koji je prethodno štetnom događaju od strane poslovođe više puta raspoređen za rad na stroju pakirka (koja činjenica proizlazi iz iskaza svjedokinje FZ te iskaza svjedokinje VZ koje obje iskazuju da je tužitelj prethodno ovom događaju radio na stroju pakirka), od strane poslovođe predmetne prigode bio upućen obučiti za rad na stroju pakirka novog radnika HZ, a što logično podrazumijeva i pružiti mu pomoć u obavljanju poslova na stroju pakirka, jedan od kojih je poslova prema nedvojbenom utvrđenju ovog suda i zamjena termoskupljajuće folije u stroju, a kako to proizlazi iz sasvim logičnog i životnog iskaza svjedoka SZ (list spisa 168-170), koji već 4 godine radi kod tuženika kao voditelj održavanja (što obzirom na činjenicu da taj iskaz daje 2022. godine znači da je i u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio voditelj održavanja kod tuženika), koji je sudu iskazao da su radnici operateri na stroju pakirka ovlašteni sami promijeniti foliju ako ju treba promijeniti ili ako folija zapne, a u slučaju da folija puca i da se ne može promijeniti redovno, da onda zovu mehaničara kao i iz iskaza ostalih saslušanih svjedoka pa tako iskaza FZ i HZ koji su iskazivali da se ovdje ne radi o kvaru stroja pakirke (pa da bi tada logično i životno bilo potrebno pozvati servisera radi popravka stroja) već se radi samo o potrebi zamjene folije ako ona nestane ili zapne koji posao obavlja radnik na stroju, a što se (zaglavljenje folije) prema iskazu svjedoka HZ i tužitelja dogodilo upravo predmetne prigode te koji je problem (pucanja folije u pakirki što dovodi do zastoja u proizvodnji) sasvim uobičajen u proizvodnji, kako to izrijekom navodi tuženik u svom odgovoru na tužbu. Uslijed takvog utvrđenja suda, neosnovanim se ukazuje navod tuženika da ne postoji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju u predmetnom događaju iz razloga što je tužitelj predmetnog dana bio raspoređen za rad na depalatizatoru, a ne na stroju pakirka, obzirom je isti od strane poslovođe bio upućen obučiti za rad na stroju pakirka novog radnika HZ koji je predmetnog dana bio raspoređen za rad na tom stroju. Sud pri tome nije kao istinit prihvatio iskaz svjedokinje VZ (list spisa 147-148) u dijelu u kojem iskazuje da ona nije naložila tužitelju da pomaže KZ ili da ga nadgleda na dan štetnog događaja, a budući taj dio iskaza sud nije ocijenio vjerodostojnim niti uvjerljivim već konstruiranim upravo s ciljem uspjeha tuženika u sporu. Naime, takav je iskaz svjedokinje VZ suprotan u bitnom identičnim iskazima svjedoka HZ i FZ, a koji svjedoci za razliku od VZ koja je zaposlenica tuženika i time zainteresirana za uspjeh tuženika u ovom sporu, osobno nisu zainteresirani za ishod ovog spora budući nisu niti srodnici tužitelja niti su zaposlenici tuženika. Nadalje, takav se iskaz svjedokinje VZ ukazuje nevjerodostojnim i uslijed činjenice da ista na upit da li joj je poznato da je nakon ozljede tužitelja na stroju došlo do promjene kakvih zaštitnih mehanizama odgovara da joj nije poznato, a kakav odgovor sud cijeni izbjegavanjem davanja konkretnog odgovora na konkretno pitanje budući bi očito prema mišljenju svjedokinje istinito odgovaranje na ovaj upit bilo otegotno za tuženika, a sudu je neživotno i nelogično da svjedokinja koja je u vrijeme štetnog događaja kao i nakon njega kod tuženika obavljala posao predradnika ili poslovođe, obzirom na to radno mjesto nema saznanja o ovim činjenicama koje su od osobitog značaja za organizaciju obavljanja rada. Konačno, takav se iskaz svjedokinje VZ ukazuje kao neživotan i nelogičan uslijed iskaza svjedoka OZ (list spisa 155-157) koji iskazuje da je tužitelj znao nekada doći obići radnike na pakirki, budući nije niti životno niti logično da bi tužitelj, ukoliko od strane poslovođe nije bio upućen obučiti radu i pomoći u radu novom radniku na pakirki, dolazio obići radnike koji rade na pakirki, za vrijeme dok je on raspoređen na rad na drugom stroju u proizvodnoj liniji i to stroju koji se prema iskazu svjedoka BZ nalazi udaljen oko 40 metara hoda od pakirke. Međutim, sud ističe da čak i u slučaju da ocjenom izvedenih dokaza nije kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj predmetne prigode od strane poslovođe i time od strane tuženika bio upućen obučiti za rad i pružiti pomoć radniku KZ na stroju pakirka, da bi sud svejedno ocijenio neosnovanim navod tuženika da ne postoji njegova odgovornost za štetu nastalu tužitelju u predmetnom događaju iz razloga što je tužitelj predmetnog dana bio raspoređen za rad na depalatizatoru, a ne na stroju pakirka. Ovo stoga što je stroj pakirka isto kao i stroj depalatizator dio pogona tuženika za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP, a iz sadržaja Ugovora o radu broj 573/2019 (list spisa 95-99) cijenjenog u svezi sa sadržajem kataloga poslova i/ili radnih mjesta Maraske d.d. [adresa] (list spisa 100-102) proizlazi kao prvo, da tužitelj nije kod tuženika zaposlen na radnom mjestu radnika na depalatizatoru, kako to pogrešno tvrdi tuženik u ovom sporu, već je zaposlen na radnom mjestu NK radnika I (IV) u sektoru Proizvodnje te kao drugo, da je tužitelj kao NK radnik I u proizvodnji dužan obavljati jednostavnije poslove na proizvodnim linijama u procesu rada gdje je raspoređen na rad, ali i jednostavnije poslove vezane uz punjenje i opremanje gotovih proizvoda bilo na linijama ili poluautomatskom punjenju ili ručnom opremanju kao i obavljati ostale jednostavnije poslova u proizvodnji i finalizaciji proizvoda, radnom procesu finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama, opremanju, pakiranju robe i slaganju robe te označavanja zapakiranih gotovih proizvoda na paleti, a posao zamjene folije na jednom od strojeva u proizvodnji nedvojbeno spada upravo pod jednostavnije poslove u radnom procesu proizvodnje i finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama i time u poslove koje je tužitelj sukladno Ugovoru o radu dužan obavljati. Dakle, tužitelj nije kod tuženika u vrijeme štetnog događaj bio zaposlen isključivo za obavljanje poslova na depalatizatoru već je bio zaposlen za obavljanje jednostavnijih poslova u proizvodnji, a što prema utvrđenju ovog suda nedvojbeno znači i obaviti zamjenu termoskupljajuće folije na stroju pakirka po zamolbi radnika raspoređenog za rad na stroju pakirka predmetnog dana, a obzirom je zaglavljena folija uzrokovala zastoj u proizvodnoj liniji na kojoj tužitelj radi. Kao osobito značajno ovdje sud ističe to da iz izjave poslodavca o nastanku ozljede br. 2/2019 od 18. srpnja 2019. (list spisa 60) proizlazi to da je 18. srpnja 2019. u svojoj izjavi o nastanku ozljede na radu kod radnika DZ koja se je desila 11. srpnja 2019. poslodavac ovdje tuženik naveo kao prvo, to da je do ozljede na radu došlo pri radu radnika u pogonu za proizvodnju bezalkoholnih proizvoda BAP budući iz navedenog proizlazi da je stroj pakirka isto kao i stroj depalatizator sastavni dio pogona za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP; kao drugo, da je radnik obavljao redovite poslove u pogonu što predstavlja njegove uobičajene zadatke koje obavlja kod poslodavca, a iz čega proizlazi da sam tuženik neposredno nakon događaja iznosi tvrdnju da je obavljajući posao zamjene folije tužitelj predmetne prigode obavljao redovite poslove u pogonu što predstavlja njegove uobičajene zadatke; kao treće, da je djelatnik radio da depalatizatoru linije stakla pa kako se je desio trenutni zastoj cijele linije zbog zamjene termoskupljajuće folije na pakirki linije stakla, da je DZ ovdje tužitelj otišao pomoći djelatniku KZ promijeniti navedenu foliju kako bi se proizvodna linija što prije pokrenula, a da bi uhvatio foliju koju je potrebno provući kroz stroj, da je uvukao ruku u stroj u dijelu iznad grijača pa kako stroj nije u potpunosti ugasio da se je u tom trenutku desilo da se je grijač iz srednjeg položaja podigao u maksimalni gornji položaj te prikliještio i opekao ruku tužitelja, a čime tuženik dinamiku nastanka događaja opisuje jednako kako to čini tužitelj u tijeku ovog postupka; te kao četvrto, da tuženik ne smatra da se radi o nesavjesnom i neodgovornom ponašanju nego naprotiv, da je do ozljede došlo zbog zalaganja radnika da se što brže pokrene proizvodna linija, a iz čega proizlazi da je sam tuženik neposredno nakon predmetnog događaja, prije nego što je tužen od strane tužitelja za naknadu štete u svezi ovog događaja što upućuje na činjenicu da tada iznesene navode nije konstruirao s ciljem otklanjanja odgovornosti od sebe radi uspjeha u sudskom sporu, iznio mišljenje da postupanje tužitelja nije bilo nesavjesno i neodgovorno ponašanje već naprotiv, da je do ozljede došlo zbog zalaganja tužitelja kao radnika da se što brže pokrene proizvodna linija.
7.3. Kako iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj predmetnu ozljedu zadobio tijekom radnog vremena, u obavljanju svojih radnih zadataka i u uzročno-posljedičnoj vezi s tehnološkim procesom rada, na mjestu rada na kojem je tuženik kao poslodavac sukladno ZZR dužan osigurati sigurne uvjete rada, prilikom korištenja sredstava za rad koje je za potrebe proizvodnje bezalkoholnih pića osigurao poslodavac te tijekom postupanja po uputama poslodavca; to je ozljeda koju je tužitelj predmetne prigode zadobio na stroju pakirka ozljeda na radu. U potpunosti je pri tome neosnovan navod tuženika da odgovornost poslodavca za štetu koja je radniku nastala na radu i u svezi s radom postoji isključivo onda kada su tom radniku pravomoćnim rješenjem nadležnog javnopravnog tijela priznata prava iz osiguranja na temelju ozljede na radu, budući ocjena da li je ozljeda koju je radnik zadobio ozljeda na radu ili u svezi s radom ne ovisi o tome da li je nadležno javnopravno tijelo radniku priznalo prava iz (zdravstvenog) osiguranja na temelju ozljede na radu već o činjenici da li je radnik ozljedu zadobio tijekom radnog vremena ili izvan radnog vremena; o činjenici da li je radnik ozljedu zadobio u obavljanju radnih zadataka odnosno u uzročno-posljedičnoj vezi s tehnološkim procesom rada ili ne; o činjenici da li je radnik ozljedu zadobio na mjestu rada na kojem je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete rada ili pak mjestu koje ne predstavlja mjesto rada niti prostor koji je pod neposrednim ili posrednim nadzorom poslodavca na kojem se radnici moraju nalaziti ili do kojih moraju dolaziti u tijeku rada; o činjenici da li je ozljeda radnika nastala prilikom korištenja sredstava za rad koje mu je osigurao poslodavac; te činjenici da li je radnik ozljedu zadobio tijekom postupanja po uputama poslodavca, a koje su radniku dane u svezi rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Revr- 662/2008 od 04. veljače 2009. i broj Revr-931/2014 od 14. veljače 2017. (na koje odluke upućuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/3856/2017 od 28. studenog 2018. navodeći da iz sudske prakse proizlaze mjerila koja se primjenjuju pri ocjeni da li se radi o šteti nastaloj u vezi s radom). Osim toga, za istaknuti je ovdje i to da iz rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje klasa: UP/I-502-03/19-04/19 od 13. kolovoza 2020. (list spisa 787-789) proizlazi to da je nadležno javnopravno tijelo 05. rujna 2020. tužitelju priznalo kao ozljedu na radu ozljedu dijagnoze T22.2 zadobivenu 11. srpnja 2019., dakle, upravo ozljedu zadobivenu u predmetnom štetnom događaju koja je kvalificirana pod šifru T22.2 kao i da mu je 11. kolovoza 2020. dalje priznalo kao posljedicu te ozljede na radu i drugu bolest, onu pod šifrom M24.5.
7.4. Nastavno, tužitelj (list spisa 175-178) u svezi dinamike nastanka štetnog događaja, a upitan da li je način na koji je on predmetne prigode mijenjao foliju, uobičajeni način mijenjana folije na stroju pakirki, odgovara da je, da se folija mijenja tako da se otvore bočna vrata, a čim se ta vrata otvore da je stroj isključen iz rada, da se ne može pokrenuti, ali da nije isključen iz napona jer bi u tom slučaju došlo do pada temperature i bilo bi potrebno određeno vrijeme da se opet ta temperatura podigne, međutim, kako se uvijek traži da se radi sve više i više onda da taj napon ostane i on da je nakon što je otvorio bočna vrata pakirke postupio ovako kako je ranije opisao. Upitan zašto se konkretne prilike stroj pokrenuo tužitelj odgovara da postoji mogućnost tzv. premošćivanja, dakle, da se stroj premosti iako su vrata otvorena i da se stroj opet pokrene, da su neki radnici njemu rekli da je tada stroj bio premošten jer su vidjeli kada je to SZ vraćao nazad. Istaknuo je pri tome da je on znao da je stroj premošten da normalno ne bi uvlačio ruku u stroj. Upitan dalje koliko često je dolazilo do tog premoštavanja na pakirki, tužitelj je odgovorio da to može reći za drugu liniju, ali za pakirku da ne zna točno, a na toj drugoj liniji gdje se radi o tetrapaku od litre odnosno tzv. šepilici da je premoštavanje bilo svakodnevno, dodajući da je i na maloj liniji aplikatoru gdje se slamke lijepe na tetrapak također bilo svakodnevnog premoštavanja. Upitan da li on može vidjeti da je neki stroj premošten, tužitelj je odgovorio da ako znate o čemu se radi onda to možete vidjeti, a ako dođe netko sa strane on da ne zna o čemu se tu radi, znači ako dođe netko tko tu ne radi on ne može znati o čemu se radi. Konačno, upitan koliko je dugo zaposlen kod tuženika i da li je prije radio na stroju pakirka, tužitelj je odgovorio da je kod tuženika zaposlen 38 godina i da je i ranije radio na tom stroju, dodajući da je većinom radio baš na pakirki na drugim linijama. Iz takvog iskaza tužitelja proizlazi da je uobičajeni način na koji su radnici kod tuženika mijenjali foliju u stroju pakirka taj da stroj ne bi isključili iz napona budući bi takva radnja dovela do pada temperature u stroju te bi proteklo vremena dok se ta temperatura ponovno po paljenju stroja podigne, a trebali su raditi više i obaviti više posla, već bi otvorili bočna vrata pakirke, otvaranjem kojih je vrata stroj isključen iz rada odnosno ne može se automatski pokrenuti, i potom rukom promijenili foliju u stroju. Također, proizlazi i to da predmetne prigode otvaranje bočnih vrata stroj nije dovelo do isključenja stroja iz rada tj. nije onesposobilo njegovo automatsko pokretanje do ponovnog zatvaranja bočnih vrata, a što je slučaj onda kada se na stroju napravi tzv. premoštavanje, koje se na nekim strojevima u proizvodnji kod tuženika radilo svakodnevno, a za to da se u proizvodnji kod tuženika (radi povećanja rezultata proizvodnje) na strojevima poduzimaju radnje premoštavanja je tužitelj, kako to sam iskazuje sudu, znao. I svjedokinja JZ (list spisa 166-168) je sudu iskazala da kada se otvore vrata na tom stroju (nesporno iskazuje o pakirki) bi se stroj morao automatski zaustaviti, međutim, ove prigode da se to nije dogodilo jer su vrata bila premoštena, za što da postoji jedan ključ koji upravo sprječava automatsko zaustavljanje stroja nakon što se vrata otvore, dakle, takav slučaj da je bio i ovaj, tužitelj da je otvorio vrata, stroj se nije zaustavio i na lijevu ruku tužitelja da je pala pegla koja služi za varenje folije, a nakon što je tužitelj izvukao ruku je netko, ne zna točno tko, vratio na tom stroju ponovno to da se prilikom otvaranja vrata stroj automatski zaustavi. Upitana otkud zna da se stroj pakirka sam ugasi kad se vrata otvore, svjedokinja je odgovorila da kad su montirali strojeve su oni (očito ovdje svjedokinja pod oni misli na montere) pokazivali radnicima kako se radi, a i ona da je znala otvoriti vrata i tada bi vidjela da se stroj ugasi, a to da joj je znao objašnjavati i tužitelj. Upitana da li se u slučaju kad se folija potroši ili zaglavi pritišče tzv. gljiva (nesporno se radi o botunu na stroju kojim se stroj u cijelosti gasi), svjedokinja je iskazala da ne već da se samo otvore vrata kako je i rekla, a gljiva da se pritiskala u slučaju većeg kvara, pojašnjavajući da kad se pritisne gljiva dolazi do pada temperature, hlađenja, pa treba proći neko vrijeme da se opet vrati temperatura. U prilog vjerodostojnosti ovakvih iskaza tužitelja i svjedokinje FZ, koji o ovim činjenicama iskazuju u bitnom identično te prema ocjeni suda sasvim logično i životno kad se uzme u obzir činjenica da se je predmetne prigode tzv. pegla u stroju pokrenula usprkos tome što su vrata stroja bila otvorena, svjedoči i iskaz svjedoka HZ koji je sudu iskazao (list spisa 144-146) da je predmetne prigode stroj pakirka radio iako su vrata bila otvorena te da zaštitni mehanizmi nisu radili jer da su radili tada da stroj ne bi radio dok su vrata bila otvorena, iskazujući i to da je njemu poznato da je nakon ovog događaja došlo do promjene senzora za slučaj kad se vrata na stroju otvore da se stroj zaustavi jer da su prije vrata na ovom stroju bila konstantno otvorena, ne zna da li zbog hlađenja ili kojeg drugog razloga, a nakon predmetnog događaja su vrata bila zatvorena i čim bi se otvorila bi stroj prestao s radom, osim čega da su promijenjena i ova crijeva za dovod zraka koja su bila prekinuta kako bi se oslobodila ruka tužitelja. Nije znao tko je napravio te promjene na stroju, tu da je bilo više ljudi, ali zna da su te promjene učinjene. Ocjenom iznesenih iskaza tužitelja i svjedoka HZ i FZ koji su očevidci predmetnog štetnog događaja i koji su osobno radnici operateri na strojevima u pogonu tuženika za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP poradi čega logično i životno imaju neposrednih saznanja o činjenici da li stroj i dalje radi nakon što mu se otvore vrata te koja je situacija bila predmetne prigode, sud kao nedvojbeno utvrđuje kao prvo, to da tužitelj po dolasku do stroja pakirke, gdje je došao jer ga je radnik HZ pozvao za pomoć u svezi promjene folije, nakon što je uočio da je u stroju zaglavljena termoskupljajuća folija i da se grijač pakirke nalazi u srednjem položaju, prethodno stavljanju ruke u stroj s ciljem povlačenja zaglavljene folije kako bi otklonio zastoj stroja, nije taj stroj isključio iz napona (pritiskom na tzv. gljivu koja stroj u cijelosti gasi iz napona) već je otvorio vrata stroja očekujući da je će to otvaranje vrata stroja dovesti do prekida rada stroja tj. do nemogućnosti automatskog pomicanja dijelova stroja do ponovnog zatvaranja vrata; kao drugo, to da je takav način promjene folije na stroju pakirka, bez prethodnog isključenja stroja iz napona pritiskom na tzv. gljivu kojom se stroj u cijelosti gasti, bio uobičajeni (sud ovdje odmah napominje da uobičajeni pri tome ne znači i pravilni) način rada u proizvodnji kod tuženika kako bi se ostvario što veći rezultat u proizvodnji (jer nema gubitka vremena na ponovnom zagrijavanju stroja), a kakav način rada prema ocjeni suda tuženiku nije mogao ostati nepoznat obzirom na činjenicu da je do potrebe promjene folije uslijed njenog nestanka ili njenog zaglavljenja dolazilo relativno često radi čega je ovakav način zamjene folije od strane radnika poduziman relativno često i stoga nije mogao ostati nezamijećen rukovodećim radnicima tuženika te osobito ovlaštenicima za zaštitu na radu i stručnjaku za zaštitu na radu koji su dužni voditi računa da radnici poslove obavljaju na siguran i pravilan način, štoviše, da je uputu za takav način rada u proizvodnji dao sam tuženik kako bi ostvario što veći rezultat u proizvodnji, a što proizlazi iz činjenice da su radnici u proizvodnji od strane servisera još pri montaži stroja dobili uputu da ne pritišću tzv. gljivu jer u tom slučaju temperatura pada te obzirom na činjenicu da nije niti životno niti logično da bi radnici u proizvodnji samoinicijativno i bez upute od strane poslodavca radili tzv. premoštavanje (onemogućavanje prestanka rada stroja uslijed otvaranja vrata stroja, za što je prema iskazu FZ potreban i poseban ključ) obzirom je povećanje rezultata proizvodnje prvenstveno interes samog tuženika, a ne radnika dok je interes radnika upravo u očuvanju svog tjelesnog integriteta, a radnja tzv. premoštavanja nedvojbeno dovodi do ugrožavanja istog; te kao treće, da je do automatskog pokretanja grijača tzv. pegle u stroju pakirka došlo usprkos činjenici da je tužitelj prethodno stavljanju ruke u stroj otvorio vrata stroja, dakle, da otvaranje vrata stroja pakirke nije dovelo do prekida rada stroja tj. do nemogućnosti pomicanja dijelova stroja do ponovnog zatvaranja vrata, a jedan od razloga koji dovodi do toga da ostvarenje vrata stroja ne dovodi do mirovanja stroja je upravo tzv. premoštavanje.
7.5. Sud u svezi navedenog kao relevantan ističe i iskaz svjedoka SZ (list spisa 168-170) koji iskazuje da već 4 godine radi kod tuženika kao voditelj održavanja (što obzirom na činjenicu da taj iskaz daje 2022. godine znači da je i u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio voditelj održavanja kod tuženika), da poznaje tužitelja i da mu je poznat predmetni događaj, da je u vrijeme nastanka istog bio u uredu koji se nalazi iznad pogona, da su vrata ureda bila otvorena kao i obično, da je čuo neku viku u pogonu što je bilo neuobičajeno jer inače nema vike pa da je došao do ljudi odakle se to čulo i vidio da je tužitelju priklještena ruka u stroju pakirka, da je odmah skočio na stroj u prerezao crijeva od zraka, da je pritisak popustio i tužitelj je izvukao ruku, dodajući da on nije vidio kako je došlo do tog priklještenja i da mu je teško reći nešto o tome jer da bi mogao samo nagađati. Iako ovaj svjedok nije imao saznanja o samom načinu na koji je došlo do ozljeđivanja tužitelja te je sudu iskazao da ne zna da li je na pakirki ove prigode bio nekakav problem ili su tužitelja radnici zvali da dođe pomoći na pakirku, sud je značajnim cijenio onaj dio njegova iskaza u kojem svjedok navodi da je tzv. gljiva na pakirki jedan crveni botun koji kad se pritisne se sve funkcije na stroju poništavaju, da su radnici koliko se sjeća predmetne prigode tu gljivu pritisnuli, ali (tek) nakon što je ruka tužitelja već bila priklještena, dodajući da on vjeruje da su ju pritisnuli prije, da se ruka tužitelja ne bi zaglavila, ali pojašnjavajući dalje da ta gljiva služi za izvanredne situacije, a ne za redovan rad te onaj dio njegova iskaza u kojem upitan što se inače radi kada dođe do problema s folijom na pakirki ili kad foliju treba zamijeniti odgovara da na tom stroju postoji jedan botun koji zaustavlja ulaz boca, da se otvaraju vrata i da onda dolazi do stanja mirovanja stroja i ne može se ništa drugo raditi, uz pojašnjenje da i ako radnici nisu prije pritisnuli taj botun, nakon što se vrata otvore dolazi do mirovanja stroja te konačno onaj dio njegova iskaza u kojem je pojasnio da su radnici operateri na stroju ovlašteni sami promijeniti foliju ako ju treba promijeniti ili ako folija zapne, a u slučaju da folija puca i da se ne može promijeniti redovno, da onda zovu mehaničara. Sud te dijelove iskaza svjedoka SZ koji kod tuženika radi na poslovima voditelja održavanja cijeni značajnim budući iz njih proizlazi kao prvo, da pritiskanje tzv. gljive, botuna pritiskom kojeg se rad stroja u cijelosti zaustavlja, kod tuženika služi samo za izvanredne situacije, ne za redovan rad, a prethodno je sud kao nedvojbeno utvrdio da promjena folije odnosno izvlačenje zaglavljene folije iz stroja pakirke nije izvanredna situacija već sastavni dio redovnog rada radnika operatera na pakirki budući folija nestane ili se zaglavi relativno često u tijeku rada; kao drugo, da nestanak folije ili zaglavljenje folije ne znači kvar stroja za otklanjanje kojeg bi radnik operater bio dužan pozvati mehaničara tj. servisera stroja, već da su upravo radnici operateri u proizvodnji ti koji mijenjaju foliju u slučaju potrebe promjene folije ili ako folija zapne, osim ako ju nije moguće redovno promijeniti; te kao treće, da uslijed otvaranja vrata stroja pakirke mora doći do mirovanja stroja konkretno do stanja stroja u kojem ne postoji mogućnost automatskog pomicanja dijelova stroja pa tako i tzv. pegle sve dok su vrata stroja otvorena, neovisno o tome da li je radnik prije tog otvaranja pritisnuo koji drugi gumb na stroju. Ono što ne proizlazi iz iskaza svjedoka SZ je točan razlog zbog kojeg stroj pakirka konkretno predmetne prigode nakon otvaranja vrata nije bio u mirovanju, budući je svjedok iskazao da to može samo nagađati, navodeći da je moguće da je radnicima recimo pukla boca pa je bilo soka u stroju zbog čega su radnici stroj prali vodom ili je moguće da su poremetili nekakav senzor, ali da misli da se tu radilo o elektroničkom, a ne mehaničkom kvaru budući da oni kasnije nisu otkrili nikakav mehanički kvar stroja.
7.6. Takav iskaz svjedoka SZ da on samo može nagađati zašto predmetne prigode nakon otvaranja vrata stroj nije bio u mirovanju (već je došlo do automatskog pomicanja tzv. pegle usprkos otvorenim vratima stroja), ali da je jedan od mogućih razloga tome taj što su radnici poremetili nekakav senzor, nije doveo u pitanje utvrđenje suda izvedeno ocjenom iskaza svjedoka FZ i HZ te iskaza tužitelja, utvrđenje da je jedan od razloga koji dovodi do toga da stroj pakirka usprkos otvaranju vrata ne dolazi u stanje mirovanja (nemogućnosti automatskog pokretanja njegovih dijelova) tzv. premoštavanje, radnja koja se na nekim strojevima u proizvodnom pogonu tuženika radila svakodnevno, s ciljem ubrzanja proizvodnje i time povećanja rezultata proizvodnje.
7.7. Što se tiče svjedoka BZ (list spisa 157-159), isti je sudu iskazao da u vrijeme predmetnog događaja on nije bio u pogonu već u svom uredu koji se nalazi iznad pogona, koji je od pogona odvojen galerijom odnosno staklenom stjenkom te da je vidio nekolicinu radnika oko stroja u jednom trenutku, ali nije zaključio da se nešto posebno događa dok djelatnici održavanja nisu krenuli prema stroju, SZ i još jedan mehaničar. Dakle, ovaj svjedok nije imao neposrednih saznanja o dinamici nastanka štetnog događaja, a budući je isti dalje iskazao i to da do kad se je on spustio do stroja je tužitelju ruka već bila oslobođena, nakon čega je on osobno tužitelja odvezao u bolnicu na odjel hitne pomoći te da ono što se dogodilo on zna iz izjava tužitelja i radnika HZ. Onaj dio iskaza svjedoka BZ u kojem navodi da njemu nije jasno zašto je tužitelj otišao do stroja za pakiranje, da je to učinio vjerojatno samoinicijativno, sud nije cijenio vjerodostojnim, a obzirom na daljnji navod ovog svjedoka, onaj da su stroj za pakiranje (sud napominje da se radi o stroju u proizvodnji za radna kojem je predmetnog dana raspoređen HZ) i stroj depalatizator (sud napominje da se radi o stroju u proizvodnji za rad na kojem je predmetnog dana raspoređen tužitelj) zračne linije oko 15tak metara, a put koji se treba prohodati između jednog do drugog da je oko 40 metara budući se između njih nalaze i drugi strojevi od kojih da se ne može vidjeti odnosno jako malo se može vidjeti jedan stroj ako radite na drugom; budući nije niti životno niti logično da bi tužitelj samoinicijativno, bez da je od strane radnika HZ prethodno upitan za pomoć u svezi folije, vidio što se događa na pakirki tijekom svog rada na depalatizatoru, ukoliko su isti udaljeni oko 15 metara zračne linije odnosno oko 40 metara hoda i od jednog se jako malo može vidjeti do drugog. Osim toga, ovaj svjedok o ovoj činjenici iznosi isključivo svoje nagađanje, obzirom, a kako to sam iskazuje sudu, nije bio u pogonu proizvodnje prethodno nastanku štetnog događaja. Nadalje, onaj dio iskaza svjedoka BZ u kojem iskazuje da nije uobičajena situacija zapinjanja folije, da se to toliko često ne događa, da s tim inače nemaju problema jer da kada rola dođe do kraja onda se nova rola zalijepi na kraj prethodne i nastavi s radom, sud nije cijenio istinitim, ovo jer je takav navod kontradiktoran, kao prvo već samoj činjenici da je predmetne prigode radnik HZ imao problema s folijom u pakirki te činjenici da je tužitelj znao koje je radnje potrebno poduzeti za rješavanje problema s folijom (što logično ne bi znao da to nije uobičajena situacija i da inače nema problema s folijom na stroju pakirka) te kao drugo, jer je svjedok HZ sudu iskazao da je predmetnog dana stalno dolazilo do pucanja folije, a koje pucanje folije više puta već amo unutar jednog radnog dana logično i životno ukazuje da to ne može biti izolirani, rijetki događaj koji se inače ne događa u proizvodnji tuženika. Osim toga, da radnici nemaju potrebu u tijeku rada mijenjati foliju na stroju pakirka, tada svjedokinja JZ ne bi sudu iskazala da su njima radnicima pri montiranju stroja pokazali kako se to radi te svjedok SZ, voditelj održavanja, ne bi sudu iskazao da je mijenjanje folije redoviti posao koji obavlja upravo radnik operater na stroju. Nije sud kao istinit cijenio niti onaj dio iskaza svjedoka BZ u kojem navodi da on misli da tužitelj nikada nije radio na pakirki, ovo jer je takav iskaz protivan iskazu poslovođe VZ (list spisa 147-148) koja je iskazala da je tužitelj radio na pakirki kao i iskazu svjedokinje FZ i samog tužitelja koji su oboje iskazali da je tužitelj prethodno ovom događaju radio na pakirki, a okolnost koja ukazuje na nevjerodostojnost ovog navoda svjedoka BZ je prema ocjeni suda i ta da svjedok svoj iskaz o ovoj činjenici formulira uporabom riječi „mislim da ne“, dakle, samo izražavanjem nesigurnog mišljenja, a isti je obzirom na svoje radno mjesto direktora proizvodnje o ovoj činjenici logično trebao imati detaljna saznanja, ovo tim više što iz materijalnih dokaza u spisu proizlazi da je 2018. godine tuženik na njega prenio dužnosti i ovlasti ovlaštenika za zaštitu na radu. Da svjedok BZ, koji je kod tuženika zaposlen kao direktor proizvodnje, svoj iskaz o ovdje odlučnim činjenicama konstruira s ciljem uspjeha tuženika u ovom sporu, prema ocjeni suda osim iz iznesenih kontradiktornosti te nelogičnosti u njegovu iskazu, proizlazi dalje i iz činjenice da svjedok sudu iskazuje da radnika za teoretski rad obučava direktor proizvodnje, a za praktični rad netko od iskusnijih radnika, ali da on ne zna tko je za praktični rad obučavao HZ, budući je navod svjedoka da ne zna tko je za praktični rad obučavao radnika HZ, pored činjenice da je upravo sam svjedok kao direktor proizvodnje odgovoran za obučavanje tog radnika za rad teorijski, u potpunosti sudu neuvjerljiv te nelogičan i stoga očito konstruiran kako bi svjedok prešutio činjenicu da je od strane poslovođe upravo tužitelj predmetne prigode bio određen za obučavanje radnika HZ za rad na pakirki odnosno za pružanje ispomoći istom tijekom rada na pakirki, a kako to sudu u bitnom identično iskazuju svjedoci JZ i HZ te sam tužitelj. Dio iskaza svjedoka BZ koji sud cijeni istinitim jer ga ne nalazi konstruiranim s ciljem uspjeha tuženika u sporu, je onaj u kojem svjedok iskazuje da je u trenutku predmetnog događaja stroj pakirka možda bio star 6-7 mjeseci, a iz kakvog iskaza proizlazi da je tuženik niti godinu dana prije predmetnog događaja u pogon za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP u kojem je kao radnik bio zaposlen tužitelj, instalirao novu radnu opremu, stroj za pakiranje bezalkoholnih pića, a tužitelja (za kojeg je sud kako je to prethodno obrazloženo utvrdio da je ponekad raspoređen za rad na tom stroju i za kojeg je sud kao nedvojbeno utvrdio da je od strane poslovođe upućen obučiti za rad na tom stroju novog radnika HZ) nakon toga nije osposobio za rad u proizvodnji na siguran način, koju činjenicu sud utvrđuje iz uvjerenja 17- 609/08 o osposobljenosti za rad na siguran način (list spisa 64-66) iz kojeg proizlazi da je za tužitelja uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način na radnom mjestu radnik u proizvodnji zaposlenom kod Maraska d.d. [adresa] izdano 31. srpnja 2008., dakle, nedvojbeno godinama prije izvršene promjene nove radne opreme, a spisu ne prileži dokaz da je tuženik tužitelja osposobio za rad na siguran način na radnom mjestu radnik u proizvodnji i nakon što je u pogonu za proizvodnju instalirao novu radnu opremu.
7.8. Što se pak tiče iskaza svjedoka OZ (list spisa 155-157), iz njega proizlazi da ovaj svjedok nije očevidac same dinamike nastanka događaja u kojem je tužitelj ozlijeđen, a obzirom svjedok iskazuje da on nije vidio štetni događaj jer je tada bio na slaganju paketa, ali da je čuo da tužitelj govori da mu je pakirka uhvatila ruku i zvao da mu se dođe pomoći i to da je ono što on zna, dalje iskazujući da je uto došao šef pogona PZ, ovo nakon što je on (svjedok) dotrčao do tužitelja, ali mu nije uspio pomoći, pa da je onda PZ pozvao SZ koji radi na održavanju strojeva kojem je on dao skalpel iz džepa nakon čega je SZ prerezao cjevčice odnosno gumice zraka na pakirki, nakon čega je pakirka popustila ruku tužitelja, a koji pak dio iskaza potvrđuje iskaz tužitelja kao i svjedoka HZ te ĐZ o tijeku događaja od trenutka kada je ruka tužitelja ostala zaglavljena u stroju pakirki. Svjedok OZ je iskazao i to da je tužitelj vjerojatno sam došao pomoći radniku KZ da izvuče foliju, međutim, ovakav je navod svjedoka OZ nedvojbeno samo njegovo subjektivno uvjerenje budući svjedok nastavno na navedeno iskazuje to da on ne zna li je itko tužitelja zvao da dođe pomoći. Kako svjedok potom sudu iskazuje i to da on ne radi na stroju te da nikad nije radio na pakirki, da nije obučen za rad na tom stroju niti mu je itko ikada pokazao kako se na tom stroju radi, to iskaz ovog svjedoka nije bio relevantan za utvrđenje same dinamike nastanka štetnog događaja odnosno okolnosti koje su relevantne za ocjenu odgovornosti tuženika i tužitelja za nastanak štetnog događaja. Onaj pak navod svjedoka u kojem iskazuje da je u slučaju zapinjanja folije, a prije popravka, potrebno ugasiti stroj, je sud cijenio kao relevantna, a obzirom iz istog proizlazi da i onaj radnik koji nije obučen za rad na stroju pakirka te koji nikada nije radio na tom stroju logično i životno može zaključiti te ima svijest da je prije umetanja ruke u onaj dio stroja u kojem se nalazi prethodno zagrijani grijač koji je pri tome i pomični dio stroja, stroj potrebno ugasiti budući u protivnom može doći do ozljede.
7.9. Naime, svijest i znanje da je stroj koji postiže temperaturu i od 130 stupnjeva C (o čemu u postupku iskazuje sam tužitelj) prethodno umetanju ruke u taj stroj i to iznad zagrijanog dijela stroja (tzv. pegle) potrebno isključiti na način da se stroj u potpunosti isključi iz napona jer u svakom drugom slučaju postoji opasnost od nastanka ozljede (prignječenja i opeknuča uslijed automatskog pokretanja stroja) ima svaki prosječno razuman čovjek, neovisno o tome da li je osposobljen za rad na siguran način ili nije, pa činjenica da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način u proizvodnji nakon što je 2018. godine tuženik instalirao novu radnu opremu, a cijeneći ovdje i činjenicu da je isti 2008. godine osposobljen za rad na siguran način u proizvodnji kod tuženika, prema ocjeni suda ne znači da kod tužitelja ova svijest i znanje nije postojalo. Ona pak činjenica da je tuženik proizvodni proces organizirao na način da radnici operateri u slučaju potrebe promjene folije stroj ne gase u potpunosti iz napona (pritiskom na tzv. gljivu) te da foliju mijenjaju usprkos činjenici što stroj nije isključen iz napona (ovo kako bi se proces proizvodnje ubrzao i dao veće rezultate), a kakav je proces rada protivan pravilima zaštite na radu, svakako svjedoči na okolnost odgovornosti tuženika za nastalu štetu, ali i na doprinos tužitelja nastaloj šteti, budući je tužitelj sukladno čl. 68. ZZR bio dužan odbiti radne zadatke obavljati na način za koji je imao svijest da ugrožavaju njegovu sigurnost i zdravlje pa svako pristajanje obavljanja zadataka na nepravilan način znači povredu dužne pažnje u obavljanju poslova.
7.10. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana od 27. prosinca 2022. s prilozima (list spisa 749-774) proizlazi mišljenje sudskog vještaka za zaštitu na radu da su propusti od strane poslodavca ovdje tuženika i propusti odgovornih osoba (stručnjaka zaštite na radu i ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu) imali uzročno-posljedične veze s nastankom ozljede na radu tužitelja, a koje mišljenje sudski vještak daje temeljem nalaza da je tužitelj bio jedan od radnika koji su bili zaduženi za osposobljavanje HZ za rad sa strojem za pakiranje (pakirka), iako prije toga nije sam prošao adekvatno osposobljavanje za obavljanje poslova upravljanja tim strojem; da poslodavac i odgovorne osobe za provođenje preventivnih mjera zaštite na radu kod poslodavca nisu poduzeli preventivne mjere primjenom općeg načela prevencije sukladno čl. 11. toč. 3. ZZR koji glasi „sprječavanje rizika na njihovom izvoru“, time što nisu poduzeli mjere da na poslovima s posebnim uvjetima rada mogu raditi samo oni radnici koji su osposobljeni za rad na siguran način ili novozaposleni radnici pod nadzorom radnika koji je osposobljen za rad na siguran način, a najduže 60 dana od zapošljavanja sukladno čl. 28. ZZR (ovo u svezi HZ kao radnika za kojeg tuženik ne dostavlja uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način niti dokazuje da je predmetne prigode bio pod nadzorom radnika koji je osposobljen za rad na siguran način); da su poslodavac i odgovorne osobe za provođenje preventivnih mjera zaštite na radu kod poslodavca dopustili suprotno odredbama čl. 32. ZZR da na poslovima rukovatelja postrojenja za pakiranje gotovih proizvoda rade radnici koje prethodno poslodavac nije pisanim uputama obavijestio na način kako to propisuje čl. 32. toč. 2., 3., 4. i 10. ZZR; da poslodavac u suradnji sa ovlaštenom stručnom ustanovom kojoj je povjerio izradu Procjene rizika nije izradio Procjenu rizika na način da je u postupku izrade Procjene rizika uključio radnike ili njihove predstavnike, kako je to propisano čl. 18. st. 5. ZZR već je kao suradnika na izradi iste uključio samo jednu osobu BZ, a da su u izradi Provjerene rizika sudjelovali radnici ili njihovi predstavnici da je za pretpostaviti da bi netko od njih prilikom prikupljanja podataka od strane stručnog tima na mjestu rada, tom stručnom timu ukazao na događaje oko zaglavljivanja folije i načina kako se taj problem otklanja, a što bi pretpostavljeno doprinijelo da stručni tim u Procjeni rizika u Planu mjera propiše mjeru kako i na koji način treba ubuduće postupati pri otklanjanju zastoja koji proizvede zaglavljivanje folije na postrojenju, a osim navedenog, u Procjeni rizika da se navodi da poslodavac ima zaposlenog stručnjaka zaštite na radu, ali da nema podataka o imenu i prezimenu kao ni podatka da li je sudjelovao u izradi Procjene rizika, što je obveza istog sukladno čl. 21. toč. 3. ZZR; da nema pisanih ni elektronskih dokaza, a koje je sudski vještak izričito zatražio da mu se dostave za potrebe izrade nalaza i mišljenja, o tome da je stručnjak zaštite na radu upozoravao poslodavca o uočenim nepravilnim radnim postupcima radnika koje je uočio tijekom provedenih nadzora na mjestima rada koji bi za posljedicu mogli dovesti do nesreće na radu sa ozljedama na radu te da takav rad poslodavac zabrani radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika (čl. 21. toč. 4. ZZR); da poslodavac i odgovorne osobe za provođenje preventivnih mjera zaštite na radu kod poslodavca nisu poduzeli mjere da se sukladno čl. 62. st. 1., 2. i 3. ZZR na mjestu rada postave sigurnosni znakovi zabrana, obveza, opasnosti i informacija, pri čemu je iz Plana mjera na stranici 277 Procjene rizika evidentno da stručni tim koji je izrađivao Procjenu rizika nije propisao mjeru da poslodavac mora radnicima dati na uporabu Uputstvo proizvođača za rukovanje i upravljanje radnom opremom i da također nije propisana mjera koja bi poslodavcu naložila da na radnoj opremi mora istaknuti pisane oznake na hrvatskom jeziku te da radnicima mora uručiti pisane upute i o tomu imati i čuvati zapis da su iste dobili, pročitali, razumjeli i da će sukladno tim uputama raditi; da poslodavac Uputstvo proizvođača za uporabu i korištenje radne opreme postrojenja za pakiranje gotovih proizvoda nije stavio na raspolaganje na mjestu rada iako je to obveza poslodavca sukladno čl. 62. st. 1, 2. i 3. ZZR, kao što to Uputstvo nije niti dostavio sudskom vještaku za potrebe izrade nalaza i mišljenja usprkos traženju vještaka (već ga je sud napominje sudski vještak uspio samostalno pribaviti prethodno usmenom iznošenju nalaza i mišljenja); da su poslodavac i odgovorne osobe za provođenje preventivnih mjera zaštite na radu kod poslodavca dopustili samostalno obavljanje rada tužitelju, a da prethodno nije osposobljen za rad na siguran način za poslove koje je obavljao kao NK radnik I sukladno potpisanom Ugovoru o radu, a koji su poslovi Procjenom rizika utvrđeni kao poslovi s posebnim uvjetima rada, ovo jer je poslodavac nakon što je 2018. godine instalirao novu radnu opremu postrojenje za pakiranje bezalkoholnih pića sukladno čl. 27. ZZR morao osposobiti radnika za rad na siguran način; te da poslodavac tužitelja nije stručno osposobio za rukovanje radnom opremom za pakiranje bezalkoholnih pića, iako je Procjenom rizika izrađenom od ovlaštene ustanove procijenjeno da su to poslovni s posebnim uvjetima rada sukladno čl. 3. toč. 1. i 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ br. 5/84) te je Planom mjera u Procjeni rizika na stranici 277 procijenjeno da poslodavac mora stručno osposobiti sve radnike koji rade na poslovima za koje je stručno osposobljavanje obveza, čime je poslodavac prekršio obveze iz čl. 36. toč. 1. ZZR.
7.11. Na takav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana od 27. prosinca 2022. (list spisa 749-774) tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik u podnesku od 01. veljače 2023. iznio prigovore, međutim, sve je iznesene prigovore sud ocijenio neosnovanima, ovo nakon što je pribavio pisano očitovanje sudskog vještaka na iste te nakon što je sudski vještak svoj nalaz i mišljenje kao i dopunu istog iznio i usmeno pred sudom. Naime, tuženik prigovara da se je vještak nedopušteno upustio u ocjenu iskaza svjedoka i stranaka, a jedino da je sud ovlašten cijeniti dokaze te da se nalaz svodi na citiranje zakonskih propisa, međutim, sud ne nalazi da je isključivi sadržaj nalaza vještaka citiranje propisa već je ocjena suda da u istom sudski vještak podvođenjem konkretnih činjenica pod važeće pravne propise, koje za te potrebe vještak sukladno pravilima struke i citirao radi lakšeg razumijevanja sadržaja njegovog nalaza i mišljenja, daje mišljenje radi pribavljanja kojeg je sud i odredio provođenje vještačenja po sudskom vještaku za zaštitu na radu. Pri tome sud ističe da je zadatak vještaka za zaštitu na radu upravo to što sudski vještak Branko Peran i iznosi u svom nalazu i mišljenju, ocjena da li je tuženik ispunio svoje obveze koje proizlaze iz ZZR za njega kao poslodavca odnosno da li je učinio kakve propuste u zaštiti na radu, a koji su propusti u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom štetnog događaja. U potpunosti je sukladno pravilima struke da vještak nalaz i mišljenje o navedenom da upravo ocjenom činjenica koje utvrđuje iz neposrednih opažanja na licu mjesta te iz materijalnih isprava koje prileže spisu odnosno koje su mu isprave dostavljene po njegovom traženju, ali i onih činjenica koje su prema ocjeni vještaka relevantne za davanje nalaza i mišljenja, a koje proizlaze iz iskaza svjedoka i stranaka (te ne proizlaze iz materijalnih dokaza u spisu), pri čemu sud napominje da će ispravnost nalaza i mišljenja koje je dano uzimanjem u obzir iskaza svjedoka i stranaka sud cijeniti ovisno o tome da li su činjenice na kojima sudski vještak temelji svoj nalaz i mišljenje, kao nedvojbene utvrđene od strane samog suda ocjenom dokaza izvedenih u postupku i primjenom pravila o teretu dokazivanja, a ocjena je ovog suda da je svoj nalaz i mišljenje sudski vještak Branko Peran utemeljio upravo na činjeničnim utvrđenjima koje sud prethodno iznosi u ovoj presudi, činjenici da radno mjesto tužitelja nije rad na stroju depalatizatoru već rad na radnom mjestu NK radnik I u proizvodnji kod tuženika, koje radno mjesto podrazumijeva obavljanje jednostavnijih poslova na proizvodnim linijama u procesu rada gdje je raspoređen na rad, ali i ostalih jednostavnijih poslova u proizvodnji i finalizaciji proizvoda, radnom procesu finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama, opremanju, pakiranju robe i slaganju robe te označavanja zapakiranih gotovih proizvoda na paleti; činjenici da je prethodno štetnom događaju tužitelj ponekad bio raspoređen za rad na stroju pakirka na kojem je predmetne prigode došlo do ozljede; činjenici da je predmetne prigode tužitelj od strane poslovođe bio zadužen za obučavanje i ispomoć u radu radniku KZ koji je radio na stroju pakirka, a koji prethodno nije bio osposobljen za rad na siguran način u proizvodnji; te činjenici da tužitelj prethodno stavljanju ruke u stroj pakirka nije pritiskom tzv. gljive u potpunosti isključi stroj iz rada (napona) iako je mogao pročitati Pravila o radu na siguran način koja su bila istaknuta na stroju pakirki u vrijeme štetnog događaja. Dakle, sudski vještak Branko Peran svoj nalaz i mišljenje ne temelji na činjenicama različitim od onih koje je sud utvrdio kao nedvojbene u ovom postupku. Ovdje valja istaknuti da tuženik tijekom postupka tvrdi da je radnika HZ prije upućivanja na rad obučio za rad na siguran i pravilan način u proizvodnji pa da mu predmetne prigode nije trebao nadzor tužitelja ili bilo kojeg drugog radnika, međutim, u prilog tom navodu tuženik ne prilaže niti jedan adekvatan dokaz (uvjerenje o osposobljenosti radnika HZ za rad na siguran način), a iz personalnih dokaza izvedenih u postupku proizlazi suprotno tome, obzirom da sam HZ iskazuje da su ga predmetnog dana obučavali za rad ovdje tužitelj i JZ, obzirom tužitelj iskazuje da je on i čini mu se JZ obučavali za rad HZ predmetnog dana, obzirom JZ iskazuje da je ona obučavala radnike za rad te obzirom BZ, direktor proizvodnje te ovlaštenik tuženika za zaštitu na radu (kako to proizlazi iz zapisnika sa lista spisa 764) kao i osoba koja bi (prema svom vlastitom iskazu) bila zadužena za teorijsku obuku za rad radnika) ne daje apsolutno potvrdan odgovor na pitanje da li je HZ bio obučen za rad na pakirki već odgovara „ako je radio na stroju onda da“ čime ne iznosi svoje znanje i uvjerenje već pretpostavku. Osim toga, da je radnik HZ bio obučen za rad na stroju pakirka, tada isti predmetne prigode logično ne bi za pomoć u promjeni folije tražio tužitelja. Potpuno je dalje pogrešan navod tuženika da je sudski vještak utvrdio da je tužitelj bio raspoređen za rad na stroju za pakiranje, budući takvo što sudski vještak uopće ne iznosi u svom nalazu i mišljenju, a kako to sudski vještak i pojašnjava u svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika od 29. ožujka 2023. (list spisa 793-800). Što se pak tiče prigovora da sudski vještak nije dao osvrt na činjenicu da li je tužitelj prije nego što je zavukao ruku u stroj provjerio da li je stroj ugašen, da li je to mogao provjeriti i od kakvog je utjecaja lampa koje je opisana na očevidu (istaknimo ovdje da je prilikom očevida na mjestu nastanka štetnog događaja konstatirano da se na stroju nalaze dvije tzv. gljive – tipke crvene boje, čijim bi pritiskom stroj trebao prestati s radom kao i da se na stroju nalaze dva svjetla – plavo kad stroj radi i crveno kad stroj ne radi), i takav je prigovor tuženika neosnovan, a budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2022., kako to i pojašnjava u svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika od 29. ožujka 2023. (list spisa 793-800), jasno naveo da prije nego što je otvorio vrata stroja i stavio ruku u isti tužitelj nije provjerio da li je stroj isključen iz pogona pritiskom na tipku za isključenje stroja iz rada sukladno Uputi koja se nalazi na stroju pored tipkala za isključenje, dakle, da je što se tiče mehanizma ozljede jasno da je tzv. pegla prilikom izvođenja radne operacije protivno pravilima zaštite na radu od strane tužitelja pritisnula i zaglavila njegovu lijevu ruku. U svezi naljepnice s upozorenjem i plavog svjetla kao oznake da stroj radi, a u svezi kojih tuženik postavlja upit, sudski vještak u svom pisanom očitovanju od 29. ožujka 2023. (list spisa 793-800) kojim u tom pogledu daje nadopunu nalaza i mišljenja od 27. prosinca 2022., navodi to da su za vrijeme rekonstrukcije događaja na predmetnom stroju uočena samo Pravila za rad na siguran način na strojevima i uređajima za rad kao jedna opća uputa za sve strojeve dok nisu uočene nikakve druge naljepnice ili upute na hrvatskom jeziku koja bi upozoravala ili zabranjivala nekakve nedopuštene radnje, ističući da u Pravilima koja se nalaze na stroju nigdje ne piše što znači kada je upaljeno plavo svijetlo ili neko drugo svjetlo, tko je ovlašten i koga treba izvijestiti i pozvati da otkloni zastoj, niti tko smije, a tko ne smije otklanjati zastoj zaglavljene folije. Također, sudski je vještak dopunio nalaz i mišljenje navodom da je tužitelj predmetne prigode bio raspoređen na obavljanje poslova na depalatizatoru, koji se nalazi u sustavu postrojenja za pakiranje bezalkoholnih pića, na samom početku istog, dakle, na stroju koji je dio postrojenja na kojem se je dogodila ozljeda, a Procjenom rizika je isti utvrđen kao radna oprema s povećanim rizicima, sa rokom ispitivanja najmanje jednom u 3 godine, i sukladno čemu da su poslovi koje je tužitelj obavljao proglašeni poslovima s posebnim uvjetima rada Procjenom rizika tuženika, a temeljem čl. 3. toč. 1. i 16. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ br. 5/84), sve poradi čega je tvrdnja tuženika da su radnici osposobljeni za rad na siguran način upitna jer kako netko može biti osposobljen za rad na siguran način za upravljanje postrojenjem za pakiranje pića, ako ne ispunjava posebne uvjete za rukovanje tim postrojenjem, u ovom slučaju stručnu osposobljenost kao jedan od posebnih uvjeta. Zaključno je u svom pisanom očitovanju na prigovore tuženika od 29. ožujka 2023. sudski vještak naveo i to da ustraje kod svog mišljenja danog u nalazu i mišljenju od 27. prosinca 2022., tog da je došlo do propusta prilikom procjenjivanja i predviđanja rizika za poslove NK radnika I što je dovelo do propusta u primjeni pravila zaštite na radu i općih načela zaštite na radu od strane svih sudionika. Istaknimo odmah ovdje da sukladno čl. 18. st. 4. ZZR propusti učinjeni u postupku procjene rizika ne oslobađaju poslodavca obveza i odgovornosti u vezi sa zaštitom na radu
7.12. Također, istaknimo ovdje i to da je sud u postupku kao nedvojbeno utvrdio to da je tuženik na predmetnom stroju pakirki prethodno štetnom događaju istaknuo Pravila za rad na siguran način na strojevima i uređajima za rad od 07. studenog 2014. (list spisa 67), a u kojim je pravilima poslodavac ovdje tuženik istaknuo upozorenja da strojem smije rukovati samo osposobljeni radnik; da se je prije početka rada radnik dužan uvjeriti da rad stroja neće ugroziti druge radnike; da je zabranjeno čistiti, podmazivati i popravljati stroj koji je u radu; da prostor oko stroja mora biti očišćen i pristup stroju slobodan; da radnik obvezno mora nositi radnu odjeću, obuću i druga propisana zaštitna sredstva; da radnik mora upotrebljavati samo ispravan i odgovarajući alat; da je zabranjeno skidanje zaštitne naprave sa stroja; da je radnik dužan prijaviti odgovornoj osobi svaki kvar ili nedostatak na stroju; da je napuštanje stroja u radu dopušteno samo uz obavijest nadležnog radnika; da je za vrijeme rada zabranjeno korištenje mobitela, konzumiranje hrane i pića; te da je za slučaj kvara stroja ili druge opasnosti potrebno isključiti stroj pritiskom na gljivu, pri čemu je ovo upozorenje istaknuto pod posebnom oznakom (»«) i uskličnikom (!). Naime, iako tužitelj (list spisa 175-178) upitan da li su na predmetnom stroju bila nekakva pravila za rad na siguran način odgovara da nisu i da koliko on zna takvih pravila nema niti na jednom stroju, sud taj dio njegova iskaza nije cijenio istinitim, ovo jer je niz svjedoka saslušanih u postupku među kojima i svjedoci HZ i JZ čije je iskaze sud u cijelosti prihvatio kao istinite, iskazivao suprotno tome. Tako svjedok HZ (list spisa 144-148) upitan da li je na predmetnom stroju pakirki bila kakva naljepnica s upozorenjem iskazuje da se zaista ne sjeća, a upitan da li su na stroju postojala kakva uputstva za rad odgovara da se ne sječa točno, da nešto jest postojalo, kao na svakom stroju odnosno na razvodnoj kutiji, ali da se ne sjeća točno što je pisalo; svjedokinja JZ (list spisa 166-168) iskazuje da upozorenje o sigurnom načinu rada postoji na svim novim strojevima, a pakirka je isto novi stroj; svjedokinja VZ (list spisa 147-148) upitana da li na stroju postoje upute za rad na siguran način odgovara da postoje; svjedok SZ (list spisa 168-170) upitan da li na stroju pakirki postoje upute o sigurnom načinu rada odgovara da postoje; te svjedok BZ (list spisa 157-159) iskazuje da na pakirki postoje upute za rad na siguran način; a iz kakvih iskaza cijenjenih u svezi sa crno-bijelom fotografijom (list spis 75) na kojoj je razvidno da su na stroju koji je nesporno upravo predmetni stroj pakirka u kojem je došlo do ozljeđivanja tužitelja istaknuta pravila za rad na siguran način; a ocjenom kakvih svjedočkih iskaza sud kao nedvojbeno utvrđuje da su u trenutku štetnog događaja na stroju pakirki bila istaknuta pravila za rad na siguran način na strojevima i uređajima za rad od 07. studenog 2014. (list spisa 67). Također, istaknimo ovdje i to da uvidom u zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme od 13. studenog 2018. (list spisa 91-94) proizlazi da je društvo ovlašteno za zaštitu na radu, inspekciju dizala, zaštitu okoliša, zaštitu od požara i ispitivanja 11. lipnja 2021. napravilo pregled i ispitivanje radne opreme stroja za pakiranje namijenjenog za pakiranje bezalkoholnih napitaka koji se nalazi u proizvodnom pogonu BAP-a u sklopu tvornice Maraska čiji je korisnik Maraska d.d. [adresa] ovdje tuženik (nesporno se radi upravo o stroju pakirki koji je uzrokovao ozljedu tužitelja), a koji stroj predstavlja visoki sigurnosni i zdravstveni rizik (električni udar, gibajući dijelovi, vrući dijelovi, buka), te je ocijenilo da ova radna oprema ispunjava sve propisane sigurnosno zdravstvene zahtjeve te da nema uočenih nedostataka, uz napomenu da je propisani rok za sljedeći pregled i ispitivanje periodički u rokovima koji ne mogu biti duži od 3 godine, nakon premještanja (ponovne montaže) ili nakon remonta radne opreme.
7.13. Kako je dakle sud sve prigovore koje je tuženik istaknuo na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za zaštitu na radu i zaštitu od požara Branka Perana od 27. prosinca 2022. (list spisa 749-774) ocijenio neosnovanim te otklonio (vidi točku 7.11. obrazloženja), a sudski vještak Branko Peran je i prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na sudskom ročištu (list spisa 916-918) iskazao da u cijelosti ustraje u nalazu i mišljenju koje je sudu dostavio u pisanom obliku 27. prosinca 2022. u kojem je naveo da su propusti od strane poslodavca i odgovornih osoba (stručnjaka zaštite na radu i ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu) u uzročno-posljedičnoj vezi s nastankom ozljede na radu tužitelja kao i u pisanom očitovanju od 29. ožujka 2023. kojim je djelomično dopunio svoj nalaz i mišljenje, a sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Branka Perana ocijenio potpunim, jasnim, detaljnim, objektivnim te izrađenim sukladno pravilima struke i utemeljenim na činjenicama koje je kao nedvojbene utvrdio sud u provedenom postupku, poradi čega je sud ovaj nalaz i mišljenje s dopunom prihvatio kao valjani materijalni dokaz za utvrđenje pravno relevantnih činjenica u ovom postupku, uzimajući u obzir pri tome i usmeno izneseni nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojim vještak dopunjuje pisani nalaz i mišljenje, obzirom na činjenicu da prilikom izrade pisanog nalaza i mišljena nije imao Priručnik za uporabu i održavanje predmetnog stroja pakirka, koji je u međuvremenu pribavio, i za koji vještak navodi da svojim sadržajem potvrđuje njegov pisani nalaz i mišljenje, ovo jer je iz tog Priručnika razvidno tko smije rukovati strojem, tko smije vršiti popravke i održavati stroj, što je zabranjeno i što je obvezno na stroju vezano za sigurnost i izbjegavanje nesreća, koje su instalirane zaštite i uređaji na stroju, zaustavljanje stroja u nužnim slučajevima i svjetlosni signali koji se nalaze na stroju, sve iz čega je razvidno da navedeni stroj na kojem se je dogodila ozljeda ima ugrađene senzore za zaustavljanje spuštanja vruće letve tako da ako senzor otkrije prepreku npr. nekakav predmet ili ruku operatera radnika on omogućuje automatsko zaustavljanje, koje se zaustavljanje međutim u ovom slučaju nije desilo. Takvim nalazom i mišljenjem stalni sudski vještak Branko Peran sudu potvrđuje ono o čemu su u bitnom identično u postupku iskazivali tužitelj i svjedoci JZ i HZ, to da predmetne prigode na stroju pakirki otvaranje vrata koje je trebalo rezultirati mirovanjem stroja (nemogućnošću automatskog pokretanja njegovih dijelova pa tzv. pegle) nije rezultiralo time. Sudski vještak Branko Peran je pri tome iznio mišljenje da je tužitelj prije nego što je uvukao ruku u stroj mogao provjeriti da li je stroj ugašen, a upitan da li je to bio dužan učiniti, sudski vještak je iznio mišljenje da je na uputi koja se je nalazila na stroju u trenutku nastanka ozljede bilo navedeno da radnik mora stisnuti tzv. gljivu, ali da je obveza poslodavca bila istaknuti uputu na kojoj će biti navedeno detaljno upozorenje vezano za ovaj stroj, među ostalim i upozorenje da prije ulaska u opasan prostor treba provjeriti da li je stroj isključen i da li je ispravan za uporabu, dalje navodeći da kako je ovaj stroj pakirka kod tuženika montiran 2018. godine da je obveza poslodavca bila osposobiti radnika za rad na siguran način nakon te montaže, a tužitelj da je od poslodavca osposobljen 2008. godine, dakle, ne ponovno nakon montaže stroja 2018. godine. Vještak je dalje pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja naveo i to da na stroju pakirka postoje svjetla u različitim bojama, plavo, zeleno i crveno, pri čemu da stabilno plavo znači da je stroj zaustavljen ili u stanju pripravnosti, dodajući da je tužitelj vjerojatno mogao vidjeti koje je svjetlo upaljeno na tom stroju u trenutku kada je predmetne prigode prilazio stroju. Vještak je pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja naveo i to da je tužitelj prethodno stavljanju ruke u stroj stisnuo tzv. gljivu, da bi se stroj zaustavio, da ne bi bilo struje i da bi u potpunosti prestao raditi, ali je dalje dodao i to da je ovdje pitanje zbog čega senzori na vrućoj letvi nisu odradili svoj posao, pojašnjavajući da bez obzira što radnik nije stisnuo tzv. gljivu, da su senzori automatski trebali zaustaviti rad stroja čim je on uvukao ruku budući da senzori za zaustavljanje automatski reagiraju na način da čim registriraju objekt, stave stroj van uporabe, zaključno dajući mišljenje da je predmetni stroj pakirka bio neispravan i to jer je radio usprkos tome što su vrata bila otvorena, a zbog čega da su senzori automatski trebali staviti stroj izvan rada, dodajući da iz Priručnika (list spisa 920-923) proizlazi da ako su vrata otvorena i kada se ulazi rukama kroz vrata senzori neće automatski zaustaviti rad stroja onda kada se stroj nalazi u ručnom načinu rada, dakle, da stroj može raditi i pored otvorenih vrata u ručnom načinu rada, za koji slučaj proizvođač stroja u Priručniku (list spisa 920-923) decidirano kaže „Prilikom korištenja stroja u ručnom načinu rada držite se na sigurnoj udaljenosti od pokretnih mehaničkih dijelova budući su neke operacije aktivne čak i s otvorenim vratima te postoji rizik od ogrebotina i/ili gnječenja dijelova tijela“, za koje upozorenje vještak daje mišljenje da je poslodavac trebao istaknuti kao uputu na ovom stroju, a sud ističe da iz niti jednog dokaza izvedenog u ovom postupku ne proizlazi da je takvo upozorenje tuženik istaknuo na stroju. Ocjenom takvog nalaza i mišljenja sudskog vještaka za zaštitu na radu Branka Perana u međusobnoj svezi s iskazima svjedoka FZ i HZ te samog tužitelja (koje je sud iz gore obrazloženih razloga ocijenio istinitim), a cijeneći navedeno i u svezi sadržaja izvatka iz Priručnika za uporabu i održavanje stroja (list spisa 920-923), sud dalje utvrđuje i to da je tzv. premoštavanje na stroju o kojem iskazuju tužitelj i označeni svjedoci u biti zaobilaženje magnetskih senzora postavljenih na vratima stroja čime se radniku operateru omogućava otvaranje tih vrata te prebacivanje stroja u ručni način rada budući u tom načinu rada otvaranje vrata stroja ne dovodi do automatskog zaustavljanja rada stroja. Logično je stoga upravo ovo tzv. premoštavanje predmetne prigode dovelo do toga da stroj pakirka otvaranjem vrata istog nije stavljen izvan rada već je došlo do pomicanja tzv. pegle na način da se je ista automatski pomakla prema gore i ukliještila te opekla ruku tužitelja. Iz niti jednog dokaza izvedenog u postupku pri tome ne proizlazi da je tužitelj taj koji je predmetni stroj pakirku ove prigode prebacio u ručni način rada kao ni to da je tužitelj taj koji je na stroju zaobišao postavljene magnetske senzore, ali proizlazi to da se tzv. premoštavanje kod tuženika na strojevima u proizvodnom pogonu poduzimalo često, na nekim strojevima svakodnevno, prema ocjeni suda logično i životno isključivo u interesu samog tuženika, budući se time ubrzava rad na proizvodnoj liniji (zastoj stroja se brže otklanja bez potrebe gašenja stroja iz napona pa nema hlađenja stroja i stoga niti proteka vremena bez proizvodnje potrebnog za ponovno zagrijavanje stroja) i time povećanja rezultata proizvodnje.
7.14. Dakle, sud je, kako je to prethodno obrazloženo, u postupku utvrdio
- da tužitelj kod tuženika u vrijeme štetnog događaja nije bio zaposlen na radnom mjestu radnika na depalatizatoru već na radnom mjestu NK radnika I u sektoru Proizvodnje, a poslovi kojeg radnog mjesta obuhvaćaju jednostavnije poslove na proizvodnim linijama u procesu rada gdje je raspoređen na rad, ali i jednostavnije poslove vezane uz punjenje i opremanje gotovih proizvoda bilo na linijama ili poluautomatskom punjenju ili ručnom opremanju kao i ostale jednostavnije poslove u proizvodnji i finalizaciji proizvoda, radnom procesu finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama, opremanju, pakiranju robe i slaganju robe te označavanja zapakiranih gotovih proizvoda na paleti;
- da posao zamjene folije na stroju u proizvodnji ovdje konkretno stroju pakirka spada pod jednostavnije poslove u radnom procesu proizvodnje i finalizacije proizvoda na proizvodnim trakama i time u poslove koje je tužitelj sukladno Ugovoru o radu kao NK radnik I u proizvodnji kod tuženika dužan obavljati, ovo budući je posao zamjene folije u stroju pakirka u slučaju kad ona nestane ili se zaglavi redovni posao koji obavljaju radnici operateri na stroju, koji tek u slučaju problema sa zamjenom folije zovu servisere;
- da je tužitelj predmetne prigode bio raspoređen za rad na depalatizatoru, koji se stroj nalazi u sustavu postrojenja za pakiranje bezalkoholnih pića BAP, na samom početku istog, dakle, na stroju koji je dio postrojenja na kojem se je dogodila ozljeda, a koje je Procjenom rizika koja je izrađena po traženju tuženika utvrđen kao radna oprema s povećanim rizicima i posljedično čemu su poslovi koje je tužitelj kao NK radnik I u proizvodnji obavljao kod tuženika proglašeni poslovima s posebnim uvjetima rada;
- da je tuženik tužitelja 31. srpnja 2008. osposobio za rad na siguran način na radnom mjestu radnik u proizvodnji kod tuženika, međutim, da tuženik nakon toga nije ponovno tužitelja osposobio za rad na siguran način na radnom mjestu radnik u proizvodnji, ovo niti nakon što je u 2018. godini tuženik promijenio radnu opremu u pogonu za proizvodnju bezalkoholnih pića BAP, stroj pakirka, a u kojem je pogonu tuženika tužitelj radio;
- da je radnik HZ predmetne prigode bio raspoređen za rad na stroju pakirka, dakle stroju na kojem je tužitelj predmetne prigode zadobio ozljedu, a koji se stroj nalazi u sustavu postrojenja za pakiranje bezalkoholnih pića BAP, koje je Procjenom rizika koja je izrađena po traženju tuženika utvrđeno kao radna oprema s povećanim rizicima;
- da tuženik radnika HZ prethodno predmetnoj prigodi nije osposobio za rad na siguran način niti je predmetne prigode tuženik osigurao osposobljenog radnika koji je neprekidno nadzirao rad radnika HZ na stroju pakirka;
- da je poslovođa upravo tužitelju, kao radniku koji je prethodno predmetnom štetnom događaju ponekad bio raspoređen i radio na stroju pakirka, naložio da radnika HZ praktično obuči za rad na predmetnom stroju pakirka, usprkos činjenici što sam tužitelj nakon što je ova radna oprema u 2018. godini promijenjena nije osposobljen za rad na siguran način u proizvodnji i usprkos činjenici što tuženik tužitelju kao radniku u proizvodnji nije učinio dostupnim upute za rad i rukovanje ovom radnom opremom i potom utvrdio da se je tužitelj s istim upoznao;
- da je nestanak folije kao i zaglavljenje folije u stroju pakirka uobičajena pojava na proizvodnoj liniji te da je uobičajeni način na koji su radnici u proizvodnji bezalkoholnih pića BAP kod tuženika mijenjali foliju u stroju pakirka kad ona nestane ili zaglavi taj da stroj ne bi isključili (pritiskom na tzv. gljivu čime se stroj u potpunosti gasi) budući bi takva radnja dovela do pada temperature u stroju te bi proteklo određeno vrijeme dok se ta temperatura ponovno po paljenju stroja podigne (što uzrokuje zastoj na proizvodnoj liniji), a trebali su raditi više i obaviti više posla (imati što veće rezultate proizvodnje), već na način da bi otvorili bočna vrata pakirke i potom rukom promijenili foliju u stroju koji nije u potpunosti stavljen van rada;
- da je otvaranje bočnih vrata na stroju pakirki moguće samo onda kada su premošteni senzori na stroju, budući nemogućnost otvaranja tih vrata služi kao zaštitni mehanizam za radnike operatere na stroju;
- da otvaranje bočnih vrata, onda kada se stroj nalazi u automatskom načinu rada, dovodi do prekida rada stroja i nemogućnosti automatskog pokretanja dijelova stroja pa time i tzv. pegle za vrijeme dok su ta vrata otvorena, međutim, da postoji i ručni način rada stroja i u onom slučaju kada se stroj nalazi u tom ručnom načinu rada, otvaranje bočnih vrata ne dovodi do prekida rada stroja, a što znači da se dijelovi stroja pa tako i tzv. pegla mogu automatski pokrenuti usprkos tome što se u stroju nalazi prepreka primjerice ruka radnika;
- da su na vrućoj letvi tzv. pegli stroja ugrađeni senzori koji bez obzira na to da li je prethodno stiskanjem tzv. gljive stroj u potpunosti stavljen izvan rada (van napona), automatski trebaju zaustaviti rad stroja i pomicanje tzv. pegle onda kada reagiraju neki objekt ispred senzora;
- da su na stroju pakirki u vrijeme nastanka štetnog događaja bila od strane tuženika istaknuta pravila za rad na siguran način u kojima je tuženik istaknuo upozorenje da je za slučaj kvara stroja ili druge opasnosti potrebno isključiti stroj pritiskom na gljivu, pri čemu je ovo upozorenje istaknuto pod posebnom oznakom (»«) i uskličnikom (!), međutim, da su takva pravila generičke naravi, a ne konkretizirana za predmetni stroj pakirka, te da tuženik na ovom stroju nije istaknuo upozorenja i upute na rad na siguran način s ovim konkretnim ovim strojem, među kojim posebno sigurnosno upozorenje koje u priručniku za rukovanje ovim strojem naglašava proizvođač stroja „Prilikom korištenja stroja u ručnom načinu rada držite se na sigurnoj udaljenosti od pokretnih mehaničkih dijelova budući su neke operacije aktivne čak i s otvorenim vratima te postoji rizik od ogrebotina i/ili gnječenja dijelova tijela“;
- da potreba zamjene folije koja je nestala ili se zaglavila nije kvar stroja već uobičajena pojava koju rješavaju radnici operateri na stroju te da je kod tuženika poslovna praksa da se tzv. gljiva kojom se stroj u potpunosti gasi koristi isključivo za izvanredne situacije, a zamjena folije nije izvanredna već redovna situacija;
- da je predmetne prigode na stroju pakirki napravljeno tzv. premoštavanje zaštitnih mehanizama te je stroj stavljen u ručni način rada, poradi čega je postojala mogućnost da radnik operater otvori bočna vrata, poradi čega senzori nisu automatski zaustavili pomicanje tzv. pegle čim su registrirali da se ispred tzv. pegle nalazi ruka i poradi čega je došlo do pomicanja tzv. pegle prema gore i prignječenja i opeknuča ruke tužitelja usprkos činjenici što su vrata stroja bila otvorena (što u slučaju da nisu premošteni zaštitni mehanizmi radniku operateru ne bi bilo moguće i što bi u automatskom načinu rada dovelo do prekida rada stroja te bi senzori po registriranju ruke automatski zaustavili pomicanje tzv. pegle);
- da se tzv. premoštavanje zaštitnih mehanizama i ručni način rada stroja kod tuženika koristio često, na nekim strojevima svakodnevno, u interesu samog tuženika, budući se time ubrzava rad na proizvodnoj liniji (zastoj stroja se brže otklanja bez potrebe poziva serviserima i bez potrebe gašenja stroja iz napona pa nema hlađenja stroja i stoga niti proteka vremena bez proizvodnje potrebnog za ponovno zagrijavanje stroja) i time povećanja rezultata proizvodnje;
- da je tužitelj kod tuženika radio 38 godina prethodno predmetnom štetnom događaju, da je dugi niz godina prethodno ovom događaju radio u proizvodnji i na proizvodnoj liniji, da je ponekad bio raspoređen i radio upravo na stroju pakirka i da tužitelj od prethodno štetnom događaju ima svijest i znanje da se tzv. pegla u stroju pakirka zagrijava i na 130 stupnjeva C, za koju temperaturu svaka prosječno razuma osoba zna da može uzrokovati opekline;
- da je tužitelj, kao radnik u proizvodnji tuženika, imao svijest i znao da se na nekim strojevima tuženika tzv. premoštavanje zaštitnih mehanizama radi svakodnevno, ovo kako bi se proizvodni proces ubrzao i kako bi se povećali rezultati proizvodnje te je tužitelj (kako to sam iskazuje sudu) znao prepoznati da li je na stroju napravljeno tzv. premoštavanje;
- da usprkos tome što je predmetni stroj pakirku 13. studenog 2018. tuženik atestirao te je utvrđeno da ova radna oprema ispunjava sve propisane sigurnosno zdravstvene zahtjeve te da nema uočenih nedostataka, stroj pakirka predmetne prigode nije radio ispravno, što se očituje u tome da otvaranje bočnih vrata nije dovelo do stavljanja stroja izvan rada i u tome da ugrađeni senzori za zaustavljanje spuštanja vruće letve tzv. pegle koji rade tako da ako senzor otkrije prepreku npr. nekakav predmet ili ruku radnika on omogućuje automatsko zaustavljanje, predmetne prigode nisu radili pa tako nisu zaustavili pomicanje tzv. pegle iako je ispred njih bila prepreka (tužiteljeva ruka);
- da do ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo da je isti prije otvaranja vrata stroja pakirka i umetanja ruke u isti stroj u potpunosti stroj ugasio iz napona pritiskom na tzv. gljivu, međutim, da do ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo neovisno o tome da li je stisnuta tzv. gljivu da na stroju nije bilo napravljeno tzv. premoštavanje zaštitnih mehanizama i da stroj nije bio stavljen u ručni način rada (budući bi već samo otvaranje vrata stroja dovelo do prekida rada stroja i nemogućnosti automatskog pomicanja tzv. pegle);
- da osoba koja ima svijest i znanje da stroj postiže temperaturu i od 130 stupnjeva C nedvojbeno ima svijest i znanje da je prethodno umetanju ruke u taj stroj i to upravo iznad zagrijanog dijela stroja (tzv. pegle) stroj potrebno isključiti na način da se stroj u potpunosti isključi iz napona jer u svakom drugom slučaju postoji opasnost od nastanka ozljede (prignječenja i opeknuča uslijed automatskog pokretanja stroja) budući ovu svijest i znanje ima svaki prosječno razuman čovjek, neovisno o tome da li je osposobljen za rad na siguran način, pa činjenica da tužitelj, kao osoba koja pri tome kod tuženika u proizvodnji radi već 38 godina i koji je na svojoj ruci već prethodno ovom događaju iskusio da kad se ruka uvuče u stroj ju ova toplina svaki put opari, prethodno umetanju ruke nije isključio stroj iz rada odnosno nije barem provjerio da li je na stroju napravljeno tzv. premoštavanje (obzirom sudu iskazuje da je znao da je stroj premošten normalno ne bi uvlačio ruku u stroj) sudu svjedoči da predmetne prigode tužitelj nije postupao s dužnom pažnjom;
- da je svaki radnik pa tako i tužitelj, neovisno o uputama koje mu poslodavac daje, ukoliko se radi o procesu rada koji je protivan pravilima zaštite na radu, ovlašten i štoviše dužan odbiti provođenje takvog radnog procesa kako bi zaštitio svoju sigurnost i zdravlje kao i sigurnost i zdravlje drugih radnika u radnom procesu;
- da je tužitelj kada je dobio nalog da novog radnika HZ obuči za rad na stroju pakirka, bio dužan odbiti izvršenje tog naloga budući ga tuženik nakon što je u 2018. godini promijenio stroj pakirka nije obučio za rad na siguran način niti mu je učinio dostupnim upute za rad i rukovanje ovim strojem pa da bi on drugog radnika pravilno i u potpunosti mogao obučiti za rad na predmetnom stroju pakirka, bez ugrožavanja sigurnosti i zdravlja.
7.15. Podvođenjem tako utvrđenih činjenica pod odredbe čl. 17. st. 2. ZZR, čl. 27. st. 1. i st. 2. ZZR, čl. 28. st. 1. i st. 2. ZZR, čl. 36. st. 1. ZZR i čl. 62. st. 1. ZZR kao i čl. 68. ZZR, sud kao nedvojbeno utvrđuje da niti tužitelj niti tuženik nisu postupili sukladno pravilima zaštite na radu i da su takvi njihovi propusti uzrok predmetne ozljede na radu. Tuženik zbog toga što nije proveo prevenciju u svim radnim postupcima i osigurao tužitelju najveću moguću razinu zaštite na radu već je proces rada u proizvodnji bezalkoholnih pića radi povećanja rezultata proizvodnje organizirao na način koji je protivan sigurnom načinu rada i načinu rada koji odgovara uputama proizvođača za rad na stroju pakirka; time što tužitelja kao ni radnika HZ nije osposobio za rad na siguran način nakon promjene radne opreme (stroja pakirka); time što tužitelja nije obavijesti o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika (o organizaciji rada, rizicima i načinu izvođenja radnih postupaka i sl.) na način da mu je učinio dostupnim upute za rad i rukovanje ovim strojem i potom se uvjerio da se tužitelj s njima upoznao; time što je KZ kao radniku kojeg nije prethodno osposobio za rad na siguran način dozvolio samostalno obavljanje poslova, a pri tome mu nije osigurao rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način već je štoviše tužitelju naložio obučiti za rad HZ na stroju pakirka; time što je tužitelju kao i KZ dopustio obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada iako ne ispunjavaju uvjete propisane posebnim propisom budući nisu osposobljeni za rad na siguran način; te budući na stroju pakirka nije postavio jasne upute i oznake za rukovanje tom konkretnom radnom opremom niti je tužitelju učinio dostupnim upute za rad na siguran način za mjesto rada i poslove koji se na njemu obavljaju. Tužitelj zbog toga što nije odbio izvršiti nalog tuženika da za rad na stroju pakirka obuči novog radnika HZ; zbog toga što nije odbio zamjenu folije obavljati na način koji ugrožava njegovu sigurnost i zdravlje, neovisno o tome što se radi o radnom procesu koji je na takav način organizirao tuženik; time što predmetne prigode pri obavljanju radnje zamjene folije nije uložio dužnu pažnju odnosno postupio je protivno načinu na koji bi postupio svaki prosječno pažljiv čovjek, ovo budući je stavio ruku u stroj bez da je prethodno pritiskom na tzv. gljivu u potpunosti ugasio stroj iz napona, što je prema ocjeni suda bio dužan učiniti usprkos činjenici da je kod tuženika proizvodni proces organiziran na način da se mijenjanje folije radi bez gašenja stroja pritiskom na tzv. gljivu, a budući je radnik u obavljanju poslova uvijek dužan postupati na način da spriječi nastanak štete i zaštiti svoju sigurnost i zdravlje odnosno budući je stavio ruku u stroj bez da je prethodno barem provjerio da li je na stroju napravljeno tzv. premoštavanje.
7.16. Kako je sud utvrdio da je predmetna ozljeda tužitelja ozljeda na radu, to za štetu koja je tužitelju nastala predmetnim ozljeđivanjem odnosno kao posljedica istog odgovara tuženik kao poslodavac i to sukladno čl. 25. st. 1. ZZR po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, sukladno čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu, a kako je sud u ovom postupku utvrdio da je osim propusta tuženika u provođenju zaštite na radu, uzrok predmetne ozljede na radu i propust samog tužitelja u zaštiti na radu, prvenstveno taj što je svaki radnik, čak i onaj koji nije osposobljen za rad na siguran način, kao prosječno razuman čovjek u svakom trenutku svjestan posljedice umetanja ruke u stroj koji ima pomične grijane dijelove koje mogu nastupiti ukoliko prethodno umetanju ruke u stroj isti u potpunosti ne ugasi iz napona, to sud utvrđuje da je šteta nastala i zbog krajnje nepažnje tužitelja, međutim, to tuženika ne oslobađa odgovornosti za nastalu štetu u cijelosti već samo dovodi do umanjenja njegove odgovornosti, budući je tuženik taj koji je znajući da se radnja promjene folije na stroju pakirka provodi protivno pravilima o sigurnosti na radu na radnju tužitelja (umetanje ruke u stroj bez prethodnog potpunog gašenja stroja iz napona) te je radni proces provodio izvođenjem tzv. premoštavanja zaštitnih mehanizama, na radnju tužitelja mogao utjecati i njene posljedice izbjeći. Tako je sud obzirom na sve utvrđene činjenice i okolnosti ovog slučaja, osobito one da tužitelj usprkos činjenici što nije bio osposobljen za rad na siguran način od strane tuženika za rad na stroju pakirka, a koji u proizvodnji tuženika radi dugi niz godina te je 2008. bio osposobljen za rad na siguran način u proizvodnji, kao prosječno razuman i pažljiv čovjek zna da je stroj pakirku potrebno potpuno isključiti prije umetanju ruke u njega posebno jer ima svijest da je tzv. premoštavanje kod tuženika na nekim strojevima svakodnevna pojava usprkos čemu predmetne prigode nije provjerio da li je i na ovom stroju napravljeno premoštavanje, sud utvrđuje da je tužitelj postupio protivno postupanju svakog prosječno pažljivog čovjeka u sličnoj situaciji i takvim svojim neodgovornim i nepravilnim ponašanjem doprinio nastanku predmetne štete u omjeru od 50% (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Revr 407/11-2 od 11. travnja 2012., presudi broj Rev 345/2019-2 od 25. listopada 2022., rješenju broj Revr 794/16-2 od 30. svibnja 2017.).
8. Utvrdivši tako da je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala zbog ozljede na radu koju je zadobio u prethodno opisanom štetnom događaju odnosno kao posljedica te ozljede na radu u omjeru od 50%, sud je dalje utvrđivao koja je točno šteta nastala tužitelju ozljeđivanjem na radu i kao posljedica tog ozljeđivanja.
8.1. Tužitelj tvrdi da mu je u ovom štetnom događaju nastala neimovinska šteta u vidu povrede prava osobnosti konkretno povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, ovo jer da je pri ozljeđivanju kao i u procesu liječenja ozljede i oporavka trpio bolove i strah, jer mu je zbog ozljede zaostalo trajno naruženje te jer je ozljeda dovela do trajnog umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja.
8.2. U svezi ozljeđivanja, tužitelj je u postupku iskazao (list spisa 175-178) da je njemu pegla u stroju u kojem je inače visoka temperatura 130 stupnjeva C, uhvatila zglob lijeve ruke, da je njemu kolega HZ pokušao ručnim upravljanjem stroja osloboditi ruku, da je tu došao i voditelj pogona PZ, da su se svi ustrčali, da je to trajalo nekih 15-20 minuta, u jednom trenutku da mu je stroj još jače stegnuo ruku, da je on zavikao i klonuo, da se nije onesvijestio, ali mu je već došlo slabo, kada je iznad sebe vidio nekadašnjeg direktora odnosno šefa SZ i znao da mu je ruka spašena, on da je pokidao crijeva za zrak, kabele od struje, ne zna točno, da je SZ onda rekao ČZ da nešto napravi na stroju i nakon toga da mu je još više steglo ruku, a nakon nekog čupanja kabela i crijeva da je stroj popustio ruku. Iskazao je i to da je nakon što je izašao iz pogona njemu došlo loše, da se onesvijestio i pao na palete, da je nakon toga ostao ležati na paletama izvan pogona, nekakvih pola sata – sat vremena da dođe sebi, da su ga polijevali vodom i davali soka za piti, a nakon čega da ga je na hitnu odveo tadašnji šef BZ, iako je on govorio da će ga odvesti njegov sin. Pojasnio je dalje da je njegovo liječenje dugo trajalo, početkom ove godine (tužitelj iskaz iznosi 2022. godine) da je bio na fizikalnoj terapiji, liječnica da mu je savjetovala i blato u Ninu, a inače da je čekao dnevnu bolnicu u psihijatriji koju je imao zakazanu, dodajući da mu danas i dalje prsti trnu pogotovo kod većeg napora, a isto tako da osjeća i bol prema laktu, sijevanje od zgloba prema laktu. Sud nije imao razloga takav iskaz tužitelja ne prihvatiti kao istinit, ovo prvenstveno jer takav iskaz potvrđuje sadržaj medicinske dokumentacije na ime tužitelja (list spisa 10-49) i zdravstvenog kartona tužitelja (prileži predmetnom spisu); kao drugo, jer takav iskaz potvrđuju i fotografije ozlijeđene ruke tužitelja (list spisa 50 i 68), na kojima je razvidan razmjer zadobivene ozljede kao i zaostalo naruženje zbog ozljede; te kao treće, jer onaj dio iskaza tužitelja koji se odnosi na vrijeme od kada mu je ruka ostala zaglavljena u stroju do oslobađanja ruke potvrđuju i iskazi drugih saslušanih svjedoka u postupku (koje je sud ranije citirao u dijelu obrazloženja vezanom za utvrđenje odgovornosti za štetu). Osim toga, iskaz tužitelja u pogledu posljedica ozljeđivanja je logičan i životan budući je i općepoznato iz svakodnevnog života da se pri zadobivanju ozljede poput one koju je u štetnom događaju zadobio tužitelj, opekline drugog stupnja, kao i pri saniranju takve ozljede (koje uobičajeno uključuje kirurško odstranjivanje nekrotičnog tkiva) trpe fizički bolovi, duševni strah za ishod liječenja kao i da postoji nemogućnost samostalnog obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti među kojima i osnovnih egzistencijalnih potreba, budući je čovjeku ruka osnovni alat u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, neovisno o pitanju da li se radi o dominantnoj ruci ili ne (općepoznato je da se veći broj radnji obavlja uporabom obje ruke npr. hranjenje nožem i vilicom, oblačenje, higijenske radnje, nošenje tereta). Već iz navedenog tako proizlazi težina ozljede koju je tužitelj zadobio predmetne prigode, a kakvu težinu i općepoznato prate kako fizička bol tako i duševni strah, obzirom osoba koja nije u iznimno velikoj boli ne bi zavikala i klonula te osjetila slabinu, a potom se i onesvijestila.
8.3. Nadalje, iz medicinske dokumentacije na ime tužitelja (list spisa 10-49) i zdravstvenog kartona tužitelja (prileži predmetnom spisu) proizlazi da je tužitelju zbog ozljede na radu 11. srpnja 2019. pružena prva pomoć u Općoj bolnici Zadar gdje je dijagnostičkom obradom verificirana opekotina lijeve podlaktice drugog B stupnja, da se tužitelj žalio na bolove u cijeloj podlaktici, da je učinjena toaleta opekotine, odstranjen je opečeni površinski sloj kože te je stavljen prevoj, provedena je antitetanička profilaksa, ordinirani su mu analgetici, vitamini B kompleksa i Andol 100mg; 15. srpnja 2019. je od strane kirurga izvršen pregled rane, učinjena je toaleta, odstranjene su bule lokalno prijevoj i određen je nastavak terapije od ranije; 18. srpnja 2019. je od strane kirurga izvršen pregled pri kojem je utvrđeno da rana zarasta uredno bez znakova upale i određen je nastavak terapije; 25. srpnja 2019. je od strane kirurga izvršen pregled pri kojem je utvrđeno da rana uredno zarasta, da se na području bliže ručnom zglobu vidi demarkirana opekotina IIB stupnja bez znakova inflamacije, dana je dijagnoza opekotina podlaktice drugog A i drugog B stupnja i ordinirana lokalna terapija i dalje; da je tužitelj bio na pregledu kirurga 29. srpnja 2019. i 06. kolovoza 2019. te 09. kolovoza 2019. kada je po kirurgu utvrđeno da i dalje u području ručnog zgloba ima nekrotičnog tkiva pa je učinjeno odstranjivanje istog i lokalni tretman, a identično čemu je po kirurgu učinjeno i 12. kolovoza 2019.; 19. kolovoza 2019. je utvrđeno da nema znakova inflamacije, učinjena je toaleta i prijevoj; 01. rujna 2019. je kirurg utvrdio da rana cijeli uredno, da je nalaz u poboljšanju, bez znakova infekcije, a da tužitelj navodi trnce u 4. i 5. prstu pri čemu konstatira da je rana zadobivena gnječenjem distalnog dijela desne podlaktice ulnarno, uz uputu da se u slučaju perzistiranja trnaca javi neurologu; da je 02. listopada 2019. kirurg utvrdio da rana cijeli uredno per secundam, da je zaostala rana promjena 3mm te da je tužitelju preporučen pregled fizijatra i neurologa; da je 10. listopada 2019. tužitelja pregledao neurolog radi trnjenja i boli lijeve šake, jer od pritiska stroja i opeknuča ima trnce u dva i pol ulnarna prsta i bol u tri točke na šaci koji s vremenom postaju izraženiji, a u posljednje vrijeme ima trzaje ta 3 zahvaćena prsta i kada ih savije osjeća zatezanje palmarne strane šake i prstiju te neurlog daje status da je na lijevoj šaci opeklina prekrivena zavojem i da tužitelj javlja slabiji osjet na palmarnoj strani šake u podruju ulnarnog dijela karpusa, metakarpalne kosti III, IV i V prsta i u tim prstima, a uz što u zadnja 3 prsta ima i slabiju motornu snagu te da je dijagnozu oštećenje ulnarnog živca lijeve ruke (Laesio n. ulngaris lat. sin susp.) te ga upućuje učiniti nalaz EMNG i na pregled neurokirurga ili plastičnog kirurga.; da je 18. studenog 2019. fizijatar opisao iste tegobe i status kao i neurolog uz napomenu da lijevu šaku tužitelj ne zatvara, distanca prst-dlan je 2 poprečna prsta, da osjeća bolove na dodir u području ARC lijeve šake pa se tužitelju postavlja i dodatna dijagnoza M24.5 kontura zgloba i G54 poremećaj živčanih korijena i pleksusa te mu je ordinirana fizikalna terapija; da je 03. prosinca 2019. na neurološkom pregledu tužitelj javio slabiji osjet na palmarnoj strani šake u podruju ulnarnog djela karpusa, metakarpalne kosti III, IV i V prsta te u tim prstima kao i da u zadnja 3 prsta ima slabiju motornu snagu, da izvodi ekstenziju prstiju uz bol nakon čega mu je dana dijagnoza sumnja na oštećenje ulnarnog živca (Laesio n. ulnaris lat sin. susp.) te je upućen učiniti EMNG uz nalaz neurokirurga ili plastičnog kirurga i KB Dubrava kontrola s nalazima. po potrebi i ranije; da je 06. prosinca 2019. status pokretljivosti u poboljšanju i da su bolovi smanjeni; da je 20. prosinca 2019. stanje isto je ordiniran nastavak fizikalna terapija; da su 10. siječnja 2020. smetnje i dalje iste, parestezije i otok lijeve podlaktice, ručnog zgloba i šake te je ordinirana fizikalna terapija i dalje; da je 24. siječnja 2020. opažena bolja pokretljivost i popuštanje bolova, da je GMS lijeve šake snižena i ordiniran je nastavak fizikalne terapije; da je 07. veljače 2020. stanje nepromijenjeno uz napomenu da EMNG pokazuje tešku kroničnu neuralnu leziju u ispitivanim mišićima lijeve šake kakav EMNG u korelaciji s kliničkim statusom upućuje na oštećenje lijevog n. ulnarisa prvenstveno motornih vlakana u podrčuju Gyonovog kanala (aktualno nema svih EMNG kriterija za fokalno oštećenje n. ulnarisa u podruju Gyonovog kanala) uz savjet učiniti kontrolni EMNG za 3 do 4 mjeseca; da 21. veljače 2020. kirurg utvrđuje da tužitelj dolazi zbog bolnosti i ograničenih kretnji lijeve šake nakon ozljede u 7. mjesecu prošle godine te da EMNG ne pokazuje sve kriterije ozljede ulnarnog živca u podrčuju Gyonovog kanala i preporučuje kontrolu za 3-4 mjeseca uz napomenu da je kliničkim pregledom ožiljak u podruju ulnare strane lijevog ručnog zgloba, da su bolne i ograničene kretnje ručnog zgloba i prstiju i da postoje parestesije ulnarne strane šake i savjetuje nastavak fizikalne terapije kao i do sada; da 21. veljače 2020. fizijatar konstatira da je stanje nepromijenjeno i ordinira fizikalnu terapiju i dalje; da 15. travnja 2020. fizijatar kontatira da su parestezije 4. i 5. prsta pojačane nakon pauze od fizikalne terapije koju je tužitelj provodio do 13. ožujka 2020., da šaku formira, da je GMS lijeve šake snižena MMT 3/5 i ordinira mirovanje dalje, vježbati kod kuće i vitaminsku terapiju; da 28. svibnja 2020. tužitelj obavlja pregled kod psihijatra; da 06. lipnja 2020. neurolog i EMNG utvrđuje oslabljen stisak lijeve šake i abduksiu prstiju dok su abduksia i opozicija palca uredne, MTR na rukama simetrični, 2+. Taktilna hipoestezija 4. i 5. prsta te ulnarne strane lijeve šake dok EMNG ukazuje na srednje tešku redukciju m. potencijala lijevog medijanusa i lijevog n. ulnarisa, da je uredna distalna latencija i brzina provodljivosti motornih vlakana istih živaca dok su SNAP i brzine provođenja senzornih vlakana lijevog n. medijanusa i lijevog n. ulnarisa u granicama normale, EMNG nalaz u korelaciji s kliničkom slikom ukazuje na blagu fokalnu (motornu) neuropatiju lijevog n. ulnarisa u segmentu Gyonovog tunela, s pokazateljima aksonalnog oštećenja.; da tužitelj 05. srpnja 2020. obavlja pregled kod psihijatra; da 24. srpnja 2020. neurolog utvrđuje da EMNG gornjih ekstremiteta u korelaciji s kliničkom slikom ukazuje na blagu fokalni (motornu) neuropatiju lijevog n. ulnarisa u segmenti Guynovog tunela, s pokazateljima aksonalnog oštećenja i preporučuje medikamentoznu i fizikalnu terapiju, mirovanje, poštedu od rada i kontrolu fizijatra i kirurga; da tužitelj 29. srpnja 2020. odlazi psihijatru; da 24. kolovoza 2020. tužitelj odlazi fizijatru koji utvrđuje da su parestezije 4. i 5. prsta pojačane nakon pauze od fizikalne terapije koju je provodio do 13. ožujka 2020., da šaku formira, da je GMS lijeve šake snižena MMT 3/5, pokreti lijevog ARC uredni, bolni; da 09. rujna 2020. neurokirurg utvrđuje da je oslabljen stisak lijeve šake i abdukcije prstiju, da je abdukcija i opozicija palca uredna, MRT na rukama simetrični, 2+, taktilna hipoestezija 4. i 5. prsta te ulnarne strane lijeve šake; da tužitelj 11. rujna 2020. ponovno posjećuje psihijatra; da 25. rujna 2020. kirurg traumatolog tužitelja s obzirom na tegobe upućuje plastičnom kirurgu; da tužitelj 23. listopada 2020. ponovno odlazi psihijatru; da 12. studenog 2020. kirurg traumatolog utvrđuje da postoji potreba za Op: Decompresio n. ulnaris et mediani lat sin te prima tužitelja u Dnevnu bolnicu kirurgije zbog planirane dekompresije n. ulnarisa i n. medijanusa u podruju ručnog zgloba te da je po neurološkoj obradi i pregledu anesteziologa, urađen gore navedeni operacijski zahvat koji je protekao bez komplikacija, da je rani post operacijski tijek protekao uredno i da su lokalni nalazi zadovoljavajući te je tužitelj otpušten na kućnu njegu, da je 27. studenog 2020. kirurg traumatolog utvrdio da je rana primarno zacijelila, Savi ex. i utvrdio potrebu za fizikalnom terapijom; da je 27. studenog 2020. fizijatar utvrdio da je lokalni nalaz zadovoljavajući, da su pokreti ARC i lijeve šake terminalno reducirani, da je GMS lijeve šake jake snižena 4/5 i odredio dalje fizikalnu terapiju i vježbe kod kuće; da je 15. prosinca 2020. tužitelj posjetio psihijatra; da je 09. siječnja 2021. fizijatar utvrdio da je pokretljivost lijeve šake bolja, da je bolnost manja u području ožiljka i da je pokretljivost ARC poboljšana, te ordinirao fizikalnu terapiju i dalje; da je 22. siječnja 2021. fizijatar utvrdio da tužitelj desnu šaku formira u potpunosti, da je pokretljivost desnog RC zgloba primjerena i ordinirao nastavak fizikalne terapije; da je tužitelj 10. veljače 2021. posjetio psihijatra; da je 19. veljače 2021. fizijatar utvrdio da je status poboljšan, da se javljaju bolovi krajem dana i da je funkcija lijeve šake uredna, uz uputu izbjegavati nošenje i dizanje tereta te nastavak vježbi kod kuće; da je 19. ožujka 2021. kirurg traumatolog utvrdio da su nakon operacijskog zahvata regredirale tegobe, da se sada povremeno jave trnci i bolovi u malom prstu te ulnarnoj strani podlaktice, isključivo u naporu, da je određena medikamentozna terapija po neurologu te je zakazana kontrola tužitelja za 2 mjeseca.
8.4. Nastavno, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 28. studenog 2023. (list spisa 807-811) proizlazi da je na ulnarnoj strani donjeg dijela podlaktice i ručnog zgloba tužitelja, kojeg je vještak osobno pregledao, vidljiv grubi keloidni ožiljak nepravilnog oblika dimenzija 8x5,5cm neravne površine boje bljeđe do znatno crvenije od okolne kože, da na pritisak u području ožiljka tužitelj javlja neugodne senzacije u ulnarnoj strani dlana i zadnja 3 prsta, da je mišićno izbočenje hipotenara hipotrofično u odnosu na desnu stranu zbog hipotrofije 2 mišića (fleksora, oponensa i abduktora malog prsta), da se na dorzalnoj strani vide ulegnuća između 5. i 4. kao i između 4. i 3. metakarpalne kosti zbog atrifije dorzalni intersealni mišići šake koji su inervirani s motornim granama n. ulnarisa, abdukcija, fleksija i opozicija 5. prsta lijeve ruke je minimalna, u spontanosti šaka zauzima tzv. kandžasti oblik tipičan za oštećenje n. ulnarisa, osjet u intervacijskom području n. ulnarisa je oslabljen i promijenjen te je GMS stiska lijeve šake u odnosu na zdravu desnu oslabljena 3/5 kao i da uvidom u zdravstveni karton tužitelja sudski vještak ne nalazi podatke o bolestima ili ozljedama koje su slične ovoj koja je predmet vještačenja, sve slijedom čega vještak daje mišljenje da su opisane ozljede i njihove posljedice u isključivoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 11. srpnja 2019. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka prof. sr. Sc. Živka Gnjidića dalje proizlazi i to da je kao prvo, tužitelj tijekom liječenja opisanih ozljeda trpio bolove jakog intenziteta kontinuirano 5 dana, a tijekom previjanja, odstranjivanja nekrotičnog tkiva i drugih medicinskih manipulacija kumulativno još 3 dana, da je oscilirajuće bolove srednjeg intenziteta kumulativno trpio 5 mjeseci, a oscilirajuće bolove blagog intenziteta 7 mjeseci dok povremene bolove blagog do srednjeg intenziteta trpi i sada, ali se oni valoriziraju u vidu trajnih posljedica ozljede; kao drugo, da su nakon završenog liječenja i rehabilitacije kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje se očituju opisanim znacima trajne pareze lakatnog (ulnarnog) živca i da iako je tužitelj dešnjak je u brojnim svakodnevnim aktivnostima ograničen jer nema adekvatan stisak lijeve šake, jer mu je promijenjen i oslabljen osjet, a zbog slabosti malih mišića šake je i nespretan u obavljanju finih pokreta i aktivnosti, osim čega mu se nakon naglih i grubih pokreta u lijevom ručnom zglobu javlja neugodna paleća bol u inervacijskom području perifernog dijela lakatnog živca zbog koje štedi lijevu ruku, pa koristeći Orijentacijske kriterije medicinske tablice za procjenu smanjenja životne aktivnosti Hrvatskog društva za medicinska vještačenja vještak daje mišljenje da je tužitelju opća životna aktivnost sa stajališta kirurga i neurokirurga umanjena za 7%; kao treće, da je kod tužitelja zbog zadobivene ozljede zaostao nepravilan ožiljak na donjem dijelu lijeve podlaktice i ručnog zgloba boje i izgleda znatno drugačijeg od okolne zdrave kože i tzv. kandžasta šaka kao tipična i trajna posljedica pareze lakatnog živca što sve predstavlja naruženost srednjeg stupnja; te kao četvrto, da su procjena straha i drugih psihičkih posljedica u nadležnosti vještaka psihijatra te se mogu pribrojiti prethodno navedenim posljedicama.
8.5. Na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 28. studenog 2023. tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik u podnesku od 29. veljače 2024. prigovorio istom, međutim, sud je nakon što je ovaj sudski vještak dao i pisano očitovanje na prigovore tuženika te je potom svoj nalaz i mišljenje pred sudom iznio i usmeno, sve prigovore tuženika ocijenio neosnovanima te u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića, specijalista kirurga i neurokirurga, ocijenivši ga objektivnim, potpunim, detaljnim, jasnim te izrađenim sukladno pravilima struke te utemeljenim na medicinskoj dokumentaciji u spisu, ali i neposrednom liječnikom pregledu tužitelja. Prigovor tuženika da je vještak propustio obrazložiti kako je procijenio jačinu i trajanje bolova obzirom na ordiniranu terapiju je potpuno neosnovan, obzirom je u svom nalazu i mišljenju sudski vještak detaljno naveo narav i posljedice zadobivene ozljede kao i tijek liječenja ozljeda tužitelja te ordiniranu terapiju, a na temelju čega je upravo sudski vještak i dao mišljenje o jačini i trajanju bolova koje je tužitelj trpio, a kako to proizlazi i iz pisanog očitovanja sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 08. travnja 2024. (list spisa 843-844) u kojem navodi da za sada medicina ne raspolaže mjernim instrumentom s kojim bi se na egzaktan način mjerila bol koji je vrlo subjektivna kategorija osjeta, pa budući je dominantna ozljeda tužitelja duboka opekotina u području donjeg dijela podlaktice uz ručni zglob, koje je područje dobro opskrbljeno osjetilnim živčanim receptorima, pri čemu je u dubini zahvatila još dva živca te su procedure kirurškog i potom konzervativnog liječenja dugo trajale, sigurno praćene jakim i dugotrajnim bolovima, da su metode liječenja bile primjerene i adekvatne, a po svojoj su naravi redovito praćene bolovima čiju ocjenu on kao vještak daje na temelju osobnog iskustva bavljenjem kirurškom strukom i vještačenjima tijekom 40 godina rada, navodeći da je pri ocjeni bolova vodio računa i o osobi ozljeđenika koji se u početku liječenja dobro nosio s bolovima, ali je s vremenom zbog njihove dugotrajnosti zatražio i pomoć psihijatra. Prigovor tuženika da vještak nije objasnio na koji je način tužitelj djelomično izgubio radnu sposobnost je također neosnovan, ovo stoga što je vještak u svom nalazu i mišljenju dao ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja, a ne ocjenu gubitka radne sposobnosti tužitelja, davanje kakve ocjene nije niti bio zadatak sudskog vještaka. Što se pak tiče ocjene smanjenja opće životne aktivnosti, jasno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da se ista očituje u trajnoj parezi lakatnog (ulnarnog) živca i da iako je tužitelj dešnjak je u brojnim svakodnevnim aktivnostima ograničen jer nema adekvatan stisak lijeve šake, jer mu je promijenjen i oslabljen osjet, a zbog slabosti malih mišića šake je i nespretan u obavljanju finih pokreta i aktivnosti, osim čega mu se nakon naglih i grubih pokreta u lijevom ručnom zglobu javlja neugodna paleća bol u inervacijskom području perifernog dijela lakatnog živca zbog koje štedi lijevu ruku; a dodatno sudski vještak u svom pisanom očitovanju (list spisa 843-944) pojašnjava i to da je šaka važan dio tijela s kojim čovjek obavlja brojne funkcije za njegovu egzistenciju, da je bez obzira što je tužitelj dešnjak, za brojne radnje neophodna savršena koordinacija funkcije prstiju obje šake (zakopčavanje dugmeta na košulji, sviranje muzičkih instrumenata), a ovdje sud dodaje općepoznato iz svakodnevnog života i drugi niz aktivnosti poput tipkanja na računalu, uporaba mobitela, uporaba noža i vilice pri hranjenu, nošenje tereta, pranje posuđa. Što se pak tiče navoda tuženika da je poznato da ožiljci spontano nestaju, za istaknuti je da takav navod nije u potpunosti točan i to jer je općepoznato iz svakodnevnog života da određeni ožiljci, posebno oni iznimno veliki i izraženi osim oblikom i dubinom i diskoloracijom kakav je upravo ožiljak tužitelja, nikad ne mogu nestati spontano, a određeni postotak istih niti podvrgavanjem plastičnoj kirurgiji. Navedeno potvrđuju i navodi vještaka izneseni u pisanom očitovanju (list spisa 843-844) da ožiljci pogotovo oblika, površine i dubine kakvi su zaostali nakon liječenja tužitelja uglavnom perzistiraju trajno, dodajući da je 12. studenog 2020. kirurg traumatolog napravio operacijsku dekompresiju ulnarnog i medijalnog živca lijeve podlaktice koji su bili zahvaćeni kompresijom grubog keloidnog ožiljka nastalog nakon duboke opekotine nakon čega je došlo do djelomičnog oporavka funkcije lijeve šake i smanjenja subjektivnih tegoba. Sud u svezi ovog prigovora tuženika ističe i to da činjenica da se tužitelj nije podvrgnuo plastičnoj operaciji, laseru, kozmetičkim preparatima i injekcijama radi otklanjanja zaostalog naruženja, a uslijed činjenice da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka kao i medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je isti uredno slijedio sve ordinirane terapije i odlazio kod liječnika više specijalizacija kroz vrijeme od skoro dvije godine, redovito odlazio na kontrole te obavio sve fizikalne terapije na koje je upućen, na niti jedan način ne znači da je isti nakon zadobivanja predmetne ozljede doprinio da posljedice iste budu veće pa da bi to dovelo do umanjenja odgovornosti tuženika za štetu. Također, a kako to ističe sudski vještak u svom pisanom očitovanju, kozmetičke metode koje nabraja tuženik Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ne financira. Istaknimo ovdje da je stalni sudski vještak prof. dr. sc. Živka Gnjidića prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja pred sudom (list spisa 918-919) naveo da u cijelosti iznosi i ustraje u nalazu i mišljenju koje je sudu dostavio u pisanom obliku te da ustraje u svom očitovanju na prigovore tuženika, na poseban upit punomoćnika stranaka navodeći, isto što je već prethodno i naveo u svojem pisanom nalazu i mišljenju, da su tužitelju ordinirani analgetici, antipsihotici i drugi lijekovi, pojašnjavajući da se tužitelj od početka liječi osim od morfološke ozljede lijeve šake i dva živca koji su zahvaćeni dubinskom opeklinom od dosta jakih bolova koji imaju ozbiljnu tendenciju da poprime karakter tzv. neuropatske boli gdje i sasvim blago podražaj u toj regiji izaziva paleću žestoku bol tako da čak i promjena temperature ili blagi povjetarac može generirati takav osjećaj boli i taj fenomen da spada u dosta teška mukotrpna područja kliničke medicine s kojim se nose specijalisti za bol i psihijatrija paralelno jer takvi ljudi zbog patnje ulaze u sve dublje psihičke probleme pa da se tako i u ovom slučaju vidi angažiranost psihijatra u liječenju, dodajući da se ocjena smanjenja životne aktivnosti koju je dao vještak psihijatar ima pribrojiti ocjeni koju je dao on kao vještak kirurg pogotovo, dodajući da za posljedice koje su tužitelju nastale u ovom događaju nažalost medicina nema adekvatno rješenje radi čega je moguće i pogoršanje stanja, napominjući da je ocjena smanjenja životne aktivnosti koju je on dao u svom nalazu i mišljenju ocjena smanjenja aktivnosti tužitelja samo iz njegove specijalizacije, smanjenje uporabe ruke, i da u tome nije cijenjen psihički aspekt, za što je određen specijalist psihijatar. Sudski vještak prof. dr. sc. Živko Gnjidić je pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja dodao i to da su ruke, šake najvažniji instrument ljudskog rada i iako točno da je tužitelj dominantno dešnjak, da puno stvari čovjek tijekom svakog dana radi s dvije ruke, primjer čega da je već samo hranjenje uporabom noža i vilice, dakle, čovjek da je biološki napravljen kao bimanualno stvorenje i trebaju mu dvije ruke za uredan život. Zbog stanja tužitelja se smanjenje životne aktivnosti očituje u svim tim raznim aktivnostima u kojima tužitelj koristi ruke, u svezi naruženja tužitelja navodeći da iako ožiljak na lijevoj ruci tužitelja nije puno vidljiv, da su kod tužitelja vidljivi tzv. kandžasti prsti koji su zgrčeni i koji su također naruženje koje u javnosti može izazivati podsmjeh primjerice kada ljudi vide način na koji tužitelj koristi svoje prste, zbog čega je ovo naruženje on i cijenio kao naruženost srednjeg stupnja.
8.6. Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra od 17. lipnja 2024. (list spisa 852-871) proizlazi kao prvo, da kod tužitelja nije postojao primarni strah jer se situacija oko aktivacije stroja koji mu je ozlijedio ruku desila neočekivano, iznenada; kao drugo, da je kod tužitelja sekundarni strah počeo kada je osjetio da je ozlijeđen, kada je osjetio bolove u lijevoj ruci, osjećaj stezanja, gnječenja, paljenja tkiva i taj je strah bio vrlo intenzivan i trajao oko 15-20 minuta, dok tužitelj nije oslobođen od stroja, dok su neizvjesnost i zabrinutost u pogledu prvog ishoda liječenja smanjenje kada je završeno to primarno kirurško zbrinjavanje i liječenje tj. u okviru 8 dana ambulantnog liječenja pa je toliko trajao sekundarni strah jakog intenziteta; kao treće, da je sekundarni strah srednjeg intenziteta trajao do otprilike uspješnog završetka operativnog zahvata na n. ulnarisu 27. studenog 2020. znači oko 1,5 godine; kao četvrto, da je sekundarni strah slabijeg intenziteta trajao dok nisu završili sva liječnička i kirurška ordiniranja oko ozljede što da je prema medicinskoj dokumentaciji 19. ožujka 2021. kada se navodi da su tegobe regradirale, dakle, oko 4 mjeseca; a pri tome vještak navodi i to da su psihičke promjene koje je tužitelj imao kao posljedicu ozljede bile primarno u vidu akutne reakcije na stres i poremećaja prilagodbe u trajanju od 6 mjeseci kao emocionalne poteškoće radi prolongiranog straha, a i kasnije da je imao psihičke smetnje koje su bile karakterizirane ružnim snovima, neraspoloženjem, napetosti, nervozom, sve što je evidentirano u psihijatrijskim nalazima, liječenjem u Dnevnoj bolnici psihijatrije, psihologijskoj obradi, sve temeljem čega sudski vještak daje mišljenje da kod tužitelja postoji prolongirani PTSP i Opći anksiozni poremećaj (F41.1); nadalje dajući mišljenje da tužitelj trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti kao posljedice tjelesne ozljede i psihičkih tegoba radi posljedica ozljede, da bitno smanjenje opće životne aktivnosti i „životne radosti“ uvjetuje da zadovoljstvo radi normalnog života biva narušeno u dužem trajanju i s ozbiljnim posljedicama, jer da osim što osjeća bol te je postao manje sposoban za rad (kasnije vještak navodi da se ovo odnosi na korišteno bolovanje, dakle, ne na opću radnu nesposobnost) i ne može se na do tada uobičajeni način baviti aktivnostima u slobodno vrijeme, tužitelj ima i simptome prolongiranog PTSP-a, a prema Orijentacijskim medicinskim tablicama dijagnoza PTSP F43.1 bi uz smetnje kognicije, slabije pamćenje, te uzimanje lijekova te uz Opći anksiozni poremećaj F41.1 značila ukupni postotak smanjenja životne aktivnosti za psihičke tegobe trajno 15%, pri čemu vještak pojašnjava da se smanjenje životne aktivnosti kao posljedica psihičkih tegoba odnosi na oštećenje osjećaja dobrog stanja, na nemogućnost osjećaja zadovoljstva u svojim aktivnostima, umanjenje psihičkog integriteta, prisutnost kognitivnih opterećenja, opterećujućeg osjećaja trnjenja i prisjećanja na traumu, a što sud cijeni posebno bitnim dijelom nalaza i mišljenja sudskog vještaka specijalista psihijatra budući iz njega nedvojbeno proizlazi da je ocjena smanjenja životne aktivnosti tužitelja koju daje ovaj vještak u potpunosti odvojena (nema nikakvog preklapanja razloga zbog kojih se ova ocjena daje) od ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja koju daje vještak prof. dr. sc. Živko Gnjidić specijalist kirurg i neurokirurg, a kako to sudu pri usmenom iznošenju nalaza i pojašnjavaju ovi vještaci navodeći da su svaki svoju ocjenu smanjenja životne aktivnosti dali isključivo svaki u okviru svoje specijalizacije, dakle, jedna je ocjena rezultat smanjenja životne aktivnosti uzrokovanog fizičkim razlozima, a druga je ocjena rezultat smanjenja životne aktivnosti uzrokovane psihičkim tegobama. Zbog navedenog se kao pravilno prema ocjeni suda ukazuje i dalje izneseno mišljenje sudskog vještaka Darka Labure koji uvažavajući nalaz vještaka kirurga daje mišljenje da tužitelj ima trajno smanjenje opće životne aktivnosti od 22% (zbroj 15%+7%) uz pojašnjenje da ovdje nije potrebna primjena Baltazarove formule, koja je zapravo osigurač da postotci ne bi prešli 100%, a što ovdje nije slučaj, a osim čega da se ova formula češće primjenjuje u situacijama politrauma i kod sudjelovanja vještaka srodnijih grana koju su davali mišljenje o traumi dijela tijela kao npr. glava gdje bi se uključivali vještaci kao neurokirurg, oftalmolog i ORL specijalista, dok su u ovom slučaju vještaci različitih grana medicine kirurg i psihijatar koji daju različite i nekompatibilne ocjene u smanjenju životne aktivnosti radi čega nema potrebe za umanjivanjem navedenog zbroja. U svom usmenom iskazu i sudski vještak prof. dr. sc. Živko Gnjidić (list spisa 918-919) potvrđuje da se ocjena smanjenja životne aktivnosti koju je dao vještak psihijatar ima pribrojiti ocjeni koju je dao on kao vještak kirurg.
8.7. Tužitelj nije imao prigovora na takav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra od 17. lipnja 2024. dok je tuženik prigovorio istom u podnesku od 08. srpnja 2024., međutim, sud je sve prigovore tuženika ocijenio neosnovanima, ovo posebno cijeneći i pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra od 18. studenog 2024. (list spisa 904-906) i njegov usmeno izneseni nalaza i mišljenje (list spisa 928-930). Neosnovan je tako prigovor tuženika da je vještak propustio obrazložiti na koji način se strah kojeg ocjenjuje manifestirao na dnevnoj razini u mjeri koja bi opravdala dosuđenje pravične naknade, ovo jer prema ocjeni suda jasno i nedvojbeno već iz nalaza i mišljenja vještaka Darka Labure od 17. lipnja 2024. (list spisa 852-871) proizlazi da sekundarni strah kojeg ovaj sudski vještak cijeni postoji u vidu neizvjesnosti i zabrinutosti tužitelja za ishod liječenja kao i posljedice liječenja, a kako to sam vještak i pojašnjava u svom pisanom očitovanju (list spisa 904-906) u kojem navodi da su neizvjesnost i zabrinutost ključne riječi za opis sekundarnog straha, da sekundarni strah uključuje zabrinutost, plašnju, strepnju, neizvjesnost te određenu tjeskobu, a sve u svezi ishoda liječenja, dakle, sekundarni strah je jedan psihološko-sudski pojam koji nije jednakomjeran strahu kao fobiji koja predstavlja psihopatologiju, te sekundarni strah postoji od trenutka spoznaje da je ozljeda nastala pa sve do trenutka kada je ozljeda sanirana u tolikoj mjeri da se ozlijeđeni više ne mora brinuti da ozljeda/rana neće biti sanirana i narodski rečeno da će „nešto poći u krivom smjeru“. Što se tiče navoda tuženika o preklapanju vremena u kojem vještak navodi da tužitelj trpi strah srednjeg i strah slabijeg intenziteta, takav je navod u cijelosti pogrešan budući iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj prvotno trpio sekundarni strah jakog intenziteta (od ozljeđivanja pa prvih 8 dana ambulantnog liječenja), potom sekundarni strah srednjeg intenziteta (do uspješnog završetka operativnog zahvata 27. studenog 2020.), a tek potom sekundarni strah slabijeg intenziteta (od 18. studenog 2020. do 19. ožujka 2021. znači oko 4 mjeseca), dakle, da su isti dolazili jedan za drugim, a ne se vremenski preklapali. Ovaj prigovor tuženika je kao neosnovan otklonjen i usmenim iskazom sudskog vještaka koji pojašnjava da je sekundarni strah aprecijativno vezan za tijek postupka sanacije ozljede pa da on u tom kontekstu kao vještak psihijatar pročita nalaz vještaka kliničara odnosno tijek sanacije ozljede, postupka obrade cjelokupne ozljede i tijeka rehabilitacije i u tom kontekstu donosi zaključak o stupnjevanju sekundarnog straha, koji u principu ide od stanja velikog intenziteta u onoj situaciji kad je osoba svjesna stanja svoje ozljede pa onda dalje tijekom dijagnostičkog postupka i obrade taj se intenzitet očito smanjuje kako ide i obrada same rane, dodajući da je ovdje on sekundarni strah stupnjevao na četiri dijela, sekundarni strah jakog intenziteta, srednje jakog intenziteta i onda srednjeg intenziteta i strah slabijeg intenziteta, pojašnjavajući da se postoji teoretski, a ni praktično negdje zapisano kako se taj sekundarni strah može raspodijeliti pa da je on u ovom slučaju ocijenio da ga je potrebno raspodijeliti na ova četiri dijela, upravo obzirom na tijek postupka liječenja i obrade tužitelja, poradi čega da se možda tuženiku čini da se to preklapa. Neosnovan je i daljnji prigovor tuženika, onaj da vještak nije objasnio na koji način je tužitelju smanjena njegova životna aktivnost odnosno koje je to životne aktivnosti tužitelj prije obavljao, a sada zbog psihičkih tegoba ne može obavljati. U svezi navedenog sud prvotno ističe da je općepoznato već iz svakodnevnog života, a zasigurno iz opsežne sudske prakse, da smanjenje životne aktivnosti nužno ne podrazumijeva da osoba uslijed nekog događaja više ne može obavljati određene aktivnosti već da se smanjenje životne aktivnosti može sastojati i u tome da osoba životne aktivnosti više ne može obavljati na jednako kvalitetan i jednako ispunjavajući način kao što je to činila prije, jednostavnije rečeno, više u njima zbog psihičkih tegoba ne može uživati na jednaki način. Upravo navedeno je postojeće kod tužitelja, a kako to osim u svom nalazu i mišljenju od 17. lipnja 2024. (list spisa 852-871) opetovano pojašnjava sudski vještak i u pisanom očitovanju (list spisa 904-906) navodom da se smanjene životne aktivnosti kao posljedica psihičkih tegoba odnosi na oštećenje osjećaja dobrog stanja, na nemogućnost osjećaja zadovoljstva u svojim aktivnostima, umanjenje psihičkog integriteta, prisutnosti kognitivnih oštećenja, opterećujućeg osjećaja trnjenja i prisjećanja na traumu. Posebno pri tome sudski vještak ističe da se pojam životne aktivnosti jednakomjerno odnosi kako na fizičku tako i na psihičku aktivnost. U odnosu na prigovor tuženika da se za predmetni štetni događaj nevezani traumatološki događaji ne mogu odvojiti od ukupnosti faktora koji su doveli do njegove krajnje dijagnoze općeg anksioznog poremećaja, sud prvotno ističe da se davanjem takvog navoda punomoćnica tuženika neovlašteno stavlja u poziciju sudskog vještaka za područje medicine specijalnosti psihijatrije, koja znanja i specijalnost punomoćnica tuženika nedvojbeno nema, kao što ih nema niti ovaj sud, i već poradi čega se ovakvi njezini navodi ne mogu prihvatiti kao ispravni. Osim toga, takav je prigovor prema ocjeni suda otklonjen navodima vještaka iznesenim u pisanom očitovanju (list spisa 904-906) u kojem vještak pojašnjava da je osnovna tegoba tužitelja koja je proizašla iz štetnog događaja PTSP te da iako točno da se u jednom nalazu psihijatra od 28. svibnja 2020. kao i u jednom psihologijskom nalazu navodi i problematika sa bolesti supruge i unuke, da u svim ostalim nalazima, zasigurno u većini od 26 psihijatrijskih i psihologijskih nalaza, je uzročnost direktno navedena u vidu teže ozljede na radnom mjestu te psihičkih i fizičkih posljedica te ozljede. Iako točno da psihičke tegobe kao anksioznost te depresivnost mogu biti posljedica svih tegoba koje je tužitelj proživio te da ne postoji takav aparat koji bi to razlučio, što je uzrok jednom, a što drugom, vještak navodi da se u ovom slučaju brojnošću nalaza koji ukazuju na uzročnost psihičkih tegoba radi proživljenja tjelesne traume, upravo predmetna tjelesna trauma uzima kao glavni generator nastanka tužiteljevih psihičkih tegoba, onih koje je sudski vještak cijenio pri ocjeni smanjenja životne aktivnosti koja je u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom ozljedom na radu, a budući sudski vještak navodi i to da on u toj ocjeni nije posebno cijenio opći anksiozni poremećaj jer smatra da je simptomatologija istog unutar okvira PTSP-a odnosno njegove posljedice na smanjenje životne aktivnosti. Pojasnio je vještak u svezi navedeno u svom pisanom očitovanju (list spisa 904-906) da se je kod ocjene smanjenja životne aktivnosti tužitelja zbog nađenog PTSP-a od tri ponuđene mogućnosti Orijentacijskih medicinskih tablica za procjenu smanjenja životne aktivnosti on opredijelio za srednju varijantu jer su promjene pa i kognitivno zakazivanje utvrđeni psihologijskom obradom te da u toj ocjeni nije posebno cijenio opći anksiozni poremećaj; dalje i pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja pojašnjavajući da pošto je ustanovio da se kod tužitelja radi o jednom posttraumatskom stresnom poremećaju, on sukladno pravilima struke koje vještaci u svom radu uzimaju u obzir uzeo u obzir na stranici 63 Orijentacijskih tablica Hrvatskog liječničkog zbora i Hrvatskog društva sudskih vještaka podjelu smanjenja životne aktivnosti vezanu za ovu dijagnozu na tri dijela a) 10%, b) 15% i c) 20% te uzevši u obzir stavku b) zato što je urađeno psihologijsko testiranje tužitelja u kojem su nađene smetnje kognitivnog zakazivanja i to da odgovara ovoj stavci b) 15%. Upitan da li je tužitelj psihičke tegobe koje vještak opisuje u svom nalazu imao i prethodno štetnom događaju, vještak izričito pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja navodi da tužitelj prije ovog događaja nije imao PTSP, da je moguće da je imao neke anksiozne tegobe, ali da je on u svom mišljenju pri davanju ocjene smanjenja životne aktivnosti (15%) cijenio samo PTSP i anksiozne tegobe koje su sastavni dio tog PTSP-, pojašnjavajući da je točno da su i drugi životni događaji utjecali na psihičko stanje tužitelja jer se bolest djeteta očituje kao trauma, ali kako leukemija kod njegovog djeteta nije utvrđena, ovo da je prestalo biti jedan od odlučujućih faktora za psihičko stanje tužitelja, a i bolest supruge da može utjecati na njegovo raspoloženje, ali ovo da on nije cijenio kod utvrđenja smanjenja životne aktivnosti tužitelja, već se je isključivo koncentrirao kod ove ocjene na PTSP zbog predmetne ozljede. Nastavno je sudski vještak Darko Labura naveo i to da je kirurg dao ocjenu smanjenja životne aktivnosti za 7% pa kako je njegova ocjena 15% to da ukupno daje 22%, pojašnjavajući da on nije za to utvrđenje konzultirao kliničara, jer da psihijatar uvijek daje nalaz i mišljenje zadnji pa da je na njemu to ocijeniti, dodajući ovdje da postoji tzv. Baltazarova tablica prema kojoj se taj zbroj umanjuje, ali to da je samo u slučajevima kada zbroj prelazi 100% što ovdje nije slučaj, a uz što su ovdje područja mjerenja potpuno različita radi čega se ocjene njega kao psihijatra i vještaka kirurga ne preklapaju pa da bi zbroj po toj formuli trebalo umanjiti. Na poseban upit punomoćnice tuženika da li u procjenu smanjenja životne aktivnosti ulaze bolovi i sekundarni strah, sudski vještak Darko Labura je izričito odgovorio da ne ulaze, ovo jer je sekundarni strah posebna kategorija koji nije ušao u danu ocjenu smanjenja životne aktivnosti, pojasnivši da je sekundarni strah psihološka pojava, zabrinutost za liječenje, a smanjenje životne aktivnosti da je posljedica psihičke tegobe dokumentirane u nalazima koju tužitelji ima, prolongiranog PTSP-a koji umanjuje njegovu aktivnost i zbog čega da tužitelj više nije ista osoba kao prije. Tužitelj da se više ne osjeća ugodno, da ne obavlja s radošću bilo kakve aktivnosti poput šetnje, hranjenja, gledanja televizije, da u svim životnim aktivnostima vise nema raniju snage volje, nema radosti i zadovoljstva. Dakle, tužitelj da je osoba kojoj je umanjeno svakodnevno životno zadovoljstvo. Otklonjen je time kao neosnovan i prigovor tuženika da je sudski vještak Darko Labura mišljenje utemeljio na psihologijskom testiranju napravljenom tri godine nakon zadobivanja ozljede do kada su na njegov psihološki status utjecale i druge traume koje je u međuvremenu proživio zbog čega mi je i dijagnosticiran opći anksiozni poremećaj, poradi čega da ocjena smanjenja životne aktivnosti od 15% nije posljedica samo predmetnog štetnog događaja. Konačno, u odnosu na prigovor tuženika da vještak psihijatar nije zatražio od liječnika opće prakse podatke o prethodnom liječenju tužitelja kod psihijatra niti o ordiniranju lijekova, sud ističe da sudskom spisu prileži zdravstveni karton tužitelja koji je vještaku bio na raspolaganju pa bi sudski vještak zasigurno, da je našao da medicinska dokumentacija koja je sastavni dio spisa uz onu medicinsku dokumentaciju koju mu je tužitelj dao na uvid pri pregledu nije dovoljna za davanje mišljenja, isti koristio za potrebe davanja nalaza i mišljenja. U tom smislu i sam sudski vještak pri usmenom iznošenju nalaza i mišljenja navodi da mu je za davanje mišljenja bilo dovoljno ono što mu je bilo dostupno u spisu i ona medicinska dokumentacija koju mu je pri obavljenom pregledu predao tužitelj, a za koju sud ističe da ju vještak detaljno i stručno citira u svom nalazu. U svezi ordiniranja lijekova, vještak je u pisanom očitovanju (list spisa 852-871) naveo da bi postupak provjere u svezi lijekova, da bi bio potpun, morao ići sve do provjere podizanja lijekova u ljekarni, a provođenje koje provjere da on nije doživio u svojoj praksi. Otklonjen je takvim navodima sudskog vještaka i prigovor tuženika da ovaj vještak svoj nalaz i mišljenje temelji samo na dokumentaciji koju mu je predao tužitelj budući iz navedenog kao nedvojbeno proizlazi da je za davanje nalaza i mišljenja vještak koristio svu dokumentaciju u spisu koju je sa stajališta svoje specijalnosti cijenio relevantnom, a dodatno uz to i medicinsku dokumentaciju koju mu je predao tužitelj prilikom pregleda i koju je sudski vještak detaljno i citirao u svom nalazu pri čega sud nema razloga sumnjati u vjerodostojnost prijenosa ovog sadržaja od strane vještaka (i iz kojih nalaza ne proizlazi da je tužitelj prethodno ovom ozljeđivanju kao ni nakon njega proživio neki drugi izrazito traumatski događaj koji bi mogao biti uzrok PTSP-u koji vještak utvrđuje kod tužitelja, imajući u vidu da je uzrok PTSP-a samo izrazito teška trauma kao što je smrt djeteta, otmica, ranjavanje, teška osobna tjelesna povreda). Otklonivši time kao neosnovane sve prigovore tuženika stavljene na nalaz i mišljenje sudskog vještaka specijaliste psihijatra, a ocijenivši njegov nalaz i mišljenje objektivnim, potpunim, detaljnim, jasnim te izrađenim sukladno pravilima struke kao i utemeljenim na sa psihijatrijske specijalnosti relevantnoj medicinskoj dokumentaciji na ime tužitelja, ali i neposrednom pregledu tužitelja, sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra u cijelosti prihvatio te je i na takvom nalazu i mišljenju utemeljio ovu odluku, odbivši prijedlog tuženika za provođenje kontrolnog vještačenja po drugom sudskom vještaku specijalistu psihijatru.
8.8. Cijeneći takve nalaze i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Živka Gnjidića specijalista kirurga i neurokirurga i sudskog vještaka Darka Labure spec. psihijatra u međusobnoj svezi sa kao prvo, činjenicom da je postupak liječenja predmetne ozljede tužitelja na radu te njenih posljedica bio iznimno dugotrajan i kao takav je značajno narušio ugodu i kvalitetu života tužitelja, naime, tužitelj je ozljedu zadobio 11. srpnja 2019., a liječenje je završeno tek 19. ožujka 2021. i u tom je periodu tužitelj bio na pregledu kod liječnika različitih specijalizacija preko 44 puta te je podvrgnut i operacijskom zahvatu zbog potrebe otklanjanja otegotnih posljedica ove ozljede na radu; kao drugo, činjenicom da je tužitelj radi izlječenja te saniranja posljedica ove ozljede odlazio na fizikalnu terapiju kroz gotovo cjelokupni period liječenja koji je trajao gotovo dvije godine; kao treće, činjenicu da se tužitelj zbog psihičkih tegoba koje su posljedice predmetne ozljede na radu osim odlaska psihijatru liječio i u Dnevnoj bolnici psihijatrije Opće bolnice [adresa] i to u periodu od 19. travnja do 26. svibnja 2022.; kao četvrto, činjenicu da je kao posljedica predmetne ozljede kod tužitelja zaostao vidljiv grubi keloidni ožiljak nepravilnog oblika dimenzija 8x5,5cm neravne površine boje bljeđe do znatno crvenije od okolne kože kao i tzv. kandžasta šaka kao tipična i trajna posljedica pareze lakatnog živca, sve osim što je vidljivo drugim osobama tužitelju uzrokuje i probleme u obavljanju svakodnevnih aktivnosti budući je čovjek biološki napravljen kao bimanualno stvorenje i trebaju mu dvije ruke za uredan život, a tužitelj je zbog zadobivene ozljede trajno izgubio adekvatan stisak lijeve šake, promijenjen mu je i oslabljen osjet te je zbog slabosti malih mišića šake nespretan u obavljanju finih pokreta i aktivnosti; kao peto, činjenicom da se tužitelju i sada uslijed naglih i grubih pokreta u lijevom ručnom zglobu javlja neugodna paleća bol u inervacijskom području perifernog dijela lakatnog živca odnosno jaki bolovi koji imaju ozbiljnu tendenciju poprimiti karakter tzv. neuropatske boli gdje i sasvim blagi podražaj u toj regiji izaziva paleću žestoku bol tako da čak i promjena temperature ili blagi povjetarac generira takav osjećaj boli; te kao šesto, da za posljedice koje su tužitelju nastale u ovom događaju nažalost medicina nema adekvatno rješenje radi čega je moguće i pogoršanje stanja; sud je kao nedvojbeno utvrdio da narav tjelesnih ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju na radu odnosno jačina i trajanje fizičkih bolova i straha koje je pretrpio te duševna bol koju trpi zbog smanjenja životne aktivnosti i zbog zadobivenog naruženja opravdavaju dosuđenje tužitelju pravične novčane naknade od 13.000,00 Eura po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao polovine iznosa pravične novčane naknade od 26.000,00 Eura koja odgovara nastaloj povredi prava osobnosti obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja, a budući tuženik prema utvrđenju ovog suda za nastalu štetu odgovara u omjeru od 50%. Pri tome sud kao posebno bitno napominje da je takav iznos pravične novčane naknade utvrdio osim o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, vodeći računa i o cilju kojemu služi ta naknada kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom, a u svezi čega je sud kao posebno relevantan cijenio odnos tuženika prema obvezama koje mu kao poslodavcu nameće ZZR, a koji je prema ocjeni suda razvidan iz njegovog navoda da su obveze iz ZZR koje je tuženik propustio ispuniti „birokratski zahtjevi“. Međutim, upravo suprotno tome, obveze koje ZZR nameće poslodavcu su obveze ispunjenje kojih čini razliku između života i smrti odnosno razliku između ozljede i sigurnosti radnika na radu i stoga obveze kojima bi tuženik kao poslodavac trebao posvetiti značajnu pažnju i konstantnu i sigurnu volju za ispunjenjem istih, a ne ih doživljavati kao „birokratske zahtjeve“ posljedica nepoštivanja kojih je jedino prekršajna odgovornost (kako to tuženik tvrdi u podnesku od 01. veljače 2023.). Zbog takvog odnosa tuženika prema obvezama koje za njega kao poslodavca proizlaze iz ZZR ovako utvrđena pravična novčana naknada ima i cilj ukazati tuženiku na ozbiljnost propisa o zaštiti na radu i obvezu poštivanja istih.
8.9. Istaknimo pri tome da sud pri ocjeni visine pravične novčane naknade koja tužitelju pripada s osnova nastale neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nije kao relevantan cijenio sadržaj medicinske dokumentacije o zdravstvenim tegobama koje su kod tužitelja postojale od prethodno predmetnom ozljeđivanju na radu, ovo jer iste zdravstvene tegobe nisu u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem isto kao što, prema navodima sudskog vještaka Darka Labure spes. psihijatra u pisanom očitovanju (list spisa 904-906), niti odlazak u prijevremenu mirovinu nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa povredom prava osobnosti koja je predmet ovog spora. Također, istaknimo ovdje i to da činjenica da iz rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje klasa: UP/I-141-02/22- 01/03291852841 od 05. rujna 2022. (list spisa 189-190) proizlazi da tužitelju zbog predmetne ozljede na radu nije priznato umanjenje radne sposobnosti, na nikakav način ne dovodi u pitanje ispravnost nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke o umanjenju opće životne aktivnosti tužitelja, za koje vještaci jasno pojašnjavaju da se ono očituje u umanjenju opće životne aktivnosti, dakle, ne umanjenu radne sposobnosti.
8.10. Slijedom navedenog je sud točkom I. izreke presude temeljem čl. 1100. ZOO u svezi sa čl. 1046. ZOO naložio tuženiku, kao osobi koja je sukladno čl. 25. st. 1. ZZR u svezi sa čl. 111. ZoR odgovorna za štetu koja je tužitelju nastala zbog predmetne ozljede na radu u omjeru od 50%, po osnovi naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 13.000,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 28. listopada 2020. kao dana kada je tužitelj tuženiku podnio odštetni zahtjev (list spisa 51-52), ovo temeljem čl. 29. st. 1. ZOO te čl. 1103. ZOO koji propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Visina zakonske zatezne kamate je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
9. Tužitelj dalje tvrdi i to da mu je kao posljedica ovog štetnog događaja nastala imovinska šteta zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom.
9.1. U svezi tuđe pomoći i njege, tužitelj sudu iskazuje (list spisa 175-178) da je nakon što je otpušten iz bolnice on mogao raditi samo s jednom rukom pa da mu je obitelj pomagala za sve što mu je trebalo. Cijeneći u svezi s navedenim onaj dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 28. studenog 2023. (list spisa 807-811) u kojem sudski vještak daje nalaz da je tužitelj provodio liječenje predmetne ozljede na radu u zvaničnim zdravstvenim ustanovama dijelom hospitalno i većim dijelom ambulantno, dajući dalje mišljenje da je u uvjetima kućne njege tužitelju trebala nestručna pomoć u obavljanju različitih poslova održavanja kućanstva, nabavke i pripreme hrane, obavljanja higijenskih zahvata itd. 4 sata dnevno tijekom 50 dana te potom 2 sata dnevno godinu dana; pa sve navedeno dalje cijeneći u svezi priopćenja Državnog zavoda za statistiku od 29. travnja 2019. (list spisa 69) i podataka Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto placi NKV radnika za područje Zadarske županije (list spisa 818) iz kojih proizlazi da je u 2019. godini prosječna mjesečna isplaćena neto plaća NKV radnika za područje Zadarske županije 4.285,00 kn što nedvojbeno daje satnicu u visini od oko 3,40 Eura te dalje proizlazi da je u 2020. godini prosječna mjesečna isplaćena neto plaća NKV radnika za područje Zadarske županije 4.330,00 kn što nedvojbeno daje satnicu u visini od oko 3,50 Eura, proizlazi da cijena sata NKV radnika u Republici Hrvatskoj 2019. i 2020. godine i time u vrijeme kada je tužitelju pružana nestručna tuđa pomoć i njega iznosi 3,40 Eura odnosno 3,50 Eura; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je s osnova tuđe pomoći i njege tužitelju nastala imovinska šteta upravo u iznosu 3.036,00 Eura. Kako je pri tome sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO onaj tko drugome nanese tjelesnu ozljedi ili mu naruši zdravlje, dužan naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s time u vezi, a prema ocjeni ovog suda tuđa pomoć i njega potpada pod pojam drugi potrebni troškovi iz čl. 1095. st. 1. ZOO (tako i Županijski sud u Varaždinu u odluci poslovni broj Gž-559/2019 od 24. travnja 2020.), sud je vodeći računa o utvrđenju da je tuženik odgovoran za štetu nastalu zbog predmetne ozljede na radu u omjeru od 50%, točkom II. izreke ove presude tuženiku naložio po osovi naknade imovinske štete isplati tužitelju iznos od 1.518,00 Eura, uz zakonsku zateznu kamatu koja tužitelju pripada sukladno čl. 29. st. 1. ZOO, u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), a tijek koje je sud odredio od dana donošenja ove presude, kako to tužitelj i potražuje. Istaknimo ovdje da tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za medicinu prof. dr. sc. Živka Gnjidića od 28. studenog 2023. dok je sud tuženikov prigovor da je objašnjenje sudskog vještaka da je tužitelju trebala tuđa pomoć nedostatno, ovo obzirom da je prema nalazu fizijatra od 19. veljače 2021. sama funkcija lijeve šake uredna s preporukom da se suzdrži od nošenja i dizanja tereta, ocijenio neosnovanim. Naime, pogrešno tuženik navodi da je prema nalazu fizijatra od 19. veljače 2021. sama funkcija lijeve šake uredna, a kako to pojašnjava i sudski vještak prof. dr. sc. Živko Gnjidić u svom pisanom očitovanju (list spisa 843-844) navodeći da ni fizijatar 19. veljače 2021. ni kirurg 19. ožujka 2021. ne navode da je funkcija šake uredna niti da je tužitelj izliječen, koje dalje vještak i citira, a koje je nalaze fizijatra i kirurga nužno čitati u međusobnoj svezi kao i u svezi sa cjelokupnom medicinskom dokumentacijom tužitelja, a ne samo izvlačenjem iz opsežne medicinske dokumentacije tužitelja onih navoda za koje tuženik cijeni da mu idu u prilog, upravo kako to proizlazi i iz dalje iznesenog navoda sudskog vještaka prof. dr. sc. Živka Gnjidića koji navodi da je on koristio svu medicinsku dokumentaciju priloženu u spisu temeljem koje se može zaključiti da je tužiteljevo stanje ušlo u fazu ustaljenosti s većim ili manjim povremenim oscilacijama tegoba, međutim, iako je tijekom liječenja funkcija lijeve šake značajno popravljena, svejedno su kod tužitelja zaostale smanjene funkcije zadnja 2 prsta lijeve šake, a time i cijele šake što se očituje u nemogućnosti obavljanja cijelog niza finih i preciznih radnji za koje je potrebna koordinacija obje šake i svih 10 prstiju radi čega je tužitelju u tim situacijama potrebna pomoć druge osobe.
10. Zaključno se ističe da prigovor zastare koji tuženik ističe u pogledu iznosa koji tužitelj traži preinačenom tubom (koju preinaku vrši podneskom od 29. siječnja 2024. pa potom podneskom od 05. srpnja 2024.) sud nije cijenio osnovanim. Naime, u onom slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (tzv. neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), a što je prema utvrđenju ovog suda slučaj u ovoj pravnoj stvari za obje preinake tužbe koje tužitelj vrši tijekom postupka, zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (kakvo pravno shvaćanje zauzima i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici održanoj 27. svibnja 2024. pod brojem Su-IV-123/2024-5). Navedeno znači da je u pogledu cjelokupnog potraživanja tužitelja po osnovi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu tijekom liječenja predmetne ozljede na radu, zastara prekinuta već trenom podnošenja predmetne tužbe 19. svibnja 2021. neovisno o tome što je naknadno tijekom postupka tužitelj tužbu preinačio povećanjem novčanog iznosa koji potražuje po označenim osnovama, a kako sukladno čl. 230. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju za pet godina otkad je šteta nastala, to obzirom na činjenicu da se je predmetni štetni događaj zbio 11. srpnja 2019. do trenutka podnošenja ove tužbe 19. svibnja 2021. nije proteklo vrijeme potrebno za nastup zastare tražbine tužitelja propisano čl. 230. ZOO.
11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 4. ZPP, temeljem koje je odredbe sud odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, osim materijalnih troškova koji su tužitelju nastali u tijeku ovog postupka budući su prema ocjeni suda, vodeći računa o osnovi i visini tužbenih zahtjeva, stranke uspjele u približno jednakim dijelovima dok visina zahtjeva s kojom je tužitelj uspio u sporu ne utječe na visinu materijalnih troškova koji su tužitelju nastalih za potrebe dokazivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva, konkretno troškova medicinskih vještačenja poradi čega se i kod djelomičnog uspjeha tužitelja u sporu radi naknade štete u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ovaj materijalni trošak tužitelju ima priznati u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 660/2021 od 14.09.2021. i Rev 994/2021 od 14.09.2021.). Posebno sud pri tome napominje da je je za potrebe odlučivanja o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova sud dužan pravila o naknadi parničnih troškova tumačiti sukladno načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, načelima o racionalnom, svrsishodnom i pravednom raspoređivanju troškova, što znači da sud u svakoj parnici sud ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža između stranaka odnosno da li bi donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku, u ovom slučaju tužitelja kao radnika (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž-1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.). Takvim tumačenjem pravila o naknadi parničnih troškova kao i vodeći računa da bi svaka drugačija odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova bila protivna i srži stajališta Europskog suda za ljudska prava zauzetom u presudi od 06. rujna 2016. donesenom u predmetu Cindrić i Belišić protiv Hrvatske ((Zahtjev br. 72152/13) o primjeni čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (tako i Županijski sud u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž R-1/2023-4 od 20. rujna 2023. i Županijski sud u Velikoj Gorici u presudi poslovni broj Gž R-7/2024-2 od 18. siječnja 2024.), sud je odluku o troškovima u ovom sporu utemeljio na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP uz obvezivanje tuženika da tužitelju naknadi materijalne troškove koji su mu nastali u tijeku postupka po osnovi provođenja medicinskog vještačenja u iznosu od ukupno 1.255,51 Eura. Sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) tužitelju na dosuđeni iznos troškova pripada i pravo na isplatu zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove odluke do isplate.
U Zadru, 11. kolovoza 2025. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja elektroničkim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku (nije obveznik plaćanja sudske pristojbe),
2. Tuženiku po punomoćnici.
