REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž 313/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Anton Šagovac iz Velike Gorice, protiv tuženika PLINACRO d.o.o. iz Zagreba, Savska cesta 88/a, OIB: 69401829750, kojeg zastupa odvjetnik Frano Gavranić iz Zagreba, radi isplate, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-298/2018-93 od dana 17. veljače 2025., 8. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tužitelja CZ iz [adresa] djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično prihvaća, pa se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-298/2018-93 od dana 17. veljače 2025. preinačava i glasi:

Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 23.100,10 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-298/2018-93 od dana 17. veljače 2025. naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 25.285,10 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače do isplate.

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničkog postupka, pogrešnog i nepotpunog činjeničnog stanja, pogrešne primjene konvencijskog prava i sudske prakse ESLJP. Tužitelj nalazi bitnu povredu prava odredbama parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a, te članka 6. st. 1 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1 Protokola 1 uz Konvenciju u odnosu na zaštitu prava vlasništva. Tužitelj smatra da je izostao određen i specificiran zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u odnosu na posljedicu presumiranog povlačenja tužbe, a naknadni zahtjevi su podneseni izvan prekluzivnog roka od 15 dana koji teče od dana 21.02.2022. a nije bilo procesnih pretpostavki za odlučivanje o parničnom trošku tuženika. Tužitelj se pozvao na to da bi to predstavljalo prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1 Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa da sud može osloboditi tužitelja od troškova parničnih troškova protivnoj stranci, odnosno može donijeti odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Postupanje tuženika bilo je protivno čl. 50 st. 1. Ustava RH. Tuženik je trgovačko društvo u vlasništvu RH. U kontekstu navedenih odluka ESLJP-a povodom prigovora tužitelja u odnosu na pravo tuženika na naknadu parničnog troška sud je trebao ocijeniti predstavljeni zahtjev za plaćanje troškova postupka tvrtke u vlasništvu Republike Hrvatske koja je bespravno ušla u posjed nekretnine tužitelja i gdje bi pravna zaštita bila viša nego opravdana, čijim je miješanjem u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Stoga je tužitelj skrenuo pozornost sudu da u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju sud mora utvrditi da li je zbog miješanja konkretno tuženika postoji nerazmjeran i prekomjeran teret zbog kojeg tužitelj ne bi bio u obvezi nadoknaditi prekršajni trošak. Sud je propustio ocijeniti da li je zahtjev za naknadu troškova postupka razmjeran kvaliteti i kvantiteti, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 154 st. 2 i čl. 155. st. 1 ZPP-a. Smatra da je sud mogao maksimalno dosuditi troškove postupka ukupno 17.091,35 EUR pravilnom primjenom OT o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika, a ne u iznosu od 25.285,10 EUR. Predlaže da Županijski sud usvoji ovu žalbu i preinači pobijano rješenje na način da odbaci zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova ili ga odbije odnosno da riješi da svaka stranka snosi svoj trošak ili dosudi trošak sukladno odvjetničkoj tarifi kako je to navedeno u žalbi, a sve uz naknadu troškova ove žalbe, ili podredno da pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima tužitelja ovaj sud smatra da u istoj odluci sud u jednom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je ovaj sud sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) odlučio kao u izreci. Sud je ispitao pobijano rješenje i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku u vezi s člankom 381. ZPP-a, te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP- a na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Iz obrazloženja odluke i uvida u spis proizlazi:

- da je rješenjem istog suda P-298/18-68 od 21. veljače 2022. godine odlučeno je da se tužba smatra povučenom, jer tužitelj nije pristupio na ročište 21.2.2022. iako je bio uredno pozvan, a izostanak nije opravdao;

- da je tuženik još na ročištu 21.2.2022. potraživao trošak parničnog postupka, koji trošak je specificirao, a svoj zahtjev je ponovio i u podnesku od 4.3.2022., nakon što je zaprimio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, a isto tako i u podnesku od 7.12.2023. godine;

- da je sud kod donošenja odluke o parničnom trošku primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023-dalje: Tarifa), sukladno zahtjevu tuženika.

6. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da je zahtjev za troškove postupka podnesen nepravovremeno. Tuženik je još na ročištu 21.2.2022. potraživao trošak parničnog postupka, koji trošak je specificirao, a svoj zahtjev je ponovio i u podnesku od 4.3.2022., nakon što je zaprimio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe, a isto tako i u podnesku od 7.12.2023. godine. Tuženik je zahtjev za naknadu parničnog troška zahtijevao pravovremeno, sukladno čl. 164. st. 8 ZPP-a.

7. U žalbi tužitelj ponavlja svoje navodi da dosuda troška predstavlja prekomjerni teret za tužitelja, pa da sud može donijeti odluku da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Prvostupanjski sud ovaj prigovor ocjenjuje neosnovanim, te navodi da prema Protokolu 1 svaka fizička i pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svog vlasništva i nitko ne može biti lišen svog vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava. U pravu je tužitelj kada tvrdi da je tuženik trgovačko društvo u vlasništvu RH, međutim u konkretnom slučaju je postupak okončan presumiranim povlačenjem tužbe, pa sud nije mogao cijeniti je li tužba bila nerazumna ili ne. Načelo iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojem onaj tko izgubi spor plaća troškove protivnoj strani samo po sebi se ne može smatrati protivnim čl. 1 Protokola 1.

8. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja trgovačkog društva ne predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

8.1. Načelo iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojem tužitelj koji povuče tužbu je dužan platiti troškove protivnoj stranici samo po sebi ne može se smatrati protivnim čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju, pa bi i tuženi trebao uživati zaštitu od neutemeljenih parnica (tako i u odlukama Klauz protiv Hrvatske i Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske) slijedom čega zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova tuženiku u ovom predmetu teži legitimnom cilju. U ovom predmetu radi se o sporu radi naknade štete, zbog kojeg spora je tuženik angažirao i financirao odvjetnika radi zastupanja. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

9. U konkretnom slučaju tužitelj je kao vps označio iznos od 116.033,80 eura, na glavnu raspravu nije pristupio zbog čega je sud pravomoćno utvrdio povlačenje tužbe, tuženiku je prouzrokovao troškove koje je sukladno odredbi čl. 158. st.1.ZPP-a dužan podmiriti, te sud zaključuje da je odlukom o troškovima postupka postignuta pravična ravnoteža te da za tužitelja isti troškovi ne predstavljaju prekomjeran teret, a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

10. Suprotno žalbenim navodima, tužitelju su pravilno priznati troškovi parničnog postupka budući je odredbom Tbr. 52. stavkom 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 dalje u tekstu: Tarifa) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, da primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

10.1. Djelomice su osnovani navodi tužitelja o previsoko dosuđenom parničnom trošku budući je za zastupanje na ročištima 19.4.2021. i 21.2.2021. tuženiku trebalo priznati troškove sukladno Tbr.9.st.2.OT jer se na istim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima. U preostalom dijelu troškovi postupka pravilno su odmjereni jer se na raspravama raspravljalo o glavnoj stvari ili su se saslušavale stranke i vještak, a ostali troškovi odnose se na obrazložene podneske.

10.2. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.748,00 eura (Tbr. 8/1), zastupanja na ročištu 15.11.2018., 9.4.2019., 15.1.2021., u iznosu od 1.748,00 eura, za svako (Tbr. 9/1), 19.4.2021. i 21.2.2021. za svako ročište 874,00 eura (Tbr.9/2) očevid 11.7.2019. u iznosu od 1.748,00 eura, za sastav podneska od 10.9.2019., 22.9.2020., 11.5.2021. i 25.5.2021. u iznosu od 1.748,00 eura za svako (8/1), za zastupanje na ročištu 13.3.2020. iznos od 874,00 eura (Tbr. 9/2), što je ukupno 18.354,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 4.588,50 eura, iznosi 18.354,00 eura, uvećano za iznos od 24,88 eura (trošak pristupa vještaka na ročište) i 132,72 eura (izrade dopunskog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka), a što iznosi ukupno 23.100,10 eura.

10.3. Radi iznijetog, a temeljem odredbe čl. 380.st.1.točka 2 i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke.

11. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 166. st.2. ZPP-a. Kako je tužitelj sa žalbom uspio u neznatnom dijelu u pogledu troškova, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, sud je sukladno odredbi čl. 154.st.5. ZPP-a odlučio kao u izreci.

U Požegi, 8. kolovoza 2025.

Sudac

Renata Marić