Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-2164/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Budimir Galić, odvjetnik u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, punomoćnika tužitelja Budimira Galića, odvjetnika u Biogradu na Moru i zz tuženice VLM, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel, na ročištu za objavu presude 11. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ispravlja se pogrešan upis određen Rješenjem Općinskog suda u Zadru sadržanim u Zapisniku posl.br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017., na način da se vlasnikom za 6147/6877 dijela nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] Donje Raštane, površine 6877 m[2] (dvorište 1423 m , izgrađeno zemljište 17 m , kuća kbr. 39 161 m , maslinik 5241 m , pomoćna zgrada 35 m ) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upiše tužitelj VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz istovremeno brisanje ranijeg upisa s imena tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.479,64 EUR ( tisućučetristosedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. listopada 2024. navodi da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, Zemljišno-knjižni odjel, donio rješenje posl. br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017., kojim je na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] površine 6877 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pravo vlasništva upisano u korist tužitelja za 730/6877 dijela i tužene Republike Hrvatske za 6147/6877 dijela. Prema podacima o identifikaciji nekretnina iz citiranog zapisnika novoformirana katastarska čestica broj [katastarska čestica] površine 6.877 m[2] odnosi se na katastarske čestice broj [katastarska čestica] stare izmjere. U zakonskom roku tužitelj da je uložio prigovor na upis vlasništva kojeg je Općinski sud u Zadru, nakon održane rasprave, odbio rješenjem posl. br. Z-29751/2024 (Z-21559/2019) od 10. rujna 2024. Vlasništvo za cijelo opisane nekretnine tužitelj da je stekao darovanjem od svog oca ML pok. V, o čemu su potpisali ugovor o darovanju nekretnine, na kojem je darovateljev potpis ovjerio Dušan Kvartuč, javni bilježnik u Biogradu na Moru, OV-10110/07 od 24. kolovoza 2007. Predmet darovanja da su bile dvije nekretnine, od kojih kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere odgovara spornoj kat. čest. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina]. Ugovor o darovanju u cijelosti da je realiziran na način da je daroprimatelj, a sada tužitelj stupio u posjed darovane nekretnine i aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Tužiteljev otac, sada pok. ML pok. V da je stekao samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) općenarodne imovine, što mu je priznala Komisija za uzurpacije Skupštine općine Biograd na Moru 1958. u dimenzijama 100 m x 100 m, što iznosi površinu od 10.000 m[2] . Komisija da mu nije izdala pisano rješenje, iako je to on tražio. Na terenu je tužiteljev otac sagradio kuću i gumno za vršidbu žita. Koncem 80-tih godina prošlog stoljeća da je bio prijavljen za kazneno djelo protiv gospodarstva protupravnim zauzećem zemljišta, ali je pravomoćno oslobođen svake kaznene odgovornosti, jer je dokazao da mu je zemljište dodijeljeno od navedene općinske komisije za uzurpacije. Iz obrazloženja presude Općinskog suda u Zadru, kao kaznenog suda, K-293/67-6 od 12. ožujka 1968. da se navodi da se relevantne činjenice kojima se potkrepljuju navodi da je tužiteljev otac stekao vlasništvo nekretnine temeljem odluke ovlaštenog tijela tadašnje Općine Biograd na Moru. Na dodijeljenoj građevinskoj čestici tužiteljev otac ML pok. V sagradio je kuću vidljiva iz na snimci iz zraka obavljenog 1959., kako je to navedeno u Uvjerenju DGU, Područni ured za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina, Klasa: 935-08/16- 02/102, Urbroj: 541- 22-04/7-16-2 od 29. srpnja 2016. Stoga da se smatra da građevina ima građevnu i uporabnu dozvolu jer je izgrađena prije 15. veljače 1968. Katastarska čest. [katastarska čestica], koja se odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] i na dio kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere nalazila se u građevinskom području na dan 16. listopada 1990. i na dan 24. srpnja 1991., u kojem se i dan danas nalazi. O namjeni nekretnine Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru o tome je izdao potvrdu Klasa: 350-07/17-01/882, Urbroj:

2198/1-11-2/3-17-2 od 17. kolovoza 2017. Po tada važećim propisima (Zakon o građevinskom zemljištu) građevinskim zemljištem raspolagale su općine, a ne država tj. tužena Republika Hrvatska. Položaj kat. čest. [katastarska čestica] vidljiv je na Preslici katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] koju je izdala DGU, Područni ured za katastar Zadar, ispostava Biograd na Moru, Klasa. 935-06/06-01/1, Urbroj. 541-19-03-02-4-06-1197 od 16. kolovoza 2006. U katastru kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] zv. Vlaka po kulturi pašnjak površine 540 m[2] , kuća i dvorište površine 680 m te nekretnine kat. oznake Z20/1 zv. Selo po kulturi kuća i dvorište površine 333 m[2] evidentiran je tužiteljev otac ML pok. V. Temeljem ranije citiranog Ugovora o darovanju DGU, Područni ured za katastar Zadar, Ispostava Biograd na moru donio je Rješenje o promjeni podataka u katastarskom operatu, Klasa:UP/I-932-07/07-3: Urbroj: 541-19-03-02/07-3 od 26. rujna 2007. kojim je na označenim nekretninama kao posjednik evidentiran tužitelj VL iz [adresa]. Tužitelja, a prije njega njegovog oca ML pok. V nitko da nije smetao u posjedu označene nekretnine još od dodjele građevinskog zemljišta od strane Komisije za uzurpacije Skupštine općine Biograd na Moru od 1958. prošlog stoljeća pa do danas. Tužiteljev posjed da je miran, savjestan i zakonit. Nekretnina da je ograđena sa svih strana kamenim i betonskim zidom. Tužena nikada da nije bila u posjedu navedene nekretnine, niti je po zakonu u to vrijeme uzurpacije sa nekretninom kao građevinskim zemljištem raspolagala. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 18. listopada 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da predmetna nekretnina odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 383817 m[2] koja je bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske, kao i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, površine 1220 m[2] , upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i uknjižena kao Općenaroda imovina, organ upravljanja MNO Raštane. Nadalje, iz dostavljenog zapisnika Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru, posl. br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017. proizlazi da utužena nekretnina odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere u površini od 730 m[2] , dok preostalu kvadraturu novoformirane nekretnine čini dio kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a u odnosu na koju nekretninu tužitelj ne raspolaže ispravama na okolnost stjecanja prava vlasništva. Također se ističe kako tužitelj niti uz tužbu nije dostavio isprave kojima bi dokazao stjecanje prava vlasništva u odnosu na dio predmetne nekretnine koji odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere. Prema tome, sud je pravilno postupio kada je Republiku Hrvatsku upisao kao suvlasnicom predmetne nekretnine u postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega naprijed navedenog zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: ugovor o darovanju zaključen između ML i VL dana 24. kolovoza 2007., ovjerenog od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru, broj: OV- 10110/07 ( list spisa 5-8), presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-293/67-8 od 12. ožujka 1968. ( list spisa 9-11), uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 935-08/16-02/102, UR.BROJ: 541- 22-04/7-16-2 od 29. srpnja 2016. ( list spisa 12), kopiju snimke iz zraka DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 13), preslik katastarskog plana ( list spisa 14), popisni list broj 417 k. o. [katastarska općina] ( list spisa 15), potvrdu Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostave Biograd na Moru, KLASA: 350-07/17-01/882, URBROJ: 2198/1-11- 2/3-17-2 od 17. kolovoza 2017. ( list spisa 16), preslik katastarskog plana ( list spisa 17), rješenje DGU, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/i- 932-07/07-03-00221, URBROJ: 541-19-03-02/7-07-3 od 26. rujna 2007. ( list spisa 18- 19), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/1340 od 11. rujna 2017. (list spisa 25-27), nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Zvonimira Baričevića, dipl. ing. geod. s priloženim fotografijama (list spisa 47-52), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 42-44), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EL (list spisa 61-62), ĆL (list spisa 62) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja (list spisa 62-63). Izvršen je uvid u predmet ovog suda posl. br. Z-10211/2015/1340 (Z-29751/2024).

3.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka KL budući da je od tog dokaznog prijedlog tužitelj odustao podneskom od 20. svibnja 2025. Daljnih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa u zemljišnu knjigu za nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uknjižene kao suvlasništvo tužitelja za 730/6877 dijela i tuženice Republike Hrvatske za 6147/6877 dijela u postupku preoblikovanja zemljišne knjige na način da se vlasnikom predmetne nekretnina za 6147/6877 dijela upiše tužitelj uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice kao upisanog zemljišnoknjižnog suvlasnika.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana suvlasnicom predmetne nekretnine za 6147/6877 u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], dok je u istom postupku tužitelj upisan suvlasnikom sporne nekretnine za 730/6877 dijela.

7. Sporno je treba li ispraviti upis na predmetnoj nekretnini koji je proveden u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], s obzirom na odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenog knjižnog prava.

8. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod posl. br. Z-10211/2015/1340 (list spisa 25-27) razvidno je da nekretnina oznake 502, u naravi dvorište, izgrađeno zemljište, kuća kbr. 39, maslinik i pomoćna zgrada ukupne površine 6.877 m[2] koja odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s uknjiženim pravom vlasništva u korist Republike Hrvatske i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s uknjiženim pravom vlasništva u korist pćenarodne imovine, s organom upravljanja MNO Raštane. Ujedno razvidno je da je u posjedovnom listu 1025 kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] površine 1220 m2 upisan EL za cijelo.

9. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom prigovora podnositelja VL podnesen u ispravnom postupku za k. o. [katastarska općina] u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] pod poslovnim brojem: Z-29751/2024 (Z-21559/2019) razvidno je da je odbijen prigovor predlagatelja kao neosnovan te je uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini ostala neizmijenjena, a podnositelj prigovora, ovdje tužitelj, upućen je svoje pravo ostvarivati u parnici, uz obvezu podnošenja tužbe za ispravak u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

10. Uvidom u ugovor o darovanju zaključen između ML, kao darovatelja i VL, kao obdarenika dana 24. kolovoza 2007., ovjerenog od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru, broj: OV-10110/07 ( list spisa 5-8), proizlazi da darovatelj daruje daroprimatelju nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina].

11. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-293/67-8 od 12. ožujka 1968. ( list spisa 9-11) proizlazi da je okrivljenik ML, pok. V i pok. M, rođen **.**.1920. oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv privrede-protupravnim zauzimanjem zemljišta u društvenom vlasništvu opisano i kažnjivo po čl. 218.st.1. KZ-a. Okrivljeniku se stavljalo na teret da je neutvrđenog dana 1966., u Gorici, u cilju prisvajanja bez odobrenja nadležnog organa na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zauzeo i suhozidom i dračom ogradio 4.020 m2 zemljišta društvenog vlasništva pod upravom šumskog gospodarstva Zadar. Iz obrazloženja citirane presude sud je našao utvrđenim da okrivljenik nije protupravno zauzeo zemljište koje se nalazi u društvenom vlasništvu, već mu je to zemljište dodijeljeno na korištenje, ujedno da okrivljenik nije proširivao prethodno zauzeto zemljište i to na način da bi ogradio još 4.020 m2.

12. Uvidom u uvjerenje DGU, Područnog ureda za katastar, Odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru, KLASA: 935-08/16-02/102, UR.BROJ: 541-22-04/7-16-2 od 29. srpnja 2016. ( list spisa 12) proizlazi da je građevina evidentirana na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana prije 15. veljače 1968., koja je prikazana na kopiji snimke iz zraka 1959.

13. Uvidom u rješenje DGU, Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru, KLASA: UP/i-932-07/07-03-00221, URBROJ: 541-19-03-02/7-07-3 od 26. rujna 2007., popis promjena 6/2007 ( list spisa 18-19), razvidno je da u posjedovnom listu broj 23 dolazi do promjena dosadašnjeg posjednika na način dase na temelju ugovora o darovanju umjesto dotadašnjeg posjednika ML upisuje VL na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak površine 540 m[2] , kuća i dvorište površine 680 m i kuća.

14. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je naveo da pokazana predmetna nekretnina čini cjelinu i u naravi predstavlja kuću, gusternu, pomoćnu zgradu, stari nasad bajama, dio maslinika i oranicu. Omeđena je sa svih strana suhozidima, plotovima, betonskim zidovima i frontovima zgrada osim sa sjeverozapadne strane gdje je međa ujedno i međa katastarske općine te ostatak posjeda pada na drugu katastarsku općinu u vlasništvu tužitelja, dok sa južne strane u dijelovima prema putu također nema vidljivih trajnih oznaka.

15. Iz skice sudskog očevida ( list spisa 47) razvidno je da pokazana predmetna nekretnina odgovara kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ujedno vještak je izvršio priklop katastarskog plana na DOF 2015, te priložio fotografije sudskog očevida. Na izrađenu skicu sudskog očevida s priloženim fotografijama stranke nisu imale primjedbi.

16. Svjedok EL je u iskazu (list spisa 61-62) naveo da je rođen u kući koja se nalazi sto metara od ove nekretnine. Njegov otac, a tužiteljev brat je napravio svoju kuću, a pokojni stric ML je na ovoj predmetnoj parceli napravio svoju kuću u kojoj je živio sa svojom obitelji. Ta kuća je sagrađena još prije njegovog rođenja tako da koliko pamti sebe toliko pamti i tu kuću. Nadalje je naveo da je tu ML živio, a na ostatku parcele je imao nasade bajama i voćaka po cijelom terenu. Nekretnina je ograđena jednim dijelom suhozidom, a jednim dijelom žicom, napominje da se tu točno nalaze granice katastarskih općina, odnosno općine Sukošan i Sv. Filip i Jakov, odnosno njihova parcela spada dijelom u općinu Sukošan, a dijelom općinu Sv. Filip i Jakov, dijelom k. o. [katastarska općina], a dijelom k. o. [katastarska općina]. Nadalje je naveo da je njegov stric pokojni ML ranije parcelu podijelio na dva dijela tako da je na jednom dijelu Josipov brat E sagradio kuću, dok su njegove sestre Ć i pokojna K dobile zemlju na drugom mjestu. Nije mu poznato da bi bilo spora unutar obitelji, niti da bi ih itko treći smetao u posjedu ove zemlje. Na poseban upit je i naveo da se VL oduvijek nalazi u posjedu ove parcele, on da se čak i rodio u ovoj staroj kući koja se danas nalazi na terenu.

17. Svjedok PL je u iskazu (list spisa 62) naveo da mu je poznata predmetna parcela budući da živi preko puta te parcele. Riječ je o jednoj većoj parceli na kojoj se nalazi kuća pokojnoga ML gdje je on živio, a sjeća se da je i gradio štalu jer se sjeća da je vozio na ovu parcelu građevinski materijal, cemenat. Na parceli se nalaze nekoliko starih stabala bajama, otprilike starosti 40-50 godina, ima stabala voćki, a sjeća se da je Josipova pokojna majka P znala trešnje prodavati u Zadar. ML je ostatak predmetne parcele koristio za obrađivanje, sadio je povrtne kulture i od toga je živio. ML se jako dobro sjeća, on je preminuo negdje prije 12 do 15 godina. Parcela je ograđena suhozidom, dijelom žicom i plotom. Koliko mu je poznato nikad nije bilo spora vezano za ovu parcelu. Nadalje navodi da je to ranije bila jedna veća površina zemlje, koja se dijelila na više dijelova. Osobno pretpostavlja da se VL podijelio dogovorno sa svojim bratom E.

18. Tužitelj VL je u stranačkom iskazu (list spisa 62-63) naveo da je predmetnu parcelu stekao nasljeđem od svoga pokojnoga oca ML koji je rođen **.**.1920., a umro **.**.2010.. On je na ovoj zemlji izgradio kuću prije njegovog rođenja i u kojoj je rođen, a jedino je nadograđivao jednu malu štalicu kako im je ta kuća s vremenom postala tijesna. Nadalje je naveo da se njegov otac bavio poljoprivredom od čega je živio, bavio se stočarstvom, imao je i krave, ovce i koze. Napominje da je ova parcela istog oblika i površine kakva je bila i prije 60, 70 godina, a stabla koja se nalaze na ovom terenu su sigurno i starija nego što su to svjedoci i iskazivali jer ih pamti oduvijek. Ranije se radilo o većoj površini zemlje koja je u posjedu njegove obitelji oduvijek, njegov otac ju je stekao od svog oca, a zatim se njegov otac dijelio sa svojim bratom pokojnim Š, a u konačnici da se podijelio s bratom E nakon očeve smrti, i upravo ova nekretnina je pripala njemu. Među njima nikada nije bilo spora te su zemlju koju su naslijedili iza smrti oca podijelili dogovorno i mirno.

19. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj povrijeđen u svom pravu tijekom provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] odnosno proizlazi da je u tom postupku tuženica neosnovano upisana kao suvlasnica na predmetnoj nekretnini.

20. Prvenstveno glede tvrdnje o stjecanju vlasništva tužiteljeva prednika uzurpacijom općenarodne imovine što da mu je priznala Komisija za uzurpacije Skupštine općine Biograd na Moru 1958., za istaknuti je da tužitelj nije priložio isprave iz kojih bi proizlazilo da je prijeporna nekretnina bila razmatrana u postupku uzurpacije na zemljištu općenarodne imovine. U navedeno vrijeme pitanje uzurpacije bilo je normirano Zakonom o uređenju imovinskih odnosna nastalih samovlasnim zauzećem (uzurpacijom) zemljišta u općenarodnoj imovini ("Narodne novine" 31/58, 20/77, 34/79 i 58/93 dalje: Zakon o uzurpaciji). Priznanje prava vlasništva na zauzetom zemljištu moglo se ishoditi isključivo u upravnom postupku na temelju konačnog rješenja Komisije za uzurpacije tadašnjeg kotarskog narodnog odbora, a postupak se pokretao ili na zahtjev posjednika zauzetog zemljišta ili po službenoj dužnosti (čl. 16. Zakona o uzurpaciji). Komisija za uzurpacije je bila nadležna za provođenje odgovarajućeg dokaznog postupka, a rješenjem je odlučivala o priznavanju odnosno nepriznavanju prava vlasništva na zauzetom zemljištu, o davanju u zamjenu odnosno na besplatno korištenje drugog zemljišta iz općenarodne imovine, o određivanju visine naknade za trajne kulture na zauzetom zemljištu kao i o roku u kojem je posjednik kojemu se ne priznaje pravo vlasništva dužan napustiti zauzeto zemljište (čl. 22. Zakona o uzurpaciji).

20.1. U smislu navedenog, tužitelj nije pružio dokaz da je njegovom predniku u upravnom postupku priznato pravo vlasništva na prijepornoj nekretnini, jer očigledno takvo rješenje nije ni doneseno. Stoga, glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću, tužitelj je trebao dokazati pošten posjed prijepora u skladu s odredbama čl. 159. st. 3. i 4.i čl. 388. st. 4. ZV-a, koje pretpostavke u konkretnom slučaju u korist tužitelja su ostvarene. Naime, dosjelost je pravni institut kojim se stječe pravo vlasništva na nekretnini ako je osoba u neometanom, istinitom i poštenom posjedu te nekretnine tijekom zakonom propisanog roka (u ovom slučaju 40 godina za imovinu u vlasništvu države ili društvenog vlasništva). Rok dosjelosti računa se i za vrijeme kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ukoliko time nisu povrijeđena vlasnička prava drugih osoba, što je pravno shvaćanje potvrđeno od strane Europskog suda za ljudska prava i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj je opravdano vjerovao da je vlasnik predmetne nekretnine jer je posjed vršio samostalno, jer je tim nekretninama gospodario dugi niz godina i jer mu vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretnini i svojatanju nekog prava na istoj) pa ima razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrši kao vlasnik (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.).

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka EL (rođen 1959.) i ĆL ( rođen 1953.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su obojica svjedoka mještani Raštana, male sredine u kojoj su mještani međusobno povezani, a također imaju vlastite parcele koje se nalaze u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, da su imajući u obzir navedeno iskazivali suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i dokumentacijom koja prileži spisu. Pa su tako obojica svjedoka iskazala da se na predmetnoj parceli nalazi kuća koju je sagradio tužiteljev otac pok. ML, dok se na ostatku parcele nalaze nasadi bajama i voćaka, dok je ujedno svjedok PL dodatno iskazao da se sjeća tužiteljeve majke pok. T kako je trešnje nosila u Zadar radi prodaje. Suglasno su naveli da je nekretnina ograđena suhozidom i žicom, a poslije pok. ML nekretnina da je pripala tužitelju. Suglasno su naveli da nikada nikakvih sporova nije bilo vezano za ovu nekretninu kako unutar same obitelji PL niti bi ih netko treći u tome ometao.

28. Nadalje, uviđajem na licu mjesta ovaj sud je utvrdio da se doista na predmetnoj parceli nalazi kuća te još jedna građevina, što je razvidno iz fotografija koje su sastavni dio nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dok iz uvjerenja DGU od 29. srpnja 2016. proizlazi da je na predmetnoj parceli na temelju snimke iz zraka izrađenoj temeljem snimanja iz zraka obavljenog 1959. razvidna građevina označena kao A ( list spisa 13-14) što je upravo u suglasnosti s iskazom saslušanog svjedoka EL rođenog 1959. navodeći da koliko pamti sebe, da pamti i ovu kuću, dok je svjedok PL u tom pogledu iskazao da je u istoj živio pok. ML, otac tužitelja.

29. Nadalje, da je predmetna nekretnina bila u posjedu prednika tužitelja, a konačno i samog tužitelja pored izvedenih personalnih dokaza, proizlazi iz materijalne dokumentacije koje je priložio tužitelj. Prvenstveno iz povijesti promjena Državne geodetske uprave, broj 6/2007 je vidljivo da je tužiteljev prednik pok. ML upisan kao posjednikom kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ( od dijela koje nekretnine je nastala predmena nekretnina) koja u naravi predstavlja pašnjak površine 540 m[2] te kuću i dvorište površine 680 m[2] , a potom se u katastarski operat upisuje njegov sin, a ovdje tužitelj temeljem ugovora o darovanju. Što se tiče stvarne površine evidentirane u katastarskom operatu, isto po stavu ovog suda ne odgovara stvarnom stanju, budući da je predmetna nekretnina u cijeloj svojoj površini bila u posjedu pok. ML ograđena sa svih strana suhozidom i plotom), a potom u posjedu tužitelja koji je u stranačkom iskazu i naveo da je ujedno i rođen u kući koja se nalazi na predmetnoj parceli (1962. godine) manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, iz čega sud zaključuje da je tužitelj uživa predmetnu nekretninu preko 60 godina.

30. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva ispravak pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tuženice te upis prava vlasništva na svoje ime, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tuženica nije suvlasnica predmetne nekretnine, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige. Ovo stoga što sud u ispravnom postupku nije raspravljao činjenice niti je imao u vidu odredbe materijalnog prava koje uređuju stjecanje, promjenu i prestanak određenih knjižnih prava, pa kako se zemljišnoknjižno stanje u konkretnom slučaju razlikuje od stvarnog stanja na prijepornoj nekretnini, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo prihvatiti kao osnovan u cijelosti pa je odlučeno kao u pod točki I. izreke ove presude.

31. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa), tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

31.1. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 20. siječnja 2025., 21. ožujka 2025. ( uviđaj na licu mjesta) i 8. srpnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju pripada i zatražena naknada prema Tbr. 39. Tarife i to za zatraženih 25 bodova, dakle ukupno 425 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 850,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis,0 te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste. Dakle, tužitelju je ukupno priznati trošak u iznosu od 1.479,64 EUR. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

32. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 11. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Budimiru Galiću, odvjetniku u Biogradu na Moru,

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel (na broj: P-DO-243/2024).