Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, kojeg zastupa punomoćnik ŽS iz Odvjetničkog društva Jelaković & partneri, odvjetniku iz Varaždina, protiv ovršenika ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr- 857/2025-2 od 27. ožujka 2025., 8. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-857/2025-2 od 27. ožujka 2025. potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u visini od 62,50 EUR (slovima: šezdeset dva eura i pedeset centi).

II. Točka I. izreke i točka II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova u iznosu od 25,00 EUR (slovima: dvadeset pet eura) nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Nalaže se ovršeniku ŠS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju Čistoća d.o.o., OIB: 02371889218, Varaždin, Ognjena Price 13, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,88 EUR (dvadeset jedan euro i osamdeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 87,50 EUR (osamdeset sedam eura i pedeset centi), kao neosnovan.“

2. Protiv točke II. izreke rješenja kojom je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 62,50 eur pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 17. travnja 2025. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku u smislu žalbenih navoda i obveže ovršenika da mu naknadi troškove žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih provedbom izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javne bilježnice Ane Kalšan Mališ iz Varaždina broj Ovrv- 7967/2024 od 30. kolovoza 2024. Ovrhovoditelj je zatražio trošak za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 25,00 eura, trošak sastava zahtjeva za naknadu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 12,50 eura i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 50,00 eura te PDV u iznosu od 21,88 eur odnosno ukupno 109,38 eura.

5.1. Prvostupanjski sud je sukladno članku 14. stavak 4. OZ-a ovrhovoditelju dosudio iznos od 21,88 eura u koji iznos je uključen i PDV, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to za sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 5,00 EUR (Tbr. 11. točka 6. u vezi s Tbr. 11. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa)), te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 12,50 EUR (Tbr. 11. točka 10. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife). Navedeni iznosi su uvećani za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife).

5.2. Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu iznosa od 62,50 eura, a koji iznos predstavlja nagradu za pribavu i izvid klauzule o pravomoćnosti i ovršnosti i na koju bi temeljem Tbr. 36.2. Tarife punomoćnik ovrhovoditelja imao pravo. Za navedeni iznos ovrhovoditelj je odbijen jer da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavak 1. i 4. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36.2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada. Odbijen je i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 25,00 eur koji se sastoji od nagrade za sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 20,00 eru (više traženo nego što pripada prema vrijednosti glavne tražbine) i PDV-a od 5,00 eur.

6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj između ostalog navodi kako žalbu podnosi i zbog bitne povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008.-Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) koji se na odgovarajući način primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ), jer da se pobijana odluka ne može ispitati obzirom da za priznavanje predmetnog troška ovrhovoditelju nije bitna okolnost na koji način je ovrhovoditelj pribavio potvrdu, već je bitno da li je taj trošak nastao ovrhovoditelju i da li je isti bio potreban za ovrhu.

6.1. Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu te je za svoju odluku dao jasan razlog i istu je moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP- a.

7. Ovrhovoditelj u žalbi nadalje navodi da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Pri tome se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023, Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023 i Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u kojima da je izraženo pravno shvaćanje da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Poziva se i na odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-1815/2023 od 19 siječnja 2024., Županijskog suda u Zadru broj Gž Ovr-223/2024-2 od 5. studenog 2024., Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr- 922/2024-9 od 28. studenoga 2024 i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr- 303/2024-2 od 9. prosinca 2024. u kojima je izražen istovjetni stav.

7.1. Člankom 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je sukladno stavku 4. istog članka javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Prema Tbr. 36.2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

7.3. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-229/2023-2 od 19. prosinca 2023. na pitanje „Ima li ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku - odvjetniku pravo na naknadu troška pribavljanja potvrde o ovršnosti u situaciji kada se ista izdaje odnosno dostavlja u elektroničkom obliku sukladno čl. 67.a Sudskog poslovnika?“, odgovoreno je „u okviru prava na naknadu troška izravne naplate ovrhovoditelju zastupanom po punomoćniku pripada i pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti isprave neovisno o načinu na koji je tu klauzulu ishodio“. U konkretnom predmetu zahtjev za izravnu naplatu temeljio se na pravomoćnoj presudi kao ovršnoj ispravi, a ne na rješenju o ovrsi javnog bilježnika za koje je on sam dužan izdati klauzulu o pravomoćnosti i ovršnosti, pa se ne radi o istom činjeničnom stanju.

7.4. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-633/2023-2 od 27. rujna 2023. u odnosu na isto pravno pitanje kao i u naprijed navedenoj odluci, upućuje se na pravno shvaćanje izraženo u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023.

7.5. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., a vezanog uz tumačenje Tbr. 32.2. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) čiji je sadržaj istovjetan Tbr. 36.2. sada važeće Tarife, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kod čega ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti na bilo koji način (npr. odlaskom na sud, pisanim putem ili sl.). U tom postupku u revizijskom stadiju bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (izdana na njegov zahtjev), radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

7.6. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj ne navodi da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na njegov zahtjev odnosno iako navodi da je „pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti“ ne navodi jesu li postojali objektivni razlozi da od javnog bilježnika zatraži izdavanje navedene klauzule jer to nije učinio javni bilježnik po službenoj dužnosti temeljem članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a iako su za to bili ispunjeni propisani uvjeti.

7.7. Kako u konkretnom slučaju nije dovedena u sumnju odlučna činjenica da je javni bilježnik potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi dostavio ovrhovoditelju u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, bez inicijative i zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja, to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja utemeljen na Tbr. 36.2. Tarife, jer njegov punomoćnik nije obavio nikakvu radnju izvida ili pribave potvrde o pravomoćnosti ili ovršnosti pa nema pravo na odvjetničku nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti). Zbog navedenog u konkretnoj situaciji nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvao ovrhovoditelj.

7.8. Također valja navesti da su člankom 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.) izmijenjeni stavci 1. i 4. članka 283. OZ-a na način kako sada glase i da iz obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi da se takvim izmjenama u postupku izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da „… potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do sad – na prijedlog ovrhovoditelja.“

7.9. Što se tiče odluka županijskih sudova koji su zauzeli drugačije pravno shvaćanje treba reći da ovaj sud nije vezan za pravna shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova te da je ova odluka utemeljena na sada već ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda vezano uz zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova po Tbr.36.2. Tarife.

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba ovrhovoditelja u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja za iznos od 62,50 eura primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

9. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste ovrhovoditelj nije podnio žalbu, kao ni točka II. izreke za iznos od 25,00 eru jer u odnosu na taj iznos ovrhovoditelj ne iznosi nikakve žalbene razloge.

Koprivnica, 8. kolovoza 2025.

Sutkinja

Vesna Rep