Poslovni broj: Us I - 500/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Ulica 30. svibnja 5, zastupan po opunomoćenicima iz Odvjetničkog društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukojišanska 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi teže povrede službene dužnosti, nakon javne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja TJ, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu i generalnog opunomoćenika tuženika ŽJ, objavljene 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II-114-04/25-02/11, Urbroj: 511-01- 158-25-5 od 6. veljače 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/I-114-04/24-02/396, Urbroj: 511-01- 158-24-10 od 13. studenoga 2024. i predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III Dužno je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave ovog pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-114-04/25-02/11, Urbroj: 511-01- 158-25-5 od 6. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Prvostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/I-114-04/24-02/396, Urbroj: 511-01-158-24-10 od 13. studenoga 2024., kojim je utvrđeno kako je policijski službenik JJ, ovdje tužitelj, odgovoran za težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, u bitnom prigovara kako tužitelju nije omogućeno sudjelovanje u prvostupanjskom postupku pozivajući se na odredbu članka 30. ZUP-a, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Prigovara kako su pobijana rješenja u protivnosti sa člankom 98. stavka 5. ZUP-u. Navodi kako je VJ jasno naveo kako će povući kaznenu prijavu protiv tužitelja, stoga je razvidno kako u odnosu na ovo djelo nije bilo nikave prijevare već isključivo o neriješenim imovinskopravnim odnosima. U odnosu na djelo protiv ŠJ navodi kako je jasno da je tu riječ o imovinskopravnim nesuglasicama, a ne o bilo kakvoj prevari, sve iz razloga što je bilo riječ o usmenom dogovoru u kojem nije dogovoren bilokakvi rok za isplatu predmetnog iznosa, te je sam ŠJ naveo kako niti jedan put nije od tužitelja tražio da mu preda navedeni iznos. Tvrdi kako da nije riječ o prevari proizlazi iz činjenice što je navedeni dogovor sklopljen krajem 2021., a ŠJ i tužitelj su se po kazivanju ŠJ u ožujku 2024. dogovarali u odnosu na blindo vrata što isti zasigurno ne bi radio da je mislio da je prevaren od strane JJ. Ističe kako je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na saslušanje službenika, ovdje tužitelja, iz razloga što je Vijeće trebalo uzeti u obzir životnu situaciju u kojoj se tužitelj nalazio i bio je spriječen pristupiti na raspravu, a obvezao se medicinsku dokumentaciju dostaviti u najkraćem roku, te se poziva na odluku Visokog upravnog suda RH broj: Usž-2622/22. Prigovara kako je tužitelju već izrečena disciplinska kazna prestanka službe odlukom, Klasa: UP/I-114-04/24-02/339, Urbroj: 511-01-158-24-12 od 3. rujna 2024. stoga je jasno kako mu nije moglo ponovno izreći navedenu kaznu, jer služba ne može dvaput prestati. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, te podredno ukidanje osporenog rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu poziva se na navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Navodi da obzirom da je tužitelj nesporno ostvario obilježja teže povrede službene dužnosti, za koju mu je u provedenom postupku, uz poštivanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana kazna, predlaže tužbu odbiti kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 10. srpnja 2025. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj odgovoran što je 18. svibnja 2023. u Sinju u ugostiteljskom objektu " J" sa građaninom OJ sklopio usmeni dogovor kako će VJ koristeći se svojom karticom kupiti sedam komada panela ograde, koju ogradu se obvezao isplatiti u nekoliko rata, a što je VJ i učinio istog dana u trgovini u Bauhaus u Solinu u 17,42 sati, ukupne vrijednosti 529,48 eura, te mu je istu predao, da bi nakon kraćeg vremena s OJ sklopio novi usmeni dogovor kako će mu umjesto novca koji mu duguje dati stambeni kontejner koji se nalazi u mjestu Garjak, a za kojeg je kazao da pripada njegovoj obitelji, a što nije učinio do 21. svibnja 2024. niti je VJ vratio novac unatoč učestalim pozivima i porukama VJ upućenima s mobitela pozivnog broja [broj telefona] prema mobitelu pozivnog broja [broj telefona] kojeg koristi JJ. Utvrđeno je kako je odgovoran što je točno neutvrđenog dana, krajem 2021., u ugostiteljskom objektu Picasso u Sinju, s građaninom ŠJ sklopio usmeni dogovor da će servisirati, a potom i prodati teretni automobil "Fiat Ducato", bijele boje, broja šasije [broj šasije] kojeg je T posjedovao, otkupivši ga prethodno od DJ za novčani iznos od 4000 eura, navodeći da ima kupca, te kako će 2500 eura od prodaje isplatiti ŠJ, a ostatak zadržati za sebe, na koji dogovor je ŠJ pristao i prijavljenom predao ključeve vozila i vozilo, da bi dana 9. ožujka 2022. isto vozilo prodao LJ za iznos od 1500 eura, a do **.**.2024. ŠJ nije dao dogovoreni iznos od 2500 eura. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako je opisanim postupanjem počinio teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanak službe.

8. Utvrđenja o disciplinskoj odgovornosti tužitelja i počinjenim težim povredama službene dužnosti utemeljeno je na izvješću Službe općeg kriminaliteta PU SD kao dopuni kaznene prijave oštećenih VJ i ŠJ, broj: 511-12-09-K-209/24 od 3. srpnja 2024., službenim zabilješkama policijskih službenika IJ i policijskog službenika HJ od 30. srpnja 2024., iskazu tužitelja pred Službom općeg kriminaliteta PU SD, koja snimka razgovora je snimljena na DVD priloženom spisu, te iskazu svjedoka IJ i ŠJ.

9. U upravnom postupku je utvrđeno kako je nesporno da je između tužitelja i VJ postojala intenzivna komunikacija putem aplikacije Whatsapp, pisanim, glasovnim i slikovnim porukama, koja se odnosila na stambeni kontejner koji se nalazi u [adresa], a kojeg je tužitelj kao zamjenu za posuđeni novac za panel ograde trebao predati VJ, što proizlazi iz Posebnog izvješća Službe općeg kriminaliteta PU SD, koje je proslijeđeno ODO Split. Utvrđeno je kako je nesporno da je VJ u trgovini Bauhaus kupio sedam komada panel ograda koje je svojom kreditnom karticom Zagrebačke banke platio 529,48 eura, što je vidljivo iz računa trgovine Bauhaus od 18. svibnja 2023. Utvrđeno je kako je navedena komunikacija trajala od rujna 2023. do ožujka 2024. u kojem razdoblju je VJ više puta pitao tužitelja o spomenutom kontejneru. Utvrđeno je kako je tužitelj prilikom ispitivanja u prostorijama PU splitsko-dalmatinske negirao počinjenje kaznenog djela, te je inzistirao da je spomenuti kontejner njegov i da se nalazi na njegovom tj. očevom zemljištu. Utvrđeno je kako su djelatnici Službe općeg kriminaliteta PU splitsko- dalmatinske izvršili provjeru navoda i utvrdili kako je kontejner u vlasništvu grada [adresa] i nalazi se na zemljištu u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d., slijedom čega je prvostupanjski disciplinski sud MUP-a ocijenilo kako je nesporno da je tužitelj držao u zabludi VJ, odnosno da mu je neistinito tvrdio da je stambeni kontejner u [adresa] njegov, iako je znao da to nije istina te da mu ga nije mogao niti predati. Zbog navedenoga je disciplinski sud u cijelosti prihvatio navode VJ iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave koju je 21. svibnja 2024. podnio protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijevare, te je cijenilo i činjenicu kako opunomoćenik tužitelja na raspravi nije imao primjedbe na izvedene dokaze. Prvostupanjski disciplinski sud je utvrdio kako je tužitelj počinio povredu službene dužnosti upravo na način kako mu se stavlja na teret u zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka.

10. Nadalje, utvrđeno je kako je ŠJ krajem 2021. od DJ kupio teretno vozilo marke "Fiat Ducato" koje je bilo neregistrirano, odnosno odjavljeno jer nije moglo proći tehnički pregled, što proizlazi iz kaznene prijave i službene zabilješke/izvješća o obavijesnom razgovoru sa DJ od 11. lipnja 2024. Iz izjava ŠJ i DJ utvrđeno je kako su tom prigodom sačinili kupoprodajni ugovor, koji nikad nije realiziran. Utvrđeno je kako je tužitelj sa ŠJ sklopio usmeni dogovor da će tužitelj servisirati, a potom i prodati teretno vozilo te ŠJ isplatiti 2500 eura, koje mu nikada nije isplatio. Utvrđeno je kako je tužitelj navedeno vozilo prodao LJ, kojem je tužitelj prilikom kupoprodaje vozila rekao da je isto njegovo te nije spominjao ŠJ, uz činjenicu da je vozilo LJ prodao za 1500 eura. Prvostupanjski disciplinski sud je utvrdio kako tužitelj nije usmeno dogovoreni iznos s ŠJ istome isplatio do 31. svibnja 2024., odnosno da je postupio onako kako mu se to stavlja na teret u zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka.

11. Slijedom navedenog, u provedenom disciplinskom postupku utvrđeno je kako su se u ponašanju policijskog službenika JJ ispunila sva zakonska obilježja teže povrede službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije".

12. Prema odredbi članka 96. točki 7. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) teža povreda službene dužnosti je nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

13. Odredbom članka 110. stavkom 2. točkom 6. Zakona o policiji propisano je da za teže povrede službene dužnosti može se izreći kazna prestanak državne službe.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, Sud cijeni kako su u provedenom upravnom postupku povrijeđena osnovna načela upravnog postupka na štetu tužitelja time što mu nije omogućeno izjašnjavanje u smislu odredbe članka 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21., dalje u tekstu ZUP-a) kojom je propisano kako se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

15. Iz sadržaja zapisnika od 13. studenoga 2024. proizlazi kako je opunomoćenik tužitelja ustrajao na prijedlogu za odgodom usmene rasprave iz razloga što je tužitelj dana 12. studenoga 2024. sa trudnom suprugom otputovao u Zagreb gdje je trebala biti operirana radi iznenadnih komplikacija, te se obvezao naknadno dostaviti medicinsku dokumentaciju i otpusno pismo, a koji prijedlog je odbijen kao neutemeljen uz obrazlože kako je na raspravi nazočan njegov opunomoćenik koji je ovlašten u njegovo ime i za njegov račun obavljati i poduzimati sve radnje u postupku (čl. 32. i 36. Zakona o općem upravnom postupku) te kako je tužitelj ispitan u svojstvu osumnjičenika pred djelatnicima Službe općeg kriminaliteta PU SD, te obzirom na dokaznu građu nije bilo potrebe uzimati izjavu stranke kao dokazno sredstvo (čl. 70- ZUP-a).

16. Prema ocjeni Suda, ne može se pravilnim niti opravdanim prihvatiti stajalište prvostupanjskog tijela kako time što je na raspravi nazočan njegov opunomoćenik koji je ovlašten u njegovo ime i za njegov račun obavljati i poduzimati sve radnje u postupku (čl. 32. i 36. Zakona o općem upravnom postupku) tužitelju omogućeno sudjelovanje u postupku, obzirom kako je tužitelj tražio odgodu rasprave jer je želio sudjelovati u postupku te mu je trebalo biti omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i izvedenim dokazima na raspravi, što je prvostupanjsko tijelo propustilo učiniti na štetu tužitelja. Prema stajalištu ovog Suda, razlozi koje je tužitelj naveo kada je zatražio odgodu rasprave predstavljaju opravdane razloge, a ukoliko je sumnjalo u tvrdnje tužitelja moglo je zatražiti medicinsku dokumentaciju koju se tužitelj obvezao dostaviti. Što se tiče izjave tužitelja u svojstvu osumnjičenika pred djelatnicima Službe općeg kriminaliteta PU SD, ista svakako ima dokaznu snagu i u upravnom postupku, međutim, prema ocjeni ovog Suda stranci se treba omogućiti sudjelovanje u upravnom postupku, odnosno izjašnjavanje o činjenicama i izvedenim dokazima u upravnom postupku u smislu citirane odredbe članka 30. ZUP-a.

17. Jednak pravni stav, kako se u disciplinskom postupku, a posebno u disciplinskom postupku u kojem se utvrđuje prestanak službe, stranci treba omogućiti da iznesene sve činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prava kao i pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, izrazio je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2622/22-2 od 18. kolovoza 2022., koji stav je ovaj Sud uvažio prilikom donošenja odluke u ovoj upravnoj stvari.

18. Dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem sud je odbio jer je ocijenio kako je potrebno dopuniti upravni postupak od strane upravnog tijela, koje je propustilo tužitelju omogućiti izjašnjavanje o činjenicama i izvedenim dokazima u upravnom postupku u smislu citirane odredbe članka 30. ZUP-a i na nedvojben način utvrditi činjenično stanje, dok je dokazni prijedlog za saslušanjem predloženih svjedoka odbio kao nepotreban, obzirom kako su predloženi svjedoci saslušani u upravnom postupku.

19. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporene odluke poništiti i predmet vratiti na ponovni postupak, te odlučiti kao u izreci presude.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno, otklanjajući ukazane nedostatke, ponovno odlučiti o osnovanosti predmetnog zahtjeva, pridržavajući se pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS-a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

22. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanje na ročištu od 10. srpnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eura za svaku radnju, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 8. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & Partneri u Splitu, Sukojišanska 4

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Drugostupanjskom disciplinskom sudu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis

5. Kalendar 30 dana