REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1199/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik MP, službena osoba, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/310, URBROJ: 512-25-24-2 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/310, URBROJ: 512-25-24-2 od 12. rujna 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek KLASA: UP/I-560-01/24-01/838, URBROJ: 512M2-76-24-2 od 26. srpnja 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti borbenom sektoru, naoružanom odredu Službe motrenja i obavještavanja (dalje: Službe MIO) u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992.

2. Tužitelj u tužbi navodi da ne može prihvatiti obrazloženja tuženika i prvostupanjskog tijela jer je 11 mjeseci i 11 dana bio živa meta sa svojim suborcima po kojima se pucalo na objekt silosa u Donjem Miholjcu, te je bio prisiljen uzvraćati vatru puškom M48. Navodi da je pretrpio napad tenkovskim granatama prilikom napada JNA na Donji Miholjac te je radi izvješća o kretanju aviona i helikoptera bivše JNA bio u stalnom kontaktu sa Uredom za obranu grada Donjeg Miholjca. Prigovara da u postupku nisu saslušani njegov ratni zapovjednik i suborci te po potrebi predlaže Sudu saslušati ih. Iz sadržaja tužbe proizlazi da predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja. Navodi da je tužitelj podnio zahtjev da mu se utvrdi da je bio pripadnik borbenog sektora kao pripadnik Službe MIO u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992. te mu je dana mogućnost sudjelovanja u postupku. U izjavi od 21. ožujka 2024. naveo je da je bio na dužnosti na silosu u Kolodvorskoj ulici u Donjem Miholjcu i motrio teren. Kod obilaska terena javljao se u Centar MIO koji je bio u Sekretarijatu za narodnu obranu te je imao zaduženu pušku M48. Navodi da iz očitovanja Područnog odsjeka za poslove obrane Osijek 2 KLASA: 560-01/24-01/128, 512M2-78-24-2 od 21, ožujka 2024. proizlazi da tužitelj ima utvrđeni status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Centra MIO u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992 3.1. Ali, navodi da je zaključkom Vlade Republike Hrvatske KLASA: 561- 01/04-02/02, URBROJ: 303010905-1 od 24. studenog 2005., prihvaćen nalaz i mišljenje Ministarstva obrane kojim su određena zapovjedništva i postrojbe koje su sudjelovale u pripremi i izvođenju borbenih djelovanja i kojim su određena zapovjedništva, postrojbe i ustanove koje nisu izravno sudjelovale u pripremi i izvođenju borbenih djelovanja, ali su bile u potpori pripreme i izvođenja borbenih djelovanja i obrane suvereniteta Republike Hrvatske. Navodi da tim zaključkom u točci 3., se ovlašćuje Ministarstvo obrane davati nalaze i mišljenja po prigovorima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji u vezi statusa koji proizlaze iz Nalaza i mišljenja iz navedene točke Zaključka. Prema nalazu i mišljenju Ministarstva obrane KLASA: 023-03105-02/9, URBROJ: 512-01-05-13 od 22. studenog 2005., pripadnici Centara za obavješćivanje MIO koji su stekli status razvrstani su u neborbeni sektor.

3.2. Tuženik zaključuje kako imajući izneseno u vidu kao i propisano odredbama članka 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje. ZOHBDR), razvidno je kojim kategorijama osoba se može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u borbenom sektoru. Pripadnost borbenom sektoru podrazumijeva sudjelovanje u oružanom djelovanju prema neprijatelju kao pripadnika borbenih postrojbi, što je osnaženo navedenim zaključkom Vlade. Stoga smatra ispravnim zaključak da tužitelj ne spada u kategoriju osoba kojima se može priznati status u borbenom sektoru jer u spornom vremenu nije sudjelovao u oružanom djelovanju prema neprijatelju, kao pripadnik borbenih postrojbi već je bio raspoređen u Centar za obavješćivanje, što nije borbena postrojba. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 28. srpnja 2025. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24., dalje: ZUS).

4.1. Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe te se pozvao na potvrde iz 2000. i 2009. prema kojima ima priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao član Centra MIO koji je bio u Sekretarijatu za narodnu obranu. S obzirom na priznati status, podrazumijevao je da se radi o borbenom sektoru i da će s obzirom na to ostvariti određena prava. Odustao je od dokaznih prijedloga za svojim saslušanjem kao i saslušanjem svjedoka, koji je u međuvremenu i umro. Predložio je poništiti osporavano rješenje tuženika.

4.2. Opunomoćenik tuženika je ostao pri do tada iznesenim navodima, a u vezi izdanih potvrda tužitelju je istaknuo kako nije sporno da je tužitelj ostvario status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Centa MIO, ali da u trenutku odlaska u mirovinu potvrde izdaje Ministarstvo obrane, na temelju važećih zakonskih propisa i Odluke Vlade iz 2005. koja je i dalje na snazi. Ali, da status koji je ostvaren, a potvrđen je potvrdama koje su dostavljene na uvid je označen kao neborbeni sektor.

Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Prema članku 3. stavku 1. točki a. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

6.1. Stavak 2. tog Zakon propisuje da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

6.2. Odredbom stavka 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. predviđeno da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje.

7. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti borbenom sektoru, naoružanom odredu Službe MIO, u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992. U zahtjevu je naveo da je evidentiran kao pripadnik neborbenog sektora, a traži da se utvrdi da je bio pripadnik borbenog. Priložio je neovjerenu presliku pismene izjave IP, načelnika Službe MIO, presliku Tiskanice br. 1 Uprave za obranu Osijek, Ureda za obranu Donji Miholjac, KLASA: 811-02/94-1 12/01, URBROJ: 512-148-07-94-34 od 23.03.1994., te presliku potvrde Uprave za obranu Osijek, KLASA: 034-05/00-02/01, URBROJ: 512M2-14303-OO-89 od 28. lipnja 2000.

8. Nesporno je u postupku utvrđeno da tužitelj prema službenim evidencijama ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u neborbenom sektoru, od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992., kao pričuvni sastav, u Centru MIO, što je utvrđeno uvidom u VOB -1 za 1957. bivše općine Donji Miholjac. Nadalje, prema preslici Tiskanice br. 1 Uprave za obranu Osijek, Ureda za obranu Donji Miholjac, KLASA: 811-02/94-112/01, URBROJ: 512-148-07-94-34 od 23. ožujka 1994., tužitelj je bio ratnoj postrojbi Službe MIO Donji Miholjac u razdoblju od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992., kao i prema potvrdi Uprave za obranu Osijek, KLASA: 034-05/00-02/01, URBROJ: 512M2-14303-OO-89 od 28. lipnja 2000.

9. Prema tada važećem članku 26. Zakona o obrani (Narodne novine, broj 49/91. i 53A/91.), u svezi točke 106. Uputa o vođenju vojne evidencije v/o, KLASA: Int 800-01/92-01/ URBROJ: 512-01-92-2391 bio je propisan način vođenja službene evidencije, između ostalog i evidentiranje podataka o izvršavanju vojne obveze te upisa činjenice pripadnosti postrojbi Hrvatske vojske. Tako su, prema Uputama o vođenju vojne evidencije, postrojbe bile dužne voditi popis vojnih osoba (obrazac Vob- 8). Zaključen popis, ovjeren potpisom zapovjednika i pečatom postrojbe ili ustanove, služio je mjerodavnom tijelu, tada, Sekretarijatu za narodnu obranu, kao temelj za ustrojavanje službene evidencije vojnih obveznika.

10. Tužitelj je dao izjavu na zapisnik KLASA: UP/I-560-01/24-01/128, URBROJ: 512M2-78-24-1 od 21. ožujka 2024. da je upoznat da je evidentiran kao pripadnik neborbenog sektora, Centar MIO, od 7. rujna 1991. do 18. kolovoza 1992., ali da ostaje kod svog zahtjeva od 1. ožujka 2024. i traži da se u upravnom postupku to ispravi na borbeni sektor iz razloga što su drugi koji su bili s njim na položaju imaju borbeni sektor iako su oni bili pripadnici neke postrojbe. Izjavio je da je bio na dužnosti na Silosu u Kolodvorskoj ulici u Donjem Miholjcu, da mu je zadaća bila motrenje terena, praćenje za moguće dolete aviona i helikoptera, da je on imao obvezu javljanja telefonom ili toki vokijem, da je u slučaju obilaska terena, javljao se u Centar MIO, koji je bio u Sekretarijatu za narodnu obranu, gdje su također bili dežurni pripadnici Centra MIO, a on je bio dežuran na terenu na Silosu, te da mu je u to vrijeme zapovjednik bio NP koji je vršio raspored zadaća, kao i da je za vrijeme dok je bio na dužnostima imao zaduženo oružje, vojničku pušku M-48.

11. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev tužitelja s obzirom na podatke službene evidencije pri Ministarstvu, iako je ocijenilo izjavu tužitelja istinitom, ali i nedovoljnom da bi dovela u sumnju vjerodostojnost i relevantnost podataka službene evidencije. Pri tome se pozvalo na zaključak Vlade Republike Hrvatske od 24. studenoga 2005. kojim je prihvaćen Nalaz i mišljenje Ministarstva obrane kojim su određena zapovjedništva i postrojbe koje su sudjelovale u pripremi i izvođenju borbenih djelovanja, odnosno borbeni sektor, kao i koje su bile u potpori pripreme i izvođenja borbenih djelovanja i obrane suvereniteta Republike Hrvatske, dakle neborbeni sektor. Stoga je zaključeno kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. točke a. ZOHBDR-a za priznavanje tužitelju traženog statusa u borbenom sektoru.

12. Tuženik je potvrdio navode prvostupanjskog tijela i odbio žalbu tužitelja osporavanim rješenjem navodeći da je Vlada Republike Hrvatske svojim zaključkom od 24. studenog 2005. prihvatila nalaz i mišljenje Ministarstva obrane kojim su određena zapovjedništva i postrojbe koje su sudjelovale u pripremi i izvođenju borbenih djelovanja i kojim su određena zapovjedništva, postrojbe ustanove koje nisu izravno sudjelovale u pripremi i izvođenju borbenih djelovanja, ali su bile u potpori pripreme i izvođenja borbenih djelovanja i obrane suvereniteta Republike Hrvatske, dakle neborbeni sektor. Stoga se složio da je izjava tužitelja istinita, ali i u skladu s podacima koji se nalaze u službenoj evidenciji.

13. Slijedom iznesenoga, a imajući u vidu citirane odredbe ZOHBDR-a, proizlazi kako je u upravnom postupku koji je prethodio ovome sporu pravilno zaključeno da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata tužitelju u zatraženom razdoblju prema članku 3. stavku 1. točki a) ZOHBDR-a kao pripadniku borbenog sektora jer prema nalazu i mišljenju Ministarstva obrane KLASA: 023-03105-02/9, URBROJ: 512-01-05-13 od 22. studenog 2005., pripadnici Centara MIO koji su stekli status razvrstani su u neborbeni sektor. Stoga nije bilo mogućnosti za drugačije odlučivanje o zahtjevu tužitelja jer nije bio pripadnik borbenih postrojbi.

13.1. Prigovor tužitelja da u provedenom postupku nisu saslušani svjedoci nije osnovan, jer pri prethodno iznesenom stanju stvari i činjenici da Centar MIO nije razvrstan u borbenu postrojbu, iskazi predloženih svjedoka ne bi utjecali na drugačije odlučivanje.

14. Stoga, kako tužitelj ne ispunjava potrebni uvjeti za priznavanje traženog statusa prema članku 3. stavku 1. točci a. ZOHBDR-a, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

U Osijeku 8. kolovoza 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku