Poslovni broj: P-412/2021-60
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Pavla Lončara 2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZF iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Lešnjaković, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika mldb. UF iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku BF iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Zvonimiru Barun, odvjetniku iz Zaprešića, radi nedopuštenosti izvansudske ovrhe i radi isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 24. srpnja 2025. i zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 8. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
1.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "I/.Utvrđuje se da ovrha u postupku izravne naplate na temelju presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P Ob-203/2019 od 16. listopada 2019.god. nije dopuštena, te se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja na račun tuženika u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom pokrenutog temeljem navedene ovršne isprave."
2.Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 656,70eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 8. kolovoza 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
3.Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
O b r a z l o ž e n j e
1.Tužitelj u tužbi koju je podnio kod ovoga suda protiv uvodno naznačenog tuženika radi nedopuštenosti ovrhe tako navodi da je kao ovršenik upućen na put ove parnice zaključkom ovog suda broj: Ovr-28/2021 od 8. ožujka 2021., jer je tuženik kao ovrhovoditelj podnio protiv njega zahtjev za izravnu naplatu na temelju presude ovoga suda broj: Pob-203/2019 od 16. listopada 2019., tvrdeći tako da uredno plaća dospjelo uzdržavanje tuženika koji da pokretanjem postupka izvansudske ovrhe svoju tražbinu želi naplatiti dvostruko. Stoga predlaže sudu (list 130-131 i 277) donošenje presude, sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u potpunosti, osporavajući istinitost tužbenih navoda o dvostrukoj naplati, te predlažući stoga sudu tužbeni zahtjev odbiti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka.
3.Za potrebe dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu o prometu po računu od 11. ožujka 2022., očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate Financijske agencije, potvrde o izvršenim transakcijama, presude ovoga suda broj: Pob-203/2019 od 16. listopada 2019. i broj: Pob-38/2022 od 10. svibnja 2022., te u ovosudni spis broj: Ovr-28/2021 i zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 16. studenog 2022., a proveo je i financijsko vještačenje po ustanovi vještaka Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba.
4.U skladu s odredbom iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja samo djelomice osnovan.
5.Predmet konkretnog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvansudske ovrhe i zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa uzdržavanja koji je do zaključenja glavne rasprave tužitelj kumulirao uz prvoistaknuti tužbeni zahtjev, a što predstavlja preinaku tužbe povećanjem postojećega zahtjeva na koju je tuženik pristao upuštanjem u raspravljanje po preinačenoj tužbi (čl. 190. st. 2. i st. 4. u svezi s čl. 191. ZPP-a).
6.U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj upućen na pokretanje ove parnice zaključkom ovoga suda broj: Ovr-28/2021 od 8. ožujka 2021., što mu a limine daje pravni interes i aktivnu legitimaciju za vođenje ove parnice u odnosu na tuženika kao pasivno legitimiranog ovrhovoditelja koji je protiv njega (tužitelja) pokrenuo izvansudski postupak prisilne naplate uzdržavanja prema presudi ovog suda broj: Pob- 203/2019 od 16. listopada 2019. zahtjevom za izravnu naplatu od 5. svibnja 2020. putem Financijske agencije, koji je tuženik kasnije opozvao zahtjevom od 16. studenog 2022., što znači da se sporna ovrha više ne vodi i da se više ne provode ovršne radnje.
7.U konkretnom slučaju je sporno da li je izvansudska ovrha nedopuštena, odnosno da li je tužitelj, s obzirom na iznose koji su od njega bili naplaćeni u postupku izravne naplate temeljem pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj: Pob-203/2019 od 16. listopada 2019., u konačnici, do pravomoćnosti i ovršnosti presude ovog suda broj: Pob-38/2022 od 10. svibnja 2022. kojom je mijenjan iznos uzdržavanja, preplatio svoju obvezu uzdržavanja.
8.Radi utvrđivanja činjenica koje su između stranaka sporne, a važne su za odlučivanje, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po ustanovi vještaka Ručević vještačenja d.o.o., koja je vještačenje u ovoj pravnoj stvari povjerila stalnom sudskom vještaku za financije i knjigovodstvo Zrinku Ručević.
9.Iz konačnih rezultata financijske ekspertize, sadržanih u pisanomu vještvu od 22. srpnja 2025. i usmeno obrazloženih na glavnoj raspravi, proizlazi da je na dan 5. svibnja 2020., kada je tuženik podnio zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu, postojalo ukupno dospjelo dugovanje tužitelja na ime uzdržavanja tuženika u iznosu od 937,35eur (936,92eur dospjele glavnice i 0,43eur zateznih kamata), da je na dan 31. ožujka 2021., kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu, tužitelj bio u preplati obveze uzdržavanja u iznosu od 76,70eur, dok je na dan 16. studenog 2022., kada je tuženik opozvao svoj zahtjev za izravnu naplatu, tužitelj bio u preplati za iznos od 656,70eur.
9a.Sud je u cijelosti prihvatio konačne zaključke financijske ekspertize, jer su stručni, logični i brižljivo i savjesno izneseni te nisu dovedeni u razumnu i opravdanu sumnju dopuštenim raspolaganjima stranaka.
10.Tužitelj je dakle u času podnošenja spornog zahtjeva tuženika za izravnu naplatu bio dužan za uzdržavanje tuženika temeljem presude ovoga suda broj: Pob- 203/2019 od 16. listopada 2019. iznos od 937,35eur, što znači da je tuženik osnovano podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu radi prisilne naplate dospjelog dugovanja tužitelja po toj ovršnoj ispravi i da je ovrha bila dopuštena.
11.Prema tome, tužitelj neosnovano u smislu odredaba iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20) zahtijeva proglašenje izvansudske ovrhe nedopuštenom, jer tražbina tuženika nije prestala u času kada je sporna ovrha pokrenuta, niti je prema izračunima financijske ekspertize prestala u času kada je tužitelj podnio prijedlog sudu za donošenje rješenja prema čl. 210. Ovršnog zakona (14. siječnja 2021.).
11a.Okolnost da je novčana tražbina tuženika prestala ipak kasnije, to jest kada je tužitelj došao u preplatu, ne čini, sama za sebe, tužbu osnovanom, jer je sporna ovrha, nakon podnošenja tužbe, obustavljena jednostranim dispozicijama tuženika, pa ona (ovrha) u času kada je glavna rasprava zaključena ne zadire više u sferu zaštićenih subjektivnih prava i interesa tužitelja.
11b.Zbog tih razloga, suđeno je kao u točki 1. izreke presude.
12.Budući da je tužitelj, s druge strane, iznosima koji su od njega naplaćeni u postupku prisilne naplate isti dug po osnovi ovršne isprave platio dva puta, ima pravo, u smislu odredaba čl. 1111. i čl. 1113. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), zahtijevati povrat dvostruko plaćenog iznosa koji u ovom slučaju iznosi 656,70eur, kao u točki 2. izreke presude jer je baš to ona pravna korist koju tužitelj može, u konkretnom slučaju, jedino ostvariti.
13.Odluka plaćanju zatezne kamate i o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbama iz čl. 29. st. 2. i 8. i čl. 1115. ZOO-a u vezi s čl. 2. ZPP-a.
14.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 4. ZPP-a.
15.U konkretnom slučaju tužitelj naime nije uspio s prvoistaknutim tužbenim zahtjevom, dok je u cijelosti uspio s drugoistaknutim tužbenim zahtjevom, pa kako je, s druge pak strane, tuženik uspio u cijelosti sa svojim zahtjevom da se kao neosnovan odbije prvoistaknuti tužbeni zahtjev, dok usto nije uspio sa svojim zahtjevom da se kao neosnovan odbije i drugoistaknuti tužbeni zahtjev, ovaj sud zaključuje da su stranke uspjele u ovoj parnici u približno jednakim dijelovima, zbog čega je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga parničnog postupka, kao u točki 3. izreke presude.
16.Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zaprešiću 8. kolovoza 2025.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu od 53,08eur,
2. Tuženiku, po pun.,
