Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-608/2020-25

I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Karlovac, Karlovac, Put D. Trstenjaka 1, OIB: 69693144506, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 9. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Nikole Horvata, odvjetnika u ZOU Nikola Horvat i Dean Radišić iz Karlovca, te punomoćnice tuženika RU dipl. iur. radnica HŠ d.o.o., a u nenazočnosti uredno pozvanog umješača na strani tuženika, po objavi 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Karlovac, Karlovac, Put Davorina Trstenjaka 1, OIB: 69693144506 da tužitelju ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.993,40 EUR-a (bruto iznos), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 82,48 EUR-a od dana 20. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 108,79 EUR-a od dana 20. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 183,44 EUR-a od dana 20. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 18,55 EUR-a od dana 20. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 67,00 EUR-a od dana 20. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 00,19 EUR-a od dana 20. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,93 EUR-a od dana 20. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 15,27 EUR-a od dana 20. veljače 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,62 EUR- od dana 20. ožujka 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 150,13 EUR-a od dana 20. travnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 43,82 EUR-a od dana 20. srpnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR-a od dana 20. studenog 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 103,42 EUR-a od dana 20. siječnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,41 EUR-a od dana 20. veljače 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 114,65 EUR-a od dana 20. ožujka 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 22,01 EUR-a od dana 20. travnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 118,55 EUR-a od dana 20. svibnja 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,59 EUR-a od dana 20. studenog 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 72,86 EUR-a od dana 20. prosinca 2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 29,30 EUR-a od dana 20. siječnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 39,96 EUR-a od dana 20. ožujka 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 99,08 EUR-a od dana 20. travnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,67 EUR-a od dana 20. srpnja 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 50,62 EUR-a od dana 20. kolovoza 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 59,85 EUR-a od dana 20. rujna 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 70,58 EUR-a od dana 20. listopada 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 47,88 EUR-a od dana 20. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,17 EUR-a od dana 20. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 46,35 EUR-a od dana 20. travnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 52,68 EUR-a od dana 20. svibnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 38,93 EUR-a od dana 20. lipnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 77,54 EUR-a od dana 20. srpnja 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 6,90 EUR-a od dana 20. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 23,84 EUR-a od dana 20. rujna 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 7,96 EUR-a od dana 20. listopada 2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 65,22 EUR-a od dana 20. studenog 2020. godine pa do isplate, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u ukupnom bruto iznosu, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Uprava šuma, Podružnica Karlovac, Karlovac, Put Davorina Trstenjaka 1, OIB: 69693144506 da tužitelju ŠU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.633,65 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućoj od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. U odnosu na ostali dio potraživanja neimovinske štete sa zakonskim zateznim kamatama smatra se da je tužbeni zahtjev povučen.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŠU, [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj] u tužbi navodi da je je kao zaposlenik tuženika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma podružnica Karlovac, Put Davorina Trstenjaka br. 1, OIB 69693144506, kao rukovatelj na građevinskom i sličnim strojevima dana 27. kolovoza 2014. godine, u radnom krugu na kojem se održavaju i peru vozila u hodu nezgodno stao na masnoj i klizavoj površini pri čemu je zadobio prijelom donjeg dijela goljenične kosti /tibije/ zbog čega mu je pružena pomoć u Općoj bolnici Karlovac, izvršeno RTG snimanje te stavljena gips longeta. Upućen je i na fizikalne terapije desnog gležnja stopala, ali se nakon ovih fizikalnih terapija stanje u bitnome nije popravilo, pa mu je nakon 1.prosinca 2014. godine određen daljnji tretman kroz ambulantne fizikalne terapije i vježbe radi jačanja mišića, kao i vježbe istezanja mišića desne potkoljenice, ahilove tetive i malih mišića stopala, koje su se provodile kroz vježbu u bazenu, vožnju biciklom i vježbama stabilnosti. No, usprkos svim opisanim terapijama gibljivost desnog gležnja ostala je limitirana, uz stalnu bolnost, pa je tužitelju preporučeno nošenje visoke cipele i korištenje elastičnog steznika. Zbog opterećivanja lijeve noge pri hodu pojavili su se bolovi u lijevom koljenu te je po odjelu za radiološku dijagnostiku utvrđena artrotska promjena femerotibijalnog zgloba koja je uzrokovana povredom goljenične kosti. Nakon završenog liječenja kod tužitelja su i nadalje ostali prisutni bolovi u zglobu desne noge i koljenu lijeve noge, s time da mu zglob desne noge otiče pri dužem hodu ili opterećenju. Tužitelj u tužbi nadalje iznosi kakve je sve bolove imao nakon povređivanja i kakav strah pretrpio te napose kakve tegobe osjećao zbog smanjene radne sposobnosti pri pokušaju bilo kakvog težeg rada, a ukazuje i na zaostale trajne posljedice, pa slijedom svega navedenog u tužbi predlaže nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će se tuženiku odrediti da mu je dosudi novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu uslijed povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, po mjerilima kako već navodi u tužbi i u iznosu od ukupno 32.000,00 kuna za neimovinsku štetu i 2.400,00 kuna za imovinsku štetu, sve uz zakonske zatezne kamate i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

1.1. U podnesku od 5.travnja 2017. tužitelj još u skladu s nalazom uredujućeg vještaka precizira pojedina potraživanja imovinske štete s time da potražuje neimovinsku štetu u iznosu od 31.000,00 kuna, a imovinsku štetu u iznosu od 8.220,00 kuna, te postavlja zahtjev za izgubljenu zaradu-rentu zbog manje isplaćene plaće obzirom je, kako navodi, prije povrede dobivao plaću kao rukovatelj građevinskim i sličnim strojevima s 2600 bodova, uz vrijednost boda od 2,155 kuna, a nakon povratka s bolovanja zbog posljedica ozljeđivanja raspoređen je na radno mjesto portira uz obračun plaće u visini od 1700 bodova, i to u razdoblju od travnja do rujna 2016.godine. Stoga tvrdi da je zbog manje isplaćene plaće mjesečno gubio iznos od 1.939,50 kuna, a od listopada 2016. do ožujka 2017. da je u svakom mjesecu gubio iznos od po 1.293.00 kuna, pa je slijedom navedenog potraživao na ime izgubljene zarade ukupni iznos od 18.102,00 kuna, također zajedno sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće od dospijeća pa do isplate.

1.2. Nakon Očitovanja stalnog sudskog vještaka prim. dr. sc. Želimira Korać na dopunsku medicinsku dokumentaciju tužitelj je u postupku do djelomično ukidne odluke najzad precizirao tužbeni zahtjev i u podnesku od 10. travnja 2018. potraživao na ime neimovinske štete iznos naknade od 31.000,00 kuna, na ime imovinske štete iznos od 9.540,00 kuna, a na ime izgubljene zarade potraživao je isplatu iznosa od 33.618,00 kn, sve dakle uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

1.3. U ponovljenom postupku potražuje međutim samo izgubljenu zaradu – rentu, najprije u podnesku od 08.lipnja 2021. u ukupnom iznosu od 153.548,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu i buduće dospijevajuće iznose rente u visini od po 2.443,00 kn mjesečno s kamatom, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja potražuje u podnesku od 06. veljače 2025.godine ukupnu bruto naknadu izgubljene zarade u iznosu od 1.993,40 eur, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Naime, u postupku provedenom pred prvostupanjskim sudom (do djelomično ukidne odluke) donesena je presuda broj P-329/2015 od 29.ožujka 2019. kojom je tužitelju dosuđen iznos od 17.200,00 kn na ime neimovinske štete i iznos od 5.500,00 kn na ime imovinske štete, sve uz zakonsku zateznu kamatu, dok je u odnosu potraživanja izgubljene zarade tužitelj u cijelosti odbijen. Nastavno je tužitelj podnio žalbu protiv presude u kojoj je naveo da mu je prvostupanjski sud s osnove pojedinih vidova neimovinske dosudio preniske iznose, te je u cijelosti prigovarao obrazloženju i razlozima navedenim u obrazloženju presude koji se tiču odbijanja tužbenog zahtjeva za potraživanje izgubljene zarade odnosno rente. Tužitelj je naime taj dio obrazloženja smatrao u cijelosti neprihvatljivim iz razloga koje je pobliže naveo u žalbi. Imajući pak u vidu da tužitelj nije podnosio žalbu u odnosu na dosuđenu visinu imovinske štete, za utvrditi je da je u tom dijelu prihvatio taj dio dosuđenog potraživanja iz cit. presude prvostupanjskog suda, te je uostalom u tom dijelu presuda postala pravomoćna. Obzirom na takvu okolnost sada u ponovljenom postupku ne postoji razlog za osvrtanje i odlučivanje o imovinskoj šteti, obzirom se dakle tužitelj nije ni žalio za nedosuđeni iznos potraživanja u tom dijelu.

3. Drugostupanjski je pak sud je povodom podnesene žalbe tužitelja ukinuo spomenutu presudu prvostupanjskog suda u pobijanom odbijajućem dijelu točke III. presude i u tom dijelu vratio predmet ovom sudu na ponovno suđenje. U točki III. izreke prvostupanjske presude bilo je navedeno da se tužitelj odbija u preostalom dijelu potraživanja iz tužbenog zahtjeva, što bi značilo da se odbija za svako pojedino manje dosuđeno potraživanje u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev. U konkretnom slučaju to znači da se odbija za preostali nedosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete, te u cijelosti za nedosuđeni iznos izguljene zarade obzirom je tužitelj u tužbenom zahtjevu potraživao neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 31.000,00 kn, a dosuđen mu je iznos od 17.200,00 kn, te je dakle odbijen za iznos od 13.800,00 kn. Na ime imovinske štete potraživao je štetu u iznosu od 9.540,00 kn, a dosuđen mu je iznos od 5.500,00 kn, dok je za dio potraživanja izgubljene zarade (zbog rada na drugom manje plaćenom radnom mjestu) odbijen u cijelosti s potraživanjem iznosa od 33.618,00 kn, i to sve sa zakonskim zateznim kamatama. A propo takvog stanja u spisu bilo je za očekivati da će tužitelj u žalbi, a onda i u ponovljenom postupku, potraživati nedosuđene iznose za koje nije uspio u postavljenom tužbenom zahtjevu. No, tužitelj u ponovljenom postupku nije potraživao manje dosuđene iznose neimovinske štete, (ni nedosuđene iznose imovinske štete), već u ponovljenom postupku postavlja samo zahtjev za nedosuđenu izgubljenu zaradu. Slijedom toga, a kako dakle nije postavio zahtjev za nedosuđeni dio potraživanja neimovinske naknade štete u kojem je odbijen i za koji se žalio, smatra se da je za taj dio potraživanja tužitelj povukao tužbeni zahtjev, pa je u odnosu na taj dio potraživanja donesena odluka kao u točki III, izreke ove odluke (u dijelu rješenja). Za manje dosuđeni iznos imovinske štete već je rečeno da se nije žalio niti sada postavlja tužbeni zahtjev, te je u tom dijelu presuda postala pravomoćna, pa se sada u ponovljenom postupku raspravlja samo o potraživanju izgubljene zarade. Pri tom je dakle id. potraživanje tužitelj dakle najprije precizirao u podnesku od 08.lipnja 2021. (nakon zaprimanja drugostupanjske odluke) i u tužbenom zahtjevu potraživao na ime izgubljene zarade – rente ukupni iznos od 153.548,50 kn uz zakonsku zateznu kamatu, uz buduće dospijevajuće iznose rente u visini od po 2.443,00 kn mjesečno s kamatom. Po provedenom financijsko knjigovodstvenom vještačenju u podnesku od 06. veljače 2025.godine najzad je postavio zahtjev za u ukupno bruto naknadu izgubljene zarade u iznosu od 1.993,40 eur, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka sa zakonskom zateznom kamatom.

4. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu te smatrao da nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju. Isticao je da je proveo sve mjere zaštite na radu i osposobio tužitelja za rad na siguran način te mu osigurao propisanu zaštitnu opremu. Pri tom je opisao da se ozljeda dogodila u radničkom krugu na parkiralištu na kojem se održavaju i peru vozila ispred servisne radio i da je tužitelja nezgodno stao prilikom odlaska u skladišni prostor i pao, te zadobio prijelom donjeg dijela goljenične kosti /tibije/. Stoga je smatrao, obzirom je tužitelj prelazio preko područja na kojem se održavaju i peru vozila, da je tužitelj mogao i morao znati za sklizak teren i trebao pažljivije hodati, pa je po izričaju tuženika do povrede došlo zbog tužiteljevog nepažljivog kretanja prema skladištu, koje on tuženik nije mogao predvidjeti niti spriječiti. TO bi po tuženiku znači da je tužitelj odgovoran za nastalu štetu i štetne posljedice, a uz to tuženik iznosi da se povreda dogodila prije podne između 9-10 sati, te je tužitelj prijavio povredu tek prije 13,30 sati i time pridonio da šteta bude veća. S tim u vezi tuženik se, opreza radi, protivi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva te predlaže odbiti tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom.

5. U dokaznom postupku sud je u postupku do djelomično ukidne odluke izvršio uvid u prijavu ozlijede na radu /list 4-5/, medicinsku dokumentaciju /list 6-14/, dopise /list 15-16/, uvjerenje /list 21, 22/, svjedodžbu /list 21/, zapisnik inspekcije rada /lista 24-27/, policu osiguranja s privitkom /list 28-29/, medicinsku dokumentaciju /list 37-42, 44/, proveo medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu dr. Korać /list 49-50/, proveo medicinsko vještačenje po vještaku neuropsihijatru dr. Car /list 52-54/, izvršio uvid u obračun plaće /list 59-66/, uvjerenje /list 69/, Pravilnik /list 70-77/, med. dokumentaciju /list 79-84/, saslušao svjedoka OU, saslušao tužitelja /list 85-86/ i pribavio očitovanje dr. Korać /list 88/. U ponovljenom postupku je sud je pročitao podnesak tužitelja od 08.06.2021. s Ugovorom o radu od 09. 10. 2019. u privitku, podnesak umješača od 09.06.2021. s prilogom kao naprijed te Uvjerenjima o zdravstvenoj sposobnosti tužitelja u privitku, podnesak umješača od 14.06.2021., podnesak tužitelja od 05.10.2021. s Uvjerenjem o zdravstvenoj sposobnosti i Mišljenjem o radnoj sposobnosti tužitelja u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjig. vještaka D & S d.o.o. od 01.08.2022., podnesak umješača od 16.09.2022., podnesak tužitelja od 22.09.2022., Dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 09.03.2023., podnesak tužitelja od 06.02.2025. s prilogom u privitku. Pored toga sud je izvršio uvid u podnesak tužitelja o uplati predujma, u podnesak umješača na listu 351 i 353 spisa, u podnesak vještaka na listu 352 spisa, te uvid u Dopunu Troškovnika tužitelja.

6. Ocjenjujući provedene dokaze u pitanju odgovornosti tuženika za nastanak štete u predmetnom slučaju sud je u prethodno vođenom postupku (pravomoćno) utvrdio da postoji odgovornost tuženika za nastanak štete odnosno štetnog događaja i štetnih posljedica na strani tužitelja, te je dakle već prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na potraživanje imovinske i neimovinske štete, a posljedično postojanje tuženikove odgovornosti utvrđuje se i sada u ponovljenom postupku u odnosu na potraživanje izgubljene zarade, koja se nakon provedenog vještačenja dosuđuje tužitelju u skladu s izračunanom vještaka iz nalaza.

7. Naime, već je navedeno u ranije donesenoj presudi da se u pitanju tužiteljeve povrede na radu primjenjuju odredbe članka 15. Zakona o zaštiti na radu koji određuje da za štetu uzrokovanu ozljedom na radu poslodavac odgovara zaposleniku po načelu objektivne odgovornosti /uzročnosti/, i to prema općim propisima Obveznog prava Zakona o obveznim odnosima, /NN 59/96, 94/96, 114/03, 100/04/, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23/ .

8. Pri tom je dakle u pitanju uzročnosti i nastupa štetnih posljedica uvidom u prijavu ozlijede na radu utvrđeno da je tužitelj dana 27. kolovoza 2014. godine pretrpio povredu na radu; i to povredu skočnog zgloba, s time da se ozljeda dogodila na parkiralištu za vrijeme njegovog rada kod tuženika, i to ispred servisne radionice gdje se peru i održavaju vozila. Iz spomenute prijave bilo je razvidno da je tužitelj neposredno prije nego je došlo do povređivanja vršio podmazivanje radnog stroja, te u vrijeme zadobivanja ozlijede obavljao kod tuženika poslove rukovatelja na građevinskim i sličnim strojevima. U prijavi je također navedeno da je tužitelj glede specifične aktivnosti zabilježene u vrijeme ozlijede „odlazio u skladišni prostor po mast za podmazivanje“ i da se ozljeđivanje dogodilo kada je „prilikom hoda nezgodno stao“ na podlogu koja je kameni nasip, a kao uzrok ozljeđivanja navedena je „neispravnost, klizavost i zakrčenost prolaza i površina s kojih se obavlja rad“ odnosno na kojima se obavljao rad. U izvješću liječnika uz to je navedeno da je tužitelj pretrpio prijelom donjeg dijela goljenične kosti tj. uganuće desnog gležnja s prijelomom od ranije stvorenog manjeg koštanog izdanka donjeg dijela goljenične kosti uz izražene znakove artroze, kako je kasnije precizno konstatirao uredujući vještak u ovom postupku. Glede mjesta ozljeđivanja tuženik je u odgovoru na tužbu sukladno kao mjesto ozljeđivanja naveo parkirališni prostor ispred servisne radionice u radničkom krugu gdje se održavaju i peru vozila, pa je slijedom toga bilo razvidno da se dakle nezgoda dogodila na id. mjestu izvan radionice gdje se peru auti, kombiji i strojevi, što bi značilo na mokroj, masnoj i klizavoj podlozi na kojoj se vez voljnog elementa oštećenika lako i nehotimično može dogoditi posklizavanje i pad, bez dakle mogućnosti da tužitelj reagira. Tuženik je pak kao poslodavac u obvezi održavati istu površinu kako ne bi došlo do posklizavanja i pada, te posljedično ozljeđivanja radnika koji tuda prolazi, ali se to u ovom slučaju dogodilo, te je došlo do pad i povređivanja za koje odgovara tuženik. Odnosno, iako je tuženik isticao okolnosti koje idu u smjeru prebacivanja tereta odgovornosti na tužitelja; navodeći da je tužitelj na tom dijelu gdje se održavaju i peru vozila „nezgodno pao i zadobio prijelom donjeg dijela goljenične kosti /tibije/“, da je tužitelj znao i morao znati da je teren sklizak i trebao je pažljivije hodati), to još uvijek ne eskulpira tuženika od njegove odgovornosti, imajući u vidu da je iz provedenih dokaza i iskaza tužitelja utvrđenno kako je tužitelj najprije oprao stroj na kojem je radio te potom vršio podmazivanje, kao radnju koja je evidentno bilo potrebna i uobičajena, pa je u svemu kao meritorna razvidna činjenica da se tužitelj poskliznuo i pao jer nije mogao izbjeći pad na masnoj i klizavoj podlozi na dijelu izvan radionice, s time da u trenutku pada i zadobivanja ozlijede nije bio svjestan o kakvoj se ozlijedi radi i težine ozlijede,. Tužitelj je naime nakon pada ustao i šepao je na desnu nogu, ali je unatoč tome odvezao stroj u Belaviće, ali mu je putem noga počela oticati, pa je koristeći zdravu nogu dovezao stroj natrag u krug tuženika. Tek tada su ga drugi radnici odvezli do bolnice gdje mu je pružena pomoć na način da je noga snimljena i stavljen mu je gips na nogu. Obzirom dakle na ovako utvrđenog činjenično stanje proizlazi da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu i štetne posljedice, jer tuženik za povredu koju radnik zadobije na radu odgovara po načelu uzročnosti. Napose se ponovo ističe da je prostor ispred radionice na kojem se peru vozila bio mokar, mastan i klizav, te tužitelj evidentno nije mogao izbjeći pad, a 0oOcjenjeno je da pad i povređivanje nije mogao izbjeći ni povećanom pažnjom obzirom se nehotični pad na površinama koje su masne i klizave objektivno i ne može izbjeći. Stoga na jednoj strani svakako postoji objektivna odgovornost tuženika za štetu i štetne posljedice nastale na strani tužitelja, a na drugoj strani nisu pronađeni razlozi za oslobađanje od odgovornosti tuženika sukladno čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima /NN 35/05 i dr. obzirom tužitelj nije namjerno ni djelomično pridonio nastanku štete. Nasuprot tome, za utvrditi je zapravo da tuženik nije učinio ništa u organizaciji rada kako do takve nezgode ne bi došlo, ili u svakom slučaju nije učinio dovoljno da umanji mogućnost posklizavanja i pada uklanjajući s površine na kojoj se peru vozila masnoću i klizavost uz održavanje istih kako bi bila što manje klizava i masna.

9. Obzirom je dakle tuženik odgovoran za ovako nastalu štetu na radu nastavno je u ponovljenom postupku u odnosu na potraživanje izgubljene zarade – rente provedeno predloženo financijsko knjig. vještačenje po vještaku D&S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, u cilju utvrđivanja visine izgubljene zarade. Navedeno vještačenje je provedeno obzirom je utvrđeno da je tužitelj do povređivanja radio na radnom mjestu rukovatelja na građevinskim i sličnim strojevima, dok poslije povređivanja nije više radio na tom radnom mjestu nego drugom, na kojem je svakako primao plaću u drugačijem iznosu. Tužitelj u podnesku u kojem je postavio zahtjev za taj dio potraživanja, a i tijekom postupka, pobliže navodi o kakvoj se razlici u plaći radilo i koje su posljedice nastale zbog promjene radnog mjesta. Kod toga se kao meritorna okolnost utvrđuje da je promijenjeno radno mjesto uslijedilo zbog objektivne okolnosti za koju ne odgovara tužitelj, odnosno do promjene radnog mjesta je došlo uslijed objektivne okolnosti povređivanja i zbog povređivanja tužitelja. Promjena je dakle objektivna posljedica povređivanja, te u tom smislu nije od meritorne važnosti što je u početku prema priloženim Uvjerenjima o zdravstvenoj sposobnosti u spisu tužitelj proglašavan sposobnim za rad, najprije uz privremeno ograničenje za rad na neravnom terenu do godine dana, pa „sposobnim uz ograničenje rada“ i dalje „na neravnom/strmom terenu, čučanje, klečanje, te toč. 16. PUR-a“, s time da je od početka zabilježena „preporuka“ za promjenu radnog mjesta pa „savjet – promjena radnog mjesta“, sve do utvrđenja konačne nesposobnosti tužitelja za rad na poslovima strojara građevinskih strojeva. Potonje je sadržano u Uvjerenju o zdravstvenoj sposobnosti radnika Vladimira Beljan koje je izdano od strane Specijalističke ordinacije medicine rada Nade Strikić br. 2019-8/1-248 od 26. kolovoza 2019. i prileži na listu 136 spisa.

10. Dakle, promjena radnog mjesta je objektivno uslijedila kao posljedica ovog štetnog događaja te je utvrđena odgovornost tuženika za nastalu štetu, pa je provedeno spomenuto vještačenje po vještaku D&S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje u [adresa], a provedeno vještačenje je pokazalo postojanje razlike plaće zbog izgubljene zarade u određenoj visini.

11. U Nalazu i mišljenje od 1. kolovoza 2022. uredujući vještak je utvrdio da razlika između plaće koju bi tužitelj primao u vremenskom razdoblju od travnja 2016. do travnja 2021. godine, da nije bilo štetnog događaja i da je nastavio raditi na radnom mjestu strojara, iznosi 11.126,07 kn bruto, s time da u kojoj razlici samo pozitivni iznosi čine 15.019,34 kn, a negativni 3.893,27 kn. Također je istaknuo;

- da je tužitelj u nekim mjesecima, u tablici označeno negativnim crvenim brojevima, primao višu plaću na radnom mjestu portira nego što bi ju primao da je ostao raditi na radnom mjestu strojara, kao i

- da za osam mjeseci tužbenog razdoblja nije moguće utvrditi koliko iznosi razlika jer su ili tužitelj ili usporedni radnik 1 (UR1) koji je ostao jedni raditi na radnom mjestu strojara bili na bolovanju, te je obzirom na navedeno smatrao primjernim vrednovati razliku tužiteljeva rada na osnovu ostvarenog mjesečnog prosjeka razlike koja iznosi 209,93 kn, odnosno zaokruženo 210,00 kn mjesečno bruto.

12. Slijedom toga, utvrdio je da ukupna navedena razlika u cijelom razdoblju iznosi 12.810,00 kn i svako mjesečne iznose prikazao u stupcu 17 tablice u prilogu nalaza.

13. Po prigovoru umješača vještak je još u Dopuni Nalaza i mišljenja od 9. ožujka 2023. utvrdio;

- da razlika između plaće koju bi tužitelj primao da nije bilo štetnog događaja, odnosno da je nastavio raditi na radnom mjestu strojara, u vremenskom razdoblju od travnja 2016. do travnja 2021. godine, iznosi 6.475,24 kn neto u kojoj razlici samo pozitivni iznosi čine 8.731,19 kn, a negativni 2.255,95 kn,

- da je tužitelj u nekim mjesecima, u tablici označeno negativnim crvenim brojevima, primao višu plaću na radnom mjestu portira no što bi ju primao da je ostao raditi na radnom mjestu strojara.

-da za osam mjeseci tužbenog razdoblja nije moguće utvrditi koliko iznosi razlika jer su ili tužitelj ili usporedni radnik 1 (UR1) koji je ostao jedni raditi na radnom mjestu strojara bili na bolovanju. Opetovano se očitovao da s obzirom na navedeno smatra primjernim vrednovati razliku tužiteljeva rada na osnovu ostvarenog mjesečnog prosjeka razlike od 122,17 kn odnosno 122,00 kn (zaokruženo) mjesečno bruto. Slijedom navedenog utvrdio je da ukupna razlika u cijelom razdoblju iznosi 7.442,00 kn neto.

14. Kako je kao posljedica ozljeđivanja objektivno nastala razlika plaće u bruto odnosno neto iznosima koje vještak prikazuje u nalazu i mišljenju te Dopuni nalaza i mišljenja, to je tužitelju sukladno odredbi članka 90. st. 7. Zakona o radu (,,Narodne novine'' broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) i članka 433.a Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) dosuđeno predloženo tj. zatraženo potraživanje u bruto iznosu kao u izreci ove odluke.

15. Zaključno se napominje da nije prihvaćen prigovor tuženika glede preinake tužbenog zahtjeva, a to iz razloga i ne samo imajući u vidu odredbu članka 191. st. 2 Zakona o parničnom postupku kojom je propisano: „Ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti", nego i imajući u vidu odredbu članka 190. st. 2 ZPP-a po kojoj sud može dopustiti preinaku i kad se tuženik protivi, ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, a što se utvrđuje u ovom postupku.

16. Tužitelju su obzirom na osnovu i visinu potraživanja dosuđeni troškovi postupka sukladno čl. 154. ZPP-a razmjerno uspjehu u postupku. Naime, tužitelj je glede osnove uspio u cijelosti odnosno na razini od 100%, a imajući u vidu visinu preciziranog tužbenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio je na razini od 68%, što znači da njegov uspjeh (100+68=168:2=84) iznosi 84%. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 16% (0+32=32:2=16). Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 68%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je prema Troškovniku i Dopuni troškovnika (na listu 91 i 365 spisa) kao opravdan priznat zatraženi trošak za sastav tužbe 1.000,00 kuna, za sastav 4 obrazložena podneska ukupno 4.000,00 kuna, te za zastupanje na ročištu od 11.12. 2017. i 11.04.2018. iznos od po 1.000,00 kn. Uz to mu je puni zatraženi iznos priznat za ročište od 10.06. 2021. i 09.04.2025. u visini od po 100 bodova, kao i za žalbu 100 bodova. Za ročište od 05.04. 2017. priznata je 50%-na naknada, kao i za dva ročišta objave odluke, dok mu je za prva tri ročišta od 07.07.2015., 06.10.2015. i 06.04.2016. te za ročište od 12.02.2025. priznata 25%-na naknada jer su ta ročišta odgađana. Ukupno je za naprijed navedene radnje dosuđen parnični trošak u iznosu od 1.551,20 eura preračunato iz kuna te u ponovljenom postupku iznos od 937,50 eur u koji iznos je uključen pripadajući PDV odnosno sveukupno 2.488,70 eur. Napominje se da je tužitelju priznat i trošak pristupa na ročište od 11.12.2017. (100,00 kuna). Kako je međutim tužitelj uspio u visini od 68% to mu je za navedene radnje priznat iznos od 1.692,32 eur te je tom iznosu još pridodan iznos za medicinsko vještačenje u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn tj. 676,89 eur i financijsko –knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 264,44 eur koliko je bilo potrebno za sve izračune vještaka. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 2.633,65 eur kao u točki II. sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki II izreke ove odluke.

U Karlovcu 8. kolovoza 2025.

Sudac:

Vesna Gračan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka, putem ovoga suda.

Dostavljeno:

1. Tužitelju po pun. Nikoli Horvatu, odvjetniku iz Karlovca.

2. Tuženiku Hrvatske šume d.o.o., Karlovac, Put D. Trstenjaka 6

3. Umješaču na strani tuženika Croatia osiguranje d.o.o., Zagreb,Vatroslava Jagića 33