Poslovni broj: Us I-2266/2024-9

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2, OIB: 40781519492, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Omiša, Trg kralja Tomislava 5, Omiš, OIB: 49299622160, radi komunalnog doprinosa, nakon javne rasprave zaključene 11. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice, opunomoćenika tužiteljice i opunomoćenice zainteresirane osobe, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, KLASA: UP/II 363-03/24-0003/0042, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002 od 2. kolovoza 2024. i rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I 363- 02/24-01/06, URBROJ: 2181-7-05-04/2-24-5 od 10. svibnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363- 03/24-0003/0042, URBROJ: 2181/1-10/15-24-0002 od 2. kolovoza 2024. odbijena je žalba ĆŽ, ovdje tužiteljice, izjavljena protiv rješenja Splitsko- dalmatinske županije, Grada Omiša, Upravnog odjela za komunalno stambene djelatnosti, uređenje prostora i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I 363-02/24-01/06, URBROJ: 2181-7-05-04/2-24-5 od 10. svibnja 2024.

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. tužiteljici je utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za građenje samostojeće zgrade stambene namjene, 2.b skupine, građevine pomoćne namjene (spremišta) i bazena sa strojarnicom na novoformiranoj građevnoj čestici 2321/4 (koja će se formirati od istočnog dijela k. č. br. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] u Lokvi Rogoznici, i to za: zgradu stambene namjene, obujam od 844,50 m3, u iznosu od 12.329,29 EUR, za gradnju pomoćne namjene – spremište u suteren, obujma od 149,21 m3, u iznosu od 792,14 EUR, građevinu pomoćne namjene – otvoreni ukopani bazen sa strojarnicom, obujma 32,00 m3, u iznosu od 467,18 EUR, što sve ukupno iznosi 13.586,61 EUR. Pod točkom 2. obvezana je tužiteljica ukupni iznos komunalnog doprinosa iz točke 1. uplatiti u jednokratnom iznosu, pri čemu ostvaruje popust od 15% te ukupni komunalni doprinos iznosi 11.550,32EUR. Pod točkom 3. je utvrđeno kako je komunalni doprinos iz članka 2. tužiteljica dužna uplatiti u roku od 30 dana od izvršnosti rješenja u korist Grada Omiša, na račun, i model, te pozivom na broj naveden u rješenju, pri čemu je tužiteljica pod točkom 4. upozorena kako u slučaju da ne plati komunalni doprinos s popustom iz točke 2. tog rješenja u ostavljenom roku, neovisno o tome je li plaćanje izvršeno u dijelu ili u cijelosti, gubi pravo na popust i obvezna je platiti komunalni doprinos iz točke 1. tog rješenja, koji dopijeva slijedeći dan nakon isteka roka za jednokratno plaćanje, sa zateznom kamatom koja se obračunava na dospjeli neplaćeni dio tog iznosa. Pod točkom 5. je riješeno kako žalba protiv tog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

3. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 25. rujna 2024. tužiteljica pobija osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, radi pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi kako je tijekom prvostupanjskog postupka, dostavila dokaze o umanjenju jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa za 50%,a s sukladno odredbi članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Omiša, broj 1/19, 2/19 i 7/22), koju citira. Ističe kako prvostupanjsko tijelo prilikom odlučivanja o visini komunalnog doprinosa nije primijenilo odredbu članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu, budući da je tužiteljica na početnih 700 m3 trebala ostvariti 50%-tni popust, dok je na razliku obujma iznad 700 m3 trebala platiti po punoj cijeni (110 kn/m3). Pojašnjava kako je namjera donositelja navedene podzakonske odredbe bila da se pomogne investitoru koji po prvi put rješava svoje stambeno pitanje gradnjom ne samo zgrade ukupnog obujma manjeg od 700 m3, već svih zgrada, ali da se popust dobiva samo za prvih 700 m3, radi čega je očito da je prilikom donošenja pobijane odluke činjenično stanje netočno i nepotpuno utvrđeno, te je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Namjera kako nije bila kažnjavanje investitora koji po prvi put rješava svoje stambeno pitanje, a gradi stambenu zgradu obujma većeg od 700 m3, pri čemu na predmetnu okolnost iznosi primjerice prikazani obračun komunalnog doprinosa iz članka 8. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Omiša broj 1/19), gdje je razvidno kako se ukupni volumen stambene zgrade dijelio na sljedeće kategorije: 0-700 m3, 701-1200 m3, 1201-2000 m3 te >2000 m3. Nastavno, navodi kako se u zaključku Grada Omiša Klasa: 363-02/19-01/01, Urbroj: 2155/01-02-19-1 od 24. siječnja 2019. navodi primjer 1.a) obračuna koji je dan za stambenu zgradu ukupnog obujma 1.350,00 m3 lociranu u Tugarima, u kojem je upravo ukupna cijena obračunata podjelom zgrade na volumenske kategorije. Navedeno kako je tužiteljica iznijela i u žalbi, međutim, da se o tom žalbenom navodu tuženik nije očitovao. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te potražuje trošak upravnog spora.

4. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako to tijelo ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja. Naglašava kako je kada je riječ o umanjenju komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju, jasno i nedvojbeno Odlukom o komunalnom doprinosu Grada [adresa] propisan uvjet da, medu ostalim, „fizička osoba gradi obiteljsku kuću u obujmu do 700 m3", a ne, kako to samovoljno tumači tužiteljica, dovodeći sud u zabludu, da će se komunalni doprinos umanjiti do obujma od 700 m3. U pogledu pozivanja tužiteljice na primjerice izneseni način obračuna komunalnog doprinos, ističe kako se tužiteljica u tom primjeru poziva na Odluku o komunalnom doprinosu Grada [adresa] iz 2019., koja se ne može primijeniti u konkretnom slučaju. Pri tome pojašnjava kako člankom 8. te Odluke, koja se ne može primijeniti u konkretnom slučaju, te koja odredba Odluke o komunalnom doprinosu više i nije na snazi, nije niti bilo propisano umanjenje od 50%, koje kako je tek propisano Odlukom o komunalnom doprinosu iz 2022., koja se i primjenjuje u konkretnom slučaju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

5. Podneskom od 18. lipnja 2025. tužiteljica je osporila navode tuženika iznijete u odgovoru na tužbu, kao potpuno neutemeljene, te je ustrajala na tvrdnji kako je u konkretnom slučaju prema odredbi članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu do 700 m3 trebala ostvariti popust od 50%, dok je na razliku iznad obujma 700 m3 trebala platiti punu cijenu.

6. Pozvana u smislu odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024, dalje ZUS) da sudjeluje u sporu kao zainteresirana osoba, te se očituje na navode tužiteljice iz tužbe, Grad Omiš u odgovoru na tužbu u bitnom ističe kako su stupanjem na snagu Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Omiša broj 7/22), dakle, od 9. srpnja 2022., izmijenjeni elementi obračuna komunalnog doprinosa na način da se komunalni doprinos obračunava kao umnožak jedinične vrijednosti i obujma građevine odnosno u obračun se uzima ukupan obujam građevine i prestaje važiti dotadašnji način obračuna sa koeficijentom zone izraženim kao skala obujma građevine. Tim izmjenama kako je uvedena i odredba članka 22. a. Stoga, kako je razvidno da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo činjenično stanje, te pravilno primijenilo materijalno pravo. Nadalje, a u svezi pozivanja tužiteljice na zaključak Grada Omiša od 21. siječnja 2019., ističe kako je isti irelevantan za odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da je isti bio dio radnog materijala pripremljenog za sjednicu Gradskog vijeća na kojoj je donesena Odluka o komunalnom doprinosu iz 2019., a nikako rješenje kako to tužiteljica referira u tužbi. Zaključno, ističe kako su neosnovani svi navodi tužiteljice, budući da je obračun po skali volumena ukinut 9. srpnja 2022., dok iz odredbe članka 22.a Odluke nedvojbeno proizlazi kako se umanjenje jedinične cijene komunalnog doprinosa za 50%, uz zadovoljenje drugih uvjeta, odnosi isključivo na gradnju građevina obujma do 700 m3. Predlaže odbiti predmetnu tužbu u cijelosti.

7. U sporu je održana rasprava 11. srpnja 2025. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti tuženika, kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice ustrajao u navodima kako je u konkretnom slučaju cijenu komunalnog doprinosa do 700 m3 trebalo umanjiti za 50%.

8. Opunomoćenik tužiteljice je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe i zastupanja na raspravu od 11. srpnja 2025., svaka radnja po 500 bodova, ukupno 1000 bodova (1 bod = 2 eura), uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

9. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika čitana je i pregledana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, kao i dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama isključivo sporno ima li u konkretnom slučaju mjesta primjeni odredbe članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu Grada [adresa] (Službeni glasnik Grada Omiša, broj 1/19, 2/19 i 7/22).

12. Prvostupanjskim rješenjem, koje je potvrđeno osporenim rješenjem tuženika, tužiteljici je kao obveznici plaćanja komunalnog doprinosa, za zgradu stambene zgrade, obujma od 844,50 m3, koju će graditi prema pravomoćnoj građevinskoj dozvoli Splitsko-dalmatinske županije, Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Omiš, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000050, URBROJ: 2181/1-11-00-04/17- 23-0021 od 11. prosinca 2023., pravomoćna 12. siječnja 2024., utvrđena visina komunalnog doprinosa kako je to određeno u izreci prvostupanjskoj rješenja, bez umanjenja jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa za 50%, a kako je to propisano odredbom članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu, uz obrazloženje kako se navedena podzakonska odredba odnosi na gradnju obiteljske kuće na području Grada Omiša u obujmu od 700 m3, a što nije slučaj u konkretnoj upravnoj stvari. Pri tome tuženik u obrazloženju osporenog rješenja dodatno ističe kako je na jasna i nedvojben način propisan uvjet za ostvarivanje propisanog umanjenja jedinične vrijednosti predmetne obveze, a to je gradnja obiteljske kuće u obujmu do 700 m3, odnosno ističe kako nije propisano da će fizičkoj osobi umanjiti komunalni doprinos do obujma do 700 m3, već da fizička osoba gradi kuću za stanovanje obujma do 700 m3.

13. Sud je suglasan s iznijetim stajalištem upravnih tijela.

14. Naime, odredbom članka 76. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje ZKG) komunalni doprinos je novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. Stavkom 2 je propisano kako komunalni doprinos je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture.

15. Prema odredbi članka 78. stavak 1. ZKG-a predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o komunalnom doprinosu kojom se određuju: 1. zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa, 2. jedinična vrijednost komunalnog doprinosa po pojedinim zonama u jedinici lokalne samouprave (u daljnjem tekstu: jedinična vrijednost komunalnog doprinosa), 3. način i rokovi plaćanja komunalnog doprinosa, 4. opći uvjeti i razlozi zbog kojih se u pojedinačnim slučajevima odobrava djelomično ili potpuno oslobađanje od plaćanja komunalnog doprinosa.

16. U okviru citiranog zakonskog ovlaštenja iz članka 78. stavak 1. točka 4. ZKG-a Gradsko vijeće Grada Omiša, je u Odluci o komunalnom doprinosu u članku 22.a, naslova: "Poticanje gradnje i rekonstrukcija obiteljskih kuća" u stavku 1. propisalo kako fizička osoba koja nema u vlasništvu nekretninu za vlastito stanovanje (kuću ili stan), ima prebivalište na području [adresa] minimalno 3 godine, a gradi obiteljsku kuću na području Grada Omiša u obujmu do 700 m3 plaća komunalni doprinos na način da mu se jedinična vrijednost iz članka 5. ove Odluke umanjuje za 50%.

17. Dakle, predstavničko tijelo Grada Omiša, je na temelju zakonskih ovlaštenja iz članka 78. stavak 1. točka 4. ZKG-a propisalo tri uvjeta koja kumulativno trebaju biti ispunjena, da bi obveznik plaćanja komunalnog doprinosa ostvarivao umanjenje jedinične vrijednosti za 50% za obračun komunalnog doprinosa iz članka 5. Odluke o komunalnom doprinosu, a jedan od tih uvjeta je i gradnja obiteljske kuće na području Grada Omiša obujma do 700 m3.

18. U konkretnom slučaju, pregledom Arhitektonskog projekta Ispravak 1, oznake 22-008-ARH, glavni projektant KŽ, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G-4024, izrađen od iVVe d.o.o. Zagreb, i to dokaznica mjera za izračun obujma, koji je sastavni dio naprijed navedene građevinske dozvole, te koji je dostavljen prvostupanjskom tijelu radi obračuna komunalnog doprinosa, utvrđeno je kako tužiteljica gradi stambenu zgradu obujma 844,50 m3, čime nije ispunjen jedan od uvjeta propisan odredbom članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu, pa je pravilan zaključak upravnih tijela kako u konkretnom slučaju tužiteljica ne ostvaruje pravo na umanjenje iz navedene pozakonske odredbe, dok prigovori tužiteljice nisu osnovani, te isu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

19. Naime, suprotno stajalištu tužiteljice, odredba članka 22.a Odluke o komunalnom doprinosu ne govori o umanjenju jedinične vrijednosti za plaćanje komunalnog doprinosa za obujam do 700 m3, već je jedan od propisanih uvjeta gradnja obiteljske kuće maksimalnog obujma 700 m3, kao mjera poticaja fizičkim osobama, koji nemaju u vlasništvu nekretninu za vlastito stanovanje (stan ili kuća), pri čemu ovaj sud nije ovlašten ispitivati osnovanost i primjerenost samih kriterija za umanjenje jedinične vrijednosti za plaćanje komunalnog doprinosa, budući da je samim zakonom predstavničkom tijelu jedinica lokalne samouprave prepušteno normativno određivanje općih uvjeta i razloga zbog kojih se u pojedinim slučajevima može odobriti potpuno ili djelomično oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa.

20. Slijedom iznijetog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 8. kolovoza 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. ĆŽ iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Bobanović, odvjetnik u Splitu, Put Supavla 1

2. Splitsko-dalmatinska županija, Upravni odjel za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Split, Domovinskog rata 2

3. Grad Omiš, Trg kralja Tomislava 5, Omiš

4. u spis