Poslovni broj: Us I-2361/2023-29

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Darku Varnici, odvjetniku u Kaštel Kambelovcu, F. Tuđmana 632., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3., zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) KR, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi priznavanja prava na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 08. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-04/23-01/84, Urbroj: 338-01-06-05-23-04 od 31. kolovoza 2023.

II.Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-03/42, Urbroj: 338-17-02-01-23-13 od 24. svibnja 2023.

III.Priznaje se tužitelju RR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 09. srpnja 2017. do 14. svibnja 2020., od 18. svibnja 2020. do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza do 08.rujna 2020., 10. rujna 2020. do 21. rujna 2020. te od 23. rujna do 31. listopada 2020. zbog bolesti dg posttraumatski stresni poremećaj – šifra po MKB: F43.1., kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok se za razdoblje od 01. travnja 2017. do 08. srpnja 2017. zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana do dana primitka pravomoćne odluke naknaditi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 5.500,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate, dok se odbija kao neosnovan zahtjev za nadoknadu preostalog dijela troška upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-502-04/23-01/84, Urbroj: 338- 01-06-05-23-04 od 31. kolovoza 2023. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Klasa: UP/I-502-03/20-03/42, Urbroj: 338-17- 02-01-23-13 od 24. svibnja 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem tužitelju nije priznato od 17. siječnja 2017. za vrijeme privremene nesposobnosti za radi dg. PTSP (F43.1.) pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu (točka I. izreke) te je određeno da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

2.Tužitelj u tužbi, kojom pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u bitnome navodi da su osporavana rješenja donesena u izvršenju presude ovoga suda, poslovni broj UsIzs-122/20 od 03. travnja 2023.; da je tužitelj osobno dostavio u predmetni spis tuženika rješenje o priznavanju statusa HRVI iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizama od 01. lipnja 2021. za stalno, po osnovi bolesti sudjelovanja u Domovinskom ratu, a koja činjenica da je nesporna među strankama ovog spora; da tuženik pogrešno primjenjuje odredbe članka 38. i 39. toč. 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, na koje se poziva. Ističe se i da je unatoč medicinskoj dokumentaciji koja je dostavljena u spis tuženika, nalazu i mišljenju medicinskog vještaka sačinjenom u predmetu poslovni broj UsIzs-122/2020 i uputi Upravnog suda u Splitu u presudi u potonje navedenom spisu, Liječničko povjerenstvo Zavoda sačinilo nalaz i mišljenje prema kojem tužitelj, s obzirom na svoju dijagnozu nema izravnu posljedicu iz sudjelovanja u Domovinskom ratu, spori u cijelosti. Navodi se i da je u ponovljenom postupku izrade nalaza i mišljenja u povjerenstvu član vijeća koji je sudjelovao kao član vijeća i u prvotnom postupku te da povjerenstvo nije uzelo u obzir upute Upravnog suda u navedenoj presudi kao ni nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja koji je sačinjen u tom upravnom sporu te da pobijano rješenje nije valjano obrazloženo. Nadalje se u tužbi u bitnome navodi da drugostupanjsko tijelo u odlučivanju po žalbi tužitelja na stranici 5. obrazloženja rješenja navodi: …Pritom ovo tijelo ne prihvaća stajalište Upravnog suda u Splitu da bi nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka od 11. travnja 2022. i nalaza i mišljenja od 08. veljače 2023. ozbiljno bili dovedeni u sumnju zaključci nalaza i mišljenja liječničkih povjerenstva Zavoda s obzirom da u presudi stajalište suda nije obrazloženo niti se nalazi i mišljenja sudskog vještaka imenovanog u postupku temelje na pravilima struke, dok su s druge strane nalazi, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstva Zavoda temeljeni na pravilima struke i stručno obrazloženi... Iznoseći takav, neobrazložen i neargumentiran stav, drugostupanjsko tijelo da čini direktan atak na rad sudova, a koji su u zakonodavnom smislu iznad javnopravnih tijela. Ističe se i da nije jasno zbog čega tuženik ne prihvaća stajalište Upravnog suda. Ponovljeni nalaz i mišljenje u upravnom postupku da je trebao biti dodatno obrazložen te da je trebao sadržavati osnovu različitu od one na kojem su utemeljena poništena rješenja jer se vještačenje provodi radi lakšeg razumijevanja laicima, a ne da samo sebi bude svrha. Tuženik da iznosi neutemeljene navode i u pogledu imenovane vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić, primarijusa spec. psihijatrije, navodeći kako je njen nalaz izrađen suprotno pravilima struke, a da pritom takve navode argumentirano ne obrazlaže a radi čega da je rješenje tuženika manjkavo i da se ne može ispitati. Iz svega navedenog da je jasno da nalaz i mišljenje u ponovljenom postupku predstavlja čisti „kopi-pejst" nalaza i mišljenja od 24. svibnja 2020. U tužbi se ukazuje i na članak 12. stavak 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, koji se i citira, te se ističe da je za potrebe izrade nalaza i mišljenja u ovoj upravnoj stvari tuženik trebao postupiti prema navedenoj odredbi te obaviti neposredan pregled tuženika. Nalazi i mišljenja Liječničkog povjerenstva u ponovljenom postupku da su podložni značajnoj kritici. Navodi se i da zbog dvije vrste dijagnostičkih kriterija (DSM-IV i MKB-10) postavljanje ispravne dijagnoze PTSP-a u kliničkoj praksi nije uvijek lako i jednostavno te da zahtjeva iscrpan klinički nalaz kao i primjenu različitih upitnika. Prema dijagnostičkom kriteriju MKB-10, kojim se očito vodilo Liječničko povjerenstvo Zavoda prilikom medicinskog vještačenja, posttraumatski stresni poremećaj (F 43.1) mora se razviti unutar 6 mjeseci od izlaganja traumatskom iskustvu i u manjem broju slučajeva poprima kroničan oblik, dok u većini slučajeva se očekuje oporavak. Međutim, da se radi o dijagnostičkom kriteriju s nizom mana i nedostataka jer je prema MKB -10 onemogućeno postavljanje dijagnoze odgođenog PTSP-a te da je nejasno definirano postavljanje dijagnoze kroničnog PTSP-a. Zato da se u kliničke svrhe često upotrebljava DSM-IV klasifikacija. Također, ako se PTSP dijagnosticira putem MKB- 10 kriterija, a ne prema DSM-IV kriterijima, neki slučajevi PTSP-a da nerijetko ostanu nedijagnosticirani jer MKB-10 uključuje manje simptoma nego DSM-IV. Ipak, neovisno o tome kojim dijagnostičkim kriterijem se Liječničko povjerenstvo Zavoda vodilo, po mišljenju tužitelja, prilikom utvrđivanja vještačenja nisu utvrđeni parametri prema kojima se određena dijagnoza postavlja ili ne postavlja. Prema dijagnostičkom kriteriju za PTSP prema MKB-10 pet osnovnih kriterija su: traumatski događaj, ponovno preživljavanje događaja, izbjegavanje, simptomi pojačane pobuđenosti, trajanje. Navedene kriteriji vještaci da uopće nisu utvrđivali jer da su nalaz i mišljenje donijeli isključivo temeljem medicinske dokumentacije bez da su fizički tužitelja iti vidjeli, a kamoli pregledali. Naglašava se i da je u upravnom sporu poslovni broj UsIzs-122/2020 u izrađenom nalazu i mišljenju prof.dr.sc. Dolores Britvić decidirano navela kako je bolest dijagnoze prema MKB 10 F 43.1 (PTSP), a zbog koje je RR bio privremeno nesposoban za rad neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom iz tužbe odnosno uređenim tuženim zahtjevom iz podneska od 07.veljače 2025. traži da se osporavano drugostupanjsko, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi, da mu se prizna traženo pravo te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana, da je suprotno navodima tužitelja pobijano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom postupku sukladno važećim zakonskim propisima. Nadalje se tuženik poziva na odredbe članka 38., 39. točka 9., 52. stavak 1. te 55. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), koje odredbe i citira, te ističe da iz tih odredbi proizlazi da se naknada plaće u iznosu od 100% osnovice može priznati osiguraniku za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a za što da je u upravnom postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje utvrđeno da ne postoje pretpostavke. Nadalje se navodi da je predmet zahtjeva tužitelja u upravnom postupku pred tuženikom bila naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, a koja privremena nesposobnost je započeta 1. travnja 2017. godine. U tijeku postupka da je utvrđeno da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji F431 Posttraumatski stresní poremećaj u razdoblju od 1. travnja 2017. do 14. svibnja 2020. s time da je privremena nesposobnost za rad započela 17. siječnja 2017. prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji M54.1 Radilkulopatija, a po kojoj dijagnozi da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 13. travnja 2017. godine. Tužitelj da je prema dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj bio privremeno nesposoban za rad od 18. svibnja 2020. do 31 svibnja 2020., od 14. kolovoza do 8. rujna 2020, 10. rujna do 21. rujna 2020, te od 23. rujna 2020. do 31. listopada 2020. godine te da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu od 25. studenog 1994. do 24. prosinca 1995 godine. Nadalje, da se tužitelju prema rješenju Upravnog odjela za hrvatske branitelje, i ljudska prava, Pododsjek za hrvatske branitelje Splitsko-dalmatinske županije, do 18. lipnja 2020. godine priznaje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma od 1. veljače 2018. privremeno do 31. svibnja 2021. po osnovi bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nalazom, mišljenjem i ocjenom liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika KLASA UP/II-502-04/23-01/84, URBROJ: 338-01-10-04-23-03, od 30. kolovoza 2023. da je utvrđeno da dominantni uzrok psihičkih tegoba tužitelja i uzrok privremene nesposobnosti za rad nije PTSP nego anksioznost i depresija na bazi predisponirajuće strukture ličnosti. Navodi se i da je zahtjev za naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u iznosu od 100% osnovice za razdoblje od 1. travnja 2017. do 8. srpnja 2017. godine u zastari sukladno članku 134. Zakona. Ističe se i da je tuženik proveo ponovni postupak sukladno uputama iz presude Upravnog suda u Splitu, posl. broj: UsIzs-122/2020-24, od 3. travnja 2023. godine, te donio pobijano rješenje nakon provedenog vještačenja po nadležnom tijelu vještačenja koje je donijelo nalaz, mišljenje i ocjenu, koje je stručno izraženo te jasno i dostatno obrazloženo. Naime, u predmetnom nalazu, mišljenju i ocjeni da je utvrđen klinički status tužitelja iz predmetne dokumentacije, da su opisana obilježja dijagnoze za koju se traži priznavanje posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, kao i razlozi zbog kojih navedena dijagnoza nije uzročno posljedično vezana za sudjelovanje tužitelja u Domovinskom ratu. Nasuprot tome nalaz i mišljenje sudskog vještaka imenovanog u upravnom sporu da nije temeljen na pravilima struke niti sadrži jasne i dostatne razloge, a koje razloge da je tuženik detaljno naveo u upravnom sporu. U tim okolnostima, a kako je Upravni sud u Splitu vratio predmet na ponovni postupak tuženiku radi daljnjeg provođenja upravnog postupka, odnosno kako nije odlučio u meritumu stvari, i kako je ponovno proveden upravni postupak o zahtjevu tužitelja sukladno primjenjivim propisima, tuženik da je ispravno donio pobijano rješenje. Također se ističe da sukladno Pravilniku o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine" broj: 8/15, 17/15, 41/15, 104/17, 34/18, 63/22) liječnička povjerenstva Zavoda u postupcima ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja donose nalaze, mišljenja i ocjene na temelju medicinske dokumentacije, a ukoliko to liječnička povjerenstva ocjene može se izvršiti osobni pregled osiguranika. Kako su liječnička povjerenstva ocijenila da je moguće donijeti nalaze, mišljenja i ocjene na temelju priložene medicinske dokumentacije, odnosno kako pregled tužitelja nije bio potreban, to da isti mogu predstavljati valjanu osnovu za odlučivanje o zahtjevu tužitelja. Slijedom svega navedenog, a uvažavajući sadržaj tužbe i od strane tužitelja predložene dokaze, predlaže se odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom.

4.Tužitelj se podneskom od 27. lipnja 2024. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu u ponavljajući u bitnome navode tužbe.

5.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužitelj je po svom opunomoćeniku odnosno zamjenici istoga ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te je ustrajao u provođenju predloženih dokaza a posebno medicinskom vještačenju po vještaku psihijatru dok je odustao od prijedloga za saslušanjem tužitelja.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu te se usprotivio prijedlogu tužitelja za provođenjem predloženih dokaza.

8.U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu, pregledan je spis ovoga suda, poslovni broj: UsIzs-122/20 te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru dr. med Mileni Pernat te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

11.Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja.

12.Među strankama je sporno utvrđeno činjenično stanje, a time i primjena materijalnog prava, odnosno sporno je li privremena nesposobnosti za rad tužitelja od 17. siječnja 2017. prema dijagnozi F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj (dalje PTSP) neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te da li je zahtjev tužitelja za razdoblje od 01. travnja 2017.do 08. srpnja 2017. u zastari sukladno članku 134. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranu.

13. Prema odredbi članka 36. stavka 1. podstavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19; dalje: Zakon) osiguranici u okviru prava iz obveznoga zdravstvenoga osiguranja imaju pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad zbog korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. Zakona.

14.Sukladno odredbi 39. stavka 1. točke 9. Zakona, a u svezi odredbe članka 55. stavka 1. točke 1. istog Zakona, naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti pripada osiguraniku koji je privremeno nesposoban za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i to u 100% iznosu od osnovice za naknadu.

15.Odredbom članka 12. stavkom 5. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine“ broj 8/15, 17/15, 41/15, 104/17 i 34/18; dalje: Pravilnik) propisano je da nalaz, mišljenje i ocjenu u slučajevima iz stavka 1., 3. i 4. ovoga članka liječničko povjerenstvo daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, odnosno medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse, što ne isključuje pravo liječničkog povjerenstva da obavi pregled osigurane osobe ako je potreban zbog utvrđivanja zdravstvenog stanja i davanja ocjene, osim u slučaju iz stavka 1. točke 3. i 4. ovoga članka (privremena nesposobnost za rad) kada je pregled osiguranika obvezan.

16.Prema članku 19. stavku 3. citiranog Pravilnika, nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstvo Direkcije Zavoda daje na osnovi medicinske dokumentacije ugovorne zdravstvene ustanove, odnosno ugovornog zdravstvenog radnika privatne prakse, na osnovi medicinske dokumentacije inozemne zdravstvene ustanove, odnosno inozemne ordinacije privatne prakse te druge relevantne dokumentacije, a na tiskanici koju posebnom odlukom propisuje ravnatelj Zavoda.

17.Prema odredbi članka 134. stavak 1. Zakona zahtjev za ostvarivanje prava na novčane naknade utvrđene ovim Zakonom zastarijeva istekom roka od tri godine od dana nastanka troška za osiguranu osobu, odnosno od dana stjecanja prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja prema odredbama ovoga Zakona.

18.Iz podataka spisa predmeta je razvidno:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu zahtjeva tužitelja od 9. srpnja 2020. kojim je isti zatražio da mu se od 17. siječnja 2017., za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti po dg. PTSP F43.1, prizna pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovnice za naknadu, te da je uz zahtjev tužitelj priložio medicinsku i drugu dokumentaciju;

-da tužitelj ima status osiguranika kao nositelj osiguranja s osnova radnog odnosa;

-da je tužitelj bio pripadnik ukinute postrojbe VP1108 Drniš, da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 25. studenog 1994. do 24. prosinca 1995., da je kao pripadnik postrojbe organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, da je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi te da je postrojba u kojoj je bio tužitelj izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice te da je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja po njezinim položajima (142. brigada HV) a što sve proizlazi iz potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 9. siječnja 2018., ratnog puta Ministarstva obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska od 8. veljače 2017.;

-da je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma od 1. veljače 2018. privremeno do 31. svibnja 2021. po osnovi bolesti kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (rješenje Upravnog odjela za hrvatske branitelje, i ljudska prava, Pododsjek za hrvatske branitelje Splitsko-dalmatinske županije od 18. lipnja 2020.) te da je potom priznat hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma od 01.lipnja 2021., za stalno, po osnovi bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (rješenje Upravnog odjela za hrvatske branitelje, i ljudska prava, Pododsjek za hrvatske branitelje Splitsko-dalmatinske županije od 30. kolovoza 2021.);

-da je povodom zahtjeva tužitelja pribavljena ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda Split od 27. srpnja 2020. prema kojoj privremena nesposobnost za rad tužitelja od 17. siječnja 2017. prema bolesti dijagnoze F43.1 nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te da je temeljem navedenog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje od 29. srpnja 2020. kojim tužitelju nije priznato traženo pravo;

-da je u povodu žalbe tužitelja na navedeno prvostupanjsko rješenje, zatraženo stručno medicinsko mišljenje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zagreb a koje svojim nalazom, mišljenjem i ocjenom od 22. rujna 2020. uvidom u medicinsku dokumentaciju i rezultate dijagnostičke obrade utvrđuje da se radi o osiguraniku koji na bazi neurotske strukture ličnosti, a više od 20 godina nakon prestanka sudjelovanja u ratnim djelovanjima, razvija anksioznost i depresiju zbog nezadovoljstva životnim aspektima, također i uz kliničku sliku ratnog PTSP-a; da se provedenim mjerama liječenja postižu dobri rezultati u regresiji kliničke slike PTSP-a, ali ne i depresije i anksioznosti, da dominantni uzrok psihičkih tegoba tužitelja i uzrok privremene nesposobnosti za rad nije PTSP nego anksioznost i depresija na bazi predisponirajuće strukture ličnosti; da dijagnoza F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci) od djelovanja stresora pa slijedom toga ovu dijagnozu nije moguće uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu u promatranom razdoblju (1994. i 1995. godine) jer ta dijagnoza kod tužitelja nije postavljena niti je liječen po psihijatru; da se Dijagnoza PTSP-a može iznimno postaviti kao vjerojatna ako se javi u odgođenoj formi, 6 mjeseci i više nakon traumatskog doživljaja uz dva uvjeta: tipična klinička manifestacija tog poremećaja i nepostojanje alternativnog psihijatrijskog poremećaja; da kod tužitelja postoje jasni alternativni psihički poremećaji u formi depresije tako da je upitna i sama dijagnoza PTSP-a i da li je kod tužitelja po kriterijima MKB-10 klasifikacije moguće tumačiti kao vjerojatan uz veliku vremensku odgodu i uzročno posljedično povezivati s ratnim djelovanjima više od 20 godine ranije pa slijedom navedenog Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda utvrđuje da se dijagnoza F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj i privremena radna nesposobnost od 1. travnja 2017. do 14. svibnja 2020. te od 18. svibnja 2020. i dalje ne mogu uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu i to iz razloga što privremena radna nesposobnost kod tužitelja nije uzrokovana PTSP-om nego anksioznošću i depresijom; da se PTSP kod tužitelja javlja 22 godine nakon prestanka ratnih djelovanja i ne udovoljava MKB-10 smjernicama da bi se mogao uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu;

-da je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, a uzimajući u obzir medicinsku ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije, tuženik rješenjem od 24. rujna 2020. odbio žalbu tužitelja navodeći da nije nađena pravna osnova za usvajanje žalbe;

-da je tužitelj tužbom podnesenom ovome sudu tražio poništenje navedenih rješenja a koji spor je vođen pod poslovnim brojem: UsIzs-122/2020;

-da je u tom sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britvić, spec. psihijatar, koja je u svom nalazu i mišljenju, po pregledu medicinske i druge dokumentacije u spisu i osobnog pregleda tužitelja utvrdila da je tužitelj osoba urednog razvoja, da je bez većih poteškoća završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Uredno je funkcionirao obavljajući poslove u svojoj struci do odlaska u rat. Tijekom boravka u postrojbama hrvatske vojske bio je izložen životno ugrožavajućim situacijama, granatiranjima, svjedočio je teškom ranjavanju i sudjelovao u izvlačenju ranjenika sa planine, vidio je puno leševa i mrtve stoke a kao najteži događaj opisuje kad su neposredno prije Oluje upali u minsko polje. Neposredno po demobilizaciji navodi da se javio psihijatru dr. Brnabić jer su ga mučile slike koje je vidio, vraćale su mu se na javi i snovima. Ne bi mogao zaspati, budio bi se noću, bio je razdražljiv, nervozan. Nažalost nije sačuvao dokumentaciju o navedenom liječenju. Nekoliko mjeseci kasnije nastavio je raditi u svojoj struci no nakon otkaza promijenio je više firmi a radio je poslove zaštitara sve do umirovljenja. Tijekom 2017. javljaju se psihički problemi u vidu nesanice, razdražljivosti, agresivnost, živcirala ga je svaka sitnica kako na poslu tako i u prometu i u obitelji. Tijekom provedenog psihijatrijskog pregleda uočavaju se simptomi i znaci PTSP-a; pri opisivanju traumatskih događaja dolazi do psiholoških reakcija straha te tjelesnih reakcija, izbjegava mjesta i situacije kao i priče koje ga prisjećaju na traumatske događaje. Ima povremene smetnje spavanja, povlačenje iz socijalnih relacija, preosjetljiv je u odnosu s drugim ljudima, najradije bi bio sam. U psihičkom statusu je razvidno da je psihomotorno tjeskoban i napet, iako izgleda urednog raspoloženja nakon priče o ratu postaje potišten i zamišljen, sniženog je praga tolerancije na frustraciju, impulzivan. Reduciranih je nagonsko voljnih dinamizama. U priloženoj medicinskoj dokumentaciji razvidno je da su postavljene dg. PTSP-a i Povratnog depresivnog poremećaja. Tome u prilog govori činjenica da je dobio 20% invalidnosti HRVI. Obzirom da se u anamnezi ne nalaze drugi traumatski događaji koji bi mogli biti uzrok PTSP-a smatra da je ovaj poremećaj uzrokovan izloženosti traumatskim događajima tijekom rata. Vještakinja je navela i da postoji forma odgođenog PTSP-a te da je Depresivni poremećaj najčešći je komorbiditet PTSP-a, da se može povezati sa posttraumatskim posljedicama te da je bolest dijagnoze šifre prema MKB X F43.1 (PTSP), a zbog koje je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad počevši od 17. siječnja 2017. pa nadalje, neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom rata;

-da je po prigovorima tužitelja u tom upravnom sporu pribavljen i dopunski nalaz i mišljenje iste sudske vještakinje u kojem je ista ostala kod svog nalaza i mišljenja da tužitelj iskazuje značajke Posttraumatskog stresnog poremećaja, da je liječen od PTSP i Povratnog depresivnog poremećaja, te da je bolest dijagnoze šifre prema MKB X F 43.1 (PTSP) a zbog koje je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad počevši od 17. siječnja 2017.pa nadalje, neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu.;

-da je potom ovaj sud presudom poslovni broj: UsIzs-122/2020-24 od 03. travnja 2023. poništio navedeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, uz obrazloženje, u bitnome, da se nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje za psihijatriju prof. dr. sc. Dolores Britvić od 11. travnja 2022. ozbiljno dovodi u sumnju zaključke nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja na kojima su utemeljena osporena rješenja, te da ista tuženiku i prvostupanjskom tijelu nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporenih rješenja jer u nalazima i mišljenjima na kojima upravna tijela temelje osporeno rješenje odnosno u nalazu i mišljenju Liječničkog povjerenstva nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja. Prvostupanjskom tijelu je naloženo da u ponovnom postupku ponovno pribavi nalaz i mišljenje nadležnih vještaka, uzimajući u obzir utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje za psihijatriju pribavljenim tijekom ovog spora, te da novo rješenje valjano, precizno i potpuno obrazloži, pri čemu će se treba pridržavati pravnih shvaćanja i primjedaba ovog suda u skladu s odredbom članka 81. stavak 2. ZUS-a;

-da je u izvršenju navedene presude prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Područnog ureda u Splitu od 17.svibnja 2023. u kojem je isto ostalo pri ocjeni donesenoj 27. srpnja 2020. da se osiguraniku dijagnoza PTSP F.43.1. ne priznaje posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu s obzirom da je ista postavljena od strane psihijatra 03. veljače 2017. na prvom psihijatrijskom pregledu s odmakom od dvadeset i dvije godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu, da je nije moguće dovesti u neposrednu i isključivu vezu sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu te da se slijedom toga ne priznaje ni privremena nesposobnost za rad od 17. siječnja 2017. po navedenoj dijagnozi kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu;

-da slijedom toga prvostupanjskim rješenjem od 24. svibnja 2023. tužitelju nije priznato od 17. siječnja 2017. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radi dg PTSP (F43.1.) pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz, mišljenje i ocjenu liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 30. kolovoza 2023. u kojem isto, kao i u prethodnom nalazu, mišljenju i ocjeni od 22. rujna 2020. ocjenjuje da se dg 43.1 Posttraumatski stresni poremećaj i privremena radna nesposobnost od 01. travnja 2017 i dalje ne može uzročno posljedično povezati sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu jer predmetna privremena nesposobnost za rad nije kod osiguranika uzrokovana PTSP-em nego anksioznošću i depresijom uz poremećaj socijalnog funkcioniranja, da se elementi PTSP-a u kliničkoj slici kod osiguranika javljaju 22 godine nakon prestanka ratnih djelovanja i da ne udovoljavaju MKB-10 i drugim stručno medicinskim smjernicama da bi taj PTSP mogao biti uzročno posljedično povezan sa sudjelovanjem osiguranika u Domovinskom ratu na način da je dominantni, jedini i isključivi uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad te da oštećenje organizma 20% (X skupina) temeljem PTSP-a u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost;

-da je slijedom navedenog tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 31. kolovoza 2023. odbio tužiteljevu žalbu, uz obrazloženje, u bitnome da s obzirom na iznijetu stručno-medicinsku ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, i utvrđeno činjenično stanje, nije nađena pravna osnova za usvajanje žalbe te priznavanje tužitelju predmetnog prava.

19.Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaze, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku te smatra da u ponovljenom postupku nije postupljeno sukladno uputi ovoga suda iz presude poslovni broj: UsIzs- 122/2020-24 od 03. travnja 2023.

20.Radi razjašnjenja spornih činjenica ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. Mileni Pernat.

21.Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr.med. Milene Pernat, spec. psihijatar, koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 23. prosinca 2024., razvidno je da je ista vrlo detaljno pregledala i analizirala medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela te da je izvršila i osobni pregled tužitelja. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje u bitnome proizlazi da je tužitelj osoba urednog ranog psihomotornog razvoja. Potječe iz cjelovite i primarne obitelji kao najmlađe od troje djece. Negativnog je psihijatrijskog herediteta. Djetinjstvo je proveo u Njemačkoj, ali su se zbog njegovog bronhitisa vratili u Kaštela. Pohađao je vrtić. Osnovnu i Srednju školu za kuhara završio je bez poteškoća. Radio je kao kuhar do odlaska u rat kada je kao pripadnik 142. Kaštelanske bojne poslan na ratište na području Drniša, Knina i Drvara. Često puta je bio u životno ugrožavajućim situacijama, naročito u minskom polju kada je pretrpio intenzivan strah, granatiranjima, izviđanjima. Svjedočio je stradavanjima i teškim ranjavanjima najbližih suradnika i poznanika, vidio je puno leševa i mrtve stoke još uvijek autentično se prisjećajući intenzivnog smrada. Kada je demobiliziran vraćali su mu se slike i mirisi koje je doživio, noću se budio uz košmarne snove, bio je napet, nervozan zbog čega je otišao kod psihijatra, ali medicinsku dokumentaciju nema jer nije mislio da će mu kasnije trebati. Po povratku s ratišta nastavio je raditi kao kuhar kratko vrijeme, a potom se zaposlio kao zaštitar i radio na tim poslovima do umirovljenja 2022. Kada je uvidio da zakazuje na poslovnom, socijalnom i obiteljskom planu zbog napetosti, razdražljivosti, agresivnosti javio se 2017. psihijatru koji je tada postavio dijagnozu PTSP-a te evidentira izbjegavajuće ponašanje, strah, smetnje regulacije sna, reduciranje socijalnih kontakata. U psihičkom statusu razvidno je da je psihomotorno napet, tjeskoban uz izraženu vegetativnu simptomatiku, blaže sniženog raspoloženja, sníženog tolerancijskog praga na stresne i frustrirajuće situacije. Sniženih voljno-nagonskih dinamizama. Hipertenacitetne pažnje na intrapsihička zbivanja. Prisutne su smetnje prosnivanja. Iz uvida u spis i medicinsku dokumentaciju evidentno je kako tužitelj boluje od PTSP-a i Povratnog depresivnog poremećaja, da je od 01.06.2021. dobio i 20% invalidnosti R za stalno, a od 11.mjeseca 2022. je umirovljen što znači da je trajno nesposoban za rad. Što se tiče vrsta PTSP-a postoji podjela s obzirom na vremenske odnose - postoji akutni oblik (traje do 3 mjeseca) kronični (dulje od 3 mjeseca 9 i odgođeni (simptomi se pojavljuju barem 6 mjeseci nakon doživljene traume). Vrijeme proteklo od ekstremnog traumatskog događaja do pojave PTSP-a je različito dugo. Simptomi PTSP-a traju različito dugo a mogu biti prisutni i 30 godina nakon traumatskog događaja. U konkretnom slučaju iz autoanamnestičkih podataka evidentno je kako je tužitelj imao psihičkih problema odmah poslije demobilizacije zbog čega je i posjetio psihijatra, koji su tada imali nedefinirane smjernice u postavljanje dijagnoze PTSP-a, a što ne umanjuje njegovu proživljenu traumu kao neposrednu posljedicu sudjelovanja u Domovinskom ratu. Zaključno se navodi da je tužitelj liječen od PTSP- a i Povratnog depresivnog poremećaja te su kod istog prisutni simptomi Posttraumatskog stresnog poremećaja kao neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu. Uvidom u evidenciju HZZO-a tužitelj je bio privremeno nesposoban za rad po dg. F 43.1 od 1. travnja 2017. do 14. svibnja 2020., te od 18. svibnja do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza do 08.rujna 2020., 10. do 21. rujna 2020. te od 23. rujna do 31. listopada 2020., što je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

22.Tužitelj je u podnesku od 07.veljače 2025. naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje sudske vještakinje te da je sa istim suglasan u cijelosti.

23.S druge strane tuženik je u podnesku od 30. siječnja 2025. iznio prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Pernat navodeći u bitnome da osporava predmetni navedeni nalaz i mišljenje iz razloga što (kao i nalaz i mišljenje vještaka u prethodnom upravnom sporu vođenom o istoj stvari) nije izrađen sukladno pravilima struke te se temelji na pretpostavkama, a ne činjenicama. U predmetnom nalazu i mišljenju vještak da uopće ne navodi a) koja su obilježja dijagnoze Šifre prema MKB- 10 klasifikaciji dijagnoze F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj, b) gdje se navedena obilježja nalaze u medicinskoj dokumentaciji (posebno u kliničkom statusu) c) kako je ta dijagnoza povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, te d) mišljenje temelji na navodima tužitelja koje nisu potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom (da je tužitelj bio izložen životno ugrožavajućim situacijama, granatiranjima, svjedočio je teškom ranjavanju, vidio puno leševa, da se javio psihijatru, itd.). Pritom da vještak nije uzeo u obzir predisponirajuće faktore kod tužitelja u vezi anksioznosti i depresije, odnosno premorbidno stanje duševnog zdravlja tužitelja u vezi privremene nesposobnosti za rad. Tuženik ističe i da je MKB- 10 klasifikacija Svjetske zdravstvene organizacije, kao obligatorna smjernica, osnova za utvrđivanje dijagnoza pod kojima se utvrđuje određena bolest, a u konkretnom slučaju privremena nesposobnost za rad tužitelja. Navedena klasifikacija sadrži obilježja pojedinih dijagnoza te kriterije po kojima se iste mogu utvrditi. Zbog navedenog nije moguće preispitati nalaz i mišljenje vještaka za razliku od Nalaza, mišljenja ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 30. kolovoza 2023. Tuženik skreće pozornost da sama činjenica da je u medicinskoj dokumentaciji navedena određena dijagnoza, kao i da bi od strane nadležnog tijela tužitelju bio priznat status HRVI Domovinskog rata 20% po osnovi PTPS-a, ne znači ujedno da je ista nužno ispravna odnosno da bi bila posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, kao niti da bi tužitelj zbog toga bio privremeno nesposoban za rad. S tim u vezi sam vještak navodi da je tužitelj liječen od povratnog depresivnog poremećaja, što ukazuje da kod tužitelja postoji alternativni psihijatrijski poremećaj, što prema MKB-u predstavlja isključujući faktor za utvrđivanje PTSP kao dijagnoze.

24.Tuženik je uz navedeni podnesak dostavio i očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije tuženika od 24. siječnja 2025. navodeći da se isto može smatrati kao očitovanje tuženika na nalaz i mišljenje vještaka. U očitovanju liječničkog povjerenstva se u bitnome navodi da se ne slaže navodima sudskog vještaka jer su neargumentirani i kontradiktorni. Ističe se naime da Posttraumatski stresni poremećaj nije dijagnosticiran sukladno odredbama formalno prihvaćene Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10) prema kojima PTSP nastaje unutar mjesec dana (najduže nekoliko mjeseci od djelovanja stresora). Ne mogu se prihvatiti autoanamnestički podaci tužitelja o psihičkim problemima odmah nakon demobilizacije i posjeti psihijatru bez valjane medicinske dokumentacije i uvida u psihički status tužitelja neposredno nakon demobilizacije kao zadovoljavajući kriterij za postavljanje dijagnoze PTSP-a. Ističe se da vještak navodi da su tada bile nedefinirane smjernice u postavljanju dijagnoze PTSP-a, no, to da ne umanjuje značaj uvida u psihijatrijski pregled psihički status tužitelja te provedeno liječenje. Nadalje liječničko povjerenstvo ponavlja svoje navode iz nalaza, mišljenja i ocjene dane u upravnom postupku te se ističe da kod tužitelja nije pobliže opisan ratni stresogeni čimbenik ni specifične ratne okolnosti koje bi mogle uzrokovati PTSP. Tužitelj kao branitelj nije ranjavan niti zarobljavan, nema podataka o izloženosti izuzetnim psihičkim traumama koje nadilaze uobičajeno ljudsko iskustvo u vremenu provedenom kao sudionik Domovinskog rata. Tužitelj je bio izložen raznim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Privremena nesposobnost za rad po dg F43.1 od 01.04.2017. do 14.05.2020., od 18.05.do 31.05.2020., od 14.08. do 08.09.2020., od 10. do 21.09.2020. te od 23.09. do 31.10.2020. godine nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Dominantni uzrok psihičkih tegoba tužitelja i uzrok privremene nesposobnosti za rad nije PTSP nego anksioznost i depresija na bazi predisponirajuće strukture ličnosti. Psihičke tegobe i simptomi su djelomično kvalificirani i nisu kvantificirani da bi zadovoljili kriterije za postavljanje dijagnoze PTSP-a. Status HRVI s 20% oštećenja organizma temeljem PTSP-a utvrđen Rješenjem Upravnog odjela za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjek za hrvatske branitelje Splitsko-dalmatinske županije od 18.06.2020. godine od 01.02.2018. godine privremeno do 31.05.2021. godine u pravilu ne uzrokuje privremenu radnu nesposobnost. Uvidom u medicinsku dokumentaciju razvidno je da su kod osiguranika verificirane i druge psihijatrijske bolesti te je liječen po dijagnozama F32.2 Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma i F33.2 Ponavljajući depresivni poremećaj, sadašnja epizoda teška, bez psihotičnih simptoma. Uvidom u psihologijsko testiranje iz lipnja 2017 koje govori za naglašenu neurotsku skalu (hipohondrija, depresivnost, histerija), izrazitu depresiju anksioznosti nezadovoljstvo aspektima života i psihologijsko testiranje iz kolovoza 2019 ( svibnja 2020) koje potvrđuje izrazitu depresivnost i sklonost agresiji može se zaključiti da se kod tužitelja radi o premorbidno strukturiranoj ličnosti. Usprkos provedenim oblicima liječenja (ambulantni posjeti psihijatru medikamentozna terapija, oblici liječenja kroz dnevnu bolnicu) zaostaje anksioznost i depresivno raspoloženje uz poteškoće u uspostavljanju socijalnih relacija. Slijedom navedenoga Liječničko povjerenstvo II Direkcije ostaje pri donesenoj ocjeni od 30.08.2023. te izražava neslaganje s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka.

25.Sudska vještakinja se po prijedlogu tuženika i na traženje ovoga suda očitovala na navedene prigovore tuženika u svom očitovanju zaprimljenom kod ovoga suda 19. ožujka 2025. Ista je naime navela da je sporna dijagnoza PTSP-a postavljena od strane više ordinirajućih psihijatara po stručnom znanju, iskustvenom radom s braniteljima i algoritmu koji je naveden u MKB-10 za postavljanje navedene dijagnoze (ni u jednom nalazu specijalist ne opravdava i ne navodi dijagnostičke kriterije). Simptomi PTSP-a mogu se pojaviti 20 i više godina nakon traumatičnog događaja, a kao triger mogu biti jednostavni simboli kao pahulje snijega, zvuk, miris (o čemu postoji i znanstveni rad), a što je i uzrok povremenih dekompezacija psihičkog stanja kod tužitelja..." Kada je demobiliziran vraćali su mu se slike i mirisi koje je doživio, noću se budio uz košmarne snove..." - što odgovara intruzivnim proživljavanjima. Svaka kronična forma PTSP-a ne mora nužno imati i dg. Trajnih promjena osobnosti uslijed katastrofičnih događaja, što je zasebna dijagnostička cjelina karakterizirana nizom simptoma u sklopu promjena ličnosti i funkcioniranja. Privremenu nesposobnost za rad za navedene datume procjenjivao je njegov izabrani liječnik obiteljske medicine sukladno postojanju simptoma PTSP-a, a odobravao HZZO, stoga je vještakinja mišljenja da o opravdanosti izostanka s posla može dati i pojasniti jedino liječnik opće medicine koji je u danom trenutku procijenio postojanje simptoma bolesti te da tužitelj nije sposoban za rad i zbog kojih razloga. O psihičkom stanju, dijagnozama, kao i povezanosti da je PTSP posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu postoje dva vještačenja, sličnih zaključaka. Ukoliko se nadležno tijelo ne slaže s nalazom i mišljenjem, može se tražiti supervještačenje. Nadalje, vještakinja navodi da je u nalazu od 22. prosinca 2024. navela i opisala sve iz dostupne medicinske dokumentacije kao i iz razgovora s tužiteljem te da ostaje pri svom nalazu i mišljenju ponavljajući zaključke iz istog.

26.Tuženik je u podnesku od 04. travnja 2025. prigovorio očitovanju sudske vještakinje dr. Pernat navodeći da ista nije otklonila prigovore tuženika i odgovorila na relevantna pitanja sukladno pravilima struke već da je očitovanje kontradiktorno zaključcima jer da proizlazi ili da je nalaz i mišljenje vještakinja donijela na temelju odluke izabranog liječnika o vođenju privremene nesposobnosti za rad ili da je njen nalaz i mišljenje bezvrijedan i bespredmetan stoga što je izabrani liječnik utvrdio po kojoj dijagnozi je tužitelj privremeno nesposoban za rad. Vještačenje da je sačinjeno protivno pravilima struke te da su irelevantni navodi da u postupku postoje dva vještačenja s obzirom da sadrže iste nedostatke, ne odgovaraju na prigovore tuženika i temelje se isključivo na navodima tužitelja (koja nisu provjerljiva) a ne stvarnim dokazima (vezanim uz sudjelovanje u Domovinskom ratu). Predlaže da sud nalaz i mišljenje vještaka zanemari prilikom donošenja odluke u ovom predmetu.

27.Tuženik je uz podnesak dostavio i očitovanje liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 31. ožujka 2025. u kojem se u bitnome navodi da vještak nije odgovorio niti na jedno pitanje decidirano te da ne podastire popis i sadržaj medicinske dokumentacije relevantnih psihijatara te stručnu ocjenu iznesenih činjenica s odgovarajućim obrazloženjem. Ističe se da povjerenstvo u konačnici ne negira utvrđeni PTSP ratne geneze iako smatra da nisu zadovoljeni dijagnostički kriteriji sukladno odredbama formalno prihvaćene Međunarodne klasifikacije bolesti (MKB-10), nego utvrđuje kako se ne može govoriti o predmetnoj privremenoj radnoj nesposobnosti od 01.04.2017 g. dalje, zbog PTSP-a koji je isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu prije 22 godine te ustraje da dominantni uzrok psihičkih tegoba tužitelja i uzrok privremene nesposobnosti za rad nije PTSP nego anksioznost i depresija na bazi predisponirajuće strukture ličnost. Ističe se i da se psihijatrijsko liječenje nije provodilo isključivo radi posljedica na zdravlje vezanih uz sudjelovanje u Domovinskom ratu te se napominje da osiguranik osim anamnestičkih navoda ne podastire niti jedan dokaz o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata, koji je definiran kao iznimno jaka ugroženost katastrofične prirode koja može dovesti do sveprožimajuće ugroženosti u gotovo svakog. Nadalje, vještak da navodi visoko traumatizirajuće situacije temeljem navoda tužitelja koje nisu potkrijepljene odgovarajućom dokumentacijom. Tužitelj da za ni za jednu takvu situaciju ne prilaže potvrdu od MORH-a ili opis u ratnom putu. Izabrani liječnik obiteljske medicine utvrdio je privremenu nesposobnost za rad temeljem medicinske dokumentacije i preporuka specijaliste psihijatra sukladno svojoj nadležnosti. Opravdanost izostanaka s posla nije predmet ovog postupka i spora. Činjenica da je tužitelj bio nesposoban za rad pod dijagnozom PTSP-a ne dokazuje da je ova dijagnoza isključiva posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu odnosno da je predmetna PNR neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga je opservacija o procijeni obiteljskog liječnika u potpunosti irelevantna u predmetu. Liječničko povjerenstvo II Direkcije Zavoda zaključno ostaje pri svojoj ocjeni i utvrđuje kako privremena radna nesposobnost osiguranika od 01.04.2017. nikako ne može biti isključiva posljedica odgođenog PTSP-a 22 godine nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ponavlja se i kako se vještačenje za dobivanje statusa HRVI provodi po drugačijoj metodologiji i temeljem drugih propisa od onih koji uređuju predmetno pravo (tražbinu osiguranika). Status HRVI s 20% oštećenja organizma temeljem PTSP-a koje je osiguraniku utvrđeno u pravilu ne uzrokuju PNR, a pogotovo ne ovoliko dugo.

28.Obzirom na prigovore tuženika ovaj sud je na ročištu za raspravu održanom dana 11. srpnja 2025. izveo dokaz dopunskim vještačenjem po sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. Mileni Pernat. Naime, sudska vještakinja je vezano za prvi prigovor kako u dopuni ne podastire popis i sadržaj medicinske dokumentacije navela da je spis preuzela od suda te pregledala kompletnu medicinsku dokumentaciju a kako su u spisu pregledani i navedeni datumi i kronološki posloženi da je vidljiva sama dinamika procesa bolesti te da je u prvom nalazu i mišljenju navela preglede i u kojem vremenskom periodu su obavljeni. Na drugi prigovor u kojem se navodi da se ne negira utvrđeni PTSP ratne geneze te da nisu zadovoljeni dijagnostički kriteriji sukladno odredbama MKB-10 navela je kako je PTSP dijagnosticiran po algoritmu koji je određen od Ministarstva obrane RH a slijedom psihijatrijskih pregleda obrade psihologa i liječenja međutim PTSP je kronična bolest s oscilirajućim simptomima i fazama dekompenzacije uslijed čega može nastupiti pogoršanje u psihičkom stanju i funkcioniranju pacijenta. Na slijedeći prigovor kako osiguranik osim anamnestičkih navoda ne podastire niti jedan dokaz o stresnom događaju iz Domovinskog rata istakla je da smatra da nije njena domena utvrđivanja ni ratnog puta a ni sudjelovanja u određenim akcijama već za to postoji izvod iz evidencije te ratni put koji izdaje nadležno tijelo gdje je detaljno opisano sudjelovanje u Domovinskom ratu. U odnosu na prigovor kako vještak navodi visoko traumatizirajući situacije temeljem navoda tužitelja vještakinja napominje da se psihijatrijski nalaz temelji isključivo na povjerenju između liječnika i pacijenta i temeljem toga može zaključiti o dijagnozama i potrebama liječenja, a u konkretnom slučaju dijagnoze imaju podlogu u medicinskoj dokumentaciji te da je temeljem te medicinske dokumentacije koja prileži spisu i kliničkog pregleda tužitelja, odnosno razgovora sa istim dala u konkretnom slučaju svoj nalaz i mišljenje. Vezano za prigovor kako je izabrani liječnik opće medicine utvrdio privremenu nesposobnost za rad temeljem medicinske dokumentacije i preporuke specijaliste psihijatra vještakinja je istakla kako je to u nadležnosti kontrolora HZZO-a te da utvrđivanje činjeničnog stanja i vjerodostojnosti nalaza nije u njenoj nadležnosti. Ustrajala je u zaključku da je PTSP kod tužitelja isključiva posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu te da isti do tada nije psihijatrijski liječen i nije imao drugih traumatskih događaja. Istakla je i da je anksiozno depresivni sindrom obično komorbiditetna dijagnoza u sklopu PTSP-a pa tako u stanjima pogoršanja može doći do eskalacije simptoma anksiozno depresivnih pa čak i psihotičnih. Može se reći da je anksiozno depresivni poremećaj, poremećaj koji je u sklopu PTSP-a. Uvidom u medicinsku dokumentaciju i obavljenim razgovorom sa tužiteljem nije našla nikakvih drugih stresogenih faktora koji bi uzrokovali dodatna pogoršanja u sklopu psihičkog stanja pacijenta odnosno nije našla da bi neki drugi zdravstveni razlozi bili uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad osim bolesti PTSP-a, odnosno pogoršanja u sklopu PTSP-a, koji je isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

29.Stranke nisu imale pitanja za sudsku vještakinju, nisu iznijele nikakve prigovore niti primjedbe na dopunsko vještačenje iste na navedenom ročištu za raspravu niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga.

30.Polazeći od svih prednjih utvrđenja ovaj sud vjeruje nalazu i mišljenju sudske vještakinje za psihijatriju dr. Milene Pernat, kao i dopunama tog nalaza i mišljenja, kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu, koji je, suprotno tvrdnjama tuženika, sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, te sukladno najvišim medicinskim dostignućima. Radi se o sudskoj vještakinji koja je po struci spec. psihijatar, dok u nalazima, mišljenjima i ocjenama prvostupanjskog i drugostupanjskog tijela vještačenja u upravnom postupku nije razvidna specijalnost vještaka te isti, za razliku od sudske vještakinje, nisu izvršili klinički pregled tužitelja odnosno razgovor sa istim. Ovaj sud smatra da je predmetni nalaz i mišljenje te dopune istog u suglasju sa raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela, i da je isti potpun i uvjerljiv. Nadalje, sud smatra da su dopunama nalaza i mišljenja sudske vještakinje (od 19. ožujka 2025. te na ročištu za raspravu održanom 11.srpnja 2025.) u potpunosti otklonjeni prigovori tuženika kao i oni izneseni u očitovanjima liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, te je izražen jasan i nedvojben stav vještakinje vezano za spornu činjenicu i to da je privremena nesposobnost za rad tužitelja po dg. F 43.1 od 1. travnja 2017 do 14. svibnja 2020., te od 18. svibnja do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza do 08.rujna 2020., 10. do 21. rujna 2020, te od 23. rujna do 31. listopada 2020., neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Da je predmetna privremena nesposobnost za rad tužitelja po navedenoj dijagnozi neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu jasno proizlazi i iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje prof. dr. sc. Dolores Britvić, spec. psihijatar, te dopune tog nalaza i mišljenja u upravnom sporu vođenom kod ovoga suda pod poslovnim brojem UsIzs- 120/20. Činjenica je i da liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u konačnici u svom očitovanju od 31.ožujka 2025. ne negira kod tužitelja utvrđeni PTSP ratne geneze te ne spori da je tužitelj kroz sporno razdoblje bio nesposoban za rad upravo pod navedenom dijagnozom, a za svoju ocjenu da navedena dijagnoza nije isključiva posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu odnosno da predmetna privremena nesposobnost za rad nije neposredna posljedica sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu odnosno da je dominantni uzrok psihičkih tegoba tužitelja i uzrok privremene nesposobnosti za rad anksioznost i depresija na bazi predisponirajuće strukture ličnost, ne daje valjane argumente. Činjenica je da je sudske vještakinja za psihijatriju dr. Pernat navela da je predmetna dijagnoza PTSP-a postavljena od strane više ordinirajućih psihijatara po stručnom znanju, iskustvenom radom s braniteljima i algoritmu koji je naveden u MKB-10 za postavljanje navedene dijagnoze, da je anksiozno depresivni poremećaj, poremećaj koji je u sklopu PTSP-a, da uvidom u medicinsku dokumentaciju i obavljenim razgovorom sa tužiteljem nije našla nikakvih drugih stresogenih faktora odnosno da bi neki drugi zdravstveni razlozi bili uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad osim bolesti PTSP-a, koji je isključiva posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Ovdje valja ukazati i na ratni put tužitelja, prema kojem je isti bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama, da je postrojba u kojoj je bio tužitelj izvršavala bojne zadaće na crti bojišnice te da je bila izložena djelovanjima neprijatelja (otvaranjem paljbe iz pješačkog, topničkog i raketnog naoružanja po njezinim položajima, te na činjenicu da je istom priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata od 20%, za stalno, upravo uslijed bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja istog u Domovinskom ratu, a što je sve sudska vještakinja imala u vidu, za razliku od liječničkog povjerenstava u upravnom postupku koje smatra da tužitelj nije dostavio niti jedan dokaz o stresogenom događaju tijekom Domovinskog rata. Te navode liječničkog povjerenstva, kao i ocjenu istog da u konkretnom slučaju PTSP nije jedini i dominantni uzrok predmetne privremene nesposobnosti za rad, ovaj sud, imajući u vidu sve navedeno, drži nelogičnim, neživotnim i neargumentiranim. Za istaći je i to da tuženik po svojoj opunomoćenici na ročištu za raspravu održanom dana 11.srpnja 2025. za sudsku vještakinju dr. Milenu Pernat nije imao nikakvih pitanja niti prigovora na njen dopunski nalaz i mišljenje dan na tom ročištu a nije predložio ni izvođenje daljnjih dokaza u ovom sporu.

31.Stoga, kako su u konkretnom slučaju nalazi, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku suprotni sudsko medicinskom vještačenju sudske vještakinje dr. Milene Pernat, spec. psihijatar danom u ovom upravnom sporu kao i dopunama istog (kao i medicinskom vještačenju danom po sudskoj vještakinji prof. dr. sc. Dolores Britviću, spec. psihijatar, upravnom sporu vođenim kod ovoga suda pod poslovnim brojem UsIzs- 120/20a koji je u bitnome suglasan sa nalazom i mišljenjem dr.Milene Pernat), a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno te nalaz i mišljenje liječničkih povjerenstava u upravnom postupku tuženiku i prvostupanjskom tijelu nije mogao biti valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja.

32.Na temelju utvrđenog, ovaj sud cijeni kako je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je pozivom na odredbu članka 117. stavak 2. ZUS-a, odlučujući u granicama tužbenog zahtjeva, poništio osporavano drugostupanjsko kao i prvostupanjsko rješenje i tužitelju priznao pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za naknadu za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad od 09. srpnja 2017. do 14. svibnja 2020., od 18. svibnja 2020. do 31. svibnja 2020., od 14. kolovoza do 08.rujna 2020., 10. rujna 2020. do 21. rujna 2020. te od 23. rujna do 31. listopada 2020. za dijagnozu šifre F43.1. kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu, a na teret sredstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Vezano za privremenu nesposobnost za rad od 1. travnja 2017. do 08. srpnja 2017. ovaj sud drži osnovanim prigovor zastare istaknut po tuženiku temeljem odredbe članka 134. Zakona. Slijedom svega navedenog je odlučeno kao pod točkom I., II. i III. izreke presude.

33.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio te u spis priložio popis troškova ovog upravnog spora (list 131. spisa).

34.Obzirom na postignuti uspjeh u ovom sporu tužitelju je u skladu s odredbama članka 144. i 147. ZUS-a te Tbr. 27., 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) valjalo priznati trošak sastava tužbe, sastava obrazloženog 07. veljače 2025. (pogrešno navedeno 10.veljače 2025.) te za zastupanje na ročištima za raspravu od 25. listopada 2024. i 16. svibnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju što ukupno iznosi 4.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.000,00 eur te za troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eur (koji trošak vještačenja je tužitelju kao opravdan valjalo priznati) sveukupno iznosi 5.500,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Međutim, nije osnovan zatraženi trošak tužitelja za sastav podneska od 27. lipnja 2024. obzirom da u istome u bitnome ponavlja navode tužbe, kao ni za sastav podneska od 04.travnja 2025. u kojem tužitelj ponavlja navode iz podneska od 07.veljače 2025. te navedeni podnesci ne sadrže nikakva činjenična niti pravna razlaganja. Slijedom navedenog je odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

U Splitu, 08. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužitelju, putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.