Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-476/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog VO, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog VO protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-214/2025-9 od 31. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog VO odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25.; dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti brojeve "Narodnih novina" 72/25.), protiv okrivljenog VO produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. u svezi st.1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljeni VO po branitelju odvjetniku Marku Benčiću bez navođenja žalbenih osnova s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljenika nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti s bitnim tvrdnjama da nema dokaza da bi oštećeniku s namjerom nanio utvrđene teške tjelesne ozljede, već eventualno samo s nehajem, zatim da je postupao u nužnoj obrani, braneći se od napada ČO, te da je prekoračio granice nužne obrane u stanju ispričive jake prepasti izazvane napadom oštećenika.

6. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, te obrane okrivljenika u kojoj priznaje da je brata ČO u prvom fizičkom sukobu udario tri do četiri puta mobitelom po glavi, a nakon toga tijekom drugog fizičkog sukoba drvenom drškom lopate i šakom u glavu. S obzirom da je oštećenik uslijed udaraca koje mu je zadao okrivljenik zadobio utvrđene teške tjelesne ozljede, kako to proizlazi iz sudsko-medicinskog vještačenja, koje ozljede su nanijete jakim udarcima tupo- tvrdog predmeta odnosno sredstva, najvjerojatnije udarcima zatvorenom šakom jakog intenziteta, moguće i drvenom drškom lopate, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik s namjerom oštećeniku nanio utvrđene teške tjelesne ozljede, u dva prostorno i vremenski odvojena događaja, te na taj način počinio kazneno djelo za koje se tereti.

7. Također nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, ukazujući na činjenicu da je oštećenik ČO iskoristio pravo da ne svjedoči te na činjenicu proteka vremena (šest godina) od prethodne osude za kaznena djela s elementima fizičkog nasilja, na osnovi kojih činjenica okrivljenik zaključuje da ne postoji opasnost od ponavljanja djela, niti prema oštećeniku niti prema trećim osobama, te da se radi o izoliranim incidentima (događaj zbog kojih je pravomoćno osuđen prije šest godina, te predmetni inkriminirani događaj).

8. Naime, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da opasnost od ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela proizlazi iz okrivljenikove ranije višestruke kaznene osuđivanosti, te većeg stupnja kriminalne volje koju je okrivljenik manifestirao u inkriminiranim događajima. Što se tiče ranije kaznene osuđivanosti, okrivljenik je do sada u pet navrata osuđivan zbog različitih kaznenih djela, uključivši i kaznena djela tjelesne ozljede i prijetnje, dakle, kaznena djela s elementima nasilja, za koje kaznena djela je osuđivan i na bezuvjetne kazne zatvora, iz čega proizlazi da je okrivljenik sklon činjenju kaznenih djela, uključivši i kaznena djela s elementima nasilja. Kad se tome doda veći stupanj kriminalne volje koju je okrivljenik manifestirao u inkriminiranim događajima, s obzirom da je na razini osnovane sumnje u dva prostorno i vremenski odvojena događaja fizički napao oštećenika zadavši mu više udaraca jakog intenziteta, mobitelom, zatvorenom šakom i drvenom drškom lopate, na koji način mu je prouzročio veći broj teških tjelesnih ozljeda, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da postoji realna i konkretna bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsna kaznena djela, s obzirom na izraženu sklonost protupravnom ponašanju, uključivši i nasilničko ponašanje. Što se tiče proteka vremena (šest godina) od ranijih osuda za kaznena djela s elementima nasilja (tjelesna ozljeda i prijetnja), na što se ukazuje žalbom, žalitelju valja ukazati da je nakon tih osuda okrivljenik osuđivan u 2021. i 2023., posljednji puta na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s izdržavanja koje kazne je otpušten 27. kolovoza 2024., no unatoč tome je na razini osnovane sumnje počinio predmetno kazneno djelo. Stoga navedeni protek vremena ničim ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka o okrivljenikovoj sklonosti činjenju kaznenih djela, uključivši i kaznena djela s elementima nasilja. Zbog navedenih razloga nije u pravu okrivljenik kada u žalbi osporava utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti.

9. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupanja da je za preveniranje iteracijske opasnosti protiv okrivljenika potrebno produljiti istražni zatvor jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir okrivljenikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 2. svibnja 2025.) te očekivanu kaznu prema podacima u spisu ukoliko okrivljenik bude proglašen krivim.

10. Zbog navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 8. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović