REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-90/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Sarić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege, j.t.d. Zagreb, Podružnica Poreč protiv tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola, Boškovićev uspon – Clivo Ruđer Bošković 6, OIB: 61688478244, zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 13. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-72/2024-11, 8. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I Žalba tuženika Centar za pružanje usluga u zajednici Pula-Pola odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, od 13. ožujka 2025., poslovni broj: Pr-72/2024-11.
II Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"Nalaže se tuženiku CENTAR ZA PRUŽANJE USLUGA U ZAJEDNICI PULAPOLA, OIB: 61688478244, u roku od 30 dana dostaviti u spis, za utuženo razdoblje od 7. lipnja 2019. do dana podnošenja tužbe 7. lipnja 2024., sljedeće isprave za tužitelja:
- evidencije radnog vremena,
- obračunske isprave za isplatu plaće,
- obračun putnih troškova,
- potpisane liste (evidencija) dolaska i odlaska na posao,
- naloge za službena putovanja (putni nalozi),
- evidenciju sati pripravnosti i rada po pozivu,
- odluku o potrebi za rad u pripravnosti,
- evidencije rada po pozivu,
- drugu dokumentaciju koju tuženik koristi za obračun plaća."
2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači prvostupanjsko rješenje na način da se manifestacijski zahtjev tužitelja odbije ili podredno da se ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.
2.1. U žalbi navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da tužitelj nema obvezu čuvanja dokumentacije koja je zatražena manifestacijskim zahtjevom s obzirom da bi to značilo da tužitelj ima pravo u svakom trenutku i bez ikakvih uvjeta postavljati ovakve manifestacijske zahtjeve, da je tužitelj imao cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje je mogao podnijeti tužbu s konkretnim brojkama i da je takve izračune već radio na temelju dokumentacije koja mu je dostavljena putem sindikalne povjerenice ŽZ, da je prvostupanjski sud trebao prvo utvrditi je li postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe i je li tužitelj već ima svu dokumentaciju na temelju koje je mogao izračunati eventualnu razliku u plaći, da je tužitelju poznato da se kod tuženika na vodi evidencija sati pripravnosti i rada po pozivu, kao i da tuženik nema Odluku o potrebi za rad u pripravnosti jer da takva vrsta rada ne postoji kod tuženika i da je prvostupanjski sud apriori, radi zaštite prava radnika, prihvatio tužiteljeve navode kao istinite i bez valjanih razloga naložio tuženiku dostavu dokumentacije pa čak i one koja se kod tuženika ne vodi i ne postoji, kao i one koju tužitelj posjeduje te da je tužitelj imao sve potrebne podatke na temelju kojih je mogao obračunati eventualna potraživanja i da nije bilo nikakvih uvjeta za podnošenje manifestacijskog zahtjeva.
2.2. Dalje u žalbi navodi da je tuženik kao ustanova, u sustavu državnog proračuna i nadležnog ministarstva, da obračun plaća vrši za sve radnike identično i da svaki radnik dobiva platne liste sa svim obračunima i detaljima u svezi izvršene isplate pa da je tužbeni zahtjev tužitelja prije svega neozbiljan, a potom nejasan, nepotpun i neprovediv, da prvostupanjski sud smatra da samo zato što je tužitelj postavio manifestacijski zahtjev, da mu bespogovorno treba udovoljiti pa čak i za onu dokumentaciju koju tuženik ne vodi i ne posjeduje, a da se proturječnost ovakvog rješenja očituje i u činjenici da su u drugim identičnim predmetima, koji se vode pred istim sudom, donesena rješenja kojima se tužiteljima nalaže pojašnjenje zahtjeva te se u više predmeta naložila dostava samo one dokumentacije koja tužiteljima već nije dostavljena putem sindikalne povjerenice te niti u jednom predmetu nije naložena tuženiku dostava platnih lista jer je logično da ih tužitelji posjeduju pa da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da nisu ispunjeni uvjeti za manifestacijski zahtjev te da je stupnjevitu tužbu trebalo odbaciti i jer je tužbeni zahtjev nejasan, nepotpun i nepodoban za raspravljanje.
2.3. Zaključno tuženik ističe da je zahtjev tužitelja da mu se ponovno dostavlja cjelokupna dokumentacija unazad 5 godina (a jedan dio je već dobio putem sindikalne povjerenice) protivan odredbi članka 62. točka 5. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi pa da je tako i izreka rješenja kojom se nalaže tuženiku dostava iste dokumentacije, odnosno nepostojeće dokumentacije neosnovana.
3. U odgovoru na žalbu tužitelje predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrdiiti prvostupanjsko rješenje.
4. Žalba nije osnovana.
5. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, u svezi članka 381. stavka 1. ZPP-a. Nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 186.b stavka 3. ZPP-a, koja proizlazi iz sadržaja žalbe tuženika. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
6. Tužitelj je tužbu protiv tuženika kao poslodavca podnio radi isplate razlike plaće. Pri tome je tužitelj postavio tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a prema kojoj odredbi u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. članka 186.b ZPP-a propisano je da u slučaju postavljanja zahtjeva sukladno stavku 3. ove zakonske odredbe, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka, rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, sud o postavljenoj stupnjevitoj tužbi odlučuje u dva stupnja, u prvom stupnju o manifestacijskom zahtjevu (radi predaje traženih podataka prema članku 325.a ZPP-a) te u drugom stupnju o kondemnatornom zahtjevu (na isplatu razlike plaće).
7. Odredbom članka 325.a stavka 1. ZPP-a, propisano je da će sud u povodu tužbe iz članka 186.b stavak 1. i 2. ZPP-a, rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa, podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan. Protiv tog rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od osam dana koja ne odgađa ovrhu, a u stavku 2. tog članka je propisano ako utvrdi da zahtjevi iz stavka 1. ovoga članka nisu osnovani sud će donijeti rješenje iz članka 186.b st. 4. ZPP-a. U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio tužbu iz odredbe članka 186.b st. 3. ZPP- a, a prema shvaćanju Vrhovnog suda izraženog u odluci broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022. ova se odredba (članak 325.a stavak 1. ZPP-a) sadržajno odnosi i na članak 186.b stavak 3. ZPP-a.
8. Svrha stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati i istima raspolaže) odbija priopćiti, što znači da se tužbeni zahtjev u takvom slučaju ostvaruje prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim kao kondemnatorni zahtjev za ispunjenje tražbine.
9. Odlučujući o postavljenom manifestacijskom zahtjevu prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj dokazao da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan jer mu tuženik nije na njegov zahtjev dostavio podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi i bez kojih objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev, što je i suština stupnjevite tužbe iz članka 186.a ZPP-a. Tuženik kao poslodavac dužan je voditi i čuvati evidencije o radnicima, kao i sve podatke o kojima ovisi ostvarivanje pojedinih prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom, propisanih Zakonom o radu te drugim zakonima i propisima, što proizlazi iz odredbe članka 3. stavka 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca („Narodne novine“ broj: 55/24; dalje Pravilnik), pa tako i evidencije radnog vremena i obračune plaća, odnosno cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje se isplaćuje plaća, a radnik na temelju članka 5. stavka 1. Pravilnika ima na svoj zahtjev, pravo uvida u svoje podatke iz evidencije. Bez navedenih podataka radnik ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev i podatke koji su mu potrebni za postavljanje tužbenog zahtjeva ne može pribaviti na drugi način, a u konkretno slučaju radi se o tužbenom zahtjevu postavljenom zbog eventualno nepravilno obračunate plaće kao i dodataka na plaću te ostalih novčanih prava za koje tužitelj navodi da nisu isplaćeni zbog povrede njegovih prava iz radnog odnosa.
10. Neosnovani su navodi tuženika da bi dostava djelomične dokumentacije sindikalnoj povjerenici (koja naime više i nije sindikalna povjerenica) isključivala tuženikovu obvezu dostave dokumentacije radniku. Poslodavac je obvezan dostaviti dokumentaciju radniku, a kako tuženik nije dokazao da je dokumentaciju dostavio tužitelju, a isto tako nije dostavio dokaze niti o dostavi obračuna plaća tužitelju, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio manifestacijski zahtjev u cijelosti te je pravilno i zaključio da za razliku od tuženika kao poslodavca, tužitelj ni nema obvezu čuvanja dokumentacije koja je zatražena pobijanim rješenjem. Tuženik je dužan dostaviti dokumentaciju kojom raspolaže i koju posjeduje, a način rada tužitelja utvrđivat će se u ovom radnom sporu na temelju predloženih dokaza.
11. Iz navedenih razloga, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje.
12. Tuženik nije uspio s žalbom pa je zahtjev za troškove sastava žalbe odbijen na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a u svezi članka 166. stavka 1. ZPP-a.
13. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci rješenja.
Slavonski Brod, 8. kolovoza 2025.
Sutkinja
Lidija Klanja-Petrović
