REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-16422/2021-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Maro Mihočević i Denis Bajs, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mihoćević & Bajs u Zagrebu, protiv tuženika Centar za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB: 32686631843, kojeg zastupa punomoćnik Vlatko Kregar, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice DĆ, odvjetničke vježbenice i zamjenika punomoćnika tuženika Ivone Anđelović Jurić, odvjetnice, 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB 32686631843, isplatiti tužiteljici ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće iznos od 15.912,13 EUR bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa tj. od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec koja od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine teče po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 647,18 EUR počevši od 16.10.2016. godine pa do isplate,

- iznos od 711,91 EUR počevši od 16.11.2016. godine pa do isplate,

- iznos od 682,48 EUR počevši od 16.12.2016. godine pa do isplate,

- iznos od 617,48 EUR počevši od 16.1.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 596,68 EUR počevši od 16.2.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 692,85 EUR počevši od 16.3.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 729,31 EUR počevši od 16.4.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 583,45 EUR počevši od 16.5.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 665,89 EUR počevši od 16.6.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 464,08 EUR počevši od 16.7.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 382,02 EUR počevši od 16.8.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 226,42 EUR počevši od 16.9.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 177,11 EUR počevši od 16.10.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 710,04 EUR počevši od 16.11.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 727,43 EUR počevši od 16.12.2017. godine pa do isplate,

- iznos od 689,46 EUR počevši od 16.1.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 629,42 EUR počevši od 16.2.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 762,10 EUR počevši od 16.3.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 762,07 EUR počevši od 16.4.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 616,89 EUR počevši od 16.5.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 695,68 EUR počevši od 16.6.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 580,60 EUR počevši od 16.7.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 280,06 EUR počevši od 16.8.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 306,17 EUR počevši od 16.9.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 516,55 EUR počevši od 16.10.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 494,17 EUR počevši od 16.11.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 495,24 EUR počevši od 16.12.2018. godine pa do isplate,

- iznos od 469,39 EUR počevši od 16.1.2019. godine pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Centar za rehabilitaciju Zagreb, Zagreb, Orlovac 2, OIB 32686631843, naknaditi tužiteljici ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak od 4.812,50 eura u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom iznosu od 1.187,50 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.1996. i Aneksa Ugovora o radu od 1.10.2010. na radnom mjestu edukacijski rehabilitator učitelj te da ima pravo na isplatu plaće sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i relevantnim podzakonskim aktima, a pripadaju joj i dodaci na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Ovo stoga što je tuženik ustanova registrirana za obavljanje djelatnosti odgoja i osnovno školskog obrazovanja te se nalazi na popisu osnovnih škola Ministarstva znanosti i obrazovanja. Prema Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi ("Narodne novine" br. 34/14, 40/14,103/14 i 102/19, nastavno: Pravilnik) tužiteljica je kao «učitelj edukator rehabilitator» bila u obvezi odraditi ukupno 24 sata tjedno u neposredno odgojno-obrazovnom radu s učenicima i veći broj sati od tih 24 sata smatra se prekovremenim radom. Tuženik je donio Godišnji plan i program rada za školsku godinu 2016./2017., a gdje je na str. 11. propisao kako tužiteljica u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima mora raditi ukupno 30 lunarnih sati, a što je tužiteljica i odradila. Tužiteljica je u školskoj godini 2016/2017. i školskoj godini 2017./2018. umjesto 24 školska sata tjedno (24 sata x 45 min = 1080 minuta) odradila 30 lunarnih sati tjedno (30 sati x 60 min = 1800 min) Iz navedenog proizlazi kako postoji 720 minuta ili 16 školskih sati tjedno prekovremenog rada tužiteljice kod tuženika. S obzirom da mjesec ima 4 tjedna, to tužiteljica za školsku godinu 2016/2017. potražuje 64 sata prekovremenoga mjesečno, i to za 9., 10., 11. i 12. mjesec 2016., za 1., 2., 3. ,4. ,5., 6., 9., 10.,11. i 12. mjesec 2017. godine te 1., 2., 3., 4., 5., 6., 9, 10., 11. i 12. mjesec 2018. godine. Navodi da iz godišnjih planova i programa za 2016./2017. te za 2017./2018. godinu proizlazi da je sam tuženik odredio tužiteljici obvezu neposrednog rada u trajanju 30 sati, umjesto 24 sata. Dostavljeni plan i program čini dakle nespornim 6 školskih sati prekovremenog rada svaki tjedan. Međutim, tužiteljica nije odrađivala propisanih 24 školska sata u neposrednom radu, što preračunato u minute iznosi 1.080 minuta (24x45min), a nije ni odrađivala ni godišnjim planom određenih 30 školskih sati što preračunato u minute iznosi 1.350 minuta (30x45min), već je tužiteljica svaki dan u neposrednom radu radila od 8:00 do 14:00 sati, dakle 30 punih/lunarnih sati, što preračunato u minute iznosi 1.800 minuta (30x60min). Dakle, tužiteljica je umjesto propisanih 1.080 minuta tjedno, odradila 1.800 minuta tjedno u neposrednom radu što iznosi 720 minuta tjedno prekovremeno u neposrednom radu, odnosno 16 školskih sati prekovremeno u neposrednom radu svaki tjedan (720/45 min). Obzirom da radni tjedan traje 5 dana, proizlazi da je tužiteljica odradila 3,2 sata dnevno prekovremeno. Tužbenim zahtjevom konačno specificiranim u podnesku od 12.11.2024. tužiteljica potražuje od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 15.912,13 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nesporno je da je tužiteljica zaposlenik tuženika, a netočno je da bi tužiteljici pripadali dodaci na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama. Naime, tuženik predstavlja dom socijalne skrbi sukladno čl. 124. i čl. 125. Zakona o socijalnoj skrbi, dakle, riječ je o ustanovi koja prije svega provodi socijalnu skrb te samo u svom programu izvodi osnovnoškolski program za pojedine kategorije štićenika. Radi navedenog, na radnike tuženika primjenjuje se isključivo, osim Temeljnog kolektivnog ugovora za djelatnike u javnim službama, i granski kolektivni ugovor za socijalnu skrb odnosno Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi. Temeljem gore iznesenog, plaća tužiteljici se isplaćuje sukladno Zakonu o plaćama u javnim službama i relevantnim podzakonskim aktima i dodaci na plaću sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za djelatnost socijalne skrbi i člankom 7. sklopljenog Ugovora o radu. Nadalje navodi da prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o radu, puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati tjedno. Člankom 9. Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi (isto propisano i Zakonom o radu) propisana je ukupna tjedna obveza učitelja u osnovnim školama u 40 satnom radnom tjednu, a tužiteljica je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, dakle 40 sati tjedno. U skladu sa gore navedenim, tuženik za tužiteljicu u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima vodi evidenciju o radnom vremenu. Iz evidencije jasno proizlazi da je radno vrijeme tužiteljice raspoređeno u pet radnih dana u tjednu, od ponedjeljka do petka, 8 sati dnevno, od 8,00 do 16,00 sati. Nesporno je da tužiteljica prema navedenom Pravilniku u neposrednom odgojno obrazovnom radu s učenicima u obvezi odraditi 24 sata tjedno, a do pune satnice do 40 sati tjedno ostale poslove i zaduženja iz članka 5. Pravilnika, između ostalog i dežurstva koja ne ulaze i ne smatraju se neposrednim odgojno obrazovnim radom jer učitelj ne obavlja poslove redovite nastave. Tužiteljica je dužna prema preuzetim obvezama iz Ugovora o radu i Pravilnika odraditi 40 sati tjedno. Tih 40 sati tjedno je raspoređeno tako da je tužiteljica u obvezi odraditi 24 sata tjedno u neposrednom odgojno obrazovnom radu s učenicima (učenički sat traje 45 minuta) i tužiteljica redovitu nastavu i neposredni odgojno obrazovni rad provodi u trajanju od 45 minuta. Učenici imaju pravo na odmore između sati i pravo na veliki odmor kako je propisano i tada tužiteljica ne provodi neposredni rad odnosno ne predaje učenicima. Do pune satnice tužiteljica ima ostala zaduženja i ostale poslove, između ostalog i dežurstva s učenicima (članak 59. granskog kolektivnog ugovora i članak 5. Pravilnika). Tuženik smatra kako tužiteljica krivo poistovjećuje učenički sat (koji je ona u obvezi provesti u nastavi i sve što je preko toga je prekovremeni) i svoj radni sat. Iz Razredne knjige i tjednog rasporeda je razvidno da je tužiteljica neposredni-odgojno obrazovni rad s učenicima provodila u školskoj godini 2016./2017. i 2017./2018. 25 sati tjedno, a u školskoj godini 2018./2019. 28 sati tjedno. Iz tako utvrđene činjenice proizlazi da bi u prekovremenom radu tužiteljica paušalno bila 1 sat tjedno odnosno 4 sata mjesečno u prekovremenom radu za školsku godinu 2016./2017. i 2017./2018., a 4 sata tjedno za školsku godinu 2018./2019. Tužiteljica je u navedenom periodu, a tuženik to čini nesporno, radila od ponedjeljka do petka, na mjestu rada poslodavca u vremenskom razdoblju od 8,00 sati pa do 14,00 sati. Jedan sat tjedno je tužiteljica radila prekovremeno. I iz tog razloga je netočan navod tužiteljice da bi 16 sati tjedno radila u prekovremenom radu, odnosno 3,2 sati dnevno, a odlazila je u 14,00 sati iz prostora tuženika. Tuženik ističe činjenicu da je uz suglasnost tužiteljice, sve prekovremene sate ista iskoristila kao slobodne dane, i to u vrijeme nenastavnih dana učenika. Isto proizlazi iz postavljenog zahtjeva tužiteljice upućenog tuženiku od 29. siječnja 2020. kojim tužiteljica traži obračun prekovremenih sati i to u vremenskom razdoblju prvog polugodišta 2018. odnosno od 03.09.2018. pa do 21.12.2018. Tužiteljica više nije htjela da joj se obračunavaju slobodni dani već isplatu prekovremenog rada i tuženik je uskladio satnicu neposrednog rada na 24 sata tjedno. Zaključno, tuženik ističe da tužiteljica ne može tražiti isplatu prekovremenih sati kada je iskoristila slobodne dane za te sate. Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, proveo je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak te dokaz saslušanjem svjedoka ĐĆE, DĆE, tužiteljice te zz tuženika UĆ.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 15.912,13 eura sa zateznim kamatama s osnove prekovremenog rada sukladno važećem Kolektivnom ugovoru za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama u razdoblju od rujna 2016. do prosinca 2018.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu edukacijski rehabilitator učitelj. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporna je primjena kolektivnog ugovora.

7. Uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je jedini osnivač tuženika Republika Hrvatska, da se radi o ustanovi za pružanje socijalnih usluga djeci s intelektualnim teškoćama i djeci s intelektualnim i pridruženim teškoćama u razvoju; usluga poludnevnog boravka, usluga cjelodnevnog boravka, usluga organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku; usluga individualne psihosocijalne podrške u obitelji, usluga individualne psihosocijalne podrške kod pružatelja usluge, usluga rane intervencije, usluga pomoći pri uključivanju u programe i obrazovanja (integracija); za djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja; za pružanje socijalnih usluga odraslim osobama s intelektualnim teškoćama te osobama s intelektualnim teškoćama uz dodatna oštećenja; usluga smještaja, usluga poludnevnog boravka, usluga cjelodnevnog boravka, usluga organiziranog stanovanja uz sveobuhvatnu podršku, usluga organiziranog stanovanja uz svakodnevnu intenzivnu podršku, usluga organiziranog stanovanja uz svakodnevnu kratkotrajnu podršku, usluga organiziranog stanovanja uz povremenu podršku, usluga individualne psihosocijalne podrške u obitelji, usluga individualne psihosocijalne podrške kod pružatelja usluge, usluga grupne psihosocijalne podrške kod pružatelja usluge, usluga pomoći u kući.

8. U čl. 3. Statuta Centra za rehabilitaciju Zagreb navodi se da osnivačka prava nad Centrom ima Republika Hrvatska. Prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

9. Sukladno odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) kada je poslodavac obvezan primjenjivati dva ili više proširenih kolektivnih ugovora, u slučaju spora o primjeni kolektivnog ugovora primijeniti će se onaj kolektivni ugovor koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac.

10. Polazeći od citirane odredbe, prema shvaćanju ovoga suda, u situaciji kada je poslodavac obvezan primijeniti dva proširena kolektivna ugovora ne može se govoriti o kumuliranoj primjeni kolektivnih ugovora. Ovo stoga što neovisno od činjenice što, kao u konkretnom slučaju, poslodavac osim socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i osnovnoškolskog obrazovanja, na koju bi se djelatnost primjenjivao Kolektivni ugovor za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, te što tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta učitelja, zakonska odredba propisuje primjenu onog kolektivnog ugovora koji se primjenjuje u djelatnosti u koju je, prema službenoj statističkoj klasifikaciji, razvrstan poslodavac. U konkretnom slučaju to znači da se na tužiteljicu primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi, obzirom je djelatnost tuženika prema službenoj statističkoj klasifikaciji svrstana u djelatnost socijalne skrbi. Time se i u odnosu na tužiteljicu ne može primijeniti Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi na koju se i poziva tužiteljica. (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-520/2023 od 23.4.2024.)

11. Kolektivnim ugovor za djelatnost socijalne skrbi od 25.03.2014. (“Narodne novine” br. 42/14) ugovoreno je u čl. 15. st. 1. – 3. da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. Tjedno radno vrijeme raspoređeno je na 5 dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka. U djelatnosti socijalne skrbi nema preraspodjele radnog vremena, a prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od onog predviđenog rasporedom radnog vremena.

12. U čl. 61. st. 1. i 2. ZR propisano je da puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od 40 sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumnim ugovorom između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme 40 sati tjedno.

13. U čl. 65. st. 1. i . 2. ZR propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Iznimno od navedenog, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od 7 dana od dana kada je prekovremeni rad naložen.

14. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.2.1996. sud je utvrdio da je ugovoreno radno vrijeme tužiteljice 7-8 sati dnevno, a tjedno radno vrijeme iznosi 42 sata. Početak i završetak dnevnog radnog vremena poslodavac si pridržava pravo odrediti posebnom odlukom najmanje tjedan dana unaprijed osim u slučaju hitne promjene redovnog rada ili u slučaju prekovremenog rada.

15. Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi ("Narodne novine" br. 34/14, 40/14, 103/14, 102/19) propisuju se tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika. U čl. 1. st. 3. Pravilnika navedeno je da neposredni odgojno – obrazovni rad čine redovita nastava, izborna nastava, dopunska nastava i dodatni rad, izvannastavne aktivnosti i razredništvo. Neposrednim odgojno – obrazovnim radom učitelja s učenicima smatra se svaki rad koji učitelj obavlja s učenicima, a koji je planiran nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i programom ili predmetnim kurikulumom, a dio je godišnjeg plana i programa, odnosno školskog kurikuluma. Neposrednim odgojno – obrazovnim radom smatraju se i ostale aktivnosti koji učitelji ostvaruju s učenicima, a određene su drugim propisima (čl. 3. Pravilnika). Učitelju edukatoru rehabilitatoru koji radi prema posebnom programu s učenicima s teškoćama u razvoju tjedna radna obveza u neposrednom odgojno – obrazovnom radu, uključujući i posebne odgojno – obrazovne potpore, te dva sata neposrednog odgojno – obrazovnog rada razrednika za učitelja koji je zadužen poslovima razrednika iznosi 24 sata tjedno (čl. 17. st. 2. Pravilnika).

16. Godišnjim planom i programom rada za školsku godinu 2015./2016. kao i za 2016./2017. godinu tuženik je propisao tjedna i godišnja zaduženja odgojno – obrazovnih radnika škole te je time tužiteljici naloženo raditi ukupno 30 sati neposrednog rada tjedno, te 10 sati rada ostalih poslova.

17. Tužiteljica tvrdi da je radila 8 sati dnevno (po 60 minuta), a da je trebala raditi 4,8 sati dnevno (24 sata tjedno : 5 dana) pa da je dnevno odradila 3,2 sata prekovremeno.

18. Iz iskaza svjedokinje ĐĆE, majke djeteta koje je pohađalo osnovnoškolski program kod tužiteljice, utvrđeno je da je škola trajala od 8,00 do 14,00 sati, a iza 2019. godine je smanjeno trajanje škole do 12,15 sati. I iz iskaza svjedokinje ĆĆ proizlazi da je škola trajala od 8,00 do 14,00 sati, odnosno 30 sati tjedno, što je potvrdila i tužiteljica, a ostalo su bili drugi poslovi. Da je neposredan rad s djecom trajao 24 sata tjedno, a ostatak ostali poslovi, a radno vrijeme je bilo od 8,00 do 16,00 sati, potvrdila je i zz tuženika.

19. Prema Pravilniku o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi ("Narodne novine" broj: 34/14, 40/14, 103/14, 102/19), iz čl. 9. st. 2. proizlazi tjedne obveze učitelja i stručnih suradnika da se utvrđuju u 40-satnom radnom tjednu, kao i vezano time istovjetno propisuje čl. 36. st. 1. tog Pravilnika. Obzirom je i Ugovorom o radu od strane tužiteljice i tuženika ugovoreno 42-satni radni tjedan, tada se i ne može različito cijeniti da bi radna obveza tužiteljice iznosila 24 sata tjedno.

20. Tužiteljica kod tuženika nije radila prekovremeno odnosno nije radila preko 40 sati radnog tjedna. Naime, da bi se radilo o prekovremenom radu taj rad se mora obavljati izvan Zakonom i Kolektivnim ugovorom propisanog maksimalnog 40-satnog radnog tjedna. Tužiteljica to nije niti tvrdila niti bilo čime dokazala. Narav posla koji se obavlja ne određuje obavlja li se taj posao u redovno radno vrijeme ili se on odrađuje prekovremeno, već se određuje prema tome je li taj posao odrađen unutar propisanog redovnog radnog vremena ili preko odrađenog redovnog radnog vremena (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-714/2018 od 29.8.2018.).

21. Prema tome, ne može se raditi o prekovremenom radu ukoliko taj rad ne prelazi ukupno propisani fond radnih sati (40 radnih sati tjedno, odnosno 8 sati dnevno).

22. Do "prekovremenog rada tužiteljice" tužiteljica je došla na način da je umjesto jednog sata rada u trajanju od 60 minuta, taj jedan sat rada pretvorila u sat rada u trajanju od 45 minuta, jer smatra da je toliko trebala raditi. Tužiteljica ovdje polazi od krive pretpostavke i poistovjećuje učenički sat koji je ona u obvezi provesti u nastavi i radni sat, pa ako je odradila jedan učenički sat od 45 minuta, to poistovjećuje sa jednim radnim satom koji traje 60 minuta, dok je u obvezi odraditi 8 sati dnevno što znači 8 sati u trajanju od 60 minuta a ne 8 sati u trajanju od 45 minuta, tvrdeći da je u neposrednom radu tjedno trebala provesti 24 školska sata, dok je odrađivala 30 sati u trajanju od 60 minuta zbog čega je došlo do prekovremenog rada. Tužiteljica je trebala odraditi 30 sati u trajanju od 60 minuta tjedno u neposrednom radu a ostatak obavljajući ostale poslove koji se ne odnose na neposredni odgojno-obrazovni rad, odnosno sveukupno 40 sati tjedno koji traju 60 minuta, a ne 40 sati koji bi trajali 45 minuta, zbog kojeg pogrešnog pravnog pristupa tužiteljica nije radila prekovremeno i time je krivo postavila svoj izračun na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta a ne jednog sata u trajanju od 60 minuta.

23. U ovom slučaju je nesporno da tužiteljica nije radila izvan 40. satnog tjednog radnog vremena. Kako je financijski vještak izračunao prema navodima tužiteljice na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta, dakle, sve prema pogrešnim pretpostavkama tužiteljice, nalaz i mišljenje vještaka nije relevantan za odlučivanje.

24. Stoga se i ne može cijeniti posebno da bi tužiteljica imala prekovremeni rad obzirom da je radila u razdoblju na bazi jednog sata u trajanju od 45 minuta i da je odradila 40 sati tjedno pa da bi navedene činjenice predstavljale prekovremeni rad. Uz to, navodi da bi jedan sat se mogao računati prekovremenim, iako nije utvrđeno da bi takav i jedan sat postojao, prekovremeni rad obračunava se prema vremenu stvarnog rada povrh formalnog redovnog radnog vremena, a ne primjenjuje se predmnjeva da se svaki započeti sat povrh redovnog radnog vremena obračunava kao puni sat rada. Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u presudi Županijskog suda u Puli – Pola broj Gž R-37/2025 od 14.4.2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16421/2021 od 9.12.2024. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev.

25. Ostali navodi stranaka kao irelevantni za donošenje odluke nisu posebno cijenjeni.

26. Slijedom navedenog, s obzirom da nije utvrđeno da bi tužiteljica kod tuženika radila prekovremeno, tužiteljičin tužbeni zahtjev je odbijen kao pravno neosnovan.

27. Prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a budući da je tužiteljica izgubila parnicu, odbijena je sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, te joj je naloženo naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) a sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 15.912,13 EUR.

Tuženiku su kao opravdani priznati troškovi za:

- sastav odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 21.4.2022. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 27.9.2022. od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištu 16.1.2023. od 250,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 26.10.2023. od 250,00 eura (Tbr.9/2),

- zastupanje na ročištu 13.3.2024 od 100,00 eura (Tbr.9/5),

- zastupanje na ročištu 25.9.2024. od 100,00 eura (Tbr.9/5),

- sastav podneska od 14.11.2024. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 21.11.2024. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 27.1.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 19.2.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

- sastav podneska od 5.5.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- zastupanje na ročištu 13.5.2025. od 500,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 3.850,00 eura, a uvećano za PDV od 25% trošak tuženika sve ukupno iznosi 4.812,50 eura.

28. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška u preostalom iznosu od 1.187,50 eura koji je previsoko postavljen.

29. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 8. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku