REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-139/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TERRATECH d.o.o., OIB 35486352435, Sisak, Ul. S. i A. Radića 45, kojeg zastupa punomoćnik Jurica Jurić, odvjetnik u Đakovu, Ul. pape Ivana Pavla II 6, protiv tuženika BINA-ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o., OIB 76757137512, Lupoglav, Zrinščak 57, kojeg zastupa Marko Kallay, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri d.o.o., iz Zagreba, Ilica 1a, te umješača na strani tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o., iz Rijeke, Nikole Tesle 9, radi naknade štete u iznosu od 1.210,70 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, zamjenika punomoćnika tuženika, te zamjenika punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512 , da tužitelju TERRATECH d.o.o. Sisak, Ul. S. I A. Radića 45, OIB: 35486352435, isplati iznos od 1.089,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512 , da tužitelju TERRATECH d.o.o. Sisak, Ul. S. I A. Radića 45, OIB: 35486352435, isplati iznos od 121,07 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. svibnja 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.338,30 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 8. kolovoza 2025. pa do isplate, koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 28. travnja 2024. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je 9. travnja 2022. u 7,15 sati, na cesti A8 – KANFANAR (ČVORIŠTE KANFANAR (A))– PAZIN – LUPOGLAV – MATULJI (ČVORIŠTE MATULJU (A7)), općina Žminj, na 11 km + 700 metara, došlo do naleta osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka], marke Peugeot 308, god. proizvodnje 2013., vlasništvo tužitelja, na divljač (srnu), koju divljač je po obavijesti službenika Policijske postaje preuzeo ophodar tuženika FT. Vozilom da je upravljao radnik tužitelja ĐT, kojem prilikom očevida nije utvrđena prisutnost alkohola ili drugih sredstava u organizmu. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom radi naknade štete, no tuženik je otklonio odgovornost za štetni događaj dopisom od 23. svibnja 2022. Dalje pojašnjava da je tužitelj društvo koje obavlja gospodarsku djelatnost i za potrebe ispunjavanja poslovnih aktivnosti ima prijeku potrebu za motornim vozilom, stoga da je tužitelj izvršio popravak motornog vozila u iznosu od 1.210,70 EUR. Tužitelj smatra, da je tuženik odgovoran za štetu na tužiteljevom vozilu, sukladno odredbama članaka 20., 21. 29., 1045. stavka 1. - 4., 1046., 1063., 1064., 1085., 1086., 1089. i 1090. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/24, 114/22, 156/22 i 155/23), u svezi s odredbom članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22), kojom je propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovara za štetu od divljači nastalu na javnoj cesti ukoliko ista nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Slijedom navedenog predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva sadržaja kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu od 14. lipnja 2024. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev. U bitnome ističe da je tužitelj propustio činjenično obrazložiti te na navedene okolnosti predložiti odgovarajuće dokaze a sve u svezi sa pretpostavkama odštetne odgovornosti. Tuženik predlaže o parnici obavijestiti Croatia osiguranje d.d. radi stupanja u parnicu u svojstvu umješača. Tuženik smatra kako je pitanje odgovornosti za štetu u ovom slučaju propisano odredbom članak 50. Zakona o cestama kojom je propisano da za štetu odgovara koncesionar samo ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije postavio prometnu signalizaciju i opremu, dok se za štetu odgovara po načelu krivnje, što ovdje nije slučaj. U konkretnom slučaju koncesionar nije zaprimio zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i znakova od strane lovoovlaštenika, niti je tužitelj dokazao da je lovoovlaštenik tuženiku uputio taj zahtjev. Pritom, sve i da je tuženik zaprimio takav zahtjev na tužitelju je teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za naknadu štete po načelu krivnje. Međutim, neovisno o navedenome tuženik ističe kako je na predmetnoj dionici prometnice poduzeo i dodatne mjere, na način da je postavio znak opasnosti „Divljač na cesti“, postavio je zaštitnu žičanu ogradu koja se redovito održava. Dežurni ophodar je i nakon prometne nezgode pregleda mjesto događaja te zaštitnu žičanu ogradu kojo prilikom nije utvrdio nikakve nedostatke na zaštitnoj ogradi, a što je utvrdio i u ophodarskom dnevniku od 9. travnja 2022. S tim u svezi u spis dostavlja Plan ophodnje za 2022. kao i izvješće o nesreći iz kojih proizlazi da na dan nesreće nisu utvrđeni nikakvi nedostaci na signalizaciji ili opremi na predmetnom dijelu autoceste. Tuženik smatra kako je za štetu u konkretnom slučaju odgovoran lovoovlaštenik osnovom odredbe članka 1063. Zakona o obveznim odnosima, i to po principu objektivne odgovornosti budući da divljač predstavlja opasnu stvar.

3. Tijekom postupka stranke su ustrajale na već ranije istaknutim navodima.

4. Podneskom od 3. prosinca 2024. Croatia osiguranje d.d. dostavilo je izjavu o stupanju u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika. U podnesku obrazlaže da je u vrijeme štetnog događaja od 9. travnja 2022. pravna osoba/osiguranik BINA-ISTRA upravljanje i održavanje d.o.o., Zrinšćak 57, Lupoglav, OIB 76757137512 imala kod CROATIA osiguranja d.d. zaključeno osiguranje od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti prema trećim osobama, br. police 078700088181 za razdoblje od 1. veljače 2022. do 1. veljače 2023., po kojoj je ugovorena svota osiguranja u iznosu od 26.544,56 EUR/200.000,00 kn po štetnom događaju, uz ugovoreni agregatni limit ugovora u iznosu od 106.178,25 EUR/800.000,00 kn (gornja granica obveze za sve osigurane slučajeve nastale unutar jedne osigurateljne godine). Predmetno osiguranje ugovoreno je uz primjenu Uvjeta za osiguranje od odgovornosti iz djelatnosti u primjeni od 17. prosinca 2019. CROATIA osiguranje d.d. se u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora na tužbu i ostalim očitovanjima tuženika, te osporava osnovanost osnove i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da se u slučaju, kao što je konkretan, u pogledu postojanja eventualne odgovornosti pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom za slučaj izlijetanja divljači na kolnik, primjenjuju kao opći propis obveznog prava Zakon o obveznom odnosima, NN 35/05 (u daljnjem tekstu: ZOO) i specijalni propis Zakon o cestama (NN br. 84/11,22/13,54/13,148/13,92/14 i dr.) od 28.07.2011.godine. Odredbom članka 50. Zakona o cestama, zakonodavac je uredio pitanje odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači. Navodi da je, glede pravne osobe koja upravlja javnom cestom, opće prihvaćeni stav sudske prakse da isti odgovaraju prema načelu predmnijevane krivnje. Dakle, članak 50. Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Pravna osoba Bina-Istra d.o.o. (kao pravna osoba kojoj je koncesionar Bina-Istra d.d. povjerila upravljanje i održavanje predmetne prometnice), postupila je sukladno svim propisanim obvezama, pa se samim time sukladno članku 50. stavku 1. Zakona o cestama ne može govoriti o propustu iz kojeg bi proizlazila odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja. U konkretnom slučaju, tužitelj smatra da je tuženik odgovoran za štetu, sukladno odredbama članaka 20., 21., 29., 1045., 1046., 1063., 1064., 1085., 1086., 1089. i 1090. ZOO-a u svezi s odredbom članka 50. Zakona o cestama. Odredbom članka 61. Zakona o cestama propisano je da se prometni znakovi, signalizacija i oprema postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog projekta. Pravne osobe koje upravljaju javnim cestama mogu samo uz prethodnu suglasnost ministra odnosno ureda državne uprave u županiji nadležnog za poslove prometa izmijeniti prometni projekt, tj. postojeće stanje. Pravna osoba koja upravlja bilo kojom prometnicom ne može sama po svom nahođenju ili svome izboru postaviti prometne znakove ili opremu na cesti, niti to učiniti na svoju inicijativu. Sve ovo tim više jer je i nadležno lovačko društvo na isti način kao i osoba ovlaštena upravljati javnom cestom, upoznato o mogućnosti izlijetanja divljači na predmetnu javnu cestu, no unatoč tome nije poduzelo nikakve daljnje radnje za sprečavanje izlijetanja divljači, niti je tuženika obavijestilo o eventualnoj potrebi postupanja sukladno odredbi iz članka 61. Zakona o cestama, što bi bili dužni učiniti za slučaj takve potrebe. Pored navedenog, osoba ovlaštena upravljati javnom cestom (Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o.) spornu dionicu održava i više nego redovito, i to na način da osigurava njezino sigurno korištenje. Konkretno, radi se o poslovima ophodnje, održavanja i opremanja dionice sukladno posebnim pravilima, kako je to propisano Zakonom o cestama. Osim toga, predmetna dionica građena je u skladu sa zakonskim normama, te su ishodovane sve dozvole potrebne za izgradnju iste (građevinska dozvola i uporabna dozvola). Dakle, da je doista bilo nekih tehničkih nedostataka u smislu opreme (nepostavljanje zaštitne ograde i sl.) i sigurnosti tada zasigurno ne bi bila niti ishodovana uporabna dozvola i cesta ne bi bila puštena u uporabu. Kada bi stav tužitelja bio ispravan, da se odgovornost tuženika za konkretni slučaj ogleda u nepostupanju po članku 50. Zakona o cestama, onda lovačka društva nikada ne bi odgovarala za štetu koju divljač prouzroči na cesti. Postavljanje prometnih znakova i zaštitnih ograda samo po sebi ne utječe na činjenicu da je uzrok nesreće izlijetanje divljači na cestu. Osim toga, na tužitelju je teret dokaza da je upravo propust tuženika doveo do izlijetanja divljači na kolnik, jer je poznato da divljač zna preskočiti zaštitnu ogradu, u istoj napraviti rupu, provući se ili se provući ispod zaštitne ograde, i na sličan način zateći se na cesti. I konačno, u Pravilniku o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, u prijelaznim i završnim odredbama u članku 103. do 106. ne nalaže se pravnim osobama koje upravljaju javnim cestama da usklade prometnu opremu, pa se ima smatrati da Bina-Istra upravljanje i održavanje d.o.o., nije niti imala zakonsku obvezu postaviti drugačiju zaštitnu ogradu na mjestu gdje se dogodila prometna nezgoda. Propust pravne osobe, u cjelokupnom kontekstu, eventualno bi mogao postojati, samo u slučaju da se u postupku utvrdi da je zaštitna žičana ograda bila neadekvatne kvalitete ili na bilo koji način oštećena, a da je nadležna pravna osoba nije zamijenila ogradom adekvatne kvalitete ili popravila uočena oštećenja, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Iz priložene Potvrde Postaje prometne policije Pula od 19. travnja 2022. proizlazi da je kolniku autoceste A8 iz smjera kretanja vozila [registarska oznaka] bio postavljen prometni znak ograničenja brzine 110 km/h i prometni znak „divljač na cesti“ kod 16 km + 400 metara sa dopunskom pločom 10 km, kao i da je na mjestu događaja bila postavljena žičana ograda za sprečavanje prolaska životinja, koja nije bila oštećena. Zbog svega navedenog, jasno je kako na strani pravne osobe ovlaštene upravljati javnom cestom nema nikakvog propusta niti odgovornosti za izlijetanje divljači na kolnik.

4.1. Sud je raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2025. dopustio stupanje u parnicu društvu Croatia osiguranje d.d. na strani tuženika, cijeneći da navedeno društvo ima pravni interes za stupanje u parnicu na strani tuženika budući je u vrijeme štetnog događaja tuženik sa navedenim osiguravajućim društvom imao zaključenu policu osiguranja, u skladu sa izjavom društva Croatia osiguranje d.d. a temeljem odredbe članka 206. i 207. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu: ZPP).

4.2. Umješač Croatia osiguranje d.d. je tijekom postupka ustrajao na navodim koji su u bitnome istovjetni tuženikovim navodima.

5. U skladu sa prijedlogom tužitelja sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka uvidom Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije u spisu, čitanjem pisanih iskaza zakonskog zastupnika tuženika te svjedoka ĐT, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka BT na okolnost visine štete donosno saslušanjem vještaka BT na okolnost visine štete, te čitanjem dokumentacije u spisu, dok je u sladu s prijedlogom tuženika i umješača proveo dokaz čitanjem pisane izjave ČT te čitanjem dokumentacije u spisu.

6. Očitujući se na rezultate provedenih dokaza tužitelj je u podnesku od 1. srpnja 2025. istaknuo da je po provedenom dokaznom postupku, posebno uzimajući u obzir iskaz saslušanog svjedoka ĐT, utvrđeno kako je do štetnog događaja i nastanka štete došlo uslijed propusta tuženika. Naime, unatoč tome što je cestovna dionica bila opremljena prometnom signalizacijom i unatoč tome što na ogradi tuženika nisu ustanovljena oštećenja, divljač je ispred motornog vozila tužitelja izletjela sa površine suprotnog kolnika, odnosno, s lijeve, vozačeve strane motornog vozila u odnosu na smjer kretanja vozila, što znači da se divljač kretala po suprotnom kolniku kao i da je došla s druge strane cestovne dionice. Upravo zbog ove okolnosti, razvidno je i opravdano zaključiti da je divljač bila na cesti i da je došla s druge strane, odnosno, sa suprotnog kolnika, tako da okolnost postavljene signalizacije nije od odlučnog značenja, jer se divljač našla na kolniku uslijed drugog propusta tuženika i neprimjećivanja i uklanjanja divljači s kolnika, a kako se vozač motornog vozila kretao s povećanom pažnjom i unutar dozvoljene brzine kretanja, tako je i odgovornost za štetu na tuženiku, budući da tijekom postupka nije dokazano da bi isti poduzeo sve potrebno da otkloni odgovornost, tj. nema dokaza da je ograda tuženik bila čitava s druge strane dionice ceste A8 – Kanfanar (čvorište Kanfanar (A)) – Pazin – Lupoglav

– Matulji (čvorište Matulju (A7)), odnosno, suprotno od smjera kretanja vozila tužitelja. Nastavno na nalaz i mišljenje vještaka BT, tužitelj je u istom podnesku uskladio tužbeni zahtjev sa rezultatima vještačenja (provedenog na okolnost visine štete) na način da je smanjio tužbeni zahtjev u dijelu glavnog zahtjeva za iznos od 121,07 EUR predlažući usvajanje tužbenog zahtjeva sadržaja kako slijedi: „Nalaže se tuženiku BINA – ISTRA UPRAVLJANJE I ODRŽAVANJE d.o.o. Lupoglav, Zrinščak 57, OIB: 76757137512, da tužitelju TERRATECH d.o.o. Sisak, Ul. S. I A. Radića 45, OIB: 35486352435, isplati iznos od 1.089,63 EUR sa zateznim kamatama počevši od 23.05.2022.g. kao danom podnošenja zahtjeva za naknadom štete po stopi u smislu čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena pa do 31.12.2022.g., a od 01.01.2023.g. pa nadalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve navedeno u roku od 15 (petnaest) dana.”

7. U podnesku od 8. srpnja 2025. tuženik je izjavio protivljenje povlačenju tužbe učinjenog podneskom tužitelja od 1. srpnja 2025. istaknuo je protivljenje zaključku vještaka BT glede visine štete budući da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi na koji način je vještak utvrdio da bi vrijednost vozila na dan prometne nesreće iznosila 3.011,37 EUR odnosno da bi šteta na vozilu iznosila 1.089,63 EUR. Osim toga istaknuo je da, neovisno o nedostacima vještačenja te činjenici da istim nije otklonjena odgovornost vozača za štetu, provedeno vještačenje nije od utjecaja na (ne)odgovornost vozača za štetu u konkretnoj pravnoj stvari, budući da je pretpostavka odgovornosti tuženika sukladno članku 50. Zakona o cestama, postojanje zahtjeva osobe koja gospodari lovištem za označavanje ceste prometnom signalizacijom i opremom kojem zahtjevu nije bilo udovoljeno, a koje pretpostavke odgovornosti tuženika ovdje nisu ispunjene niti su dokazane o strane tužitelja.

8. Budući da stranke postupka nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 9. srpnja 2025. proveo dokazni postupak uvidom u tužbu s prilozima, potvrdu MUP-a, zapisnik, preslik prometne dozvole, fotodokumentaciju, izvid štete, račun (stranica 1-15 spisa), odgovor na tužbu, godišnji plan ophodnje, policu osiguranja, privitak polici osiguranja, uporabnu dozvolu (stranica 19-29, 113-118, 133-136, 148-150 spisa), pisanu izjavu ČT (stranica 163 spisa), policu osiguranja s privitkom te uvjete za osiguranje (stranica 172-179 spisa), čitanjem iskaza svjedoka ĐT sa zapisnika od 10. travnja 2025. (stranica 187-188 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja vještaka BT od 27. lipnja 2025. (stranica 193-197 spisa), te čitanjem iskaza vještaka BT sa zapisnika od 9. srpnja 2025.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u pretežitom dijelu.

10. Predmet spora je isplata iznosa od 1.210,70 EUR na ime popravka vozila tužitelja (naknade štete) oštećenog u prometnoj nesreći koja se dogodila na autocesti Istarski Ipsilon 9. travnja 2022. uslijed naleta srneće divljači.

11. Nije sporno, s obzirom na utvrđenje stranaka s pripremnog ročišta održanog 29. siječnja 2025., da je 9. travnja 2022. u 7,15 sati, na cesti A8 – Kanfanar (čvorište Kanfanar (A)) – Pazin – Lupoglav – Matulji (čvorište Matulju (A7)), općina Žminj, na 11 km + 700 metara, došlo do naleta osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], marke Peugeot 308, god. proizvodnje 2013., vlasništvo tužitelja, na divljač (srnu). S time u svezi nije sporno da je tuženik u vrijeme štetnog događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti iz obavljanja djelatnosti prema trećim osobama sa Croatia osiguranjem d.d. Nije sporno da je kritične prilike vozilom upravljao zaposlenik tužitelja ĐT, te da su se u vozilu nalazili putnici IT, DT i RT. Nije sporno da je prometnica A8 – Kanfanar autocesta. Također nisu sporne okolnosti prometne nesreće navedene u Potvrdi Postaje prometne policije Pula-Pola od 19. travnja 2022. (str. 4-5 spisa), osim okolnosti koja se odnosi na procjenu štete u točci 5. iste Potvrde, dakle nisu sporne slijedeće okolnosti: da je srneću divljač preuzeo ophodar tvrtke Bina Istra upravljanje i održavanje d.o.o. FT, da je na kolniku autoceste A8 gledano iz smjera kretanja osobnog vozila registarskih oznaka [registarska oznaka] postavljen prometni znak izričitih naredbi ograničenja brzine 110 km/h i prometni znak opasnosti „divljač na cesti“ kod 16 km + 400 m sa dopunskom pločom „10“ km koja označava dio ceste na kojemu prijeti opasnost izražena pomoću predmetnog znaka, da je na mjestu događaja postavljena žičana ograda koja sprječava prolazak životinja koja na mjestu događaja nije bila oštećena, da je srneća divljač pronađena uz zapadni rub kolnika autoceste A8, da su na oštećenim dijelovima automobila pronađeni biološki tragovi -dlaka koji su pohranjeni, da su na navedenom vozilu oštećeni prednji dijelovi – prednji branik, ukrasna maska, prednji desni blatobran, prednje desno svijetlo, lak – boja na visini od 20 do 80 cm od tla, da je kod vozača utvrđena 0,00 g/kg koncentracije alkohola, te da nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela. Nije sporno da je tuženik društvo ovlašteno za upravljanje i održavanje istarskog ipsilona pa stoga i autoceste A8.

12. Sporna je odgovornost tuženika, s time u svezi sporna je uzročna posljedična veza štetne radnje odnosno propusta i nastale štete, te visina štete.

13. Prema odredbi članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, dalje u tekstu: ZC) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2.).

14. Tuženik je društvo koje upravlja autocestama i njegova je zakonska obveza održavati autoceste (arg. čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. ZC-a). Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama.

15. Prema odredbi članka 78. stavka 1. alineja 1. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 92/19) zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka sa okolnih putova na trasu autoceste.

16. Odredbom članka 26. Zakona o cestama propisani su poslovi održavanja javnih cesta, između ostalog, planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnja.

17. Prema odredbi članka 6. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 98/19 i 42/20 – dalje: ZSPC) pravna ili fizička osoba obrtnik nadležna za održavanje ceste dužna je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa.

18. Tuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekst: ZOO). U skladu s tom odredbom, krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

19. Prema stajalištu zauzetom na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.: "Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnjevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste."

20. U konkretnom slučaju na kolniku autoceste zatekla se srneća divljač te je nesporno došlo do naleta te divljači na tužiteljevo vozilo. Samim time dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste i time je teret dokazivanja prebačen na tuženika koji je dužan dokazati da nije bilo njegovih propusta. Tu činjenicu tuženik bi mogao dokazati tako da dokaže da je uredno obavljao ophodnju autoceste i da u zaštitnoj žičanoj ogradi nije bilo nikakvih procijepa kroz koje bi srneća divljač mogla proći, odnosno da je visina ograde bila dostatna za sprječavanje prolaska srneće divljači.

21. Nije sporno da je na predmetnom dijelu dionice bio postavljen znak opasnosti od divljači u vrijeme štetnog događaja, dok iz dokumentacije i ostalih dokaza u spisu ne proizlazi da je lovoovlaštenik zahtjev za postavljanjem takvog znaka opasnosti uputio tuženiku stoga sud zaključuje da takav zahtjev tuženiku nije upućen od strane osobe koja gospodari lovištem. Međutim, okolnost da lovoovlaštenik nije postavio zahtjev tuženiku za poduzimanje odgovarajućih mjera u smislu odredbi članka 50. stavka 2. ZC-a sama po sebi ne oslobađa tuženika odgovornosti za štetu zbog takvog propusta lovoovlaštenika budući da, s obzirom da je predmetni znak opasnosti sam postavio, tuženik kao osoba koja upravlja autocestom je znao i morao znati da na kritičnom mjestu postoji realna mogućnost istrčavanja divljači na cestu.

22. Dinamiku predmetne prometne nesreće sud je utvrdio iz nespornih okolnosti te uvidom u dokumentaciju u spisu kao i iz sadržaja iskaza svjedoka ĐT.

23. Iz iskaza svjedoka ĐT u bitnome proizlazi da je bio zaposlenik u društvu Terratech d.o.o. Sisak od rujna 2021. do rujna 2022., da se točnog datuma prometne nezgode ne sjeća, da je kritičnog dana u jutarnjim satima upravljao vozilom marke i tipa Peugeot 308 u vlasništvu tužitelja, da su s njime u vozilu bila još tri putnika, da su se kretali dionicom Istarskog Ipsilona prema Rovinju, da je negdje prije Žminja, u smjeru Rovinja, vozilom naletio na divljač - mladog srndaća, da je vidljivost bila dobra a kolnik suh, da se pojedinih detalja ne sjeća, pa se tako ne sjeća kojom brzinom se točno kretao u trenutku naleta divljači međutim smatra da se kretao negdje oko 100 km/h, a svakako ispod dopuštene granice brzine, da mu je srndać naletio s lijeve strane te da je vidio da je srndać preskočio metalnu ogradu koja dijeli dvije strane ceste Istarskog Ipsilona, da je naglo usporio, međutim nije ga uspio izbjeći već ga je udario prednjom desnom stranom vozila, da je uslijed udara životinja odbačena na travnati dio s desne strane ceste gdje su je kasnije preuzeli, da je uslijed udara došlo do oštećenja na vozilu na način da je u cijelosti razbijeno prednje desno svijetlo koje je ispalo, dio haube, prednja plastika, branik, da se ne sjeća je li na toj dionici Istarskog ipsilona u to vrijeme bila postavljena zaštitna ograda koja dijeli cestu od ostalog zemljišta niti je li na toj brzoj cesti bio postavljen znak opasnosti od naleta na divljači, da je u trenutku naleta divljači bio na desnoj traci, desnoj strani kolnika gledano u smjeru Rovinja.

24. Sud je iskaz svjedoka pozitivno vrijednosno cijenio jer je sukladan dokumentaciji u spisu a svjedok je kazivao uvjerljivo, životno i neposredno. Iz iskaza svjedoka, napose iz djela iz kojeg proizlazi da se kretao brzinom manjom od dopuštene (kretao se oko 1000 km/h a dopuštena brzina je 110 km/h) cijeneći kako kritične prilike izvidima Postaje prometne policije Pula nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela, sud je utvrdio da je kritične prilike ĐT upravljao vozilom u skladu sa odredbama ZSPC-a. Osim toga, iz iskaza svjedoka proizlazi, a koju činjenicu sud prihvaća kao vjerodostojnu, da je kritične prilike vidljivost bila dobra a kolnik suh, te da je srneća divljač naletjela s lijeve strane prometnice tako što je preskočila metalnu ogradu koja dijeli dvije strane ceste Istarskog Ipsilona, a u kojem trenutku je ĐT naglo usporio, međutim nije uspio izbjeći srneću divljač već ga je udario prednjom desnom stranom vozila (koje okolnosti odgovaraju oštećenjima vozila prema fotodokuemntaciji na stranici 7-9 spisa). Prema tome, ĐT se kretao dopuštenom brzinom, a pravovremenom reakcijom zaustavljanja vozila nije uspio izbjeći nalet na srneću divljač. Stoga, u postupanju ĐT kritične prilike se ne očituju elementi protupravnosti.

25. Iz pisanog iskaza svjedoka ČT proizlazi da je zaposlen u Bina Istra upravljanje i održavanje d.o.o., da predmetnom dionicom autoceste A8 upravlja tuženik, da se ophodnje autoceste provode najmanje četiri puta dnevno, da mu nije poznato da bi zaprimili zahtjev lovoovlaštenika za postavljanje prometne opreme i signalizacije na predmetnoj dionici, da je neosvisno o navedenom na predmetnoj dionici postavljen znak opasnosti „Divljač na cesti“ i zaštitna žičana ograda, koji se svakodnevno kontroliraju, da tuženik nikada nije imao propusta utvrđenih od strane inspekcije nadležnih tijela glede sigurnosti prometnice odnosno stanja opreme i žičane ograde, te da predmetna prometnica ima sve uredne dozvole. S time u svezi sud je uvidom u uporabnu dozvolu za predmetnu prometnicu utvrdio da je prometnica u zakonitoj uporabi.

26. Uvidom u Godišnji plan ophodnje za 2022. (stranica 113-117 spisa) utvrđeno je da se ophodnja na predmetnoj dionici prometnice provodi barem dvaput dnevno, dok je uvidom u ophodarski dnevnik od 9. travnja 2022. (stranica 55 spisa) utvrđeno da je kritičnog dana ophodarska služba čistila kolnik uslijed naleta divljači (radi se o predmetnoj prometnoj nesreći).

27. Pisani iskaz svjedoka ČT, kao i sadržaj ophodarskog dnevnika, sud je pozitivno vrijednosno cijenio, te je temeljem istih, cijeneći i sadržaj Potvrde Postaje prometne policije Pula, utvrdio da na zaštitnoj žičanoj ogradi koja je postavljena uzduž kritičnog dijela predmetne prometnice nisu utvrđena oštećenja. Međutim, budući da iz Godišnjeg plana ophodnje za 2022. proizlazi da je 10 djelatnika zaposleno na radovima ophodnje na autocesti A9 koja se proteže od Umaga do Pule u duljini od 78800 m te na autocesti A8 koja se proteže od Kanfanara do Matulja u duljini od 64210 m, dakle sveukupno 141 km, te da su ophodari organizirani u smjenskom radu po 12 sati (u smijeni istovremeno rade petorica djelatnika), sud iskaz ČT te nalaz ophodarskog djelatnika F iz ophodarskog dnevnika od 9. travnja 2022., nije mogao cijeniti relevantnim za cijelu dužinu istarskog ipsilona odnosno za dužinu zaštitne ograde i stanja te ograde koja bi bila ili je mogla biti u vezi sa predmetnim događajem. Naime, broj zaposlenih ophodara u smijeni jasno govori kako nije moguće obići 141 km Istarskog ipsilona pod pretpostavkom da se pregledava zaštitna ograda. Pregled zaštitne ograde nije moguć sa ceste, koji zaključak sud izvodi na temelju životnog iskustva. U situaciji kada je na kolniku autoceste zatečena srneća divljač (dakle ne divlja mačka, fazan ili druga manja divlja životinja koja bi unatoč razumnim i od strane savjesnog gospodara poduzetim mjerama zaštite sigurnosti sudionika prometa na autocesti ipak mogla pristupiti kolniku autoceste provlačenjem kroz manju rupu ili prelijetanjem), sud zaključuje kako je propust tuženika u postupanju u skladu s ranije citiranim odredbama očigledan. Tuženik je dužan poduzeti odgovarajuće mjere i radnje sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama, dužan je voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Pojava srneće divljači na cesti koja, kao u konkretnom slučaju prelazi s jednog kolnika autoceste na drugi kolnik autoceste govori u prilog postojanju propusta na strani tuženika, a jedino je tuženik taj koji ima obvezu i pravo skrbiti o sigurnosti konkretne autoceste u širem smislu. Pri tome treba imati u vidu i da se na autocesti postižu vrlo velike brzine vozila (130 km/h) pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik. Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda visine koju ova vrsta divljači moguće može preskočiti, te da tuženik obavlja redovite, a po potrebi i izvanredne preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez tuženikove krivnje, dok tuženik, na kome je u konkretnom slučaju teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti, nije dokazao suprotno.

28. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud smatra da je tuženik odgovaran za štetu i to zato jer nije poduzeo sve potrebne mjere kojim bi se spriječio nastanak štete. Upravo činjenica što se divljač našla na kolniku autoceste ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja ili je pak preniska ili je u njoj postojala rupa ili procjep kroz koji se životinja provukla te tako našla na kolniku autoceste kojom se kretalo vozilo tužitelja odnosno pojava divljači na autocesti ne može se smatrati slučajem koji je mogao nastati uz ispravnu zaštitnu ogradu i ispravno održavanje već je pojava divljači na autocesti posljedica stanja ceste – neadekvatne zaštitne ograde postavljene uz autocestu. Slijedom navedenog, neovisno od toga što ophodarska služba nije našla prolaz kroz žičanu ogradu kroz kojeg je divljač prošla, tuženik je odgovoran za nastalu štetu jer je svojim propustom održavanja ograde doprinio da se divljač zatekne na autocesti. Sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegovog propusta.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka BT od 28. lipnja 2025., koje vještačenje je provedeno u skladu sa prijedlogom tužitelja na okolnost visine štete, proizlazi da je vrijednost osobnog automobila tužitelja Peugeot 308 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka], na dan nastanka štete, a prema stanju vozila neposredno prije štete, iznosila 3.011, 37 eur (pdv je uključen u 50% odbitka, jer je vlasnik vozila pravna osoba i radi se o osobnom automobilu), dok visina djelomične štete u vrijeme nastanka štete na osobnom automobilu tužitelja Peugeot 308 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 1.089,63 eur ( pdv je uključen u 50% odbitka, jer je vlasnik vozila pravna osoba i radi se o osobnom automobilu).

29.1. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorio je tuženik navodeći kako iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi na koji način je vještak utvrdio vrijednost vozila i vrijednost štete na dan prometne nesreće. Sud je neposredno saslušao vještaka BT na raspravi održanoj 9. srpnja 2025., kojom prilikom je vještak u cijelosti otklonio prigovore tuženika. Naime, vještak je iste prilike naveo da ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 28. lipnja 2025., te nastavno na zaprimljeni podnesak tuženika od 8. srpnja 2025. iskazao je da je nalaz i mišljenje sačinio u skladu sa pravilima struke odnosno u skladu sa literaturom koju koriste prometni vještaci prilikom određivanja vrijednosti vozila i određivanja imovinske štete, a radi se o literaturi profesora GT pod nazivom Elementi metodologije za procjenu štete na vozilima. Vrijednost osobnog automobila na dan štetnog događaja određena je uz pomoć orijentacijskih novonabavnih cijena motornih vozila prema katalogu Centra za vozila Hrvatske - Jomologija, pri čemu je izračunata i vremenska amortizacija vozila te ispravak vrijednosti vozila na temelju pređene kilometraže vozila, a iz kojih podataka je izračunata vrijednost samog vozila na dan štetnog događaja. Uzimajući u obzir račun popravka predmetnog vozila koji prileži spisu određena je visina same štete na vozilu koja spada u djelomičnu štetu budući da ista iznosi ispod 70 % vrijednosti vozila na dan štetnog događaja. Napomenuo je da s obzirom da je vlasnik vozila trgovačko društvo te s obzirom da se radi o osobnom vozilu, a ne terenom vozilu PDV se odbija u 50 % njegovog iznosa, a što je prikazano u nalazu i mišljenju.

29.2. Sud je nalaz vještaka pozitivno vrijednosno cijenio budući da je riječ o objektivnom nalazu, izrađenom u skladu s pravilima struke, a tuženik svojim prigovorima pravilnost zaključka vještaka nije doveo u sumnju. Slijedom navedenoga, visina djelomične štete u vrijeme nastanka štete na osobnom automobilu tužitelja Peugeot 308 1.6HDI, reg. oznake [registarska oznaka], iznosi 1.089,63 EUR (pdv je uključen u 50% odbitka, jer je vlasnik vozila pravna osoba i radi se o osobnom automobilu).

29.3. S time u svezi, iz računa društva Auto Stella od 1. kolovoza 2022. (stranica 14 spisa) proizlazi da je za popravak predmetnog vozila tužitelju fakturirana usluga popravka blatobrana, dijelova, maske, branika, fara, dvije žarulje te usluga limarije i farbanja u iznosu od 9.122,00 kn odnosno 1.210,70 EUR. Sud prihvaća kao vjerodostojan sadržaj navedenog računa, dok se popravak odnosi na štetu nastalu u predmetnoj prometnoj nesreći a što je sud utvrdio uvidom u dokumentaciju u spisu te čitanjem iskaza svjedoka ĐT, iz kojih dokaza proizlazi da je šteta nastala na onim dijelovima vozila koji su bili predmetom popravka. Prema tome popravljena šteta je šteta nastala naletom divljači kritične prilike.

30. Slijedom svega navedenog, na temelju prethodno obrazloženih dokaza proizlazi da je do naleta srneće divljači kritične prilike na vozilo tužitelja, koji nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta divljači unatoč upravljanju vozilom u skladu sa Zakonom o sigurnosti prometa na cestama, došlo na autocesti A 8 kojim upravlja tuženik koji nije dokazao da je poduzeo sve mjere da do prolaska srneće divljači na kolnik autoceste ne dođe.

31. Sud je prilikom utvrđivanja činjenica bitnih za ovaj predmet izvršio uvid te ocijenio sve isprave u spisu, dakle i one koje nije posebno obrazlagao obzirom da iste nisu od utjecaja na odluku o glavnoj stvari.

32. Kako je već obrazloženo, u ovoj pravnoj stvari ne proizlazi da je oštećenik pridonio nastanku štete, niti je tuženik dokazao da je poduzeo sve potrebne mjere zaštite sigurnosti sudionika prometa na autocesti, pa je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi štetu (članak 1045. ZOO-a). Provedbom vještačenja utvrđeno je da je na vozilu tužitelja uslijed naleta divljači nastala šteta u iznosu od 1.089,63 EUR (PDV je uključen u 50% odbitka) pa tužitelj osnovano zahtijeva isplatu utuženog iznosa. Tuženik je dužan platiti tužitelju i zatezne kamate koje teku od dana nastanka štete sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a. Račun za popravak vozila ispostavljen je 1. kolovoza 2022., a iz dopisa tuženika od 23. svibnja 2022. (stranica 13 spisa) najkasnije 23. svibnja 2022. Tužitelj osnovano traži isplatu zakonske zatezne (od podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku) pa su mu zatezne kamate dosuđene u granicama zahtjeva od 23. svibnja 2022. pa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

33. Budući da je tužitelj, nastavno na rezultate vještačenja, djelomično povukao tužbu u dijelu glavnog zahtjeva za iznos od 121,07 EUR, a kojem povlačenju se tuženik protivio (arg. čl. 193. st. 2. ZPP-a), to je o tom dijelu (neosnovanog) zahtjeva odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

34. Budući da je u ovom sporu tužitelj uspio u pretežitom dijelu, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi odredbe Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje: Tarifa) tužitelju su priznati kao potrebni i osnovani troškovi sastava tužbe i podneska od 1. srpnja 2025., u iznosu od po 150,00 eura po radnji, ukupno dakle 750,00 EUR što sa PDV-om od 187,50 EUR iznosi 937,50 EUR. Tužitelj ostvaruje pravo i na zatražene troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 555,20 eura.

35. Tužitelj je zatražio i naknadu troškova sudskih pristojbi. Tužitelj je za pristojbu za tužbu platio 26,55 eura (pristojba za tužbu iznosi 53,09 eura, odnosno polovica iznosi 26,55 eura sukladno Zakonu o sudskim pristojbama u svezi Uredbe o tarifi sudskih pristojbi), pa osnovano potražuje troškove pristojbe za tužbu u vrijednosti polovice određenog iznosa, dakle u vrijednosti od 26,55 eura. Pristojba za presudu, s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 53,09 eura. Odredbom članka 7. stavka. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) propisano je da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom da je tužitelju dana mogućnost da plati polovicu sudske pristojbe, u konkretnom slučaju u iznosu od 26,55 eura, koju je dužan platiti po Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23), ukoliko to učini u roku od tri dana od objave presude (takav stav izražen je i u odluci VTS RH Pž-5308/2019), to je njegov zahtjev za naknadom sudske pristojbe na presudu osnovan u tom dijelu (26,55 eura), jer tuženik nije dužan snositi povećani trošak pristojbe kojeg bi tužitelj sam prouzrokovao plaćanjem sudske pristojbe izvan roka od tri dana.

36. Slijedom iznijetog, tuženiku je naloženo da tužitelju na ime troškova ovog postupka isplati iznos od 1.338,30 EUR sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima („ostali odnosi“) koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, o čemu je odlučeno u toč. III. izreke presude.

U Pazinu 8. kolovoza 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. ZPP-a).

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.