Ovr-984/24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Stalna služba u Kninu

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, po sutkinji Ani Kević Brakus, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB:18683136487, Zagreb, Katančićeva 5, protiv ovršenika GM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Đorđu Maleševiću, odvjetniku u Šibeniku, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa te radi odgode ovrhe, izvan ročišta, dana 11. kolovoza 2025.g.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koji se provodi putem Financijske agencije na temelju zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV- 8240/06, nedopuštenim.

2. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

3. Odbija se prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe.

O b r a z l o ž e n j e

1. Dana 11. rujna 2020.g. ovršenik je podnio ovom sudu prijedlog za donošenje rješenja kojim se pljenidba i prijenos novčanih sredstava putem Financijske agencije proglašava nedopuštenim te prijedlog za obustavu ovrhe navodeći da je ovrhovoditelj dana 10. kolovoza 2020.g. podnio neosnovani zahtjev za izravnu naplatu na osnovu zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV-8240/06. U prijedlogu navodi da ga ovrhovoditelj Republika Hrvatska nikad nije pozvao na plaćanje po zadužnici te je smatrao da će se prednik ovrhovoditelja Fond za razvoj i zapošljavanje namiriti iz ostalih sredstava koje je preuzeo na osnovu kredita (13 bjanko mjenica bez protesta i 13 zadužnica). Nadalje ističe da ovršenik nije jamac platac u ugovoru o kreditu koji je s ovrhovoditeljem sklopilo društvo ZETRO d.o.o. (čiji je pravni slijednik P2 d.o.o. u stečaju) jer da je Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini potpisao prednik ovrhovoditelja s društvom ZETRO d.o.o.

1.1. U sadržaju prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ovršenik nadalje navodi da zadužnica temeljem čl. 32. OZ-a nema svojstvo ovršne isprave te da je oblik i sadržaj zadužnice promijenjen. Ovršenik je predložio i odgodu predmetnog ovršnog postupka navodeći da bi njemu i njegovoj obitelj naplatom ove zadužnice nastala teško nadoknadiva ili nenadoknadiva šteta je da živi u [adresa] sam s dvoje djece – studenata, u lošim materijalnim prilikama, s primanjima od oko 4.398,72 kune mjesečno kao i da se tvrtka u kojoj radi kao poslovni savjetnik našla u lošoj situaciji zbog pandemije uzrokovane bolešću COVID 19.

1.2. Nadalje, istaknuo je da u zadužnici izdanoj 2006. godine nije određeno dospijeće obveze, kao i da je nastupila zastara naplate predmetne zadužnice jer da je isplata kredita dogovorena u anuitetima koji dospijevaju tromjesečno, a zastarni rok za svaki od anuiteta da je 3 godine, kao i da je ovrhovoditeljeva tražbina već osigurana zalogom. Uz prijedlog je priložio preslik zadužnicu od dana 2.8.2006.g. (l. 16 i 17 spisa), izjavu o prijenosu prava iz zadužnice Credo banke d.d. "u stečaju" (l. 18-22 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

2. Ovaj sud je dana 26. studenog 2020.g. donio rješenje broj Ovr-574/20 kojim odbija ovršenikov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te odbija prijedloge za obustavu i odgodu ovrhe kao neosnovane ali je navedeno rješenje od 26. studenog 2020.g. je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž Ovr- 168/2021 od dana 29. rujna 2023.g. i spis vraćen na ponovno odlučivanje uz obrazloženje da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

3. Dana 8. studenog 2023.g. ovaj sud je donio rješenje broj Ovr-670/23 kojim je odgodio proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava koji se provodi putem Financijske agencije na temelju zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV-8240/06, do pravomoćnog završetka parničnog postupka radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom, a koji parnični postupak je ovršenik dužan pokrenuti u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja. To rješenje Županijski sud u Rijeci je rješenjem broj Gž Ovr-348/2024 od dana17. prosinca 2024.g. ukinuo uz uputu kojom osporava zaključak prvostupanjskog suda prema kojem ovršenik ima svojstvo potrošača.

4. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije osnovan.

5. Prijedlog za obustavu ovrhe nije osnovan.

6. Prijedlog za odgodu nije osnovan.

7. Člankom 209. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ) propisano je ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine i koje imaju potvrdu o ovršnosti, odnosno obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

7.1. Odredbom čl.210. st.1. OZ-a regulirana je mogućnost ovršenika da predloži sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a u kojem slučaju se primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika. Člankom 210. st.2. OZ-a propisano je da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim da se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi regulirane člancima 50. i 53. navedenog zakona. Člancima 50. i 53. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih se može pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom, a među kojim razlozima nisu razlozi na koji se poziva ovršenik u svom prijedlogu.

8. Naime, ovrha se u ovoj ovršnoj stvari provodi po zahtjevu za izravnu naplatu preko Financijske agencije i to temeljem zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV-8240/06, radi naplate iznosa od 9.600.000,00kuna uvećan za kamate po stopi od 5,85% godišnje, a za koju zadužnicu ovršenik tvrdi da nema svojstvo ovršne isprave u smislu odredbe čl.32. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 139/2010).

8.1. Uvidom u spis utvrđeno je slijedeće:

- da je dana 2. kolovoza ovršenik GM u Zadužnici dao suglasnost da se radi naplate novčane tražbine prema Ugovoru o kreditu broj 91/63/06 zaključenog dana 2. kolovoza 2006.g. između Fonda za razvoj i zapošljavanje (koji je pravni sljednik ovrhovoditelja) zastupanog po CREDO BANCI d.d. Split) i trgovačkog društva ZETRO d.o.o. [adresa]

- da je izjavom društva ZETRO d.o.o. od dana 11.11.2005.g. ovršenik GM imenovan direktorom društva ZETRO d.o.o. - da je trgovačko društvo ZETRO d.o.o. promijenilo naziv u INTER SEA d.o.o., a koje društvo je pripojeno trgovačkom društvu P2 d.o.o. [adresa] sa sjedištem na istoj adresi na kojoj je imalo sjedište i trgovačko društvo ZETRO d.oo.o. odnosno u [adresa], na adresi [adresa]

- da je izjavom o prijenosu prava iz gore navedene zadužnice, a koja izjava je ovjerena po javnom bilježniku Iliji Šariću iz Splita, broj ovjere OV-2354/2020 CREDO BANKA d.d. "u stečaju" zastupana po stečajnoj upraviteljici Ankici Čenić prenijela prava iz zadužnice na Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija, ovdje ovrhovoditelja.

8.2. Temeljem čl.214. st.4. OZ-a koji se primjenjuje u pogledu zadužnice propisano je da vjerovnik može svoja prava iz zadužnice prenositi ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis na druge osobe koje u tom slučaju stječu prava koja je po toj ispravi imao vjerovnik. Zadužnica se izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računima i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Obzirom da je izjavom o prijenosu prava iz gore navedene zadužnice, a koja izjava je ovjerena po javnom bilježniku Iliji Šariću iz Splita, broj ovjere OV-2354/2020 CREDO BANKA d.d. "u stečaju" prenijela prava iz zadužnice na Republiku Hrvatsku, Ministarstvo financija, ovdje ovrhovoditelja, to je isti ovlašten kao vjerovnik tražiti od ovršenika kao dužnika ispunjenje predmetne tražbine, dakle, po stajalištu ovog suda ispunjeni su uvjeti iz gore citiranog čl.214. st.4. OZ-a a i izjava o prijenosu (l.s.18-21) je u skladu s čl. 32. OZ-a.

8.3. Ovršenik također navodi da zadužnica nema svojstvo zadužnice jer da ista nije sačinjena u onom obliku i sadržaju određenom Ovršnim zakonom iz 2010. godine, a za napomenuti je da Ovršni zakon iz 2010.g. nikada nije ni stupio na snagu, a u odnosu na navode ovršenika da on nije jamac po Ugovoru o kreditu jer da isti nije potpisao Ugovor o kreditu broj 91/63/06 kao jamac pa da nema svojstvo jamca platca sud iste nije smatrao relevantnim i razmatrao u smislu čl.111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) budući je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem zadužnice kao ovršne isprave, a ne temeljem Ugovora o kreditu broj 91/63/06.

9. U svom prijedlogu ovršenik je predložio i odgodu ovrhe navodeći da bi provedbom ovog ovršnog postupka za njega nastala teško nadoknadiva odnosno nenadoknadiva šteta jer on i njegovo dvoje uzdržavane djece ne bi mogli podmirivati osnovne životne potrebe, odnosno plaćati režije (struju, vodu, grijanje itd.).

9.1. Sukladno čl.65. st.1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika odgoditi u cijelosti ili djelomice ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje te ako je uz to ispunjena (kumulativno) koja od pretpostavki iz točke 1. do 8. istog članka. Odredbom čl.1. OZ-a određeno je da je ovršni postupak zapravo postupak prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja, a ujedno i postupak strogo formalnog legaliteta slijedom čega ne postoji mogućnost da sud izvan ili mimo zakonskih određenja provodi postupak pa tako ni da odgađa provedbu ovrhe ukoliko nisu kumulativno ispunjeni zakonom taksativno predviđeni uvjeti.

9.2. Sve naprijed navedene odredbe zakona su imperativne naravi i usmjerene ka funkcionalizaciji i hitnosti postupka, a u cilju ostvarenja same svrhe postupka (provedbe ovrhe), dok je bilo kakva odgoda predmetne ovrhe, prema shvaćanju ovog suda, usmjerena ka odugovlačenju ovog postupka, a samim tim i realno očekivanom povećanju troškova postupka što je u suprotnosti s ciljem zbog kojega je ovrhovoditelj pokrenuo postupak.

9.3. Prema stanju spisa nije ispunjena niti jedna taksativno propisana kumulativna zakonska pretpostavka za odgodu predmetne ovrhe budući ovršenik nije sudu pružio niti jedan dokaz o lošim egzistencijalnim prilikama već je samo naveo loše materijalne prilike kao razlog za odgodu ne dokazujući pritom da bi provedbom ovog ovršnog postupka istom nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje pa je stoga valjalo odbiti i ovršenikov prijedlog za odgodu ovrhe te odlučiti kao u točci 2 izreke.

9.4. Nadalje, svi naprijed navedeni razlozi na koji se poziva ovršenik u svom prijedlogu i kao na razloge za obustavu ovrhe nisu osnovani budući je čl. 72. st.1. OZ- a propisano kako će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda ovršnosti bude ukinuta. Kako ovršna isprava nije pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage niti je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno odnosno nije ispunjen niti jedan uvjet propisan čl.72. st.1. OZ-a trebalo je odbiti i prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe (točka 3. izreke).

10. U odnosu na prigovor ovršenika da je nastupila zastara tražbine iz zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. u cijelosti sud će posebnim zaključkom istoga uputio u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom sukladno čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a (l.s. 74) obzirom da sud ne može u ovršnom nego isključivo u parničnom postupku utvrđivati da li je nastupila zastara potraživanja.

11. Obzirom da se ovršenik isticao da ima svojstvo potrošača odnosno da je ovršna isprava u konkretno slučaju potrošački ugovor napominje se da je sukladno Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) fizička osoba koja na temelju akcesornog ugovora djeluje u svojstvu založnog dužnika koji se sklapa između dvaju trgovačkih društva mora smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom. Navedeno tumačenje je primjenjivo i u situaciji u kojoj fizička osoba na temelju akcesornog ugovora (zadužnice) u svojstvu dužnika daje suglasnost da se radi naplate tražbine proizašle iz ugovora sklopljenog između dvaju trgovačkih društva, kao u konkretnom slučaju, pa bi se fizička osoba u takvoj situaciji morala smatrati potrošačem ako je djelovala u svrhe izvan okvira njezina obrta, poduzeća i profesije i nije ni na koji način funkcionalno povezana s društvom.

11.1. U konkretnom slučaju, iz Ugovora o kreditu broj 91/63/06 od 2. kolovoza 2006.g. proizlazi da je isti sklopljen između Fonda za razvoj i zapošljavanje zastupanog po Credo banci d.d. i trgovačkog društva ZETRO d.o.o. kojeg je zastupao ovršenik u svojstvu zakonskog zastupnika (direktora) tog trgovačkog društva slijedom čega je za zaključiti da je ovršenik bio funkcionalno povezan sa navedenim trgovačkim društvom kao dužnikom iz osnovnog pravnog posla pa u smislu Smjernica za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima nije riječ o potrošaču kako to pogrešno smatra ovršenik.

11.2. Nadalje, potrebno je naglasiti da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. godine usvojen zaključak prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

11.3. Prema stavu ovog suda ovršenik nije potrošač radi čega nema niti mjesta preispitivanju sadrži li Ugovor o kreditu broj 91/63/06 od 2. kolovoza 2006.g., koji u konkretnom slučaju predstavlja osnovni pravni posao iz kojeg proizlazi predmetna tražbina ovrhovoditelja koje je osigurana predmetnom ovršnom ispravom (Zadužnicom od 2. kolovoza 2006.g.) nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe slijedom čega nije osnovan prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika koji se provodi putem Financijske agencije na temelju Zadužnice od 2. kolovoza 2006.g. ovjerene po javnoj bilježnici Miri Rubić iz Splita, broj ovjere OV- 8240/06, nedopuštenim radi čega je odlučeno kao pod točkom 1. izreke rješenja niti su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe izravnom naplatom do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ove ovrhe nedopuštenom.

12. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Kninu, 11. kolovoza 2025.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ovog rješenja dozvoljena je žalba u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, pisano putem ovog suda za Županijski sud.

DN- a : - ovrhovoditelju po z.z. (ODO Knin, Građansko-upravni odjel)

- ovršeniku po punomoćniku

- FINA