REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. Pn-2869/2022-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Boris Jukić, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa pun. Damir Salahović, odvj. u OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. lipnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 11. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.937,06 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 11. kolovoza 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 144,17 EUR, sa zateznom kamatom koja teče od 10. studenog 2022. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 482,20 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 11. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10. kolovoza 2022., osobno vozilo u vlasništvu Tužitelja, marke Audi A6 Limousine, bugarskih reg. ozn. [registarska oznaka] (Vozilo), sudjelovalo je u prometnoj nesreći u Segetu, Seget Vranjica, ulica Kralja Tomislava 150. Do štete je došlo tako što se vozač vozila marke Mercedes Atego, reg. ozn. [registarska oznaka], SC, nije držao prometnih pravila, odnosno brzinu vozila nije prilagodio osobinama i stanju (uvjeta) na cesti, uslijed čega je došlo do prometne nesreće. U vrijeme nastanka štetnog događaja vozilo štetnika je bilo osigurano kod Tuženika, policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. štetnom događaju na Vozilu je nastala totalna šteta zbog čega je ono neupotrebljivo za daljnju uporabu, što je i Tuženik utvrdio svojom procjenom. Vrijednost Vozila na dan 10. kolovoza 2022., prema procjeni Centra za vozila Hrvatske d.d. (CVH) kojom je obuhvaćena vrijednost prosječnog vozila iste marke i modela, razine opreme i drugih karakteristika koje utječu na njegovu cijenu, iznosila je 230.419,76 kn, odnosno 30.581,96 EUR-a. Vrijednost Vozila prema mjestu njegove registracije, sukladno dostupnim Internet oglasnicima, u trenutku štetnog događaja niža je u odnosu na cijenu u RH za svega par postotnih poena, a Tužitelj, za potrebe ovog postupka, razliku zaokružuje na 10%. Dakle, vrijednost Vozila svakako je iznosila najmanje 27.523,76 EUR-a, odnosno 207.377,80 kn. Tužitelj se 11. kolovoza 2022. obratio Tuženiku odštetnim zahtjevom radi naknade štete, u povodu kojeg zahtjeva je Tuženik utvrdio svoju odgovornost za štetu u iznosu od 12.253,09 EUR-a, no Tužitelju je 31. listopada 2022. isplatio iznos od 12.234,87 EUR- a. Tužitelj je Tuženika zatražio i isplatu zakonskih zateznih kamata budući da nesporni iznos naknade štete nije isplatio sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, međutim Tuženik je kamate odbio isplatiti u izvanparničnom postupku. Naime, Tuženik je nesporni dio bio dužan isplatiti u roku od 60 dana, a isplatu je izvršio tek nakon 3 mjeseca. Nesporno isplaćeni iznos od 12.234,87 EUR-a odgovara iznosu od 92.183,63 kn, a zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (11. kolovoza 2022.) do dana isplate (31. listopada 2022.) iznose 1.086,28 kn. Predmet se kod Tuženika vodio pod brojem 2221 1061 0678. Tužitelj je u štetnom događaju pretrpio i dodatnu štetu u vidu odvoza vozila s mjesta nesreće, u iznosu od 400,00 kn. Navedeni iznos je Tuženik nadoknadio Tužitelju u okviru isplate nespornog dijela štete. Tužitelj je u razdoblju nakon nastanka štetnog događaja (10. rujna – 30. rujna 2022.), budući da nije imao drugo vozilo, bio prisiljen unajmiti vozilo za što je platio ukupnu naknadu u iznosu od 500,00 EUR-a. Tužitelj je unajmio vozilo niže klase od Vozila. Navedeni iznos Tuženik nije nadoknadio Tužitelju. Tuženik je oglasio Vozilo radi pribavljanja ponuda te se Tužitelju povratno obratio s najpovoljnijom ponudom za otkup, koju je dao Auto servis Škaro vl. EC, u iznosu od 40.120,00 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije odgovara iznosu od 5.324,84 EUR- a. Budući da je Vozilo registrirano u inozemstvu, cijena koju bi ono postiglo u državi registracije vjerojatno je nešto veća od one koja bi se mogla ostvariti u RH, međutim ona svakako ne bi mogla iznositi više od 7.000,00 EUR-a.

Iz svega navedenog, proizlazi sljedeće:

1. Najmanja vrijednost Vozila u trenutku štetnog događaja - 27.523,76 EUR-a;

2. Vrijednost ostataka Vozila - 7.000,00 EUR-a;

Ukupno šteta na Vozilu: = 20.523,76 EUR-a.

3. Trošak odvoza vozila s mjesta nesreće - 400,00 kn / 53,09 EUR-a;

4. Trošak najma zamjenskog vozila - 3.767,25 kn / 500,00 EUR-a;

Shodno navedenom, cjelokupna šteta Tužitelja iz ovog događaja iznosi najmanje 21.076,85 EUR-a, odnosno 158.803,53 kn. Budući da je Tuženik Tužitelju isplatio nesporan iznos od 12.234,87 EUR-a, to Tužitelj potražuje razliku između (najmanje) stvarno pretrpljene štete i iznosa koji je isplatio Tuženik, odnosno 8.841,98 EUR-a. Tužitelj, sukladno čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima, potražuje i zakonske zatezne kamate od dana nastanka štetnog događaja, odnosno od 11. kolovoza 2022.Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će tuženiku naložiti tužitelju platiti ukupan iznos od 21.076,85 EUR. Za utvrđenje navedenih činjenica prilaže pometnu dozvolu, Potvrda MUP-a klase: 211-08/22-4/23184, procjenu vrijednosti CVH od 18. listopada 2022, potvrdu ovlaštenog zastupnika o opremi vozila, obrazloženu ponudu tuženika, e-mail korespondenciju s tuženikom, potvrdu o plaćanju, račun za odvoz vozila, račun za najam vozila broj HR648390640, ponudu za otkup vozila, predlaže pribavu cjelokupnog spisa MUP-a, PP Trogir, s fotoelaboratom, saslušanje stranaka, saslušanje svjedoka SC, pribavu podataku o opremi vozila od ovlaštenog zastupnika, pribava štetovnog spisa tuženika broj 2221 1061 0678, prometno vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su točni svi činjenični navodi tužbe osim onih koji se odnose na visinu štete. Tuženik stoga priznaje pravnu osnovu odgovornosti za štetu, ali osporava visinu zatraženu tužbenim zahtjevom iz razloga jer nesporno plaćeni iznos jest cjelokupna stvarna šteta koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju. Tuženik se ne protivi da se provedu svi dokazi predloženi po tužitelju, a koji se odnose na utvrđivanja visine štete te i sam upire na provođenje tih dokaza. Tuženik se protivi zahtjevu za plaćanje zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos štete imajući u vidu da se radi o tzv. totalnoj šteti na vozilu čija je visina utvrđena na dan isplate radi čega tužitelju ne pripada pravo na zakonske zatezne kamate počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Slijedom navedenog, tuženik se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Kao dokaz svojim navodima predlaže vještačenje po vještaku za motorna vozila.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao Potvrdu MUP-a klase:

211-08/22-4/23184 (list 6-7), procjenu vrijednosti CVH (list 8-9), obrazloženu ponudu tuženika (list 1011), e-mail korespondenciju (list 1213), račun br. 171-P1-1 (list 17), ponudu za otkup vozila (list 23), odštetni spis br. 2221 1061 0678 (list 32-65), podatke o vozilu (list 72-91), račun broj 1-1-23 (list 92), Vaučer za najam vozila (list 93-103), račun br. 2185/VP/1 (list 104), spis MUP PP Trogir klasa 211-06/24-02/336 (list 116- 125), pročitao nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća (list 143-148), te je izveo dokaz prometnog vještačenja po vještaku Berislavu Šimunoviću (list 131-135) i istog saslušao na ročištu od 25. studenog 2024. (list 153-154).

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja stranaka i svjedoka SC s obzirom njihovo saslušanje nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih činjenica, a na okolnosti na koje su predloženi. Isto tako, odbijen je dokaz za ponovnim prometnim vještačenjem a iz razloga kako je to navedeno u točki 14. obrazloženja.

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade imovinske štete.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, odgovornost tuženika, da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužitelju dio štete u iznosu od 12.234,87 EUR, i to iznos od 12.181,78 EUR na ime štete na vozilu a iznos od 53,09 EUR na ime vuče vozila (proizlazi iz dokumentacije koja prileži tužbi). Naime tužitelj u tužbi tvrdi da mu je nesporno isplaćen iznos od 12.234,87 EUR, a tuženik je isto učinio nespornim u odgovoru na tužbu.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno da li je tuženik isplatom iznosa od 12.234,87 EUR u potpunosti obeštetio tužitelja za nastalu mu štetu u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika, te da li tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos naknade štete.

8. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je prometno vještačenje po Berislavu Šimunoviću, izvršen je uvid u dokumentaciju i račune, te je saslušan vještak.

9. Vještak u svom nalazu i mišljenju od 18. kolovoza 2024. navodi da je u štetnom događaju 10.08.2022. god. na vozilu tužitelja nastala totalna (potpuna) šteta, koja je svedena na dan isplate štete (31.10.2022. god.) u Bugarskoj iznosila oko 17.118,84 EUR. Do iste se dođe kada se od tržne vrijednosti vozila (22.825,12 EUR) odbije vrijednost ostatka vozila (5.706,28 EUR).

10. Tužitelj je prigovorio na nalaz i mišljenje smatrajući da je vrijednost vozila na dan nastanka štetnog događaja utvrđena neispravno. Vještak u nalazu navodi da je na ime broja prijeđenih kilometara potrebno umanjiti vrijednost vozila za 10% jer je za vozilo ovog tipa prosječni broj prijeđenih kilometara u jednoj godini oko 18.000 km, dok je Tužiteljevo vozilo prešlo znatno više od tog prosjeka. Tužiteljevo je vozilo u 7 godina i 8 mjeseci prešlo 247.109 km, što predstavlja godišnji prosjek od cca 32.000 km. Tužiteljevo vozilo da je, dakle, prešlo oko 109.000 km više od prosjeka, zbog čega da je ovo umanjenje opravdano. Tužitelj smatra da je vještak prenisko ocijenio broj kilometara koje vozila iste kategorije kao Tužiteljevo, uobičajeno godišnje prelaze. Navodi da je vještak Srećko Hlišć u svom nalazu i mišljenju iz 2018. sastavljenog u postupku koji se vodio pred ovim sudom u vezi vozila koje je po svim parametrima usporedivo s vozilom tužitelja, s obzirom se radi o vozilu visoke klase utvrdio da vozila visoke klase u prosjeku naprave 25.000 km godišnje, što predstavlja razliku od 39%. Dalje navodi da vještak u svom nalazu na kojoj ocjenjuje tržišnu vrijednost vozila, nabraja i (dodatnu) opremu vozila. Taj popis odgovara popisu opreme iz Procjene vrijednosti vozila CVH-a (odnosno Jomologia) od 18. 10. 2022., koju je Tužitelj dostavio uz Tužbu. Međutim oprema vozila razlikuje se od opreme popisane u Procjeni utoliko što je, uz popisanu opremu, ono opremljeno i 20“ S line naplatcima s 255/35/20 gumama, što je vidljivo iz fotoelaborata MUP-a koji prileži spisu.

11. Na ročištu od 25. studenog 2024. izveden je dokaz saslušanjem vještaka koji u odnosu na prigovor tužitelja navodi da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja s obzirom da vozila niske klase godišnje prolaze prosječno oko 12.000 km, srednje oko 15.000 a visoke oko 18.000 km. Navodi da ne zna na koji način i po kojem kriteriju je kolega došao do toga da na našem tržištu rabljenih vozila prosječan broj kilometara vozila visoke klase iznosi 25.000 km. Prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo je u obzir da je vozilo tužitelja imalo naplatke aluminijske od 20 cola kao dodatnu opremu, a što je navedeno u nalazu na trećoj stranici. Amortizacija se odbija od novo nabavne vrijednosti vozila. Nadalje iskazuje da je 7.5% realan postotak uvećanja vrijednosti vozila s obzirom na stanje na tržištu rabljenih vozila. U odnosu na nesrazmjer izračuna iz nalaza sa izračunom jomologije za rabljeno vozilo iskazuje da je jomologija radila izračun visine štete na vozilu za područje RH, a iz samog dokumenta nje vidljivo koje su parametre koristili i na koji način su došli do izračuna, te da se u praksi pokazalo da je izračun rabljene vrijednosti vozila preko jomologije nerealan, nekad u pozitivnom a nekad u negativnom smislu u odnosu na realnu cijenu koštanja polovnog vozila. Na kraju navodi da je maksimalno umanjenje, odnosno uvećanje vrijednosti vozila s obzirom na broj prijeđenih kilometara do 10% njegove novo nabavne vrijednosti.

12. Nakon saslušanja vještaka tužitelj je i dalje ostao kod prigovora iznesenih na nalaz i mišljenje te predložio izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem.

13. Vještak je na jasan i logičan način otklonio sve prigovore tužitelja, te posebno prigovor glede opreme gdje navodi da je prilikom izračuna vrijednosti vozila uzeo u obzir opremu koje ima vozilo tužitelja. Isto tako i glede godišnjeg prosječnog broja prijeđenih kilometara, jer nalaz i mišljenje vještaka Srećka Hlišća nije uzet u obzir kao dokaz s obzirom se radi o vještačenju koje je provedeno u nekom drugom postupku, te nije poznato da li je bilo prigovora na samo vještačenje, a pogotovo u odnosu na godišnji prosječni broj prijeđenih kilometara koja rade vozila visoke klase, te da li je vještak radio dopunu nalaza i mišljenja, odnosno očitovanja. Između ostaloga i tuženik se protivio da se navedeni dokaz koristi u ovom postupku.

14. Nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti je prihvaćen jer je jasan, detaljno obrazložen, logičan, sukladan dokumentaciji tužitelja, sačinjen na temelju pravila struke, te dodatnog saslušanja vještaka kojim je otklonio prigovore tužitelja.

14.1. Iz navedenih razloga odbijen je dokazni prijedlog ponovnim prometnim vještačenjem.

15. Temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, dok je odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano da će sud uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastale nakon prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štete radnje ili propuštanja.

15.1. U pogledu štete na vozilu sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića koji je utvrdio visina štete na vozilu 17.118,84 EUR. Navedeni iznos umanjen je za iznos od 12.181,78 EUR koji je tuženik kao nesporno isplatio tužitelju na ime štete na vozilu, te je u tom dijelu za iznos od 4.937,06 EUR prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

15.2. U pogledu troška najma zamjenskog vozila u iznosu od 500,00 EUR tužitelj je priložio sam račun za najam vozila, dok druge dokaze kojim bi dokazao opravdanost troška najma vozila nije predložio. Naime, tužitelj vozilo nije unajmio neposredno nakon štetnog događaja, što bi eventualno bio opravdan trošak pogotovo uzimajući u obzir da tužitelj ima prebivalište u [adresa], a radi eventualnog povratka u Bugarsku, već je tužitelj unajmio vozilo mjesec dana kasnije bez da je iznio činjenice i predložio dokaze zašto bi navedeni trošak bio opravdan. Samo navodi da budući nije imao drugo vozilo, bio je prisiljen unajmiti vozilo u navedenom razdoblju, te ostaje nejasno zašto nije unajmio vozilo neposredno nakon štetnog događaja, već mjesec dana kasnije. Stoga je temeljem odredbe čl. 221.a ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu.

16. Stoga tužitelju, temeljem navedenih odredbi ZOO-a, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada novčana naknada u iznosu od 4.937,06 eura, dok je za iznos od 3.904,92 EUR odbijen, te je odlučeno kao u točki I izreke.

17. U odnosu na zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 12.234,87 EUR potrebno je ukazati na odredbu čl. 12. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje: ZOOP) koja odredba propisuje da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva, dok prema st. 6. istog članka u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17.1. S obzirom je nesporno da je odštetni zahtjev podnesen 11. kolovoza 2022., a tuženik je nesporni iznos naknade štete isplatio dana 31. listopada 2022. to tužitelj na navedeni iznos ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, te je odlučeno kao u točki II izreke, uzimajući u obzir da tuženik nije osporavao obračun zatezne kamate na nesporni isplaćeni iznos. Na navedeni iznos tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 31. st. 2. ZOO-a.

18. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate.

19. Tužitelju je dosuđena zatezna kamata na dosuđeni iznos imovinske štete 11. kolovoza 2022. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Naime, temeljem čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ZOOP-a u vezi s čl. 183. st. 2. ZOO-a oštećena osoba ima pravo i na isplatu zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate jer se od tog dana smatra da je tuženik bio upoznat sa svim elementima štete, dakle i o njegovom obujmu.

20. Odluka o kamati se temelji na čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 78/2015., dalje: ZIDZOO) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dan nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

21. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

22. Prilikom utvrđivanja uspjeha stranaka u sporu sud je uzeo u obzir samo visinu postavljenog zahtjeva (8.986,15 EUR), tuženik nije osporavao osnovanost tužbenog zahtjeva, i iznos koji je tužitelju dosuđen (5.081,23 EUR ). Prema tome tužitelj je u sporu uspio u omjeru od približno 56%.Kad se navedeni postotak umanji za uspjeh tuženika od 44%, razlika u uspjehu u korist tužitelja iznosi 12%.

22.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (8.986.15 EUR) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 29. studenog 2023., 25. studenog 2024. i 27. lipnja 2025 (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 300 bodova, trošak sastava podneska od 16. studenog 2023., 28. kolovoza 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, ukupno 200 bodova, trošak sastava odštetnog zahtjeva, zastupanja u postupku (Tbr. 32.1. Tarife) 100 bodova, sveukupno 700 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.750,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 61,58 EUR, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 61,58 EUR (prema troškovniku), trošak prijevoda dokumenta sa njemačkog jezika u iznosu od 117,00 EUR, trošak prijevoda dokumenta sa engleskog jezika u iznosu od 69,88 EUR pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 2.060,04 EUR. Ovaj iznos umanjen je za 12% uspjeha u sporu, pa je tužitelju priznat trošak u iznosu od 247,20 EUR.

22.2. Tužitelju je priznat trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 235,00 EUR s obzirom je isti bio nužan za uspjeh u sporu.

22.3. Sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a tužitelju je određena naknada u iznosu od 482,20 EUR zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. kolovoza 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.