Poslovni broj: Us I - 465/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja HŽZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku HŽ iz Odvjetničkog društva Praljak & Savić d.o.o., Radnička cesta 37b, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 10. srpnja 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Mihaele Petrović, odvjetnice iz Murtera i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I- 216-04/24-01/3181, Urbroj: 511-03-07-25-13 od 13. veljače 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/24-01/3181, Urbroj: 511- 03-07-25-13 od 13. veljače 2025. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te se utvrđuje kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, obzirom da je 12. rujna 2024. iz aerodroma u Varšavi (Poljska) napustio područje državne članice, odnosno Schengenski teritorij.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešan zaključak, povrijeđena su pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Prigovara kako tuženo tijelo nije postupilo po uputi iz presude suda poslovni broj: Us I-2025/2024. Navodi kako od dana izdavanja dozvole za boravak i rad pa sve do donošenja osporenog rješenja tužitelj je isključivo radio za i prema uputama poslodavca trgovačkog društva Aludra d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu od 1. veljače 2024. te mu je za njegov rad za cijelo to vrijeme plaću kao i sva ostala obvezna davanja isplaćivalo isključivo društvo Aludra d.o.o., a temeljem navedenog ugovora o radu tužitelj je obavljao poslove kuhara i to u restoranu po imenu Silk. Navodi da prema informacijama koje ima tužitelj, restoran Silk je dio lanca istoimenih restorana koji posluju u Republici Hrvatskoj od kojih svaki restoran posluje u sklopu zasebnog trgovačkog društva pri čemu je gospodin VŽZ vlasnik svakog od tih društava u cijelosti, zbog čega je tužitelj istoimene restorane Silk opravdano smatrao jednim poslodavcem pa tako nije vidio ništa sporno niti kada mu je 22. srpnja 2024. dano da sklopi Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kao i pripadajuću Pisanu suglasnost. Navodi da u trenutku kada se tužitelju predlaže sklapanje Sporazuma, njegov osnovi Ugovor o radu ostaje na snazi, isto Društvo mu nastavlja isplaćivati plaću, s istom odgovorom osobom razgovara o svim promjenama, premješta se u restoran istog imena na drugoj adresi te on kao pravni laik, a pogotovo kao stranac u Republici Hrvatskoj s pravom smatra kako jedina promjena koja se događa je promjena mjesta rada. Smatra kako je jasno da tužitelj nije mogao čak niti uz primjenu dužne pažnje znati kako radom u drugom mjestu, a u istoimenom restoranu kojeg je krajnji vlasnik ista osoba, krši bilo kakav zakon, a kamoli da riskira protjerivanje iz Republike Hrvatske i druge sankcije određene rješenje. Nadalje, navodi kako je tužitelj u skladu s Ugovorom o radu i Sporazumom o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u restoranu Silk u Dubrovniku uredno obavljao svoje radne zadatke kada je 7. kolovoza 2024. u poslovne prostore došla viša inspektorica rada VŽ kako bi izvršila inspekcijski nadzor poslovanja. Navodi kako je tužitelju izdan Prekršajni nalog Državnog inspektorata kojim je proglašen krivim za rad bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj čime je počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. ZOS-a. Navodi da obzirom na trajanje inspekcijskog nadzora do tri sata ujutro, za vrijeme kojeg su pozvani policijski službenici i tužitelju je oduzeta putna isprava, jasno je kako se tužitelj našao u iznimno stresnoj situaciji u kojoj je na njega vršen pritisak te zbog jezične barijere nije mogao donijeti informiranu odluku. Prigovara kako tužitelj tijekom postupanja, a što je vidljivo i iz dostavljenih zapisnika, nije bio upozoren da sukladno članku 87. stavku 2. Prekršajnog zakona ima se pravo služiti svojim jezikom te da će mu se u svakom slučaju osigurati prevođenje po tumaču. Navodi kako je umjesto postupanja u skladu s odredbama PZ-a u zapisnicima kratko navedeno kako je tužitelj suglasan da mu na engleski jezik, a ne mandarinski za koji je izjavio da mu je potreban ovlašteni tumač, prevodi gospodin DŽ koji je zaposlenik društva Alasia d.o.o. te niti je ovlašteni tumač za engleski jezik niti može znati da li se gospodin DŽ adekvatno služi engleskim jezikom da bi nekom služio kao prevoditelj u prekršajnom postupku koji je rezultirao protjerivanjem te osobe iz Republike Hrvatske i zabranom ulaska u EGP. Nadalje, navodi kako Prekršajni nalog nije mogao postati izvršan jer tužitelj nije upozoren na pravo da se koristi svojim jezikom odnosno da postupku prisustvuje tumač, pa smatra da nije ni protekao rok za prigovor na Prekršajni nalog jer je tek 16. kolovoza 2024. tužitelj opunomoćio odvjetnika koji mu je protumačio postupak koji se protiv njega vodio i posljedice koje slijede iz tog postupka. Smatra kako u tužiteljevom slučaju nisu ispunjeni niti drugi uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju kako su određeni u članku 189. stavku 1. točci 3. ZOS-a. Smatra kako intencija zakonodavca spomenutom odredbom nije bila da se za svaki prekršaj iz propisa o zapošljavanju odredi protjerivanje, već samo za takav prekršaj koji bi ujedno predstavlja i opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Smatra da kada se u obzir uzmu sve okolnosti konkretnog spora, da je jasno kako je upitno radi li se uopće o prekršaju, a ako se i radi, on zasigurno nije takav da bi predstavljao opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Nadalje, navodi kako je tužitelj postupao u skladu sa uputom poslodavca i to na temelju sklopljenog Sporazuma o ustupanju radnika u povezano društvo, pa nije jasno na temelju čega je Državni inspektorat zaključio da se radi o kršenju propisa o zapošljavanju. Međutim, smatra da i kada bi se radilo o kršenju propisa o zapošljavanju iz svih istaknutih okolnosti, jasno je kako tužitelj kao radnik koji je doveden u zabludu o ispravnosti postupanja svog poslodavca nije osoba koja bi predstavljala opasnost za javni poredak ili javno zdravlje budući da isti nikada nije imao nikakve sukobe sa zakonom u Republici Hrvatskoj te je njegovo počinjenje prekršaja iz propisa o zapošljavanju upitno uzevši u obzir pravne nejasnoće i praznine u vezi s ustupanjem stranih radnika u povezana društva. Nadalje, smatra da obzirom da se u konkretnom slučaju radi samo o zakonskoj mogućnosti protjerivanja u slučaju opasnosti za javni poredak, a ne i obvezatnom protjerivanju temeljem ZOS-a, smatra kako je trebalo utvrditi sve relevantne činjenice i na temelju tako utvrđenih činjenica odlučiti je li apsolutno nužna mjera protjerivanje i zabrana boravka u EGP-u. Ističe kako je iz obrazloženja rješenja vidljivo da je odluka o protjerivanju donesena isključivo temeljem činjenice da je Prekršajnim nalogom tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima. Nadalje, smatra kako je postupanje tuženika direktno kršenje načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZOUP-a jer je očito da je tuženik postupio pretjerano formalno te nije išao za utvrđivanjem materijalne istine, koji proces bi ga neminovno naveo na zaključak kako je tužitelj postupao u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske te prema uputi poslodavca, a niti u jednom trenutku s namjerom kršenja bilo kojeg propisa. Poziva se presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2301/2017 od 11. listopada 2018. i presudu Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem UsI-1639/2023 od 27. listopada 2023. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je zahtjev tužitelja neosnovan te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe kako su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani. U bitnom navodi kako prekršajni postupak nije važan za ovaj upravni postupak, međutim, tužitelj je od strane inspektorice rada nedvojbeno neposrednim opažanjem zatečen u nezakonitom radu, suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad radi čega je prekršajno sankcioniran te mu je izdan prekršajni nalog kojim mu je izrečena novčana kazna. Navodi kako nije točno da je tuženo tijelo svojim postupanjem kršilo utvrđivanje materijalne istine, te da je postupalo pretjerano formalno i nije utvrđivalo materijalnu istinu, jer je tužitelj u upravnom postupku upoznat sa svojim pravima i obvezama, omogućeno mu je izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 10. srpnja 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je utvrđenje prestanka zakonitog boravak u EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u, izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us I-2025/2024-15 od 14. siječnja 2025.

8. Sud je u spomenutoj presudi ocijenio kako činjenično stanje u provedenom upravnom postupku nije na pravilan i nedvojben način utvrđeno iz razloga jer tuženo tijelo svoju ocjenu da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak temelji na utvrđenju da je tužitelj počinio prekršaj prema prekršajnom nalogu u kojem postupku je uložen prijedlog za povrat u prijašnje stanje o kojem se treba odlučiti, te se Sud pozvao na predmet iste činjenične i pravne situacije kao u predmetnom slučaju pod poslovnim brojem Us I-2015/2024 u kojem je sud poništio odluku tuženog tijela i predmet vratio na ponovni postupak, a sve uvažavajući pravnu sigurnost i legitimno očekivanje stranke da Sud u predmetima iste činjenične i pravne situacije sudi na isti način.

9. Također, Sud je utvrdio kako tuženo tijelo u osporenom rješenju kao razloge donošenja rješenja navodi i uzima u obzir okolnosti, a po pitanju nezakonit rad stranaca, da se radi o vrsti prekršaja koja je posljednjih godina u sve većem porastu, što djelu daje teži značaj, a posebno je izražen problem u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju zbog neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, zatim Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog neprijavljivanja na obvezno zdravstveno osiguranje, Zakon o radu jer se koristi rad radnika bez ugovora o radu, međutim, sud je ocijenio kako iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da navedene okolnosti utječu na predmetni slučaj jer nitko u konkretnom slučaju ne osporava da je tužitelj bio prijavljen radnik, da ima sklopljen Ugovor o radu, prima plaću od poslodavca s kojim je sklopio Ugovor o radu i da je uredno prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

10. Sud je predmet vratio na ponovni postupak uz uputu da tuženo tijelo na jasan i nedvojben način utvrditi činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima, te da obrazloži razloge izricanja mjere protjerivanja, odnosno je li razlog protjerivanja počinjeni prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja i/ili postojanje opasnosti za javni poredak, u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21.).

11. U izvršenju spomenute presude, tuženo tijelo je utvrdilo da je tužitelj, državljanin treće zemlje počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima kažnjiv po članku 250. stavku 2. istog Zakona, radi čega je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, broj: Kl. UP/I-116- 01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-6 od 8. kolovoza 2024. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna, koja odluka je postala izvršna.

12. Iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi kako je tuženo tijelo, pored okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima, uzelo u obzir i okolnosti iz članka 182. i članka 207. Zakona, kojom prilikom tuženo tijelo nije našlo smetnje ili prepreke za protjerivanje, jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštite od protjerivanja. Tuženo tijelo je ocijenilo da će se izrečenom mjerom u potrebnoj mjeri utjecati da tužitelj shvati nedopustivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se upozoriti i drugi građani da se klone takvih ponašanja. Tuženo tijelo utvrđuje da kada je u pitanju problematika nezakonitog rada stranaca, ima u vidu da nezakoniti rad stranaca stvara nelojalnu konkurenciju na domaćem tržištu rada i da ima negativan učinak na ukupno gospodarsko stanje imigracijska kretanja u Republici Hrvatskoj. Naglašava da kada je u pitanju nezakonit rad stranaca, da se radi o vrsti prekršaja koja je posljednjih godina u sve većem porastu, što djelu daje teži značaj.

13. Slijedom utvrđenoga, tuženo tijelo je osporenim rješenjem protjeralo tužitelja iz Republike Hrvatske, utvrdilo kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske.

14. Opunomoćenik tužitelja je u spis priložio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-7966/2024 od 21. listopada 2024. kojim je prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje okrivljenog HO NGOC HIEN, ovdje tužitelja, kao osnovan te je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. kolovoza 2024., Klasa: 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24- 6 ocijenjen kao pravodobnim, te odlučio kako će se spis predmeta dostaviti stvarno i mjesno nadležnom općinskom sudu, u kojem obrazloženju je u bitnom navedeno kako iz stanja spis ne proizlazi da bi DŽ bio ovlašten tumač, te je sud zaključio kako je okrivljeniku (ovdje tužitelju) povrijeđeno pravo na obranu jer mu je prekršajni nalog kao optužni akt te zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, koju dokumentaciju je potpisano, nisu u prethodnom postupku prevedeni na jezik koji stranka razumije.

15. Odredbom članka 88. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

16. Odredbom članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

17. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje dužan je za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

18. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Stavkom 7. točkom 1. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

19. Prema ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo u ponovljenom postupku nije postupilo prema uputi presude ovog Suda poslovni broj: Us I-2025/2024-15 od 14. siječnja 2025., odnosno nije na jasan i nedvojben način utvrdilo činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima, niti je obrazložilo razloge izricanja mjere protjerivanja, odnosno je li razlog protjerivanja počinjeni prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja i/ili postojanje opasnosti za javni poredak, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

20. Tuženik se poziva na utvrđenja temeljem prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostave Rijeka, broj: Kl. UP/I-116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-6 od 8. kolovoza 2024., međutim, tuženik zanemaruje utvrđenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske iz rješenja broj: Ppž- 7966/2024 od 21. listopada 2024. kojim je prihvaćen osnovanim prijedlog za povrat u prijašnje stanje okrivljenog HO NGOC HIEN, ovdje tužitelja, te je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. kolovoza 2024., Klasa: 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-6 ocijenjen pravodobnim, u kojem obrazloženju je sud u bitnom utvrdio kako iz stanja spis ne proizlazi da bi DŽ bio ovlašten tumač, te je zaključeno kako je okrivljeniku (ovdje tužitelju) povrijeđeno pravo na obranu jer mu je prekršajni nalog kao optužni akt te zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, koju dokumentaciju je potpisano, nisu u prethodnom postupku prevedeni na jezik koji stranka razumije.

21. Dakle, iz navedenog proizlazi kako tužitelju prekršajni nalog i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, koja dokumentacija predstavlja temelj za donošenje osporenog rješenja, nije prevedena na jezik koji tužitelj razumije, što ukazuje da tužitelju nije omogućeno na pravilan način sudjelovanje u upravnom postupku, jer u situaciji kada stranka ne zna jezik na kojem se vodi postupak, službena osoba je dužna istu saslušati preko prevoditelja, što je u konkretnom slučaju propušteno, iz čega proizlazi kako tužitelju u konkretnom slučaju nije omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, čime je povrijeđena odredba članka 30. i članka 52. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09, 110/21.) 22. Nadalje, iz Dozvole za boravak i rad od 27. veljače 2024. proizlazi kako se ista izdaje tužitelju za radno mjesto kuhar/kuharica kod poslodavca Aludra d.o.o. za razdoblje od 1. travnja 2024. do 31. ožujka 2025. dok iz Ugovora o radu sklopljenog između Aludra d.o.o. i tužitelja proizlazi kako se tužitelj obvezao poslove kuhara obavljati osobno prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugim mjestima koje odredi poslodavac (članak 2 i 3. Ugovora) te se obvezao pridržavati uputa poslodavca (članak 4. Ugovora.). Iz Zapisnika o saslušanju stranca Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I-216-04/24-01/3181, Urbroj: 511-03- 07-24-1 od 12. kolovoza 2024. proizlazi kako je stranac kazao da je u ugostiteljski objekt Silk upućen od strane BŽ koja je voditeljica ljudskih resursa u tvrtki "Aludra d.o.o.".

23. Imajući u vidu navedeno te cijeneći činjenice kako je protiv prekršajnog naloga, koji predstavlja temelj za donošenje osporenog rješenja, tužitelj uložio prigovor te iz sadržaja spisa ne proizlazi je li taj postupak okončan i na koji način, kako zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru, koji također predstavlja temelj za donošenje osporenog rješenja, nije prevedena na jezik koji tužitelj razumije, odnosno prilikom sastavljanja istog stranci nije osiguran prevoditelj, što ukazuje da tužitelju nije omogućeno na pravilan način sudjelovanje u upravnom postupku, zatim, cijeneći odredbe Ugovora o radu i činjenicu kako je tužitelj u ugostiteljski objekt Silk upućen od strane BŽ, voditeljice ljudskih resursa u tvrtki Aludra d.o.o., za koje društvo je tužitelj dobio radnu dozvolu i koje društvo je tužitelju isplaćivalo plaću trošak smještaja, ovaj Sud ne može ocijeniti kako je činjenično stanje u predmetnom postupku pravilno utvrđeno.

24. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će tuženo tijelo na jasan i nedvojben način utvrditi činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima. Ukoliko tuženo tijelo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz spomenutog članka Zakona dužno je obrazložiti svoju odluku u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21.).

25. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno pridržavati se pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS- a.

26. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

28. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 10. srpnja 2025., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

29. Trošak prijedloga za privremenu Sud nije priznao opravdanim smatrajući kako je trošak istog priznat u trošku sastava tužbe.

U Splitu, 8. kolovoza 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja HŽ iz Odvjetničkog društva Praljak & Savić d.o.o., Radnička cesta 37b, Zagreb,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.