Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-474/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FU, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog FU protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-10/2025-10 od 25. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog FU odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljenog FU produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni GU po braniteljici Ivani Kostanjevec Rožmarić, odvjetnici, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu, odnosno da se umjesto istražnog zatvora odrede mjere opreza.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da nije dokazano koristoljublje. Naime, žalitelju prije svega valja ukazati da se okrivljenik branio šutnjom, dakle, nije iznosio svoju obranu, pa stoga niti ne tvrdi da inkriminirani prijevoz ne bi poduzeo radi novčane naknade, dakle iz koristoljublja. S druge strane, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iz iskaza ispitanih svjedokinja proizlazi da je njihov prijevoz kroz Republiku Hrvatsku poduzet u okviru unaprijed dobro organiziranog lanca prijevoznika ilegalnih migranata, pri čemu je okrivljenik bio samo jedan od vozača na njihovom putu s krajnjim odredištem u Republici Njemačkoj. Stoga je razumno za zaključiti da je okrivljenik prilikom poduzimanja inkriminiranog prijevoza bio motiviran stjecajem novčane zarade, jer nije razumno za očekivati da bi se izlagao kaznenoj odgovornosti za inkriminirani prijevoz, a da ne bi ostvario materijalnu korist. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da nije dokazano koristoljublje.

6. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da samo činjenica da je strani državljanin nije dostatna za zaključak o postojanju opasnosti od bijega. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od bijega proizlazi iz činjenice da je okrivljenik državljanin Rumunjske, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske ničim nije vezan (osobno, obiteljski, poslovno), već je očito na teritoriju Republike Hrvatske zatečen samo radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv. Stoga postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske za koji ničim nije vezan i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje se tereti, a za koje je zapriječena kazna zatvora od jedne do osam godina.

7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je za preveniranje opasnosti od bijega protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor, s obzirom da nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići mjerama opreza koje se paušalno sugeriraju žalbom, pri čemu valja imati u vidu i prirodu kaznenog djela za koje je okrivljenik osnovano sumnjiv, a koje u sebi sadrži okolnost prebacivanja migranata preko granice mimo granične kontrole. Također sud prvog stupnja je s valjanim razlozima obrazložio zbog čega se ista svrha ne bi mogla ostvariti jamstvom, što se žalbom ne osporava. Stoga je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem pravilno i osnovano protiv okrivljenika produljio istražni zatvor radi preveniranja opasnosti od bijega, kojim produljenjem neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 8. srpnja 2025.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko bude proglašen krivim.

8. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 8. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović