Zakon.hr

Poslovni broj: P Ob-178/2024-29

Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sisku, po sutkinji Nataši Ljuba-Čobanov kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćnici Svjetlani Lidmila odvjetnici iz [adresa], protiv tuženice UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Tatjana Salopek, odvjetnica iz [adresa] uz sudjelovanje stranka mlt. FB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa posebna skrbnica LB dipl. pravnik iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu, Trg N. Topalušić 1/15 OIB: [osobni identifikacijski broj], nakon zaključene glavne nejavne rasprave održane dana 30. lipnja 2025.g. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, te punomoćnice tuženika, a u odsutnosti tuženice osobno i posebne skrbnice, radi spora o roditeljskoj skrbi, održavanja osobnih odnosa i uzdržavanja djeteta, dana 11. kolovoza 2025.,

P r e s u d i o j e

I. Mlt. FB, rođena dana **.**.2023.g., OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s majkom na adresi majčinog prebivališta [adresa].

II. Majka UB OIB: [osobni identifikacijski broj] će ostvarivati djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. FB.

U pitanjima roditeljske skrbi vezano na promjenu prebivališta odnosno boravišta, promjenu i izradu osobnih dokumenata, te upisa djeteta u vrtić majka UB OIB [osobni identifikacijski broj] mora imati pisanu suglasnosti oca djeteta ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Osobni odnosi mlt. djeteta s ocem ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], održavat će se svaki drugi tjedan u trajanju od četiri dana, u skladu s radnim smjenama oca, uz prethodnu najavu oca od najmanje dva dana, na način da prvog dana ostvarivanja osobnih odnosa otac preuzme dijete u 12,00 sati na adresi prebivališta majke, a da majka, ili članovi njezine obitelji, preuzme dijete na adresi prebivališta oca na dan završetka susreta i druženja u 12,00 sati. Otac će ostvarivati kontakte s djetetom i putem videopoziva dva puta tjedno, u tjednu kad ne ostvaruje susrete i druženja, u trajanju do deset minuta.

III. Nalaže se ocu ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlt. kćer FB isplati jednokratno u iznos od 2.537,00 EUR sa zakonskom zateznom tekućom kako slijedi:

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec ožujak 2024.g. od 1.04.2024.g. do isplate;

• na iznos od 137,00 EUR za mjesec travanj 2024.g. od 1.05.2024.g. do isplate;

• iznos od 200,00 EUR za mjesec kolovoz 2024.g. od 1.09.2024.g. do isplate;

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec rujan 2024.g. od 1.10.2024.g. do isplate;

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec listopad 2024.g. od 1.11.2024.g. do isplate;

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec studeni 2024.g. od 1.12.2024.g. do isplate;

• na iznos od 200,00 EUR za mjesec prosinac 2024.g. od 1.11.2025.g. do isplate;

• na iznos od 100,00 EUR za mjesec siječanj 2025.g. od 1.03.2025.g. do isplate;

• na iznos od 100,00 EUR za mjesec veljaču 2025.g. od 1.03.2025.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana na račun majke broj [broj bankovnog računa].

IV. Nalaže se ocu ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uzdržavanja za mlt. kćer FB ubuduće mjesečno plaća iznos od 300,00 EUR počevši od mjeseca ožujka 2025.g. pa dok za navedeno budu postojali uvjeti, s tim da je dospjele iznose dužan platiti odjednom , a svaki mjesečni iznos s dospijećem zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog dana koji je slijedio nakon dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana na račun majke broj [broj bankovnog računa].

V. Svaka stranka snosi svoj trošak.

R i j e š i o j e

Određuje se privremena mjera koja glasi:

I. Mlt. FB, rođena dana **.**.2023.g., OIB: [osobni identifikacijski broj] privremeno će stanovati s majkom na adresi majčinog prebivališta [adresa].

III. Nalaže se ocu ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime uzdržavanja za mlt. kćer FB mjesečno plaća iznos od 300,00 EUR počevši od mjeseca kolovoza 2025.g. pa nadalje s dospijećem svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, a u slučaju zakašnjenja sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog dana koji je slijedio nakon dana dospijeća svakog mjesečnog iznosa uzdržavanja pa do isplate, i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na račun majke broj [broj bankovnog računa].

IV . Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

V. Odbija se prijedlog privremene mjere na ime dospjelih iznosa uskraćenog uzdržavanja koji glasi:

" I. Nalaže se ocu ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime naknade za uskraćeno uzdržavanje za mlt. kćer FB isplati jednokratno u iznos od 2.537,00 EUR sa zakonskom zateznom tekućom

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec ožujak 2024.g. od 16.03.2024.g. do isplate;

• na iznos od 137,00 EUR za mjesec travanj 2024.g. od 20.04.2024.g. do isplate;

• iznos od 200,00 EUR za mjesec kolovoz 2024.g. od 16.08.2024.g. do isplate; • na iznos od 300,00 EUR za mjesec rujan 2024.g. od 16.09.2024.g. do isplate;

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec listopad 2024.g. od 16.10.2024.g. do isplate;

• na iznos od 300,00 EUR za mjesec studeni 2024.g. od 16.11.2024.g. do isplate;

• na iznos od 200,00 EUR za mjesec prosinac 2024.g. od 16.12.2024.g. do isplate;

• na iznos od 100,00 EUR za mjesec siječanj 2025.g. od 09.02.2025.g. do isplate;

• na iznos od 100,00 EUR za mjesec veljaču 2025.g. od 15.02.2025.g. do isplate

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja postupka. "

Obrazloženje

1. Tužitelj JB (nastavno: tužitelj) podnio je tužbu protiv tuženice UB ( nastavno: tužena) kojom traži donošenje presude budući da se on i tužena kao roditelji zajedničkog mlt. djeteta FB (nastavno: mlt. dijete) koja je rođena u njihovoj izvanbračnoj zajednici nisu sporazumjeli po pitanju s kojim roditeljem bi mlt. dijete trebalo stanovati, te o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju. U tužbi navodi da su tužitelj i tužena živjeli u izvanbračnoj zajednici za vrijeme koje je dana 26.08.2023. godine rođeno mlt. dijete, da je izvanbračna zajednica već neko vrijeme teško i trajno poremećena, te je tužena dana 19.02.2024. godine prvi puta napustila izvanbračnu zajednicu, pritom uzevši mlt. dijete sa sobom, te otišla u [adresa] kod svojih roditelja, te istovremeno protiv njega i njegovog oca podnijela prijavu policiji radi navodnog nasilnog ponašanja ( koje tužitelj apsolutno poriče), uslijed čega je podnesena kaznena prijava, a Općinsko državno odvjetništvo u Sisku je dana 20.02.2024. godine donijelo Mjere opreza – zabranom približavanja i zabranom uspostavljanja ili održavanja veze tužitelja sa tuženicom. Dodaje da je tužena u ožujku 2024. godine Općinskom sudu u Šibeniku podnijela Prijedlog radi osiguranja određivanjem privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i radi uzdržavanja, ali se u vrijeme trajanja mjera opreza ″predomislila″ te odlučila vratiti s djetetom kod tužitelja, nakon čega se obratila podneskom u kojem je predložila ukidanje Mjera opreza, pa su iste ukinute rješenjem Općinskog državnog odvjetništva od 29.04.2024., te je povukla i prijedlog radi osiguranja određivanjem privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i radi uzdržavanja, pa je postupak obustavljen. Tako su stranke su od 11.05.2024. ponovno nastavile sa izvanbračnom zajednicom, koja je trajala sve do 07.08.2024. godine kada je tužena opet otišla i sa sobom i bez suglasnosti tužitelja odvela dijete, a više se ne javlja tužitelju. Tvrdi da je trpio tuženičine psihičke slomove, predomišljanja, odvođenje djeteta, prijetnje odvođenjem djeteta, sve u nadi da će u konačnici s njom pronaći mogućnost normalnog funkcioniranja, te je pokrenuo postupak savjetovanja pred psihologom, u kojem je tuženica nakon savjetovanja dana 26.01.2024. godine odbila dalje sudjelovati. Prije pokretanja ovog postupka pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Kutina pokrenuli su postupak obveznog savjetovanja, u kojem su postigle i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a prema kojemu bi mlt. dijete trebala stanovati s majkom, a s tužiteljem provoditi minimalno jednom tjednom, a koji Plan je postignut zbog nastojanja tužitelja da smiri situaciju, ali nije potvrđen od strane suda. Tužitelj tvrdi da tuženica smatra da ima neko veće pravo na dijete, jer odvodi dijete, brani mu viđanja i komunikaciju s djetetom s djetetom, a tvrdi da je očigledno tužena psihički nestabilna osoba, podložna depresijama, sklona izmišljanju i manipuliranju, te lažnim prijavama i da nije u interesu mlt. djeteta da živi s njom , već tužitelj smatra da je u interesu mlt. djeteta da dijete stanuje i s ocem i majkom, zbog čega tijekom cijelog ovog postupka, pa tako i tu tužbi tužitelj predlaže da sud donese presudu temeljem koje bi zajedničko dijete stanovalo naizmjenično kod roditelja, i to jedan tjedan kod oca, a jedan tjedan kod majke, uz zajedničku i ravnopravnu roditeljsku skrb, te zajedničko uzdržavanje djeteta. Osim tog prijedloga predlaže i sadržajno istu privremenu mjeru koja će do pravomoćnosti parničnog postupka biti na snazi, jer smatra da ima je u interesu djeteta da oba roditelja prisustvuju ravnopravno u odgoju, normalnom odrastanju i životu djeteta, dok tužena postupa protivno interesima mlt. djeteta, zapravo naprasno i bez razloga prekida višemjesečni djetetov način funkcioniranja, te dijete odvodi i onemogućuje kontakte tužitelja i djeteta. Konačno tvrdi da je majka djeteta psihički nestabilna osoba, podložna depresijama, sklona izmišljanju i manipuliranju, te lažnim prijavama, te da je upitan i njen roditeljski kapacitet u smislu da dijete stanuje samo s njom.

2. Tužena je u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbenom zahtjevu i prijedlogu tužitelja za određivanje predložene privremene mjere. Ukazuje na neprimjerenost tužitelja opisivanja karakteristika tužene na način da tužitelj u osnovi blati i omalovažava tuženu kao ženu, majku i osobu, a ističe da ne želi takvo postupanje niti u sudskom postupku niti u svakodnevnom životu. Prestanak izvanbračne zajednice ne osporava te navodi da je jedini odnos koji stranke mogu nadalje u životu imati je onaj roditeljski. Tvrdi da je dobra i brižna majka, te da dijete ni na koji način nije ugroženo od strane tužene kao majke, da unatoč zdravstvenim teškoćama djeteta uredno vodi dijete na sve preglede, konzultira liječnike i da dijete ni na koji način nije bilo oštećeno u svom životu i razvoju, suprotno tvrdnjama tužitelja te da nema niti jednog dokaza bi na bilo koji način dijete bilo ugroženo od strane majke. Tužena se protivi prijedlogu tužitelja po kojem bi tako maleno dijete, koje je tek nedavno napunilo godinu dana, živjelo tjedan dana kod oca, a tjedan dana kod majke, a dodatno smatra da isto nije u skladu s dobrobiti djeteta ni s aspekta činjenica da bi dijete staro godinu dana trebalo tjedno provoditi u vožnji na cesti cca 900 km obzirom roditelji žive u udaljenim mjestima. Stava je da dijete treba živjeti s majkom što je krucijalno za zdrav razvoj djeteta u tako maloj dobi, a ujedno ne osporava važnost prisustva oca kroz viđanje djeteta te je spremna svaki drugi put dijete dovesti ocu u mjesto gdje on živi na koji način bi dijete putovalo samo jednom mjesečno. Navodi da je sposoban roditelj koji brine o zajedničkom djetetu, voli ga, ima sve adekvatne uvjete i podršku vlastite obitelji u podizanju i odgoju zajedničkog djeteta stranaka. Stoga predlaže u odgovoru na tužbu da se presudi da će mlt. dijete živjeti s majkom na adresi njezinog prebivališta, a da se osobni odnos s ocem odvijati će se svaki drugi vikend, i to tako da jedan od tih vikenda otac dođe u mjestu gdje dijete živi s majkom, dok je pak drugi od tih vikenda majka dužna dijete dovesti ocu u mjesto gdje on živi, a u odgovoru na tužbu predlaže donijeti odluku o uzdržavanju koju će sud odrediti sud po službenoj dužnosti. Nakon što je prijedloga i mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad ( nastavno: HZSR) predlaže odrediti djelomično samostalnu roditeljsku skrb po pitanjima roditeljske skrbi vezano na promjenu prebivališta odnosno boravišta, promjenu i izradu osobnih dokumenata, te oko upisa djeteta u vrtić. Isto smatra opravdanim jer je iz mišljenja i prijedloga HZSR utvrdio da je tužitelj evidentno fokusiran na partnerski odnos do te mjere da mu isto onemogućava potrebu adekvatnog reagiranja kada se radi o interesima, dobrobiti i pravima zajedničkog maloljetnog djeteta, ali i zbog toga što je tužitelj za očekivati da će tužitelj kao otac i nadalje ˝opstruirati˝ suradnju, što je činio i ranije jer odbija dati dopuštenje za upis djeteta u vrtić i pristanak za prijavu promjene prebivališta na adresu tužene a s tim su svezi je odbijao i pomoć oko upisa djeteta kod pedijatra. Osim ovog, tužena predlaže naložiti tužitelju plaćanje uzdržavanja i to kako budućeg u visini od 300,00 eura mjesečno tako i uskraćenog u mjesečnim iznosima koji odgovaraju tom iznosu ali umanjeno za određene uplate tužitelja kao i period u kojem su stranke boravile zajedno, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. S obzirom da tužitelj ne plaća uzdržavanje za dijete predlaže donijeti i privremenu mjeru kojoj bi se odmah naložilo tužitelju da plati jednokratno iznos na ime uskraćenog uzdržavanja u visini od 2.537,00 eura s pripadajućom kamatom a isto tako i tekuće uzdržavanje u iznosu od 300,00 eura mjesečno.

3. S obzirom da je ovdje riječ o sporu o roditeljskoj skrbi, sud je mlt. djetetu imenovao rješenjem ovog suda gornjeg poslovnog broja od 3. svibnja 2021.g. posebnog skrbnika u osobi pravnika sa položenim pravosudnim ispitom koji u ovom postupku ima sva prava i dužnosti zakonskog zastupnika odnosno punomoćnika koji je odvjetnik. Posebna skrbnica primjećuje da je provedena sveobuhvatna obrada stranaka, za svaku stranku od strane njezinog nadležnog Područnog ureda Zavoda. Nadalje ukazuje da je iz mišljenja Područnog ureda Kutina razvidno je da je otac motiviran za skrb o mlt. djetetu, da isti ima bazično prosječne razvijene roditeljske kapacitete i da zbog svog stava prema majci mlt. djeteta može doći do roditeljskog konflikta, a što može negativno utjecati na razvoj mlt. djeteta, pa da očito isti ima kapacitete za ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. djetetom, uključujući i noćenja kod njega. U odnosu na majku mlt. djeteta primjećuje da iz mišljenja PU Šibenik proizlazi da je ista usmjerena na dobrobit djeteta, da je usmjerena na suradnju s ocem mlt. djeteta i da posjeduje kapacitete za adekvatnu skrb o mlt. djetetu. U konačnici smatra da je mišljenje i prijedlog PU Šibenik od 29. siječnja 2025. godine u suradnji s PU Kutina, pravilno i objektivno utvrdio sve okolnosti prilikom izrade svog prijedloga i procjene najboljeg interesa mlt. djeteta, zbog čega nema primjedbi.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u elektronički zapis iz matice rođenih i elektronički zapis o prebivalištu za mlt. dijete, oba od 13. 8. 2024., Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 29.04.2024., Rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 19.04.2024., E-mail tužitelja od 14.08.2024., Mišljenje psihologa od 06.03.2024., Izvješće o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka u vezi s djetetom od 06.08.2024., Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. 5. 2024., medicinsku dokumentaciju mlt. djeteta, Whats upp poruku tužitelja, E-mail poruku tužitelja od 08.01.2025., račune i narudžbe iz rujna 2024., listopada 2024., studenog 2024., prosinca 2024., siječnja 2025. i ožujka 2025., Potvrde o plaćanju Privredne banke Zagreb od 3. 5. 2024. ( 2X), Potvrdu o plaćanju Privredne banke Zagreb od 18. 3. 2025., račune DM-a od 12. 9. 2024. i 10. 10. 2025., te 17. 12. 2024. , narudžbe i računi Bazzar od 16. 10. 2024., od 9. 11. 2024., 28. 11. 2024. i 12. 01. 2025., račun Ljekarne Barišić od 9. 3. 2024., zatim mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Šibenik od 29. 1. 2025., te očitovanje istih od 13. 5. 2025., te su saslušani tužitelj i tužena.

5. Odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se provede multidisciplinarno vještačenje jer je sud i bez tog dokaza mogao u dovoljnoj mjeri zaključiti o donošenju odluke koja bi bila u interesu djeteta, a pogotovo jer iz dokaza koji su izvedeni u postupku nisu utvrđene problematike koje se tiču roditeljskih kompetencija bilo kojeg roditelja. Valja još nadodati da se prema odredbi članka 250. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) vještačenje provodi samo kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. S druge strane, u konkretnim sporovima, nije zadatak vještačenja da procjenjuje kakva odluka bi bila u interesu mlt. djeteta, jer je upravo to zadatak suda koji svojim stručnim znanjem procjenjuje taj interes pa bi svako daljnje vođenje postupka vodilo odugovlačenju donošenja sudske odluke. Stoga, iako je razumljivo nezadovoljstvo tužitelja sa mišljenjem i prijedlogom HZSR jer se Stručni tim nije priklonio prijedlogu tužitelja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, nepotrebno je provođenje vještačenja, samo iz razloga što je samo tužitelj s istim nezadovoljan.

6. Uvidom u elektronički zapis iz matice rođenih od **.**.2024. vidljivo je da je mlt. dijete rođeno **.**.2023. i da u trenutku odlučivanja u dobi od nepunih 2 godine, te da su tužitelj i tužena upisani kao roditelji mlt. djeteta.

7. Iz elektroničkog zapisa o prebivalištu za mlt. dijete od 13. 8. 2024. razvidno je da mlt. dijete ima upisano prebivalište na adresi tužitelja.

8. Iz Izvješća o obveznom savjetovanju prije pokretanja sudskog postupka u vezi s djetetom od 06.08.2024. vidljivo je da su stranke provele postupak pri HZSR PU Kutina i da je postupak proveden odvojeno, a da su stranke sporazumno izradile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. 5. 2024. sadrži sporazumno uređenje roditelja da će mlt. dijete stanovati s tuženom na adresi u [adresa] ( adresa prebivališta tužene) a da će održavati osobne odnose s tužiteljem minimalnoj jednom tjedno ovisno o njegovim poslovnim obvezama uz prethodnu najavu, uz napomenu da su osobni odnosi iznad minimuma poželjni i da će se odvijati po dogovoru roditelja. Također da će majka dovoziti dijete na adresu oca prilikom primopredaje djeteta a otac će vraćati dijete majci u [adresa]. Konačno, tužitelj se obvezao plaćati uzdržavanje u iznosu od 173,00 eura mjesečno Unatoč ovakvom sporazumnom uređenju roditeljske skrbi Plan kojeg su stranke potpisale dana 15. 5. 2024. nije odobren po sudu.

9. Uvidom u mišljenje i prijedlog HZSR Područni ured Šibenik od 29. 1. 2025. vidljivo je da se isti temelji na Socijalnoj anamnezi od dana 16. siječnja 2025. godine, Nalazu i mišljenju psihologa od dana 14. siječnja 2025. godine, izrađeno po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Kutina, kao i Izvješću socijalne radnice od 22. listopada 2024. godine, te Nalazu i mišljenju psihologa od dana 15. siječnja 2025. godine koji su izrađeni po Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Šibenik. Uvidom u Sintezu Stručnog tima HZSR PU Šibenik vidljivo je da su tužitelj i tuženik roditelji mlt. djeteta , bivši izvanbračni supružnici koji su se upoznali 2022. , a prekinuli su zajednicu 19. 2. 2024, zbog obiteljskog nasilja. Pu sisačko- moslavačka podnijela je prijavu ODO u Sisku protiv tužitelja iz koje proizlazi osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo nasilja u obitelj te protiv oca tužitelja iz koje proizlazi osnovana sumnja da je isti počinio kazneno djelo bludne radnje i kazneno djelo nasilja u obitelj. Komunikacija između roditelja je narušena , te se otežano postižu kompromisna rješenja vezana uz bitna pitanja o djetetu. Mišljenje i prijedlog istih je da, budući je kod tužitelja i nadalje prisutan doživljaj nepravde i frustracije vezne uz nezavršeni parterski odnos i roditeljstvo te je sklon kontroli u bliskim odnosima, nepovjerljiv je i negativnog stava prema roditeljskim kompetencijama majke djeteta, što podiže razinu roditeljskog konflikta i nesuradnje, mišljenje je Stručnog tima da je najbolji interes djeteta da majka ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb te da dijete nastavi stanovati s majkom a da s ocem ostvaruje osobne odnose svaki drugi tjedan u trajanju od četiri dana, uz kladu s radnim smjenama oca, uz prethodnu najavu oca od najmanje dva dana, na način da prvog dana ostvarivanja osobnih odnosa otac preuzme dijete u 12,00 sati na adresi prebivališta majke, a da majka ili članovi njezine obitelji, preuzme dijete na adresi prebivališta oca na dan završetka susreta i druženja u 12,00 sati. Otac će ostvarivati kontakte s djetetom i putem videopoziva dva puta tjedno, u tjednu kad ne ostvaruje susrete i druženja, u trajanju do deset minuta. U odnosu na prijedlog za donošenje privremene mjere, mišljenje je Stručnog tima, da nije u interesu djeteta naizmjenično stanovanje kod roditelja, dok u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa predlažu kao naprijed.

10. Tužitelj je u svom iskazu dana 8. 10. 2024. u bitnome rekao da je nakon prekida zajednice života i odlaska tužene u [adresa] nekoliko mjeseci redovito viđao dijete unatoč izrečenoj mjeri zabrane približavanja tuženoj, na način da je odlazio u [adresa] te bi majka tužene, a ponekad i tužena dovodila dijete, a nakon ukidanja mjere opreza i prestanka obnovljene izvanbračne zajednice isto, na način da je viđao dijete prema dogovorima s majkom sve dok mu tužena nije rekla da može vidjeti dijete samo ako dođe u [adresa], a on se bojao to učiniti da ga tužena opet ne prijavi pa nije odlazio. Objasnio je da je nakon obnove izvanbračne zajednice tužena ponovo otišla u [adresa] k svojim roditeljima nakon što je on htio otići kod svog oca s djetetom i uzeo neke stvari da bi tužena počela histerizirati i bacati stvari, a on je svejedno otišao kod svog oca i pozvao policiju. Nakon toga tužena se spakirala, otišla i tražila da je prestane maltretirati. Prilikom davanja iskaza na sudu dana 8. svibnja 2025. tužitelj je u bitnome rekao da misli da u situaciji odvojenosti roditelja nije pravično u odnosu na nijednog roditelja što se mora kao roditelj prilagođavati , tako i on kao roditelj koji ima ista prava kao i drugi roditelj, smatra da i on kao roditelj ima pravo provoditi vrijeme sa svojim djetetom u što većem opsegu i neprihvatljivo mu je da njemu kao roditelju drugi roditelj nameće koliko bi trebao provoditi vremena, kada će preuzeti, kada će vratiti dijete i slično, a to se događa. S obzirom da je HZSR predložio da dijete može kod njega prespavati posljednji susreti provedeni su tako da je dijete provodilo kod njega 4 dana uzastopce i to preko vikenda. Rekao je da se on i tužena se ne mogu dogovoriti te da mu je rečeno da ne dolazi u petak, iako je on to očekivao i sve tako organizirao, te da bi mu i to bilo prihvatljivo samo da mu se na vrijeme javilo, pa se ovako osjećao kao da je stavljen pred gotov čin, a takav osjećaj ima od početka. Sa tuženom komunicira WhatsApp porukama , misli da je komunikacija sa tuženom poprilično loša i s tim nije zadovoljan. Uveli su kontakte putem video poziva između njega i djeteta. Radi u smjenama po sustavu 12,24 u KBC Zagreb, na odjelu za tumore, glave i vrata, a mogao bi prilagoditi rad u pojedinoj smjeni kada se mlt. dijete nalazi kod njega da kontinuirano s njom može provesti gotovo svo vrijeme. Živi sa ocem koji ima 55.g. i koji je zaposlen i radi u smjenama. U vrijeme kad ne bi on mogao biti s djetetom, o djetetu bi privremeno skrbio otac ili teta, sestra od oca koja živi u susjednoj kući. Na pitanje da li ima što prigovoriti u pogledu skrbi majke o djetetu prvo je izjavio da o tome nema saznanja jer su razdvojeni već neko vrijeme, ali da je primijetio da je dijete znalo biti tužno kad se razdvajaju, te ne zna da li je razlog tome eventualno što ne želi ići kod majke. Odgovarajući na pitanje punomoćnice tužene bio je jasniji te je na istu okolnost izričito rekao da majka brižna , da sve drži urednim i čistim i educirana je za njegu odraslih i brigu o potrebitima tako da se zna baviti djetetom. Međutim, ne misli da je svaki puta postupala u interesu djeteta, tako npr. kada su se njih dvoje posvađali nije trebala putovati vlakom s djetetom do [adresa] jer smatra da to nije postupanje u interesu djeteta nego smatra da je trebala ostati ili iznajmiti neki stan i slično. Na pitanje da li sam plaćao uzdržavanje za dijete izjavio je da sam plaćao i tako da je izvršio uplatu iznosa od 2000 eura u svibnju 2024., da je htio da taj iznos bude utrošen za potrebe djeteta , no da je u opisu svrhe plaćanja napisao " povrat poraza i otetost plaće", jer je tada bio ljut na tuženu zbog prijave. Iznos od 2000 eura se sastojao od iznosa od 1300 eura koji je tužena primila na ime povrata poreza te je 2023. odmah po primitku dala taj novac za troškove kućanstva jer je bila tada na porodiljnom i imala izuzetno mala primanja, te iznos od 700 eura kojeg je tužena također dala za troškove zajedničkog kućanstva. Taj novac se potrošio u te svrhe. Zbrojem iznosa od 1300 i 700 eura došao je do iznosa od 2000 eura i htio joj je vratiti sve ono što je ona dala u kućanstvo jer sam bio ljut. Izvršio je uplatu u jednom navratu od 100 eura za Đ što je dobio od poslodavca i u tri ili četiri navrata je uplatio od po 200 eura za pokrivanje potreba djeteta. Kupovao je djetetu stvari koje su potrebne poput odjeće, pelena, vlažnih maramica, krema i slično za vrijeme dok je dijete bilo kod majke i izvršio bi kupnju sa uslugom dostave na adresu majke. Također je poslao majci bonove za Dm gdje se mogla opskrbiti za potrebu djeteta. Nije razgovarao sa majkom djeteta o tome što je potrebno za dijete već bi sam procijenio što djetetu treba. Ima plaću koja varira između 1650 – 1750 eura, te prima i iznos od 180 eura za putni trošak kojeg i potroši. Ranije je radio neke poslove poput pranja auta i druge slične poslove sa strane, međutim, unazad godinu dana to ne radi jer ga bole leđa. Inače je dobrog zdravstvenog stanja U pogledu troškova mlt. djeteta rekao je da nema povećane troškove po osnovi zdravlja, jer je dijete zdravo, da još uvijek nosi pelene, ne znam koliko, te se nije mogao točno izjasniti o pojedinim stavkama troškova djeteta, međutim, smatra da je iznos koji je potreban za pokrivanje svih troškova života minimalno 300 eura. Rekao je da je trošak dolaska i povratka radi preuzimanja djeteta na relaciji [adresa] i obratno 150 eura za cestarinu i benzin, te da je u nekoliko navrata plaćao svoj smještaj u [adresa] dok mu majka nije predala dijete. To se dogodilo u 5 ili 6 navrata u iznosima 40 ili 50 eura. Potvrdio je da ga je majka djeteta tražila suglasnost za promjenu prebivališta i upisa u vrtić u veljači, ožujku ili travnju prošle godine, te da suglasnost nije dao jer je bio ljut.

11. Tužena je u svom iskazu dana 8. 10. 2024 u bitnome izjavila da je nakon prestanka izvanbračne zajednice tužitelj viđao mlt. dijete a da kasnije nije viđao dijete jer nije htio doći u [adresa] već je insistirao da minimum tjedan dana dijete bude s njim u [adresa]. Rekla je da smatra da nije u interesu djeteta da živi sa svim roditeljem po tjedan dana jer je premalo i da otac tužitelja, susjeda ili tetka nisu primjerene osobe za skrb od djetetu jer je dijete premalo. Spomenula je da tužitelj nije u kontaktu sa svojom majkom jer da ona ima zabranu prilaska kući. Nadalje, rekla je da živi sa svojim roditeljima u stanu i da ima svoju sobu u kojoj boravi s djetetom, da očekuje da će raditi u bolnici u [adresa] da njezini roditelji će za to vrijeme čuvati dijete. Otvorena je za opciju da ona dolazi preuzimati dijete po završetku susreta i druženja kod tužitelja. Ispričala je da je morala s djetetom ići vlakom jer je tužitelj uzeo auto sjedalicu i rekao joj da je neće odvesti te da ide jer je to njegov stan. U iskazu kojeg je na sudu dala 8. svibnja 2025. u bitnome je rekla da ona i tužitelj stvarno imaju lošu komunikaciju i zato smatra da je nužno da sud donese odluku kojom će se odrediti opseg, dinamika i način preuzimanja djeteta jer oni kao roditelji to očito ne mogu. Misli da djetetu nije loše kod oca ali je primijetila mora proći prilagodbu promjene dolaska kod svakog roditelja. Minimalno što je potrebno za pokrivanje mjesečnog troška za dijete je iznos od 300eura jer nosi pelene pa je za to potrebno 70 eura, vlažne maramice 55 eura, kašice 50 eura, adaptirano mlijeko 40 eura, njega tijela ( kreme zbog atopijskog dermatitisa) ukupno 56 eura. Nije znala reći koliko je potrebno za nabavku odjeće i obuće jer je to stvar odabira roditelja. Inače misli da tužitelj i ona imaju prosječni standard života. Dalje je izjavila da je tužitelj prije početka procesa izvršio samo jednu uplatu u iznosu od 163 eura na ime uzdržavanja te jedno vrijeme nije vršio uplate sve do prosinca 2024. kad je platio 100 eura, u veljači 2025. dvije uplate od po 200 eura te u ožujku 2025. iznos od 185 eura, pa u travnju 2025. 200 eura. Priznaje da je tužitelj u nekoliko navrata slao pakete u vrijednosti minimalno od 50 eura, uglavnom higijenske potrepštine i hrana ali se s njom o tome konzultirao. Smatra da se trebao konzultirati jer nije mogla potrošiti sve od tih paketa, pa je tako npr. poslao pakete pelena krivog broja i kašice koje dijete u toj dobi ne može jesti. Potvrdila je da joj je tužitelj poslao bon za DM od 50 eura, misli u dva navrata. Rekla je da ima plaću u iznosu koji varira između 1200 - 1500 eura. Sada radi u službi interne medicine i čeka premještaj u pedijatrijski odjel, sada radi u smjenskom radu , ali nakon premještaja će raditi 12,12 , 6 te će joj biti lakše organizirati vrijeme kod kuće. Nije mogla upisati dijete u vrtić, jer joj tužitelj nije dao suglasnost, a niti će ove godine a tužitelj je rekao da se ne slaže da dijete u ovoj dobi ide u vrtić jer je po njegovom mišljenju dijete premalo. Isto tako joj je uskratio suglasnost za prijavljivanje prebivališta djeteta na adresu u [adresa] sa obrazloženjem da on ne želi da dijete živi s njom u [adresa]. Zbog toga nije mogla promijeniti pedijatra , već tek kasnije temeljem neke administrativne mogućnosti, te zbog činjenice da dijete nema upisano prebivalište gdje i živi nije mogla ostvariti plaćeni dopust kod poslodavca kada je dijete morala voditi na pregled u Zagreb. Procjenjuje da troši 200 eura za putovanje između [adresa] i obratno. Objasnila je da ne onemogućuje tužitelju viđanje djeteta i ne osporava pravo tužitelju da viđa dijete. Ispričala je da se znalo dogoditi da tužitelj ne najavi svoj dolazak na vrijeme već dan prije ili čak dan kada krene na put, što joj je uzrokovalo teškoće jer je preuzela neke obveze, pa i zbog posla joj to nije bilo izvedivo. Dalje je rekla da iznos kojeg je primila na ime povrata poreza u svibnju ili lipnju 2023. od 2000 eura nije bio utrošen nego se gotovinski iznos čuvao u ormaru od tužitelja i taj iznos je ostao u njegovom ormaru.

12. Između stranaka nije bilo sporno da mlt. dijete stanuje s majkom od 19. 2. 2024. do 12. 5. 2024. te od 7. 8. 2024 nadalje.

13. Također nije bilo sporno da je tužitelj vršio povremene uplate na ime uzdržavanja i to dana 19.04.2024. iznos od 163,00 EUR za mjesec travanj 2024.g., dana 05.12.2024. iznos od 100,00 EUR za mjesec studeni 2024.g., dana 07.02.2025.g. iznos od 200,00 EUR za mjesec siječanj 2025.g., dana 14.02.2025. iznos od 200,00 EUR za mjesec veljaču 2025.g., te dana 10. 4. 2025. iznos od 200 eura. Tužena je navedene uplate priznala i slijedom toga je umanjila po pojedinim mjesečnim potraživanje svoj zahtjev za uzdržavanje. Isto tako između stranka nije bilo sporno da tužitelj ima plaću u iznosu od 1.750,00 eura mjesečno.

14. Analizirajući svaki dokaz zasebno te sve dokaze u njihovoj ukupnosti sud je donio odluku kao u izreci.

15. U ovom postupku sud je morao odlučiti o tome s kojim roditeljem će mlt. dijete stanovati , o održavanju osobnih odnosa u vidu susreta i druženja djece sa onim roditeljem s kojim neće živjeti te o uzdržavanju djeteta.

16. Odluka o tome s kojim roditeljem će mlt. dijete stanovati, da će zajedničko mlt. dijete tužitelja i tužene stanovati s tuženom donesena je nakon što je utvrđeno iz dokaznog postupka da je mlt. dijete niske životne dobi ( nepunih dvoje godine), da od prestanka izvanbračne zajednice tužitelja i tužene o mlt. djetetu skrbi tužena, da je ta skrb bila primjerena, te da nema utvrđenih elemenata koji bi tuženu eliminirali kao roditelja s kojim dijete treba stanovati, da mlt. dijete aktualno stanuje s tuženom. Komunikacija između roditelja je narušena , te se otežano postižu kompromisna rješenja vezana uz bitna pitanja o djetetu. Kod tužitelja i nadalje prisutan doživljaj nepravde i frustracije vezne uz nezavršeni parterski odnos i roditeljstvo što utječe na podizanje razine roditeljskog konflikta i nesuradnje.

17. Što se tiče odluke o opsegu roditeljske skrbi sud je odlučio prihvatiti prijedlog tužene, a ne prijedlog HHZSR PU Šibenik, te omogućiti tuženoj ostvarivanje prava na djelomičnu roditeljsku skrb, na način da je potrebna suglasnost tužitelja kao drugog roditelja u pitanjima roditeljske skrbi vezano na promjenu prebivališta odnosno boravišta, promjenu i izradu osobnih dokumenata, te upisa djeteta u vrtić, jer smatra da je takva odluka u skladu s interesom mlt. djeteta.

18. Po provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio da je odnos stranaka kao roditelja mlt. djeteta u određenoj mjeri narušen, postoji prostorna udaljenost između roditelja, a tužitelj je nakon razdvajanja uskratio tuženoj suglasnosti koje su bile potrebne za sveobuhvatnu zaštitu interesa djeteta, s neprihvatljivim obrazloženjem da je "bio ljut".

19. Članak 104. Obiteljskog zakona (Narodne novine 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 nastavno: Obz) propisuje da roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. Roditelji su dužni prilikom zajedničkog ostvarivanja roditeljske skrbi sporna pitanja pokušati riješiti sporazumno. Dakle, makar roditelji živjeli i razdvojeno, kad imaju zajedničku roditeljsku skrb za zajedničku djecu, dužni su surađivati o svih pitanja bitnih za djecu, te svoja ponašanja i namjere prilagoditi interesu djeteta. Umjesto postizanja tog najvažnijeg cilja roditelja, u ovom postupku dokazano je iz iskaza obje stranke da tužitelj nakon njihovog razdvajanja u značajnoj mjeri uskratio suradni odnos koji je bio potreban radi ostvarivanja prava mlt. djeteta u situaciji kada mlt. dijete stanuje s majkom.

20. Unatoč prigovorima tužitelja na postupak koji je proveden pri HZSR radi davanja sudu mišljenja i prijedloga, sud u cijelosti prihvaća obrazloženje istih a u konačnici i prijedlog o roditeljskoj skrbi i pitanju s kojim roditeljem bi mlt. dijete trebalo stanovati kao i o održavanju osobnih odnosa djeteta i roditelja s kojim neće stanovati. Po mišljenju suda HZSR PU Šibenik postupio je sukladno pravilima struke, sukladno uobičajenoj praksi te svojim dodatnim obrazloženjem otklonilo sve iznesene prigovore tužitelja. Tako dano mišljenje i prijedlog u svemu je pogodno za pružanje sudu dokaza za daljnje donošenje odluke koja bi bila u najboljem interesu mlt. djeteta.

21. Tužitelj prigovora da je Područni ured Šibenik obavio razgovor samo s majkom (tuženom), a da s ocem (tužiteljem) nije bilo neposrednog razgovora, da je nalaz i mišljenje oslonjen praktično samo na mišljenje psihologa HZSR, Područni ured Kutina te se, nadalje, navodi da nitko nije utvrdio činjenične okolnosti koje bi se odnosile na to da majka od prosinca 2024. godine nije dopustila ocu djeteta preuzimanje djeteta i ostvarivanje osobnih susreta s djetetom. Tužitelj drži da nalaz i mišljenje pogrešno cijeni ponašanje majke te radi svega toga traži očitovanje o tome je li se tko iz Područnog ureda Šibenik usmeno konzultirao s tužiteljem prije donošenja sinteze stručnog tima, zašto je predloženo ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi od strane majke, koliko je dijete do sada provelo vremena s ocem te zašto bi interes djeteta bio da nastavi živjeti s majkom. U odnosu na primjedbu koja se odnosi na usmeni razgovor sa tužiteljem u postupku obrade radi sastavljanja nalaza i mišljenja, treba istaći da je ustaljena praksa Hrvatskog zavoda za socijalni rad da kada su roditelji prostorno razdvojeni kao što je ovdje slučaj, tada se zamolbenim putem obrada vrši po onom Područnom uredu na čijem području drugi roditelj živi. Tako je i učinjeno u konkretnom slučaju što je sasvim prihvatljiv način jer ni u čemu se ne narušava jednakost u pristupu strankama, te isto ni na koji način ne utječe na konačnu odluku suda.

22. Članak 105. stavak 1. Obz-a propisuje da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. U stavku 3. iste odredbe predviđa se da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavcima

2. i 3. ovoga Zakona.

23. U ovom postupku jasno se vidi da su tužitelj i tužena kao roditelji postigli plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji nisu podnijeli na odobrenje sudu, pa isti nema pravni učinak niti su postigli sporazum tijekom ovog sudskog postupka, pa uz prijedlog HZSR koji se temelji na detaljnoj obradi temelj za donošenje sudske odluke činjenica da nema sporazuma roditelja o roditeljskoj skrbi za zajedničko dijete. Pri tom valja ukazati da je sud u drugom dijelu odluke odredio osobne odnose tužitelja i mlt. djeteta radi omogućavanja tužitelja da održi emotivni odnos s mlt. djetetom te da ima priliku sudjelovati u odgoju i razvoju mlt. djeteta. Tužena se ne protivi održavanju osobnih odnosa djeteta i tužitelja kao oca, a tužitelj je motiviran, pa je onda sasvim prihvatljivo da se upravo ovakvom odlukom suda reguliraju osobni odnosi koji će ujedno biti ostvarenje prava djeteta i oca na isto ali uz primjeni način zaštite interes mlt. djeteta, što se čini ovom odlukom. Provedenim dokaznim postupkom sud je utvrdio da je tužitelj više usmjeren na ostvarivanje svojih roditeljskih prava nego na obveze i dužnosti spram djeteta, međutim da sa mlt. djetetom ima dobar i kvalitetan emocionalan odnos. Isto je vidljivo iz iskaza tužitelja i iskaza tužene, ali i iz mišljenja i prijedloga HZSR PU Šibenik. Zbog toga je sud uvjeren, s obzirom na naprijed navedene okolnosti, da je odluka o djelomično samostalnoj roditeljskoj srbi u najboljem interesu djeteta.

24. Uzimajući u obzir odluku suda da mlt. dijete stanuje s majkom, tada mlt. dijete i tužitelj kao roditelj s kojim dijete neće stanovati temeljem članka 119. stavak 1. Obz-a imaju pravo na određivanje istih. Sud je kod donošenja odluke o tom zahtjevu imao na umu da iz dokaza, a prije svega iz mišljenja i prijedloga HZSR PU Šibenik, da se susreti i druženja trebaju odvijati dinamikom i opsegom koji će zadovoljiti potrebe mlt. djeteta da održava emocionalnu vezu s tužiteljem. Ovom odlukom stvaraju se okviri na kojima stranke imaju temelja dogovorom urediti da se isti održe, a na strankama je da se u okviru svojih mogućnosti i obaveza prilagode odluci suda, uz napomenu da je interes djeteta da se osobni odnosi održe, pa makar i u drugim terminima. Sud je u cijelosti prihvatio prijedlog HZSR PU ŠIbenik, a koji se podudara i sa prijedlogom tužene. Mišljenje je suda je u interesu mlt. djeteta da ostvaruje osobne odnose sa tuženikom jer je to jedini način održavanja emocionalne veza djeteta i roditelja. Stoga su osobni odnosi u vidu susreta i druženja određeni određeni ovom odlukom usmjereni na dobrobit mlt. djeteta, a uzimajući u obzir aktualne odnose stranaka.

25. U odredbi članka 288. Obz-a predviđeno je da je dužnost roditelja da uzdržavaju svoje maloljetno dijete, te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

26. Članak 289. Obz-a definira uskraćeno uzdržavanje kako slijedi:

(1) Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe.

(2) Smatra se da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ovoga Zakona.

(3) Tražbina djeteta iz stavka 1. ovoga članka prema roditelju koji ga nije uzdržavao zastarijeva za vrijeme od pet godina od dana nastanka obveze.

27. Članak 310. Obz-a propisuje kako slijedi:

(1) Roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(2) Svakodnevna skrb o djetetu smatra se jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, ako roditelji na temelju plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi provode podjednako vremena s djetetom i podjednako svakodnevno skrbe o djetetu, novčano uzdržavanje za dijete može se urediti sporazumno u skladu s obiteljskim okolnostima.

28. Ukupne materijalne potrebe djece utvrđene su primjenom članka 311. Obz-a koji kaže:

(1) Ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.

(2) Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

29. Ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju tuženika, sud je utvrdio temeljem iskaza tužiteljice, obračunske liste plaće tuženika, a naročito iz podataka o prometu na računima tuženika kod OTP banke d.d. -Zadar.

30. Inače, članak 313. Obz-a propisuje da ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju tuženika, koje sud utvrđuje u parničnom postupku, odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, te da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, da je dužan osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

31. Tužitelj je radno sposoban roditelj, u produktivnoj dobi ( ima 30 godina), za kojeg je utvrđeno da ima prihode u visini od 1750 eura, a mlt. dijete ima troškove života za djecu za koje su oba roditelja u svojim iskazima izjavila da iznose minimalno 300,00 eura mjesečno. S obzirom da je nesporno da je iznos od 300,00 eura mjesečni iznos troškova života mlt. djeteta, a tuženik je osoba koja je dužna plaćati uzdržavanje za mlt. dijete, sud je donio odluku kao i izreci presude.

32. Prema tome, zahtjev tužene vezano uz uzdržavanje mlt. djeteta u iznosu od 300,00 eura mjesečno za mlt. dijete primjeren je i osnovan, tim više što je sud vezan i odredbom članka 314. Obz-a. Naime ista odredba predviđa kako slijedi:

(1) Ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom.

(2) Minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:

1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće

2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i

3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

33. Za djecu u dobi od 0-6 godina, u koju kategoriju ulaze mlt. dijete ovih roditelja, Odluka o minimalnim novčanim iznosima koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta ( Narodne novine 75/2025) propisuje iznos od 298 eura, a kako je tužitelj roditelj za kojeg je utvrđeno da je u mogućnosti doprinositi uzdržavanju mlt. djeteta u primjenjuje se Odluka o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta ( Narodne novine 37/2022) temeljem koje je mjesečni iznos uzdržavanja prema dobi djeteta u kojoj je mlt. dijete stranaka u iznosu od 298 eura. Zbog toga je sud obvezao tužitelja da plati uskraćeno i buduće uzdržavanje mlt. djetetu u iznosima od 300,00 eura mjesečno. Pri tom je uvažavajući uplate koje je tužitelj vršio pojedini iznos uzdržavanje manji, kako je pobliže navedeno u izreci presude.

34. Tužitelj je dužan podmiriti uskraćeno uzdržavanje u jednokratnom iznosu za period koji je protekao prije podnesenog zahtjeva tužene za uzdržavanje u iznosu od 2.537,00 eura zajedno s pripadajućim kamatama. Kako je zakonom propisano da obveza uzdržavanja dospijeva zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, u donosu na postavljeni zahtjev po osnovi kamate sud je odluku prilagodio zakonskom uređenju.

35. Ocjenom dokaza kojima je sud raspolagao vidljivo je da je tužitelj doista izvršio određena uplate, međutim sud nije sve uplate koje je tužitelj izvršio uzeo kao uplate koje su tiču uzdržavanja djeteta. Naime, utvrđeno je da tužitelj izvršio povrat poreza iz 2023. koji je ranije isplaćen tuženoj, te isto upravo iznio u opisu plaćanja dana 3. 5. 2025. Istog dana izvršio je uplatu iznosa od 700,00 eura s opisom transakcije koji ne dokazuje da je uplatu izvršio radi uzdržavanja. Naravno da sa svakom uplatom tužena može raspolagati i na način da je utroši i na kupnju stvari za dijete, međutim tužitelj sada ne može tvrditi da mu je namjera bila plaćanje uzdržavanja, jer je to prigodno njegovoj stranačkoj poziciji. Stoga te uplate sud nije uzeo kao podmirenje obveze uzdržavanja za mlt. dijete. Nadalje, nesporno je da je tužitelj slao pakete, međutim iz iskaza tužitelja i iz iskaza tužene proizlazi da se tužitelj nije konzultirao s tuženom kao onim roditeljem koji stvarno stanuje s djetetom i koji zna koje su stvari djetetu potrebne. Stoga je sud isto uzeo kao poklon djetetu, a ne kao podmirenje obveze uzdržavanja u stvarima, zbog čega nije umanjena obveza uzdržavanja tužitelju. Isto tako, iznos koji je tužitelj uplatio nakon što je od poslodavca dobio novčani poklon za Đ . U sud uzima kao novčani dar ( koji je sigurno pomogao u pokrivanju troškova djeteta) ali ne i kao osnovu za umanjenje obveze uzdržavanja djeteta.

36. Osim uskraćenog uzdržavanja, ovom odlukom sud je obvezao tužitelja kao roditelja koji ne stanuje s djetetom da plaća buduće uzdržavanje. Dakle, od dana podnošenja zahtjeva za uzdržavanje nastavlja se period koje je tužitelj dužan plaćati kao buduće uzdržavanje ( zahtjev za uzdržavanje je tužena podnijela 6. ožujka 2025. ) u istoj visini pa nadalje, doka za to budu postojali zakonski uvjeti. I u ovom slučaju sud je u svojoj odluci naznaku dana do kada je tužitelj dužan platiti pojedinu mjesečnu obvezu, opet u skladu s zakonskim određenjem dospijeća obveze uzdržavanja zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

37. Konačno, sud je na temelju svih dokaznih sredstava koje je imao na raspolaganju donio odluku i u obliku privremene mjere i to upravo temeljem prijedloga stranaka. Kakvog je sud mišljenja u pogledu najboljeg interesa mlt. djeteta za konačno uređenje odnosa između roditelja i djeteta, takvog je stava i u pogledu sadržaja odluke koja treba regulirati odnose između stranaka i djeteta i do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, dakle privremeno.

38. U pogledu privremenih mjera Obz propisuje posebne postupke osiguranja i to kako slijedi:

U članku 529. Obz-a navedeno je:

(1) Ovim Zakonom propisani su posebni postupci osiguranja radi određivanja:

1. privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom i

2. privremene mjere radi uzdržavanja.

(2) Privremene mjere iz stavka 1. ovoga članka mogu se odrediti prije pokretanja sudskih postupaka u kojima se odlučuje o pravu koje se privremenom mjerom osigurava, kao i za njegova trajanja.

39. Stoga, ovom odlukom je sud odlučio privremeno tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nakon provedbe postupka primjenom odredbe članka 536. Obz-a te donio odluku u interesu mlt. djeteta koja je sadržajno identična s presudom ( osim u dijelu odluke o roditeljskoj skrbi, jer se o tome ne odlučuje privremenom mjerom).

40. Isto tako, sud je donio privremenu mjeru radi uzdržavanja primjenom odredaba članka 538. i 539. Obz-a i to u visini obveze za tužitelja koja je podudarna iznosu na koji se tužitelj obvezuje za plaćanje budućeg uzdržavanja dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Razlozi za visinu takve obveze isti su kao i za donošenje presude.

41. Međutim, sud je odbio prijedlog za donošenje privremene mjere kojom bi se naložio tužitelju da plati u jednokratnom iznosu uskraćeno uzdržavanje, jer je to u suprotnosti s naravi privremene mjere radi uzdržavanja. Privremena mjera je mjera osiguranja i donošenjem iste se osigurava djetetu da u narednom periodu ima zagarantiran izvor financiranja radi pokrivanja troškova života. Privremenom mjerom ne može se naložiti obvezniku uzdržavanja da plati svoju obvezu koja je već dospjela a nije plaćena, već samo ubuduće. Dospjele iznose koje tužitelj kao obveznik nije podmirio sud mu je naložio platiti konačnom odlukom , tako da obveza stoji, no doduše pogodna je za preispitivanje u žalbenom postupku. Prema tome, valjalo je dio prijedloga tužene za određivanje privremene mjere za neplaćanje uskraćenog uzdržavanja u iznosu od 2.537,00 eura odbiti.

42. U pogledu troškova ovog postupka sud je odlučio sukladno članku 366. Obz-a, jer je s obzirom na okolnosti ovog slučaja nastale u ovom predmetu, primjenom načela pravičnosti odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

43. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Sisku, 11. kolovoza 2025. godine

S U T K I N J A

Nataša Ljuba-Čobanov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćnici

2. tuženoj po punomoćnici

3. posebnom skrbniku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte