REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj:P-138/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Požegi, po sucu Snježani Polgar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću, odvjetniku iz Požege, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, radi utvrđenja i isplate, v.p.s. 3.852,66 EUR, nakon zaključene glavne javne rasprave, dana 29. srpnja 2025. godine u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u nenazočnosti opunomoćenika tuženika, na temelju čl. 335. stavak 4. ZPP-a, dana 11. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se točka I tužbenog zahtjeva koja glasi:

"I Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 390/2006 koji je tužitelj ČT, [adresa], zaključio sa tuženikom Zagrebačka banka d.d., d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, dana 23.06.2006. godine, koje glase:

Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke.

Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom.

Članak 7.

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 241,64 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja."

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, OIB:92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10. da tužitelju ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 3.852,66 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća do 31. srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 0,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2006 godine do ispl.

-za iznos od 0,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2006 godine do ispl.

-za iznos od 3,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2008 godine do ispl.

-za iznos od 7,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2009 godine do ispl.

-za iznos od 9,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2009 godine do ispl.

-za iznos od 13,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2009 godine do ispl

-za iznos od 7,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2009 godine do ispl.

-za iznos od 7,19 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2009 godine do ispl.

-za iznos od 6,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2009 godine do ispl.

-za iznos od 6,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2009 godine do ispl.

-za iznos od 5,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2009 godine do ispl.

-za iznos od 6,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2009 godine do ispl

-za iznos od 4,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2009 godine do ispl

-za iznos od 5,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2009 godine do ispl

-za iznos od 5,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2009 godine do ispl.

-za iznos od 9,00 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2010 godine do ispl.

-za iznos od 11,22 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2010 godine do ispl.

-za iznos od 10,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2010 godine do ispl.

-za iznos od 13,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2010 godine do ispl.

-za iznos od 15,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2010 godine do ispl.

-za iznos od 20,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2010 godine do ispl.

-za iznos od 23,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2010 godine do ispl.

-za iznos od 19,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2010 godine do ispl.

-za iznos od 32,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2010 godine do ispl.

-za iznos od 26,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2010 godine do ispl.

-za iznos od 27,32 EUR sa z.z kamatom počevši od 10.11.2010 godine do ispl.

-za iznos od 32,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2010 godine do ispl.

-za iznos od 40,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2011 godine do ispl.

-za iznos od 31,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2011 godine do ispl.

-za iznos od 34,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2011 godine do ispl.

-za iznos od 31,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2011 godine do ispl.

-za iznos od 38,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2011 godine do ispl.

-za iznos od 45,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2011 godine do ispl.

-za iznos od 47,25 EUR/ sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2011 godine do ispl.

-za iznos od 77,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2011 godine do ispl.

-za iznos od 49,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2011 godine do ispl.

-za iznos od 45,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2011 godine do ispl.

-za iznos od 45,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2011 godine do ispl.

-za iznos od 45,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2011 godine do ispl.

-za iznos od 49,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2012 godine do ispl.

-za iznos od 51,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2012 godine do ispl.

-za iznos od 52,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2012 godine do ispl.

-za iznos od 50,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2012 godine do ispl.

-za iznos od 51,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2012 godine do ispl.

-za iznos od 53,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2012 godine do ispl.

-za iznos od 51,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2012 godine do ispl.

-za iznos od 51,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2012 godine, do ispl.

-za iznos od 48,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2012.godine do ispl.

-za iznos od 49,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2012 godine do ispl.

-za iznos od 51,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2012 godine do ispl.

-za iznos od 50,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2012 godine do ispl.

-za iznos od 52,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2013 godine do ispl.

-za iznos od 48,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2013 godine do ispl.

-za iznos od 48,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2013 godine do ispl.

-za iznos od 51.23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2013 godine do ispl.

-za iznos od 48,65 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2013 godine do ispl.

-za iznos od 47,39 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2013 godine do ispl.

-za iznos od 44,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2013 godine do ispl.

-za iznos od 46,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2013 godine do ispl.

-za iznos od 47,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2013 godine do ispl.

-za iznos od 49,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2013 godine do ispl.

-za iznos od 49,94 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2013 godine do ispl.

-za iznos od 51,07 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2013 godine do ispl.

-za iznos od 48,92 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2014 godine do ispl.

-za iznos od 51,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2014 godine do ispl.

-za iznos od 52,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2014 godine do ispl.

-za iznos od 51,95 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2014 godine do ispl.

-za iznos od 50,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.05.2014 godine do ispl.

-za iznos od 50,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.06.2014 godine do ispl.

-za iznos od 51,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2014 godine do ispl.

-za iznos od 53,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2014 godine do ispl.

-za iznos od 53,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2014 godine do ispl.

-za iznos od 53,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2014 godine do ispl.

-za iznos od 55,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2014 godine do ispl.

-za iznos od 55,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2014 godine do ispl.

-za iznos od 56,02 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.04.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.05.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2015 godine do ispl

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.07.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.08.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.09.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.11.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.12.2015 godine do ispl.

-za iznos od 56,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.01.2016 godine do ispl.

-za iznos od 74,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.02.2016 godine do ispl.

-za iznos od 72,47 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.03.2016 godine do ispl.

-za iznos od 72,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.04.2016 godine do ispl.

-za iznos od 68,92 EUR sa z.z,kamatom počevši od 10.05.2016 godine do ispl.

-za iznos od 74,09 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2016 godine do ispl.

-za iznos od 71,18 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2016 godine do ispl., u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, da tužitelju ČT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.878,42 EUR, s zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 % poena, a koja teče od na taj iznos od 11. kolovoza 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČT podnio je tužbu protiv tužitelja Zagrebačke banke radi utvrđenja ništetnosti i isplate. Ističe da je sa tuženikom, dana 23.06.2006. godine, zaključio Ugovor o namjenskom kreditu, broj 390/2006, te su stranke zatim, tako sačinjenu privatnu ispravu, podnijele na potvrdu kod Javnog bilježnika Nike Bagarića iz [adresa], ovjerenu pod brojem ovjere OV-349/2006. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Kredit je tužitelj otplatio u cijelosti.

1.2. U gore navedenom ugovoru, u članku 1. ugovoreno je, da Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje Korisniku kredita, kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Korisnik kredita se obavezuje iznos iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen ovim Ugovorom.

1.3. U članku 2, Ugovora, određeno je da :" Korisnik kredita je dužan Kreditoru platiti u anuitetima iznos od 23.000,00 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,9 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Na sve dospjele neplaćene tražbine po kreditu, osim na dospjelu neplaćenu kamatu, primjenjuje se kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i to za cijelo vrijeme razdoblje do dana plaćanja. Ako je redovna kamatna stopa veća od kamatne stope po dospijeću, primjenjuje se redovna kamatna stopa. Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora."

1.4. Tužitelj ističe, da je sklopio predmetni ugovor, te pri tome pristao i na opće akte tuženika, a bez toga, da se sa istima zaista upoznao i razumio. Nadalje navodi da tuženik, niti na jedan način, nije tužitelja upoznao sa svojim općim aktima kao posljedicama, tj. obavezama koje iz istih za tužitelja proizlaze. Tuženik je na navedeni način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, zaključivši sa istim predmetni ugovor o kreditu, koristeći u istom ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način, da je u istom ugovorena valuta uz koju je vezana glavnicu švicarski franak, a da prije zaključenja, te u vrijeme zaključenja tog ugovora, tuženik nije kao trgovac, tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik, kao i druge banke u RH, postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o Zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/13) i to člancima 81., 82., i 90, a od 7 kolovoza 2007 do 31.prosinca 2008 godine, te je također postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/08., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09) i to člancima 96. i 97, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.5. Navedeno da je potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od dana 03.09.2019. godine, posl. broj Rev-2221/2018-11, gdje je nesporno zaključeno, da su banke, a tako i sam tuženik, u navedenom razdoblju povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe – ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo.

1.6. Obzirom na gore navedeno, da je nesporno, da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika ništetne, a sve temeljem gore navedenih presuda.

1.7. U tom smislu, nesporno je da su tužitelj i tuženik predmetni Ugovor sklopili u spornom razdoblju od 01.04.2004 godine do 31.12.2008 godine, obzirom je isti sklopljen 4.12.2007.godine.

1.8. Nadalje ističe, da se sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.broj Rev-2245/17-2, na individualne restitucijske zahtjeve primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, te se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

1.9. Takvim postupanjem, a na način kako je to određeno u glavi 1 i 2.Ugovora o kreditu, tuženik je doveo do nesrazmjera u pravima i obvezama, do nejednakosti u pravima i obvezama, tj. nije savjesno i pošteno, da sklopljeni pravni posao, jednu ugovornu stranu dovede do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda, što je suprotno moralu društva, te zasigurno to nije bila prava volja tužitelja u trenutku zaključenja tog ugovora. Takvo postupanje tužene, je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, načelu savjesnosti i poštenja, te uz neodredivost promjenjive kamatne stope, što je u ukupnosti dovelo do nejednakosti u pravima i obvezama ugovornih strana, velikog povećanja rata kredita tužitelja, što je itekako dovoljan razlog za utvrđenje tih odredbi ugovora o kreditu ništetnim.

1.10. Nadalje navodi da se u glavi 2, t.2.1. Ugovora kreditu tužitelj neosnovano i nezakonito obvezuje platiti kamatu tuženiku, po kamatnoj stopi koja je promjenjiva, u skladu Odlukom o kamatnim stopama tužene. Takvim određivanjem kamatne stope, a zatim i njenom neopravdanom naplatom, tuženik je nezakonito i neosnovano stavio tužitelja u neravnopravan položaj, protivno dolje navedenim zakonima. Naime, ovakvim načinom određivanja kamata, tuženik uopće nije ugovorio parametre i fiksni dio kamate, te razdoblja promjene kamatnih stopa u skladu s odredbama članka 11.a, stavka 5. Zakona o potrošačkom kreditu (Narodne novine 75/09,112/12, 143/13 i 147/13), pa je takvim postupanjem tuženik počinio prekršaj opisan člankom 26.stavkom 1., podstavkom 28. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

1.11. Iz gore navedenog postupanja tuženika jasno proizlazi da je tuženik jednostrano odredio gore navedene veličine i razdoblja, odnosno nije postupio po odredbama ZPK, nego je naprotiv postupio prema vlastitom nahođenju, jednostrano je mijenjao kamatu, a umjesto da ugovori promjenjivi parametar i fiksni dio kamate s tužiteljem, te veličine je odredio jednostrano, bez usklađivanja i bez ugovaranja s tužiteljem. Tužitelj ukazuje da je Zakonom o obveznim odnosima u članku 3. određeno, da sudionici ugovornog odnosa moraju biti ravnopravni, a člankom 4. da se sudionici kod ugovaranja moraju pridržavati načela savjesnosti i poštenja, stoga jednostrana promjena ugovorenih obaveza svakako ne spada u obvezno pravni odnos, niti je takav način određivanja obveza utemeljen na načelu savjesnosti i poštenja.

1.12. Zbog navedenog, da su gore navedene odredbe Ugovora o kreditu, ništetne, te da ne proizvode nikakve pravne učinke.

Takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tuženika, tužitelj je oštećen za najmanje 36.439,92 kuna, odnosno tuženik je svojim nezakonitim radnjama prouzročio štetu tužitelju upravo u tom iznosu.

1.13. Kako je tužitelj na osnovu gore iznesenog, dokazao osnov svoje tužbe, te kako tuženik mora vratiti nazad tužitelju ono što je neosnovano i protuzakonito uzeo, stoga predlaže sudu da donese presudu kojom će se utvrdi ništetnim odredbe čl. 1 i 2 predmetnog Ugovora o kreditu, te da naloži tuženiku isplatu iznosa od 36.439,92 kune.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list br. 37-49) ističe da tužitelj nije dokazao svojstvo potrošača, odnosno da bi se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Kako zakon ne previđa da bi se takva svrha trebala presumirati, da je na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača koji propisuje da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

2.1. Nadalje, tuženik smatra da je potraživanje tužitelja zastarilo, jer se na zahtjev tužitelja ima primijeniti trogodišnji zastarni rok. Ističe, naime, da se u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi o postupcima o naknadi štete, te se primjenjuje čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi s čl. 230 ZOO-a. Ako bi se primijenio i duži zastarni rok od 5 godina da su sva potraživanja tužitelja dospjela prije 20. prosinca 2016., zastarjela.

2.2. Ako bi sud i prihvatio stajalište da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4.4.2012. godine došlo do prekida zastara da je zastara za podnošenje tužbe za utvrđenjem ništetnim načina promjene kamatne stope i potraživanja po osnovi ništetne kamatne stope nastupila 14.6.2019., dok je tužitelj tužbu podnio 20. prosinca 2021. godine, tako da nema pravo potraživati navodno pretplaćene iznose s osnove promjene kamatne stope.

2.3. Tuženik ističe da su Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 2221/2018 te Odluka Visokog Trgovačkog suda RH br. PŽ-6632/2017 od 14. lipnja 2018. nepravilne i nezakonite, a što da osobito potvrđuje Odluka suda EU u predmetu C-81/2019. Iz navedene Odluke proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti /nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima.

2.4. Kako je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava da je isključena kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu, kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskog prava.

2.5. Smatra da time otpada kako deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti valutne klauzule tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule.

2.6.Tuženik također ističe da tužitelj, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, tako i za CHF. Ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj i tuženik dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa, pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Svojim potpisom na ugovoru da je potvrdio da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja.

2.7. Rizik promjenjivosti tečaja odnosi se i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF, a razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti.

2.8. Što se tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Navodi da je prije donošenja ZID ZKP (NN 112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije no što se ona počne primjenjivati na ugovoreni odnos s potrošačem, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Nadalje, smatra da nije pravno dopušteno kamatnu stopu , koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa.

2.9. U pravnoj teoriji da je uvriježen stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebne kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa.

2.10. Tuženik osporava i tijek zakonskih zateznih kamata pozivajući se na odredbu čl. 214 Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ugovorne stranke iz ništavog ugovora, kakav stav je zauzeo građanski odjel Vrhovnog suda RH na sjednici od 5. ožujka 2004., treba smatrati savjesnim. Stoga da bi, ukoliko sud ocjeni osnovanim tužbeni zahtjev, tužiteljica imala pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od podnošenja tužbe.

2.11. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik svojim postupanjem prouzročio bilo kakvu štetu tužitelju.

Ističe da tužitelja nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje.

3. Očitujući se na navode odgovora na tužbu tužitelj u podnesku od 2. veljače 2022. (list br. 113) ističe kako su sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača presude na koje se pozvao obvezujuće za ovaj sud u predmetnom postupku, kao i da prigovor zastare nije osnovan, jer je VSRH u svojoj odluci od 20. ožujka 2018. godine te zauzetom pravnom shvaćanju br. Su-4-47/2020 od dana 30. siječnja 2020. istakao da tužitelji kao potrošači u ostvarivanju restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora imaju znatne poteškoće prilikom ostvarivanja svojih zahtjeva jer je rok od 5 godina u kojem zastarijevaju relativno kratak rok tako da posljedice ništetnosti djeluju od dana pravomoćnosti sudske odluke u kojoj je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

3.1. Podneskom od 17.11.2023. (list br. 119-122) tužitelj je povukao tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati, te za isplatu iznosa od 6.864,57 kuna/911,08 EUR, ostajući i nadalje kod zahtjeva za utvrđenjem ništetnih dijelova ugovora koji se odnose na valutu te isplatu iznosa od 3.925,32 EUR/29.575,35 kuna.

4. Tuženik se podneskom od 12.12.2023. (list br. 127-135) usprotivio navedenom povlačenju pozivajući se na pravno shvaćanje Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. Nadalje se u istom podnesku poziva na Odluke suda EU iz kojih proizlazi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga jer je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima. Tuženik smatra da, uzimajući u obzir stav Vrhovnog suda RH vezano za zastaru, da zatezna kamata počinje teći tek od idućeg dana od dana dospijeća, tj. od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost.

5. Neprijeporno je da su stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana 23.6.2006. pod brojem 390/2006. prema kojem ugovoru je kreditor korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao iznos kredita vratiti, uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

6. Prijeporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja i svojstvo potrošača, te tijek zakonskih zateznih kamata.

7. Sud je donio odluku pod brojem P-352/2021-26 dana 22. listopada 2024. kojom je u točki I izreke presude utvrdio ništetnim odredbe čl. 1.2 i 7 predmetnog ugovora, dok je u točki II izreke naložio tuženiku isplatu iznosa od 4.967,56 EUR, a u točki III izreke presude odbio tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 911,08 EUR.

7.1. Povodom žalbe tuženika, Županijski sud u Splitu Rješenjem br. Gž-3404/2024-2 od 13. ožujka 2025. ukinuo je presudu u pobijanom dijelu pod točkom II i IV izreke. Kako tuženik nije pobijao točku I i III izreke prvostupanjske presude, to je presuda broj P-352/2021-26 u odnosu na točku I i III izreke presude postala pravomoćna dana 22. listopada 2024.

8. Nakon ukidbene odluke, tužitelj je u ponovljenom postupku podneskom od 18. srpnja 2025. godine specificirao tužbeni zahtjev zahtijevajući da se utvrde ništetnim odredbe članka 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu br. 390/2006 sklopljenog između stranaka 23.6.2006., te je sukladno Nalazu i mišljenju knjigovodstvenog vještaka predložio da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 3.852,66 EUR sa z.z. kamatom na iznose pobliže navedene u izreci presude.

8.1. Imajući u vidu pravomoćnost točke I i III izreke presude P-352/2021 od 22. listopada 2024. sud je odbacio tužbeni zahtjev tužitelja od 18.7.2025. u odnosu na točku I tužbenog zahtjeva kojom traži utvrđenje ništetnim odredbe čl. 1 i 7. predmetnog Ugovora. Naime, radi se o presuđenoj stvari, te je odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Sud je u daljnjem tijeku dokaznog postupku izvršio uvid u Otplatnu tablicu (list br. 9- 28), Ugovor o namjenskom kreditu od 23.6.2006 (list br. 29-34), Obavijest o novostima u utvrđivanju visine kamatne stope (list br. 63). Saslušana je svjedokinja LT te tužitelj. Izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjaka od 5.7.2024. (list br. 258-282) te u sve priloge u spisu.

10. Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, („Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 35/91, 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23, dalje: ZPP-a), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Po ocjeni suda, predmetni ugovor predstavlja potrošački ugovor. Naime tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora imao status potrošača jer je isti zaključio kao fizička osoba u svrhu adaptacije kuće. Iz samog ugovora proizlazi da je isti sklopljen izvan profesionalne djelatnosti tužitelja s ciljem zadovoljenja vlastite (privatne) potrebe koja se ogleda u korištenju sredstava kredita za adaptaciju kuće.

12. Iz iskaza tužitelja (list br.250) proizlazi da je digao kredit u Zagrebačkoj banci za adaptaciju kuće, a kojim kreditom je promijenio cijelu stolariju u obiteljskoj kući koja se koristi isključivo za stanovanje.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi dakle da je isti imao svojstvo potrošača u trenutku zaključenja ugovora. Osim toga iz čl. 23. točka E Ugovora, proizlazi da kreditor ima pravo kontrolirati namjensko korištenje kredita, tako da je i tuženik mogao kontrolirati da li je kredit utrošen u svrhu zbog koje je odobren.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2018., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine. Presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13-4 od 13. 6. 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva.

14.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

14.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

14.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

15. Uvidom u navedeni Ugovor o namjenskom kreditu od 23.6.2006. (list br. 29-34) utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit za adaptaciju kuće u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita, a korisnik kredita se obvezao navedeni kredit vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama na način utvrđen ugovorom, odnosno obvezao se otplatiti kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od241,64 CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja. Iz čl. 2. Ugovora proizlazi da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4.9% godišnje.

16. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a.

16.1. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a ( „Narodne novine“ 35/05, 41/08,125/11,78/15) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

16.2. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka, koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbe, te je tužitelj sukladno istom podneskom od 18.7.2025. specificirao tužbeni zahtjev potražujući s osnova više plaćenog zbog povećanja tečaja iznos od 3.852,66 EUR, dok tuženik nije imao primjedbe na matematički izračun s tim da je zahtijevao da se uzmu u obzir i negativne razlike.

16.3. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka Borisa Belunjaka od 5. srpnja 2024. (list br. 269), proizlazi da preplaćeni iznos po razlici u tečaju CHF iznosi 3.852,66 EUR, a da je tužitelj manje platio iznos od 105,19 EUR. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 3.852,66 EUR, na ime razlike više plaćenog po osnovi primjene tečaja CHF, dok nije prihvatio zahtjev tuženika za prijebojem više/ manje plaćenog jer tuženik nije određeno naveo za koje iznose treba izvršiti prijeboj niti je naveo kada isti dospijevaju.

17. Prigovor zastare nije osnovan za potraživanje s osnova valutne klauzule, jer prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2018.), zbog čega zastara nije nastupila. Rok zastare dakle počinje teći od 14. lipnja 2018. godine, a kako je predmetna tužba podnesena 21.12.2021., to prigovor zastare nije osnovan.

17.1. Također je neosnovan prigovor tuženika vezano za tijek zakonske zatezne kamate jer nije odlučno da li je isti nepošten stjecatelj od 2006. godine, a obzirom da je prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takovog ugovora, tako da od primitka svakog anuiteta teku zakonske zatezne kamate.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. stavak 2. ZPP-a. Vrijednost tužbenog zahtjeva je prvotno iznosila 4.967,56 EUR (podnesak od 11.7.2024. list br. 290-293), a sud je odbio tužitelja u točki III presude br. P-352/2021-26 od 22. listopada 2024. s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 911,08 EUR.

18.1. Tužitelj je dakle u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev uspio sa 88,5 % tužbenog zahtjeva (100 % u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu sa 77 % tužbenog zahtjeva, što podjeljeno sa dva iznosi 88,5 %.)

18.2. Tuženik je uspio sa 11,5 % (0 % u odnosu na osnov, a 23 % u odnosu na visinu, što podijeljeno sa 2 iznosi 11,5 %.)

18.3. Sud je zatim od postotka tužitelja oduzeo postotak tuženika, te odmjerio trošak tužitelja prema preostalom postotku, a koji iznosi 77%.

18.4. Sud je priznao tužitelju nagradu za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 2.2.2022. (list br. 113) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na pripremnom ročištu od 19. listopada 2022. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za sastav podneska od 11.7.2024. (list br. 290) u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 8.5.2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu od 7. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, nagradu za zastupanje na ročištu glavne rasprave od 29. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR i nagradu za pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 100,00 EUR. Ukupno troškovi s PDV-om iznose 1.875,00 EUR.

Pristojba na tužbu iznosi 47,41 EUR, tako da troškovi zastupanja i pristojbe iznose 1.922,41 EUR, a obzirom na uspjeh u parnici od 77 % priznat je trošak u iznosu od 1.480,25 EUR.

18.5. Trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR priznat je u cijelosti, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka iznose 1.878,42 EUR. Napominje se da je obveznik plaćanja pristojbe na presudu tuženik, ukoliko tužitelj uspije s tužbenim zahtjevom.

18.6. Preostale troškove kao nesvrsishodne u smislu čl. 155 ZPP-a, sud nije priznao.

19. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 11. kolovoza 2025.

S u d a c

Snježana Polgar

Pouka o pravu na žalbu :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Velimir Galić, odvjetnik iz Požege

2. OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o, Lapašićeva br. 6, Zagreb