REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-1347/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženice GE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Slaven Šego, odvjetnik iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se i proglašava nedopuštenim ovrha u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3557/2023, određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-3557/2023- 29 od 12. prosinca 2023. povodom prijedloga za ovrhu ovrhovoditelja, ovdje tuženika ljubice Grubelić, [adresa], 22211 [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a protiv ovršenika, ovdje tužitelja Republike Hrvatske OIB: 52634238587.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.''

II./ Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj OIB 52634238587 naknaditi tuženici GE OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 401,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom predmetu, između stranaka nije sporno da je pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Psp-44/19-29 od 20. studenog 2020.:

- utvrđeno da je u tom postupku tuženica, a u ovom parničnom postupku tužiteljica Republika Hrvatska smetala tužiteljicu, u ovom parničnom postupku tuženicu GE u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine: stana u prizemlju, na adresi [adresa], koji se nalazi u kući sagrađenoj na zk.č. 7712/22, kuća, [adresa], 107 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, na način da je promijenila uložak cilindra brave na vratima stana, sa vrata stana uklonila pločicu s imenom tužiteljice "CILA FUČKAR- KAVČIĆ", te postavila – nalijepila natpis u središtu kojeg je tekst: METMONIC, PROJEKT MODERNIZACIJE METEOROLOŠKE MOTRITELJSKE MREŽE U RH – METMONIC, a ispod njega nalijepila natpis sa grbom Republike Hrvatske, te natpis

REPUBLIKA HRVATSKA, DRŽAVNI HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD, ZAGREB, GRIČ 3, neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala 27.12.2019.; da je promijenila uložak cilindra brave na vratima stana, sa vrata stana uklonila pločicu s imenom tužiteljice "CILA FUČKAR-KAVČIĆ", te postavila – nalijepila natpis u središtu kojeg je tekst: METMONIC, PROJEKT MODERNIZACIJE METEOROLOŠKE MOTRITELJSKE MREŽE U RH – METMONIC, a ispod njega nalijepila natpis sa grbom Republike Hrvatske, te natpis REPUBLIKA HRVATSKA, DRŽAVNI HIDROMETEOROLOŠKI ZAVOD, ZAGREB, GRIČ 3, neutvrđenog dana, a za što je tužiteljica saznala 27.12.2019. godine te na način da je 14.01.2020. godine ušla u posjed predmetnog stana i iselila stvari tužiteljice, te ih preselila na novu lokaciju na adresi [adresa] u [adresa]

- da je tužiteljici naloženo uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da u ovom postupku tuženici vrati oduzeti mirni posjed nekretnine: stana u prizemlju, na adresi [adresa], koji se nalazi u kući sagrađenoj na zk.č. 7712/22, kuća, [adresa], 107 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb, tako da o svom trošku nekretninu vrati u prvobitno stanje, da vrati tužiteljičine stvari u nekretninu i preda tužiteljici ključ od brave ulaznih vrata i time tužiteljici ponovno omogući korištenje navedenom nekretninom te

-da je tužiteljici zabranjeno, svako takovo ili slično smetanje ubuduće, odnosno poduzimanje radnji kojima bi počinila isto ili slično smetanje posjeda tuženice.

2. Nadalje nije sporno da je tuženica na temelju navedene ovršne isprave pokrenula ovršni postupak protiv tužiteljice te da je tužiteljica zaključkom ovoga suda, posl. br. Ovr-3557/23 od 6. veljače 2024. upućena na pokretanje ove parnice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st.1.točka 7. Ovršnog zakona.

3. Tužiteljica u tužbi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom tvrdi da se ovrha ne može provesti jer je osnova - rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu Psp- 44/19 od 20. studenoga 2020., nepodobno za provedbu određene ovrhe, slijedom čega je ovrha nemoguća, što obrazlaže navodeći da predmet ovrhe u prijedlogu za ovrhu, a i u ovršnoj ispravi nije jasno i nedvosmisleno specificiran te se ista ne može sa sigurnošću identificirati. Ovo osobito jer se u parničnom postupku koji je prethodio ovom postupku nije provodio očevid na licu mjesta niti je provedeno vještačenje radi precizne identifikacije nekretnine. S obzirom da se u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod brojem Psp-44/19 nije provodio očevid, nije se precizirala ni identificirala nekretnina. Nadalje tužiteljica navodi da se s tim u vezi, na zk.č.br. 7712/22 k. o. [katastarska općina] nalazi više zgrada odnosno kuća koje su sve na adresi [adresa], a radi se o Meteorološko-aerološkom opservatoriju Zagreb-Maksimir Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu u kojima se nalaze radne prostorije u kojima se vrše analize i mjerenja za potrebe Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ). Ni u jednoj od tih zgrada/kuća ne nalazi se stan, a osobito ne „stan u prizemlju, na adresi [adresa], 107 m2, Zagreb, koji se nalazi u kući sagrađenoj na zk.č.br 7712/22, kuća, [adresa]“, kako je to u rješenju naslova Psp-44/19 od 20. studenoga 2020. precizirano, a temeljem kojeg je pokrenuta sporna ovrha. Isto tako, tuženica kao ovrhovoditelj nije dala dodatne podatke radi identifikacije predmetnog stana, primjerice površinu stana, nalazi li se stan u prvoj, drugoj ili trećoj kući, potom nalazi li se u toj kući stan lijevo ili desno ili ravno, od čega se sastoji, dakle jedne ili više prostorija i kojih prostorija i sl. Osim toga, na nekretnini se ne nalazi niti jedna kuća/zgrada površine 107 m2. Zbog neutvrđivanja navedenih činjenica u parničnom postupku posl. broj Psp-44/19 odnosno neutvrđenja bitnih identifikacijskih obilježja stana, ne može se provesti ovrha jer primjenom načela strogog formalnog legaliteta ovrha se provodi prema rezultatima prethodnog postupka iz kojeg proizlazi ovršna isprava. Nadalje, pristup do navedenih zgrada u kojima se navodno nalazi „stan u prizemlju“, a koje predstavljaju dio Meteorološko-aerološkog opservatorija Zagreb-Maksimir Državnog hidrometeorološkog zavoda u Zagrebu na adresi [adresa], zapriječen je zaključanim dvorišnim vratima. Ključ dvorišnih vrata tuženica nikada nije imala, a što je u postupku koji je prethodio ovom i utvrđeno. U ovršnom naslovu temeljem kojeg je pokrenut osporeni ovršni postupak i to rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Psp-44/19 od 20. studenoga 2020. tuženica odnosno ovrhovoditeljica nije ovlaštena dobiti ključeve dvorišnih vrata pa se prema tome ne može se provesti ovrha jer je ovršni naslov nepotpun.

4. Tužiteljica slijedom izloženoga u točki 3. ovoga obrazloženja zaključuje da je ovrha temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Psp-44/19 od 20. studenoga 2020. nemoguća odnosno nedopuštena. Prema tome, tuženica kao ovrhovoditelj nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave - rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Psp-44/19 od 20. studenoga 2020., odnosno nije ovlaštena na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st.1. t. 7. OZ), a ujedno je ovršna isprava izgubila je svoju djelotvornost (čl. 50. st. 1. t. 3. OZ). Slijedom svega izloženoga, tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I./ izreke ove presude.

5. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da se žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ odnosi na slučajeve ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika. Tuženica osporava tužbeni navod da je ispunjen uvjet iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a pa da tuženica kao ovrhovoditelj nije temeljem rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-44/19-29 od 20.11.2020., kao ovršne isprave, ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika. Tuženica je ovlaštena tražiti ovrhu na temelju navedenog rješenja kao ovršne isprave i ovlaštena je na temelju toga rješenja tražiti ovrhu upravo protiv tužiteljice kao ovršenika. Tuženica nadalje izlaže da je tužba neutemeljena i usmjerena isključivo na odugovlačenje provedbe ovrhe. Tužiteljica, umjesto da pokaže barem dio efikasnosti koju je pokazala prilikom protupravnog oduzimanja posjeda i konačno postupi sukladno zakonu i ovršnom rješenju te tuženici vrati posjed nekretnine, podnošenjem tužbe u ovom predmetu uporno nastavlja zloupotrebljavati procesna ovlaštenja koja su joj na raspolaganju. Ako se imaju u vidu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i čl. 55. st. 3. OZ-a, sam sadržaj tužbe upućuje na zaključak o zlouporabi procesnih ovlaštenja tužiteljice. Naime, neupitno je da je odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisan kao žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, kao što je neupitno da čl. 55. st. 3. OZ-a propisuje da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Osim toga, i sukladno ustaljenoj sudskoj praksi tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može se temeljiti samo na činjenicama koje je ovršenik iznosio u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a sud u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom raspravlja i odlučuje samo o žalbenim razlozima zbog kojih je ovršenik upućen na parnicu. Tužiteljica kao ovršenik je na parnicu upućena isključivo zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Taj bi se opugnacijski razlog ticao slučajeva u kojima bi nedostajala aktivna ili pasivna (procesna i presumirana stvarna) legitimacija stranaka. Navedeni razlog za žalbu bi postojao ako ovrhovoditelj, ovdje tuženica, nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlaštena na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika, ovdje tužiteljice. Međutim, tužiteljica u tužbi nije osporila aktivnu legitimaciju tuženice kao ovrhovoditelja niti vlastitu pasivnu legitimaciju kao ovršenika. Nastavno na navedeno, za primijetiti je kako u većem dijelu sadržaja tužbe tužiteljica daje vlastito viđenje činjenica i okolnosti koje se tiču identifikacije nekretnine - stana, posebno tijekom parničnog postupka koji se vodio pred naslovljenim sudom u predmetu pod poslovni brojem Psp-44/19, upirući kako u postupku nije proveden dokaz očevidom. Pritom ne obrazlaže i na koji način je to uopće relevantno za ovaj konkretni postupak. Međutim, u tužbi ne daje nikakve činjenice i okolnosti koje bi upućivale na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a, baš kao što ih što nije dala niti u žalbi u povodu koje je upućena na ovu parnicu. Tužiteljica činjenično ne obrazlaže niti potkrjepljuje ikakvim relevantnim dokazima zbog čega smatra da tuženica kao ovrhovoditelj nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju rješenja kao ovršne isprave, odnosno da nije na temelju istoga rješenja ovlaštena tražiti ovrhu protiv tužiteljice kao ovršenika. Svi navodi koje iznosi tužiteljica su irelevantni jer o njima nije dopušteno raspravljati u ovom postupku. Ovaj postupak nije postupak kojim se utvrđuju i dokazuju činjenice i provode isti dokazi kao u postupku koji je prethodio donošenju rješenja na temelju kojeg je pokrenut ovršni postupak, odnosno ovo nije postupak u kojem se provode dokazi koji su se mogli provoditi i u parničnom postupku u kojem je odlučeno o smetanju posjeda. Fotografijama koje je tužiteljica priložila kao dokaz te građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta koje je predložila provesti nije moguće utvrditi postojanje ili nepostojanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. U tom smislu ukazuje se nepotrebnim i neekonomičnim provoditi dokaz građevinskim vještačenjem i očevidom na licu mjesta. Tužena posebno ističe kako tužiteljica u tužbi, jednako kao niti ranije u žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenog u predmetu poslovni broj Ovr-3557/2023, ne osporava da su upravo tužiteljica i prednica tužene bile stranke parničnog postupka u kojem je donesena ovršna isprava (rješenje) temeljem koje je određena ovrha u ovršnom postupku, niti tvrdi da se to rješenje ne bi odnosilo na nju, niti osporava da joj je tim rješenjem naložena uspostava ranijeg posjedovnog stanja na način opisan u izreci toga rješenja. Tužiteljica tako u tužbi nije osporila niti aktivnu tuženice kao ovrhovoditelja niti vlastitu pasivnu legitimaciju kao ovršenika, što predstavlja žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Pregledom rješenja kao ovršne isprave sud će lako utvrditi kako je tuženica kao ovrhovoditelj ovlaštena tražiti ovrhu na temelju te ovršne isprave i to upravo protiv tužiteljice, a tužiteljica kao ovršenik nije dokazala da je takvo njeno pravo prestalo. Tužiteljica tako u tužbi nije osporila niti aktivnu tužene kao ovrhovoditelja niti vlastitu pasivnu legitimaciju kao ovršenika, što predstavlja žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a. Dakle, već iz tužbe je razvidno da nisu ispunjeni zakonski razlozi za proglašenje ovrhe nedopuštenom. Nadalje, vezano za pitanje identifikacije stana na koje tužiteljica upire, tužiteljica je kontradiktorna sama sebi. Ukoliko se nekretnina - stan ne može identificirati onda nije bilo nikakvog razloga za podnošenje žalbe protiv rješenja o ovrsi niti tužbe u ovom predmetu jer se ovrha, kako sama tužiteljica navodi, ne može provesti zbog primjene načela strogog formalnog legaliteta. Proizlazi da je tužiteljici upitna identifikacija stana po potrebi. Nije joj sporan sadržaj pravomoćnog i ovršnog rješenja kojim je stan identificiran, no kada taj isti stan treba predati natrag u posjed tuženoj, tada joj je sporno o kojem stanu je riječ, pa joj je tako i za potrebe tužbe i ovog postupka identifikacija stana sporna. Tužiteljica ignorira i činjenicu kako ovdje nije riječ o provođenju ovrhe na nekretnini već o ovrsi radi ostvarenja tražbine na radnju, trpljenje ili nečinjene, preciznije o njenoj obvezi kao ovršenika da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da tuženoj kao ovrhovoditeljici vrati oduzeti mirni posjed nekretnine - stana, tako da o svom trošku stan vrati u prvobitno stanje, vrati ovrhovoditeljičine stvari u stan i preda ovrhovoditeljici ključ od brave ulaznih vrata i time ovrhovoditeljici ponovno omogući korištenje stanom. Neovisno o tome što pitanje identifikacije stana nije činjenica bitna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na tvrdnje tužiteljice kako se stan ne može sa sigurnošću identificirati, tuženica ističe nekoliko detalja koji ukazuju kako je takva tvrdnja potpuno neosnovana:

- u parničnom postupku koji je prethodio ovršnom postupku nije se provodio očevid na licu mjesta niti je provedeno vještačenje radi precizne identifikacije nekretnine jer među strankama nije u niti jednom trenutku bilo sporno o kojem stanu je riječ, niti je vještačenje radi identifikacije stana bilo potrebno, a nije potrebno niti sada

- i u ovršnoj ispravi i u prijedlogu za ovrhu stan je jasno i nedvosmisleno specificiran i utvrđena su bitna identifikacijska obilježja stana (u ovršnoj ispravi i u prijedlogu za ovrhu, nedvojbeno je navedeno da se radi o stanu, citirano: "u prizemlju, na adresi [adresa], koji se nalazi u kući sagrađenoj na zk.č. 7712/22, kuća, [adresa], 107 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Zagreb")

- iako među strankama nije niti bilo sporno o kojem stanu je riječ, sud je u parničnom postupku koji je prethodio ovršnom postupku, osim uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, utvrdio o kojem točno stanu se radi i iz iskaza svjedoka, uključivo i djelatnika DHMZ-a, iz priloženih fotografija, potvrde prijave postupanja MUP, PU zagrebačke IV, PP Zagreb i druge dokumentacije priložene u spis

- prednica tužene, pok. GEU imala je prebivalište upravo na adresi stana, [adresa], a koje prebivalište zasigurno ne bi mogla prijaviti kada stan kojim slučajem ne bi postojao i kada bi se radilo o isključivo radnim prostorijama Državnog hidrometeorološkog zavoda tada, kako to sugerira tužiteljica

- od više zgrada na zk.č. 7712/22, k. o. [katastarska općina] samo je jedna kuća i to upravo ona u kojoj se nalazi stan tužene i upravo ta kuća je i navedena u ovršnoj ispravi i prijedlogu za ovrhu kao kuća sagrađena "na zk.č. 7712/22, kuća, [adresa], 107 m2, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]" pa su tvrdnje tužiteljice o više zgrada i nemogućnosti identifikacije stana u zgradi samo pokušaj obmanjivanja suda. Vezano za pristup stanu, ulaz kroz dvorišna vrata koja spominje tužiteljica nije jedini mogući pristup do zgrade i stana. Osim toga tužena i njeni prednici do stana su ulazili slobodno i kroz dvorište i kroz ulazna vrata zgrade te im ključ nije bio niti potreban. Na kraju, tužiteljica u tužbi ističe i žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ tvrdeći kako je ovršna isprava izgubila svoju djelotvornost, no niti na tu okolnost ne dostavlja niti predlaže ikakve dokaze. Nikakve dokaze uostalom nije niti mogla dostaviti ili predložiti budući da rješenje - ovršna isprava na temelju koje je predložena i određena ovrha, nije niti ukinuto, niti poništeno, niti preinačeno ili na drugi način stavljeno izvan snage, niti je na neki drugi način izgubilo svoju djelotvornost, a niti je utvrđeno da je bez učinka. Slijedom navedenog, tuženica osporava tužbu u cijelosti te predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naložiti tužiteljici da tuženici naknadi trošak ovog postupka.

6. Sporno je između stranaka jesu li ispunjene pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom, propisane odredbom čl. 50. st.1.točka 7. Ovršnog zakona.

7. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu. Kao nepotrebni odbijeni su dokazni prijedlozi tužiteljice za izvođenje dokaza uvidom u spis ovog suda poslovni broj: Psp-44/19, građevinskim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta te dokazni prijedlozi tuženice za saslušanjem tuženice i svjedoka navedenih po odgovoru na tužbu. Naime, ovaj sud smatra da primjenom materijalnog prava na činjenice koje između stranaka nisu sporne proizlazi da tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

8 Naime, kao što je gore izloženo, proizlazi iz rješenja ovoga suda posl. br. Ovr- 3557/23-34 od 6. veljače 2025. (list 4 spisa) te između stranaka nije ni sporno, tužiteljica je na pokretanje ove parnice, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, upućena iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st.1.točka 7. Ovršnog zakona. Tom odredbom uređena je situacija nedopuštenosti ovrhe iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

9. Iz rješenja ovoga suda posl. br. Psp-44/19-29 od 20. studenog 2020, koje je ovršna isprava na temelju koje je tuženica pokrenula ovrhu koju tužiteljica predlaže proglasiti nedopuštenom, jasna je aktivna i pasivna (procesna i stvarna) legitimacija parničnih stranaka. Naime, ovrha koju tužiteljica predlaže proglasiti nedopuštenom određena je na prijedlog i u korist tuženice, koja je prema predmetnoj ovršnoj ispravi aktivno legitimirana tražiti uspostavu ranijeg posjedovnog stanja upravo protiv tužiteljice, koja je u ovršnoj ispravi pasivno legitimirana. Tužiteljica u ovom postupku ne tvrdi niti dokazuje da je obveza uspostave prijašnjeg stanja, po bilo kojem temelju, prešla ili prenesena na drugu osobu, niti da tuženica nije aktivno legitimirana tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, već svojim tužbenim navodima i dokaznim prijedlozima tužiteljica ustvari predlaže nadopuniti parnični postupak koji je okončan ovršnom ispravom na temelju koje je tuženica pokrenula ovršni postupak te osporava utvrđenja iz pravomoćnog i ovršnog rješenja. Načelo strogog formalnog legaliteta nalaže da se o osnovanosti zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom odluči isključivo na temelju razloga zbog kojih je ovršenik – ovdje tuženica – upućen na pokretanje parnice te se u ovom postupku ne mogu utvrđivati činjenice izvan pretpostavki propisanih odredbom čl. 50. st.1.točka 7. Ovršnog zakona, pa kako tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da tuženica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave, kao niti da je obveza tužiteljice iz ovršne isprave po bilo kojem temelju prešla na neku drugu osobu, nije bilo potrebno izvoditi dokaze koje su stranke predložile, jer se svi ti, gore navedeni odbijeni dokazni prijedlozi, odnose na činjenični temelj ovršne isprave. Stoga je tužbeni zahtjev, na temelju samog sadržaja pravomoćnog i ovršnog rješenja, na temelju kojega je tuženica pokrenula ovršni postupak protiv tužiteljice, odbijen kao neosnovan.

10. Budući da tužiteljica nije upućena na pokretanje parnice iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st.1.toč. 3. Ovršnog zakona, tužba po ovoj osnovi nije dopuštena, a i da je jest dopuštena, tužiteljica u tužbi ne iznosi nijednu činjenicu iz koje bi proizlazilo da je ovršna isprava izgubila djelotvornost.

11. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Budući da je u cijelosti izgubila parnicu odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku – za sastavljanje odgovora na tužbu- 75 bodova prema Tbr 8/1 OT te za zastupanje na ročištu 04.12.2012. – 75 bodova prema Tbr 9/1 OT, što iznosi 150 bodova, odnosno 300,00 EUR te uvećano za PDV 375,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, što iznosi ukupno 401,54 EU, pa je stoga odlučeno kao u rješenju sadržanom pod točkom II./ izreke ove presude.

U Zagrebu, 8. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, županijskom sudu.

DNA:

1. OGDO - GUO

2. Tuženiku po pun.