Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Povrv-46/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici po sucu Jerku Bogdaniću kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Vrtni put 1, Zagreb, OIB: 29524210204, zastupano po punomoćniku Martinu Garašiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice GI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, primjenom odredbe čl. 461. a st. 3. i st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), bez održavanja ročišta, dana 11. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-285/2024 od 16. svibnja 2024. u dijelu u kojem je tuženici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 567,79 EUR (petstošezdesetsedameura i sedamdesetdevetcenta) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 46,33 EUR od 17. kolovoza 2023.,

- na iznos od 46,06 EUR od 16. rujna 2023.,

- na iznos od 46,06 EUR od 17. listopada 2023.,

- na iznos od 46,06 EUR od 16. studenog 2023.,

- na iznos od 16,53 EUR od 16. prosinca 2023.,

- na iznos od 10,62 EUR od 16. siječnja 2024.,

- na iznos od 356,13 EUR od 16. veljače 2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-285/2024 od 16. svibnja 2024. u dijelu u kojem je tuženici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, namiri tražbinu u iznosu od 60,10 EUR (šezdeseteura i desetcenta) sa zateznom kamatom koja na iznos od 13,46 EUR (trinaesteura i četrdesetšestcenta) teče od 17. kolovoza 2023. do isplate te na iznos od 13,46 EUR (trinaesteura i četrdesetšestcenta) teče od 16. studenog 2023. do isplate, a na iznos od 33,18 eura od 16. veljače 2024. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Ostović iz Koprivnice, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-285/2024 od 16. svibnja 2024. u dijelu u kojem je tuženici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naloženo da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb, namiri ovršni trošak u iznosu od 150,00 eura (stopedeset) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 16. svibnja 2024. godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženici GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Vrtni put 1, 10000 Zagreb naknade troškove postupka u iznosu od 233,09 eura (dvijestotridesettrieura i devetcenta) sa zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od 11. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 30. travnja 2024. po punomoćniku Martinu Garašiću podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženice GI radi isplate novčanog iznosa od 627,89 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, te radi naknade troškova ovršnog postupka. Javni bilježnik Marina Ostović iz [adresa] je po prijedlogu tužitelja dana 16. svibnja 2024. izdala rješenje o ovrsi sudski predmet: Ovrv- 1711/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-285/2024 kojim je prijedlog za ovrhu tužitelja usvojen u cijelosti.

2. Tužena je dana 28. svibnja 2024. protiv prethodno navedenog rješenja o ovrsi podnijela pravovremeni prigovor kojim je rješenje o ovrsi osporila u cijelosti navodeći da su dugovanja po računima koji su predmet postupka nastala tijekom preseljenja i nekorištenja usluga tužitelja. Tužena navodi da je u dogovoru sa djelatnicima tužitelja u poslovnici u [adresa] dogovorila da plaća račune koji su poslani tijekom korištenja usluge te da je stoga 24. srpnja 2023. platila zadnji račun jer je nakon toga zatražila preseljenje zbog selidbe, a od 22. srpnja 2023. pa nadalje usluga nije korištena. Tužena navodi da se proces preseljenja priključka odužio zbog problema oko provođenja kabela na novoj adresi na kojoj još nije bilo pristupa A1 mreži, a da serviseri tužitelja još uvijek nisu postavili priključak te da iz navedenog razloga smatra da bi se ovrha trebala umanjiti za račune u periodu ne korištenja usluga. Tužena navodi da ne osporava da je preko tužitelja kupila televizor Samsung i da ga je dužna otplaćivati u iznosu od 10,62 eura neovisno o korištenju ostalih usluga tužitelja.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-46/2024-13 od 12. lipnja 2024. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave v.d. javnog bilježnika Marine Ostović iz [adresa], javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-285/2024 od 16. svibnja 2024. te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 3. srpnja 2024.

3.1. Navedenim rješenjem su stranke upozorene u smislu čl. 461.a st. 6. i 7. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 – dalje u tekstu ZPP) o obvezi iznošenja činjenica i predlaganja dokaza te o mogućnosti da predlože održavnje usmene rasprave.

4. Tužitelj se u dodijeljenom roku za očitovanje podneskom od 9. srpnja 2024. očitovao na navode iz prigovora ovršenice, sada tuženice. Tužitelj navodi da je ugovorni odnos između tužitelja i tuženice u pogledu korištenja telekomunikacijskih usluga "Super Internet" i "Osnovni Filmski TV paket" nastao tužiteljevim prihvatom Zahtjeva tužene za zasnivanje pretplatničkog odnosa te da je na temelju tog Zahtjeva sklopljen i Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu kojim je tužena kupila uređaj TV 50" 50AU7172 uz obročnu otplatu, a sastavni dio predmetnih ugovora su i Opći uvjeti poslovanja tužitelja. Tužitelj navodi da temeljem tih Ugovora tužena odgovara za obveze proizašle iz navedenih Ugovora.

4.1. Tužitelj naovdi da je nesporno da je tužena zatražila preseljenje usluge na novu adresu, no da tužena nije obavijestila tužitelja da su radovi na kući gdje je trebalo preseliti uslugu dovršeni, a istovremeno tuženica nije tražila privremeno isključenje ili raskid ugovora radi prestanka pružanja usluga na dotadašnjoj adresi, zbog čega je tužitelj nastavio pružati usluge na dotadašnjoj adresi.

4.2. Tužitelj navodi da su sukladno čl. 8.2. Općih uvjeta krajnji korisnici usluga u A1 pokretnoj javnoj komunikacijskoj mreži obvezni plaćati mjesečnu naknadu čak i ako usluge ne budu dostupne u određenim područjima ili u određeno doba, a isto tako krajnji korisnici usluga u A1 pokretnoj i nepokretnoj mreži obvezni su plaćati mjesečnu naknadu iako nisu koristili ili pokušali koristiti usluge unutar određenog razdoblja i/ili po promjeni lokacije korištenja usluga. Stoga tužitelj smatra da je svoje obveze iz Ugovora s tuženom uredno ispunio i tuženoj pružio ugovorenu uslugu, a tužena svoje obveze plaćanja računa nije izvršila, niti je dokazala da je bilo koji iznos po ispostavljenim računima platila.

4.3. Tužitelj navodi da je zbog neispunjenja obveza tužene raskinuo Ugovor te da je tuženoj fakturirao naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u visini preostalih mjesečnih naknada, na što ima pravo temeljem čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama i čl. 14. Općih uvjeta tužitelja.

4.4. Tužitelj se poziva i na odredbu čl. 6.2.1. Općih uvjeta te činjenicu da tužena nije prigovoria ispostavljenim računima zbog čega se po toj odredbi ima smatrati da je navedene račune prihvatila. Stoga tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi u cijelosti.

5. Podnesak tužitelja od 9. srpnja 2024. dostavljen je tuženici dana 16. kolovoza 2024., međutim tužena se nije u roku od 15 dana od tog primitka tog podneska očitovala na navedeni podnesak ili iznijela daljnje činjenice i dokazne prijedloge, iako je točkom III. ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-46/2024-13 od 12. lipnja 2024. upozorena na obveze iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a.

6. Tužitelj je u tijeku postupka predložio da se u svrhu dokazivanja pročitaju isprave koje je dostavio u sudski spis.

6.1. Tužena u roku iz čl. 461.a st. 7. ZPP-a nije predložila izvođenje nikakvih dokaza, niti je na poziv suda iz ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-46/2024-16 od 27. rujna 2024. dostavila dokaze na koje se poziva u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

7. Niti tužitelj niti tužena u ovom predmetu nisu podnijeli obrazloženi prijedlog da se održi ročište, a sud ne smatra da je održavanje ročišta potrebno radi provođenja dokaznog postupka s obzirom da su stranke predložile samo izvođenje dokaza uvidom u isprave u spisu. Slijedom navedenog ova presuda donesena je temeljem provedenog pisanog postupka, sukladno čl. 461.a st. 3. ZPP-a.

8. Između parničnih stranaka je nesporno da su se tužitelj i tužena nalazili u ugovornom odnosu vezano uz korištenje usluge interneta i televizije od strane tužene te je nesporno da je tužena putem tužitelja kupila TV prijamnik uz otplatu istog na rate. Također je nesporno da je tužena od tužitelja zatražila preseljenje ugovorenih usluga i priključka na novu adresu te je nesporno da preseljenje priključka nije izvršeno.

8.1. Između parničnih stranaka je sporno je li tužena u obvezi podmiriti račune koji su predmet postupka s obzirom da je zatražila preseljenje priključka te je sporno je li između tužitelja i tužene postignut sporazum o tome da tužena nije u obvezi plaćati dio računa za usluge interneta i televizije od podnošenja zahtjeva za preseljenje priključka do njegovog preseljenja na novu adresu.

9. Uvidom u ugovornu dokumentaciju kojom je zasnovan pretplatnički odnos između tužitelja i tužene (sažetak ugovora, zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu, opći uvjeti tužitelja) utvrđeno je da je između tužitelja i tužene 20. prosinca 2022. sklopljen ugovor kojim je tužena, kao korisnik, ugovorila korištenje usluga "Super Internet" uz mjesečnu naknadu od 154,00 kn za vrijeme obveznog trajanja Ugovora te "Osnovni TV filmski paket" uz mjesečnu naknadu od 90,00 kn, odnosno uz ukupnu mjesečnu naknadu od 244,00 kn ili 32,38 eura (dalje u tekstu: Ugovor o uslugama). Tužena je isto tako sklopila Ugovor o kupnji uređaja uz obročnu otplatu temeljem kojeg je ugovorila kupnju TV uređaja za cijenu od 1.929,00 kn ili 256,02 eura (uz ostvareni popust od 1.770,00 kn) koju se obvezala otplatiti na način da otplati inicijalnu cijenu od 9,00 kn te 24 mjesečne rate od 80,00 kn ili 10,62 eura. Ugovor o uslugama je sklopljen na neodređeno vrijeme uz obvezno trajanje od 24 mjeseca, a sklopljen je kao tipski ugovor uz pozivanje na Opće uvjete poslovanja tužitelja.

9.1. Uvidom u Opće uvjete poslovanja tužitelja utvrđeno je da:

- tužitelj ima pravo na naknadu za pružene usluge prema Cjeniku tužitelja koji bude na snazi u vrijeme korištenja usluga (čl. 6.1.1.);

- za obavljene usluge tužitelj korisnicima ispostavlja mjesečne račune sukladno Cjeniku, s rokom dospijeća navedenim na računu (čl. 6.2.1.);

- da je kranji korisnik obvezan podmiriti račun do datuma dospijeća naznačenog na računu a da tužitelj može privremeno ograničiti usluge ili isključiti pretplatničku Terminalnu opremu iz javne elektroničke komunikacijske mreže ako pretplatnik nije podmirio dospjelo dugovanje u roku od 30 dana od dana dostavljanja opomene u pisanom ili elektroničkom obliku (u slučaju da se dostavlja e-račun), a nije podnio prigovor na iznos kojim je zadužen (čl. 6.3.1.);

- u slučaju ako krajnji korisnik ne podmiri dugovanje ni nakon isteka 30 (trideset) dana od dana privremenog isključenja, A1 može trajno isključiti usluge i raskinuti pretplatnički odnos (čl. 6.3.3.);

- da krajnji korisnici imaju pravo na preseljenje priključka (čl. 7.6.);

- da krajnji korisnik ima pravo zatražiti privremeno isključenje Terminalne opreme iz javne elektroničke komunikacijske mreže jednom godišnje koje ne može trajati dulje od 3 (tri) mjeseca, a iznimno do najviše 270 (dvije stotine sedamdeset) dana godišnje. Ako Krajnji korisnik ne odredi željeni datum privremenog isključenja, A1 će zahtjev za privremeno isključenje realizirati u roku od pet (5) radnih dana od dana primitka zahtjeva (čl. 11.3.);

- da su krajnji korisnici usluga u A1 pokretnoj i nepokretnoj mreži obvezni plaćati mjesečnu naknadu iako nisu koristili ili pokušali koristiti usluge unutar određenog razdoblja i/ili po promjeni lokacije korištenja usluga (čl. 8.2.);

- slučaju da Krajnji korisnik jednostrano raskine Ugovor ili ako A1 raskine Ugovor krivnjom Krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora (što uključuje i raskid Ugovora u slučaju prijenosa broja), Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika (čl. 14.).

9.2. Dakle tuženica je sukladno čl. 11.3. Općih uvjeta tužitelja imala pravo zatražiti prijevremeno isljkučenje terminalne opreme na razdoblje do tri mjeseca. Člankom 16. st. 7. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (NN 154/2011, 149/2013, 82/2014, 24/2015, 42/2016, 68/2019, 76/2022) propisano je da tužitelj, kao operater javnih komunikacijskih usluga, privremeno isključenje terminalne opreme na zahtjev krajnjih korisnika u trajanju do tri mjeseca u kalendarskoj godini mora izvršiti bez naknade.

10. Tužena u prigovoru navodi da je 24. srpnja 2023. zatražila preseljenje priključka, koje se odužilo, te da je prema dogovoru sa službenicima u poslovnici tužitelja u [adresa] podmirila račune za razdoblje kada je koristila uslugu, a da joj je rečeno da će se obračun izvršiti nakon preseljenja usluga na novu adresu.

10.1. Tužitelj je u podnesku od 9. srpnja 2024. naveo da tužena nije zatražila privremeno isključenje ili raskid Ugovora radi prestanka pružanja usluga na ranijoj adresi. Tužena je navedeni podnesak primila 16. kolovoza 2024. te je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-46/2024-13 od 12. lipnja 2024. upozorena da je najkasnije u roku od 15 dana od primitka podneska tužitelja u kojem iznosi činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i ona dužna iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze za utvrđenje navedenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Usprkos toga tužena se u dodijeljenom roku nije pisano očitovala na podnesak tužitelja niti je iznijela kakve daljnje navode osim onih iznesenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, te nije predložila izvođenje dokaza ili održavanje usmene rasprave u ovom predmetu.

10.2. Budući da se tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi pozivala na određenu dokumentaciju (radne naloge, e-mailove), koje nije dostavila u sudski spis, sud je ovosudnim rješenjem poslovni broj Povrv-46/2024-16 od 27. rujna 2024. pozvao tuženu da u daljnjem roku od 15 dana dostavi dokaz da je podnijela zahtjev za privremeno isključenje usluga na koji se poziva u prigovoru protiv rješenja o ovrsi. Tužena je navedeno rješenje primila 15. listopada 2024., međutim u dodijeljenom daljnjem roku nije dostavila nikakve dokaze u spis.

11. Sukladno čl. 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

11.1. Budući da tužena tvrdi da je sa tužiteljem dogovorila da ne plati račune za vrijeme kada nije koristila usluge tužitelja na ranijoj adresi (što u smislu Općih uvjeta tužitelja predstavlja zahtjev za privremeno isključenje terminalne opreme), što tužitelj osporava, temeljem prethodno citirane zakonske odredbe tužena je bila dužna predložiti dokaze kojima se mogu utvrditi navedene sporne činjenice. Usprkos tome tužena u dodijeljenom roku nije predložila izvođenje dokaza radi dokazivanja da je podnijela zahtjev za privremeno isključenje terminalne opreme.

11.2. Slijedom navedenog sud je primijenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a utvrdio da tužena nije dokazala svoje navode o tome da je podnijela zahtjev za privremeno isključenje terminalne opreme, u kojem slučaju ne bi bila dužna za vrijeme trajanja privremenog isključenja plaćati naknadu za usluge interneta i televizije tužitelju.

12. Budući da tužena nije dokazala da je podnijela zahtjev za privremeno isključenje terminalne opreme, a obveza tužene da podmiri naknadu za ugovorenu uslugu nije vezana uz činjenicu je li tužena stvarno koristila usluge unutar određenog razdoblja, što proizlazi iz čl. 8.2. Općih uvjeta tužitelja, tužena je bila u obvezi tužitelju podmiriti cijenu za ugovorene telekomunikacijske usluge, kao i podmiriti rate za kupljeni TV uređaj.

12.1. Tužena nije u svom prigovoru tvrdila da je ispostavljene račune platila niti je dostavila bilo kakav dokaz da su ti računi plaćeni.

13. Uvidom u Obavijest o raskidu pretplatničkog odnosa koji nosi datum 8. prosinca 2023. utvrđeno je da je tužitelj tuženicu obavijestio da, u smislu čl. 6.3.3. Općih uvjeta, raskida pretplatnički odnos u slučaju ako tužena do 26. prosinca 2023. ne podmiri dospjelo dugovanje po ispostavljenim računima.

13.1. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od dana 29. travnja 2024. utvrđeno je da tužena nije podmirila svoje dugovanje do 26. prosinca 2023., slijedom čega je sukladno čl. 6.3.3. Općih uvjeta tužitelja, a temeljem izjave tužitelja od 8. prosinca 2023., došlo do raskida Ugovora sklopljenog između tužitelja i tužene dana 20. prosinca 2022.

14. Iako je u dokumentu "sažetak ugovora", koji je tužena potpisala 20. prosinca 2022., navedeno da ukupan iznos mjesečne naknade za usluge "Super Internet" i "Osnovni filmski TV paket" iznosi ukupno 32,38 eura člankom 6.1.1. Općih uvjeta tužitelja ugovoreno je da tužitelj ima pravo na naknadu za pružene usluge prema Cjeniku tužitelja koji bude na snazi u vrijeme korištenja usluga.

14.1. Uvidom u cjenik elektroničkih komunikacijskih usluga tužitelja (str. 83) utvrđeno je da je cijena usluge Super Internet sa PDV-om iznosila 25,79 eura dok je cijena osnovnog filmskog TV paketa iznosila 12,96 eura, odnosno cijena je ukupno iznosila 38,75 eura.

14.2. Uvidom u ispostavljene račune utvrđeno je da je tužitelj za račune ispostavljene za razdoblje od srpnja 2023. do listopada 2023. obračunao naknadu za usluge "Super Internet" i "Osnovni filmski TV paket" sukladno navedenom cjeniku, pri čemu je na osnovicu za obračun PDV-a uključio popust od 2,65 eura, odnosno tuženu je teretio za iznos od 35,44 eura. Tužitelj je za mjesec studeni 2023. obračunao umanjenu naknadu za navedene usluge, najvjerojatnije zbog privremenog isključenja usluga uslijed ne plaćanja koje se spominje u obavijesti tužitelja od 11. prosinca 2023., dok za mjesec prosinac 2023. tužitelj tuženici nije obračunao naknadu za navedene usluge.

14.3. S obzirom da tužena nije dokazala da je zatražila privremeno isključenje terminalne opreme, a tužitelj je naknadu za ugovorene usluge "Super Internet" i "Osnovni filmski TV paket" obračunao sukladno Općim uvjetima i važećem cjeniku koji prileži sudskom spisu, potraživanje tužitelja koje se odnosi na naknadu za usluge "Super Internet" i "Osnovni filmski TV paket" sadržano u ispostavljenim računima je u cijelosti osnovano.

15. Tužitelj je u ispostavljenim računima za razdoblje od srpnja 2023. do prosinca 2023. tuženu teretio i za otplatu TV uređaja u iznosu od 10,62 eura mjesečno, što je sukladno otplatnom planu iz sklopljenog Ugovora o kupnji uređaja uz obročnu otplatu. Pri tome valja napomenuti da sama tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi navela da je nesporno da je dužna otplatiti kupljeni TV uređaj neovisno o korištenju ostalih ugovorenih usluga.

15.1. Stoga je i potraživanje tužitelja s osnova rata za otplatu TV uređaja u iznosu od 10,62 eura mjesečno sadržano utvrđenim računima u cijelosti osnovano.

16. Tužitelj je u računu broj 456507082023 za srpanj 2023. tuženu teretio i za zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje računa broj 445559072023 u iznosu od 0,09 eura te na zakašnjelo plaćanje računa broj 432562062023 u iznosu od 0,18 eura.

16.1. Uvidom u karticu kupca za tuženu (str. 67) utvrđeno je da je račun 445559072023 dospio 14. srpnja 2023., a da je podmiren 24. srpnja 2023. dok je račun 432562062023 dospio 15. lipnja 2023., a da je podmiren 11. srpnja 2023., dakle navedeni računi su podmireni sa zakašnjenjem, slijedom čega tužitelj temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obvenim odnosima (NN 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje u tekstu ZOO) ima pravo na zakašnjela plaćanja obračunati zatezne kamate.

16.2. S obzirom da tužena nije osporila obračun zatezne kamate tužitelja temeljem isprava u spisu utvrđeno je da je i potraživanje tužitelja s osnova zatezne kamate sadržano u računu broj 456507082023 za srpanj 2023. u ukupnom iznosu od 0,27 eura osnovano u cijelosti.

17. Tužitelj je tuženu računom broj 486464022024 teretio za naknadu za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 239,31 eura te preostale rate otplate TV uređaja u iznosu od 116,82 eura.

17.1. Uvidom u obračun naknade za prijevremeni raskid ugovora (str. 82) utvrđeno je da je tužena temeljem sklopljenog Ugovora sa tužiteljem i ugovaranja obveznog trajanja Ugovora od 24 mjeseca ostvarila popust na kupljeni TV uređaj u iznosu od 234,93 eura te popust na usluge u iznosu od 34,98 eura, odnosno ukupno 269,90 eura.

17.2. Sukladno čl. 14. Općih uvjeta tužitelja u slučaju raskida Ugovora krivnjom korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora Krajnji korisnik obvezan je platiti ukupan iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za Krajnjeg korisnika.

17.3. Tužena je sklopila Ugovor 20. prosinca 2022. s obveznim trajanjem od 24 mjeseca, a navedeni je Ugovor raskinut 26. prosinca 2023., dakle 12 mjeseci prije isteka obveznog trajanja. Budući da mjesečna naknada za usluge ugovorene Ugovorom sklopljenim između tužitelja i tužene, prema cjeniku koji prileži spisu, iznosi 35,44 eura ukupni iznos preostalih mjesečnih naknada za razdoblje od raskida Ugovora do isteka obveznog trajanja Ugovora iznosi 425,28 eura.

17.4. Dakle tužitelj je temeljem čl. 14. Općih uvjeta tuženoj imao pravo obračunati naknadu za prijevremeni raskid do iznosa od 269,88 eura koliko iznosi ostvareni popust na proizvode i usluge, budući da je to povoljnije za tuženu.

17.5. Budući da je tužitelj tuženoj obračunao naknadu u iznosu od 239,31 eura, što je manje od iznosa koji je imao pravo obračunati temeljem čl. 14. Općih uvjeta, potraživanje tužitelja s osnova naknade za prijevremeni raskid Ugovora sadržano u računu broj 486464022024 u cijelosti je osnovano.

18. Tuženoj je do dana raskida Ugovora temeljem ispostavljenih računa fakturirano 13 rata za otplatu TV uređaja slijedom čega je sa danom raskida Ugovora tužitelj tuženoj fakturirao preostalih 11 rata u iznosu od 116,82 eura.

18.1. Slijedom navedenog je i potraživanje tužitelja s osnova preostalih rata za otplatu TV uređaja sadržano u računu broj 486464022024 u cijelosti osnovano.

19. Slijedom navedenog platni nalog je održan na snazi u cijelosti u odnosu na potraživanje po računima broj 526161092023, 508736102023, 489967122023 i 483371012024, dok je za potraživanje po računu broj 456507082023 platni nalog održan na snazi za iznos od 46,33 eura, po računu broj 498607112023 održan je na snazi za iznos od 46,06 eura, a po računu broj 486464022024 održan je na snazi za iznos od 356,13 eura.

19.1. Platni nalog je održan na snazi i za potraživanje zatražene zatezne kamate na pretnodno navedene iznose od datuma dospijeća pojedinog računa do isplate po stopi koja je utvrđena temeljem čl. 29. st. 2. ZOO, kao stopa koja se primjenjuje na ostale odnose.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

21. Tužitelj je u računima broj 456507082023 i 498607112023 obračunao i jednokratnu naknadu za preseljenje terminalne opreme u iznosu od 10,77 eura uvećano za PDV, odnosno 13,46 eura.

21.1. Između tužitelja i tužene je nesporno da preseljenje priključka na novu adresu tužene nije realizirano s obzirom da to proizlazi kako iz prigovora tužene, tako i iz navoda tužitelja iz podneska od 9. srpnja 2024. u kojem tužitelj navodi da je nastavio pružati usluge na dotadašnjoj adresi.

21.2. S obzirom da preseljenje terminalne opreme nije izvršeno tužitelj nema pravo tuženoj obračunati naknadu za preseljenje terminalne opreme koju je uključio u prethodno navedene račune, u ukupnom iznosu od 26,92 eura, te je stoga u navedenom dijelu valjalo platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinuti i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti kao neosnovan.

22. Člankom 14. Općih uvjeta tužitelja propisano je da u slučaju raskida Ugovora krivnjom krajnjeg korisnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja Ugovora tužitelj ima pravo krajnjem korisniku obračunati iznos svih preostalih mjesečnih naknada za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ovisno o tome što je za tuženika povoljnije.

22.1. Identična odredba sadržana je u čl. 145. st. 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/2022).

22.2. Tužitelj je tuženoj obračunao naknadu za prijevremeni raskid Ugovora u iznosu od 239,31 euro, međutim pored toga je računom broj 486464022024 tuženoj fakturirao i naknadu za isključenje Internet usluge u iznosu od 33,18 eura. Naknada za isključenje Internet usluge je vezana uz prijevremeni raskid Ugovora.

22.3. S obzirom da je Općim uvjetima tužitelja, kao i prethodno citiranom zakonskom odredbom jasno propisano da tužitelj u slučaju prijevremenog raskida Ugovora ima pravo krajnjem korisniku obračunati isključivo preostale mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja Ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, to tužitelj nema pravo tuženoj obračunati i naknadu za isključenje Internet usluge koja je vezana uz prijevremeni raskid Ugovora.

22.4. Osim toga valja istaknuti da bi u slučaju obračuna naknade za isključenje Internet usluge ukupna naknada vezana uz prijevremeni raskid Ugovora koja je fakturirana tuženoj računom broj 486464022024 iznosila 272,49 eura, dakle više od popusta na proizvode i usluge koje je tužena ostvarila, a koji iznosi 269,90 eura te je obračun takve naknade protivan izričitoj odredbi čl. 145. st. 13. Zakona o elektroničkim komunikacijama (NN 76/2022).

22.5. Stoga je platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i u dijelu koji se odnosi na naknadu za isključenje Internet usluge u iznosu od 33,18 eura.

26. Slijeodm navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

27. Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

27.1. Slijedom navedenog je platni nalog ukinut i u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi ovršni trošak u iznosu 150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 16. svibnja 2024. godine do isplate.

27.2. Slijeodm navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP- a.

28.1. Platni nalog iz rješenja o ovrsi održan je na snazi u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 567,79 eura, što predstavlja 90,43% tužbenog zahtjeva, dok je platni nalog iz rješenja o ovrsi ukinut u dijelu u kojem je tuženoj naloženo da tužitelju isplati iznos od 59,90 eura, što predstavlja 9,57 % tužbenog zahtjeva.

28.2. Kada se od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika dobije se razlika od 80,86 % u kojem omjeru, temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, valja dosuditi nastali trošak postupka tužitelju.

28.3. Prilikom odlučivanja o parničnim troškovima tužitelja uzeti su u obzir troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 138/2023.), a prema vrijednosti spora od 627,89 eura.

28.4. Tužitelju je priznat je trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 11.1) te trošak sastava podneska od 9. srpnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1), što ukupno iznosi 200,00 eura, odnosno uvećano za PDV sveukupno iznosi 250,00 eura. Na navedeni iznos valja dodati iznos naknade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 25,00 eura te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 13,27 eura, pa je slijedom navedenog tužitelju ukupno priznat trošak od 288,27 eura.

28.5. Temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelju valja dosuditi 80,86 % navedenog troška, što iznosi 233,09 eura.

28.6. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022.) koji propisuje da kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do naplate.

28.7. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke presude.

Koprivnica, 11. kolovoza 2025.

Sudac

Jerko Bogdanić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a ( čl. 467. st.1. ZPP-a) U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije (čl. 467.a ZPP-a)

Dostaviti:

1. Odvjetnik Martin Garašić, Zagreb

2. GI, [adresa]