Poslovni broj: Us I-892/2024-28
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, zastupan po generalnom opunomoćeniku Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravnom odjelu, Split, Gundulićeva 29a, radi utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 11. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja a u odsutnosti tuženika i opunomoćenika istoga, dana 08. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3675, Urbroj: 522-4/1-1-1-24-6 od 21. veljače 2024.
II. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Sinj, Klasa: UP/I-562-01/23- 0601/0087, Urbroj: 2181/1-07-01-01/17-23-0004 od 14. studenog 2023.
III. Tužitelju VL, rođenom **.**.1966., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], priznati hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma, utvrđuje se novi postotak oštećenja organizma i to 40%, za stalno, uslijed pogoršanja bolesti PTSP kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske od dana 01. svibnja 2023.
IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu donese sve potrebne provedbene odluke u svrhu ostvarivanja prava tužitelja iz točke III. izreke ove presude.
V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude naknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 539,70 eur dok se za više traženo u iznosu od 0,30 eur zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3675, Urbroj:
522-4/1-1-1-24-6 od 21. veljače 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Sinj, Klasa: UP/I- 562-01/23-0601/0087, Urbroj: 2181/1-07-01-01/17-23-0004 od 14. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem točkom I. izreke tužitelju, priznatom hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma, stalno, po osnovi bolesti PTSP, odbijen je zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma. Točkom II. izreke je određeno da ostaje na snazi rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562-02/20-01/00096, Urbroj: 2181/1-07/06/638-21-4 od 24. ožujka 2021.
3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da se ne slaže sa utvrđenjima iz osporavanih rješenja da kod njega ne postoji novi postotak oštećenja organizma Smatra da je težina njegovog psihičkog oboljenja 30% oštećenja organizma, posebno zbog činjenice što da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je riječ o kronificiranom PTSP srednjeg stupnja kompliciranog trajnim promjenama osobnosti i komorbidivnom recidivirajućom depresivnom dekompenzacijom. Nadalje smatra kako niti jedno liječničko vijeće nije posebno obrazložilo mišljenje o postotku oštećenja organizma budući je postotak predviđen u rasponu od 20-30%, iako da je očito riječ o srednjem stupnju oštećenja organizma te da nije posebno obrazloženo zbog čega se smatra da se radi o oštećenju organizma 20 %, a ne maksimalnih 30% primjenom T.238 b. Liste. Takav način utvrđivanja visine oštećenja organizma tužitelja od strane liječničkog vijeća u Splitu i revizijskog vijeća u Zagrebu da je suprotan odredbi članka 19. stavak 1. i 3. te članka 26. stavak 3. Pravilnika. Pobijano rješenje da nije u skladu sa zakonom niti sa pravilnicima te da kao takvo nanosi tešku štetu tužitelju i da utječe na pogoršanje njegovog ionako lošeg psihičkog stanja. PTSP da spada u kategoriju anksioznih poremećaja čije je osnovno obilježje pojava patološke anksioznosti te da se uslijed traumatičnog iskustva mogu simptomi pojaviti i nakon 30 godina. Liječničko vijeće da nije pravilno utvrdio činjenično stanje, što neposrednim vještačenjem što tumačenjem liječničke dokumentacije, jer da se navodi da se uvidom u dokumentaciju zapaža slična vrsta i intenzitet simptoma, ali da se ne obrazlaže visina postotka oštećenja. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužitelju rješenjem
Splitsko-dalmatinske županije, Klasa: UP/I-562-02/20-01/00096, Urbroj: 2181/1- 07/06/638-21-4 od 24. ožujka 2021., priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma, stalno, po osnovi bolesti PTSP te da isto ostaje na snazi. Poziva se na odredbu članka 173. stavak 1., članak 181. stavak 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19, 84/21, 156/23) te navodi da je u postupku povodom žalbe tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja, Klasa: UP/II-562-02/23-01/3675, URBROJ: 522-4/5- 2-24-5 od 13. veljače 2024. (u daljnjem tekstu: Vijeće). U istom da se navodi kako je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju i ratni put tužitelja, uz osobni pregled te s obzirom na činjenicu da se u medicinskim nalazima ne nalazi pogoršanje simptoma PTSP-a, u prilog čemu govori i dinamika liječenja tužitelja, stoga da se oštećenje organizma po osnovi navedene bolesti i dalje cijeni s 20% po 1238b) Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine", broj: 118/2021, dalje. Pravilnik). Prigovori tužitelja koji se odnose na postupak vještačenja i utvrđenja, odnosno sadržaj obrazloženja nalaza i mišljenja, da su promašeni. Naime, ukazuje na odredbu članka 19. stavak 1. Pravilnika te ističe da je uvidom u predmetni nalaz i mišljenje Vijeća, odnosno u obrazloženje istog, jasno kako je Vijeće temeljem dostavljenih novih medicinskih nalaza od 2021. godine na ovamo, utvrdilo sve činjenice s medicinskog aspekta koje su odlučne za utvrđivanje visine postotka oštećenja, odnosno činjenice je li kod tužitelja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja temeljem bolesti PTSP-a. Imajući u vidu činjenicu da je ocjenu donijelo ovlašteno tijelo vještačenja prema stručnim medicinskim saznanjima i standardima, u kojem sudjeluju liječnici specijalisti, tuženik smatra kako je gore navedeni nalaz i mišljenje sačinjen u smislu članka 7., 8., 15., 19. i 23. Pravilnika te da je isti prihvaćen kao temelj donošenja pobijanog rješenja. Stoga da tužbeni navodi nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari niti dovode u sumnju pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja tuženika od 21. veljače 2024.. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Opunomoćenik tuženika se u podnesku od 22. svibnja 2024. u bitnome pridružio navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu.
6. U sporu je održavanjem ročišta za raspravu razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
7. Tuženik odnosno opunomoćenik istoga na ročišta za raspravu nije pristupao, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga su na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a ročišta za raspravu održana u odsutnosti tuženika odnosno opunomoćenika istog.
8. Tužitelj je na ročištima za raspravu ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te se usprotivio navodima tuženika iz odgovora na tužbu i podneska od 22. svibnja 2024. koje smatra neosnovanim i protivnim navodima tužbe.
9. U dokaznom postupku sud je čitao dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i dokumentaciju u spisu upravnog tijela dostavljenom uz odgovor na tužbu te je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku psihijatru dr. med Mileni Pernat te dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
10. Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.
11. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
12. Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelju rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava, Odsjeka za hrvatske branitelje i ljudska prava, Pododsjeka za hrvatske branitelje, Klasa: UP/I-562-02/20-01/00096, Urbroj: 2181/1- 07/06/638-21-4 od 24. ožujka 2021. priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X skupine sa 20% oštećenja organizma, stalno, po osnovi bolesti PTSP. Prethodno je zahtjev tužitelja od 06. veljače 2018. prvostupanjskim rješenjem od 18. lipnja 2019. odbijen. To rješenje je drugostupanjskim rješenjem tuženika od 14. veljače 2020. poništeno te riješeno da se tužitelj priznaje hrvatskim ratnim vojnim invalidom iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma od 01. ožujka 2018. privremeno do 30. studenog 2020., uslijed bolesti PTSP nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Nadalje je iz spisa razvidno da je tužitelj dana 31. ožujka 2023. podnio zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP.
14. Prema odredbi članka 173. stavak 1. ZHBDR-a kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
Prema odredbi članka 179. stavku 1. točki f) ZHBDR-a status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata na temelju bolesti, a bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna je posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske utvrđuje se u upravnom postupku na temelju urednog zahtjeva hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i dokaza iz ovoga Zakona nakon nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. ovoga Zakona.
15. Odredbom članka 181. stavak 1. ZHBDR propisano je da se činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida, utvrđuje na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz članka 182. Zakona.
16. Odredbom članka 180. stavak 1.h) ZHBDR-a je propisano da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se slijedećim: medicinska dokumentacijom da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
17. Iz podataka spisa tuženog tijela je nadalje razvidno te među strankama nije sporno:
-da tužitelj, hrvatski branitelj, ima 469 dana borbenog sektora te 1430 dana neborbenog sektora, da iz ratnog puta tužitelja, između ostalog, proizlazi da je kao pripadnik 126. brigade HV raspoređen na dužnost vojnika strijelca, da je postrojba kojoj je pripadao bila angažirana u obrani suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Hrvatske na širem području Sinjske i Kupreške bojišnice, da je za vrijeme boravka u postrojbi bio izložen svim vrstama neprijateljskog vatrenog djelovanja kao i egzistencijalno ugrožavajućim situacijama te teškim vremenskim i terenskim uvjetima;
-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po tužiteljevom zahtjevu, pribavilo nalaz i mišljenje prvostupanjskog liječničkog vijeća od 31. kolovoza 2023. prema kojem kod tužitelja postoji ukupno oštećenje organizma od 20% stalno, po osnovi bolesti koja se uzima kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma: „PTSP 20%“ ocijenjeno po T 238b Liste I koja je sastavni dio Pravilnika o načinu imenovanja i metodologiji rada liječničkih vijeća u postupku ostvarivanja prava hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 118/21 – dalje Pravilnik) uz obrazloženje da nije došlo do pogoršanja bolesti PTSP koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu te da se i dalje radi o srednjem stupnju PTSP-a;
-da je revizijsko liječničko vijeće Ministarstva hrvatskih branitelja, u svom nalazu i mišljenju od 08. studenog 2023. također utvrdilo kod tužitelja postoji ukupno oštećenje organizma od 20% stalno, po osnovi bolesti koja se uzima ka osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma : „PTSP 20%“ ocijenjeno po T 238b Liste I koja je sastavni dio Pravilnika, uz obrazloženje da, uzimajući u obzir ratni put, mišljenje prethodnog povjerenstva, okolnosti, intenzitet i modalitete liječenja, nema dovoljno psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na pogoršanje oštećenja organizma temeljem PTSP te da stoga oštećenje organizma ostaje i nadalje 20% prema T238b, kao i do sada;
-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 14. studenog 2023. zahtjev tužitelja odbijen, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci istog;
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Žalbenog liječničkog vijeća, Ministarstva hrvatskih branitelja (dalje: žalbeno liječničko vijeće) od 13. veljače 2024. U tom nalazu i mišljenju se navodi: „Branitelj je sudionik Domovinskog rata od 20.04.1991. do 30.06.1996., ukupno 469 dana borbenog i 1899 neborbenog sektora. Iz opisa ratnog puta vidljivo je do 31.07.1992. bio u 126. brigadi HV, na dužnosti vojnika strijelca u sastavu 3. pješačke bojne, a zatim prelazi u nastavno središte Sinj, nakon čega je i dalje povremeno angažiran na crtama bojišnice, kada se nalazio u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama. Iz priložene med. dok. vidljivo je da je prvi nalaz psihijatra od 2007., te se od tada liječi u Klinici za Psihijatriju, KBC Split, pod dg PTSPa i F33. Nalazom Žalbenog Vijeća viših vještaka od 09.02.2021., priznato je oštećenje organizma na osnovi PTSP-a u visini 20% stalno, T238b. Priložen je zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma temeljem bolesti PTSP, odnosno, traži se mišljenje da li je došlo do pogoršanja stanja u odnosu na zadnju ocjenu. Nalazom Revizijskog liječničkog vijeća od 08.11.2023., priznato je oštećenje organizma na osnovi PTSPa u visini od 20% stalno, T238b. Na ovo je rješenje uložena žalba. Od novije med. dok. nakon prethodnog nalaza Žalbenog Vijeća viših vještaka od 09.02.2021., priložen je 1 novi ambulantni psihijatrijski nalaz iz 2021., 6 ambulantnih psihijatrijskih nalaza iz 2022., jedno otpusno pismo iz Dnevne bolnice Klinike za Psihijatriju KBC Split (gdje je ranije više puta liječen) iz 2022., te 7 ambulantnih psihijatrijska nalaza iz 2023. U svim se nalazima opisuju simptomi iz kruga kronificiranog PTSP-a kao i depresivnog poremećaja, te poremećaja prilagodbe (liječi se pod dg F43.1, F43.2 i F33). Simptomi PTSPa čine dio kliničke slike, uz ostale naprijed navedene poremećaje, te se uvidom u raniju med. dok. zapaža slična vrsta i intenzitet simptoma PTSP-a kao ranije, kao i slična dinamika psihijatrijskog liječenja u periodu između dvije procjene, u odnosu na razdoblje prije prethodne procjene. U novim nalazima se ne opisuje pogoršanje simptoma PTSP-a, a tome govori u prilog i naprijed opisana dinamika liječenja. Sukladno naprijed navedenom, Žalbeno liječničko vijeće jednoglasno smatra da su simptomi iz kruga PTSP-a i dalje srednjeg stupnja, što prema T238b čini ukupno oštećenje organizma na osnovi PTSP-a u visini od 20% stalno.“ Priložen je i zapisnik o vještačenju od 13. veljače 2024. iz kojeg je razvidno da tužitelj nije imao primjedbi na sastav vijeća, no, nije bio suglasan sa nalazom i mišljenjem na što je žalbeno vijeće ostalo pri svom nalazu i mišljenju;
-da je temeljem tako utvrđenog stanja osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 21. veljače 2024. žalba tužitelja odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
18. Tužitelj u tužbi i tijekom ovoga spora sadržajno osporava nalaze i mišljenja liječničkih vijeća smatrajući da kod njega došlo do pogoršanja bolesti PTSP te da nalazi i mišljenja liječničkih vijeća nisu dostatno obrazložena.
19. Radi razjašnjenja spornih okolnosti ovaj sud je prihvatio dokazni prijedlog tužitelja za sudsko medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za psihijatriju a koje vještačenje je povjereno stalnoj sudskoj vještakinji za psihijatriju dr. med. Mileni Pernat.
20. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje dr.med. Milene Pernat, spec. psihijatar, koje je kod ovoga suda zaprimljeno dana 18. listopada 2024., razvidno je da je ista vrlo detaljno pregledala i analizirala medicinsku i drugu dokumentaciju koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu te da je izvršila i osobni pregled tužitelja. Sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju navodi da je uvidom u opsežnu medicinsku dokumentaciju razvidno da se tužitelj liječi psihijatrijski od 2007. godine, kada mu je prvi put postavljena dg. PTSP i Depressio, da je bio u ambulantnom tretmanu u Klinici za psihijatriju KBC Split, Regionalnom centru za psihotraumu, Psihijatrijskoj ambulanti u Sinju, da je liječen anksioliticima, nerolepticima uz postepeno povišenje doze antidepresiva do maksimalne dnevne doze. U ambulantnim nalazima tijekom 2016. do danas navode se dg. PTSP chr. F43.1. Poremećaj prilagodbe F 43.2, Trajne promjene osobnosti F 62.0 te Depressio F 33.2. te da je od tada u kontinuiranom nadzoru psihijatra. Dijagnoza Trajnih promjena osobnosti prvi puta se spominje u nalazu od 1.12.2016. godine. Liječen je pet puta u okviru Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju KBC Split od 11. do 27. siječnja 2010. pod dg. F 43.1 i F 33.2, 22.08.-12.09.2017. pod dg. F 43.1, F 43.2, F 33.2 kada mu je promijenjen antidepresiv, 28.05. -27.06.2019, 13.10.- 3.11.2020. i 11.11.2022.-6.12.2022. Iz nalaza psihijatra od 2.8.2024. zbog pogoršanja osnovne bolesti i depresivne simptomatike te zakazivanja u svakodnevnom funkcioniranju promijenjena mu je terapija antidepresiva i hipnotika. Psihijatrijskim pregledom tužitelja sudska vještakinja je utvrdila da je tužitelj tijekom odrastanja bio urednog razvoja, da je bez poteškoća završio osnovno i srednjoškolsko obrazovanje, da je odslužio redovni vojni rok te radio kao djelatna vojna osoba do 30.10.2013. kada je umirovljen u prijevremenu starosnu mirovinu. Sudjelujući u postrojbama Hrvatske vojske bio je izložen brojnim traumatskim događajima, životno ugrožavajućim situacijama, svjedočio ranjavanju i pogibelji suboraca. Prve psihičke smetnje počinju se javljati 2007. godine, te je bio u tretmanu psihijatra. Nakon umirovljenja, dolazi do pogoršanja psihičkog stanja zbog kojih se ponovno javlja psihijatru te mu je tada prvi put i dijagnosticirana Trajna promjena osobnosti. Sveukupno liječen pet puta u okviru Dnevne bolnice Klinike za psihijatriju KBC Split. U psihijatrijskom statusu je razvidno da je u kontaktu potrebno povremeno poticanje, da je sumnjičav, orijentiran u svim smjerovima, da se doima potišten, mračan, vrlo nezadovoljan i razočaran. Psihomotorno je vrlo napet, inhibiran, reducirane gestikulacije. Depresivnog je raspoloženja, slabije moduliranog afekta. Misaoni tijek je osiromašen, sadržajno prisutne depresivne misli. Reduciranih je nagonsko voljnih dinamizama. Sniženih interesa i inicijative. Jednostavnije strukturirane osobnosti. Ne doživljava obmane osjetila. Intelektualne sposobnosti doimaju se prosječnima, urednog je pamćenja. Hipotenacitetne pažnje. Izražene smetnje koncentracije, ponavlja odgovore na neka pitanja, prisutne smetnje usnivanja i prosnivanja s košmarnim snovima. Nadalje se navodi da tužitelj tijekom intervjua iznosi čitav niz simptoma u vidu smetnji usnivanja i prosnivanja, sanjanja traumatskih događaja iz rata, sjećanja na traume, pojačanu uzbuđenost, ali ne želi detaljnije ulaziti u priču. Tijekom intervjua, dok iznosi ratne traumatske događaje dolazi do vegetativne reakcije, jako se uznemiri, uz izraženi tremor. Također izbjegava pričati o traumama, izbjegava mjesta, ljude i sve što bi ga moglo prisjetiti na traumu. Navedeni simptomi i znaci ukazuju na postojanje Posttraumatskog stresnog poremećaja uzrokovanog ratom. Također se tijekom intervjua doznaje za sklonost svakodnevnoj konzumaciji alkohola, povlačenje iz socijalnih relacija, preosjetljivost u odnosima s drugim ljudima. Navedeno ukazuje na značajke Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofičnih događaja. Ne uspijeva ostvariti socijalne ni emotivne veze, zakazuje na socijalnom i obiteljskom planu. Navedeno ukazuje na postojanje PTSP, Depresije i Trajnih promjena osobnosti te simptomatski alkoholizam koji su nastupili u svezi s Domovinskim ratom. Depresivni poremećaj je najčešći komorbiditet PTSP-a, te postojeća iscrpljenost uslijed životnih i radnih poteškoća je u uskoj vezi i proizlazi iz PTSP i Trajnih promjena osobnosti koji su nastupili kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Uz ambulantni tretman, propisanu psihofarmakološku terapiju koja je zbog pogoršanja mijenjanja prije dva mjeseca, psihoterapije u grupi suboraca ne uspijeva se postići stabilizacija psihičkog stanja te uz sklonost alkoholizmu zakazuje na svim poljima. Sudska vještakinja ocjenjuje da je navedeni PTSP srednje teške forme te da je invalidnost njime uzrokovana trajna i iznosi 40% prema T 238 b Liste oštećenja organizma. Zbog deficitarnih mehanizama prilagodbe na okolnosti življenja i zakazivanju u svakodnevnom funkcioniranju te korekciji psihofarmakološke terapije, ali i zbog psihološkog suporta potrebno je nastaviti redovito ambulantno liječenje uz povremene tretmane grupne psihoterapije u sklopu dnevne bolnice što se kod tužitelja do sada pokazalo protektivno. Sudska vještakinja zaključno navodi da je kod tužitelja na dan pregleda 1.12.2016. od strane psihijatra nastupilo pogoršanje i promjene u zdravstvenom stanju koje su utjecale na promjenu uzroka invalidnosti i to zbog dijagnoze Trajnih promjena osobnosti. Unatoč terapijskoj suradljivosti, liječenju u dnevnoj bolnici, psihoterapijskom suportu zakazuje na socijalnom i obiteljskom planu uz sklonost štetnoj zlouporabi alkohola. Promjena uzroka nastanka invalidnosti nastala je uslijed dijagnoze Trajnih promjena osobnosti nakon traumatskih događaja koja je u vezi s traumatskim ratnim iskustvima te je zbog nje došlo do pogoršanja stanja. Ta je bolest nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta RH. Vještakinja je mišljenja da je navedeni PTSP srednje teške forme te da je invalidnost njime uzrokovana trajna i iznosi 40% prema T 238 b Liste oštećenja organizma.
21. Tuženik je u podnesku od 05. studenog 2024. izrazio neslaganje sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje navodeći da isto ne prihvaća. Poziva se na nalaz i mišljenje žalbenog liječničkog vijeća od 13. veljače 2024. te na odredbe članka 24. i 39. Pravilnika. Ističe se da je uvidom u nalaz i mišljenje utvrđeno da je sudska vještakinja u obzir uzela i medicinsku dokumentaciju novijeg datuma (nalaz psihijatra od 2. kolovoza 2024.g.), odnosno medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na zdravstveno stanje tužitelja u razdoblju nakon vještačenja u upravnom postupku. Smatra da ta dokumentacija ne može biti od utjecaja na davanje nalaza i mišljenja u ovom postupku, niti može biti od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja tuženika u ovom sporu. Medicinska dokumentacija nakon mjeseca veljače 2024. godine da se može priložiti eventualnom novom zahtjevu, o kojem bi se odlučivalo u zasebnom/novom upravnom postupku. Tuženik nadalje smatra da se utvrđenje kako tužitelj konzumira alkohol te da takva konzumacija pridonosi težini bolesti PTSP-a, ne može uzeti kao temelj određivanja visine oštećenja organizma od 40% po T 238 b) Liste I Pravilnika.
22. Sudska vještakinja se na traženje ovoga suda očitovala na navedene prigovore tuženika u svom očitovanju od 23. prosinca 2024. Ista naime u bitnome navodi da je detaljnim uvidom u dinamiku liječenja i pogoršanja simptoma, evidentno iz medicinske dokumentacije kako je pogoršanje PTSP-a nastupilo 1.12.2016. evidentirano od strane psihijatra i to zbog nove dijagnoze Trajnih promjena ličnosti što u dosadašnjim vještačenjima nije uzeto u obzir pa se tako ni u zadnjem nalazu i mišljenju Žalbenog liječničkog vijeća u Zagrebu Klasa: UP/II-562-02/23-01/3675, URBROJ: 522-4/5-Z-24-5 od 13. veljače 2024, ne navodi dijagnoza Trajni poremećaj ličnosti šifrirana po MKB-u kao F 62.0. Ističe da od 01. prosinca 2016. tužitelj boluje i liječi se od Trajnih promjena ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja s komorbidivnom recidivirajućom depresivnom simptomatikom i simptomatskim alkoholizmom kao oblik samomedikacije za liječenje depresivnosti i anksioznosti, a koji proizlazi kao posljedica PTSP-a nakon sudjelovanja u Domovinskom ratu. Trajne promjene osobnosti nakon katastrofičnih doživljavanja javljaju se nakon izlaganja ekstremnom traumatskom događaju ili nekom produljenom stresoru, u ovom slučaju u trajanju 62 mjeseca, više od 5 godina, može se javiti kao teži oblik PTSP-a, a u kliničkoj slici dominira nepovjerljivost, sumnjičavost, neprijateljstvo prema drugima i svijetu uopće, osoba se povlači, socijalno loše ili uopće ne funkcionira, narušeni su partnerski i obiteljski odnosi, javlja se osjećaj praznine, beznađa, otuđenosti i nepotrebnosti zbog čega su skloni konzumaciji psihoaktivnih droga i alkohola, a često, zbog svega navedenog i bezizlaznosti iz takve situacije jer su neshvaćeni, počine suicid. Sudska vještakinja ističe da u nalazu i mišljenju nije navedeno kako stručna sprema, starosna dob, materijalno stanje i dr. utječu na postotak oštećenja, da su navedeni podaci dio uniformiranog psihijatrijskog intervjua i nalaza, ali napominje da neke od činjenica spadaju pod rizične čimbenike za pojavu PTSP-a, a to su muškarci nižeg obrazovanja, premorbidno funkcioniranje, niži socioekonmski status, niža inteligencija, ekonomske teškoće. Bolesnici s ovim poremećajem imaju suicidalna razmišljanja i pokušaje. Vezano za nalaz ordinirajućeg psihijatra od 2. kolovoza 2024. sudska vještakinja ne nalazi kako bi taj nalaz bio predmet novog upravnog postupka jer su navedena simptomatika i dijagnoze u ovom nalazu u sklopu oscilirajuće slike Trajne promjene ličnosti proizašle iz sudjelovanja u Domovinskom ratu.
23. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 03. veljače 2025. naveo da ne prihvaća očitovanje sudske vještakinje te ponovno ukazuje na odredbu članka 39. Pravilnika.
24. Sudska vještakinja je vezano za prigovore tuženika dala i svoj dopunski nalaz i mišljenje na ročištu za raspravu održanom dana 11. srpnja 2025. Ista je u svemu ostala kao u svom gore navedenom pisanom nalazu i mišljenju te dopuni istog odnosno očitovanju na prigovore tuženika. Ista naime i nadalje smatra da kod tužitelja postoji oštećenje organizma i to teškog stupnja od 40% prema T238c Liste postotka oštećenja organizma (Lista I koja je sastavni dio važećeg Pravilnika). Istakla je da je očitom omaškom u pisanju u svom nalazu i mišljenju navela „T238b.“ umjesto ispravno „T238c“. Nadalje je sudska vještakinja istakla da je navedenih 40% oštećenja organizma tužitelja direktna posljedica sudjelovanja istog u Domovinskom ratu te, prema njenoj ocjeni, nije bilo nikakvih drugih faktora i traumatskih iskustava koji bi utjecali na navedeni postotak oštećenja organizma, da tužitelj prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te da se alkohol u konkretnom slučaju javlja kao komorbiditet PTSP-a.
25. Tužitelj nije imao nikakvih primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kao ni na dopune tog nalaza i mišljenja.
26. Tuženik, iako izražava neslaganje sa nalazom i mišljenjem sudske vještakinje te očitovanjem iste na tuženikove prigovore iz gore navedenog podneska, nije predložio izvođenje daljnjih dokaza na sporne okolnosti (vještačenje po drugom vještaku, i sl.), a nije pristupao ni na ročišta za raspravu, pa tako ni na ročište za raspravu održano dana 11. srpnja 2025. iako je opunomoćenik istoga uredno pozvan uz dostavu zapisnika od 29. travnja 2025. O preotvaranju rasprave, a svoj izostanak nije opravdao.
27. Tuženik u svojim prigovorima na nalaz i mišljenje sudske vještakinje upire na odredbu članka 24. i 39. Pravilnika a da pri tome ne precizira u čemu sudska vještakinja u svom nalazu i mišljenju nije poštovala navedene odredbe. Odredbom članka 24. Pravilnika propisano je da se postotak oštećenja organizma vještači i utvrđuje na temelju članaka 25. do 41. ovoga Pravilnika i Liste I koja je sastavni dio ovog Pravilnika.
28. U točki 238. Liste I (Glava IX – Neuroze i psihoze) određeno je da osnovu za utvrđivanje oštećenja organizma čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP-a), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP-a, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/).
29. Prema članku 26. stavak 3. Pravilnika kada se utvrđuje postotak oštećenja organizma na osnovi bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti mora se uzeti u obzir trajanje i vrste tegoba kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata bio izložen u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prema podacima iz službene evidencije Ministarstva, medicinske dokumentacije u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva i drugim dokazima o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sukladno propisu o općem upravnom postupku.
30. Odredbom članka 39. Pravilnika propisano je da se pri utvrđivanju postotka oštećenja organizma ne uzimaju se u obzir oštećenja koja su posljedica starenja (stavak 1.). Na utvrđivanje postotka oštećenja organizma ne mogu utjecati stručna sprema, zanimanje, starosna dob, materijalno stanje, nadarenost i druge činjenice (stavak 2.).
31. Prvenstveno je za reći da je sudska vještakinja je, za razliku od vještaka u upravnom postupku, vrlo detaljno analizirala cjelokupnu medicinsku i drugu dokumentaciju tužitelja te je izvršila i detaljan osobni pregled tužitelja. Svoj nalaz i mišljenje i dopune istoga je vrlo detaljno obrazložila, a što vještaci u upravnom postupku nisu učinili. Ti nalazi i mišljenja nisu potpuni, jasni niti dovoljno obrazloženi i ne sadržavaju sve činjenice koje su s medicinskog stajališta važne za donošenje pravilnog rješenja (članak 19. stavak 1. i 3. Pravilnika).
32. Ovaj sud prigovore tuženika smatra neosnovanim te nalaz i mišljenje kao i dopunske nalaze i mišljenja stalne sudske vještakinje za psihijatriju dr. Milene Pernat, prihvaća kao vjerodostojan i objektivni dokaz jer je sačinjen po pravilima medicinske struke i znanosti, i to, suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno mjerodavnim odredbama ZHBDR i Pravilnika. Radi se o vještakinji čija je uža specijalnost psihijatrija te je nalaz i mišljenje te dopune tog nalaza jasno i detaljno obrazložen te je u suglasju sa medicinskom i drugom dokumentacijom koja prileži spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Naime, sudska vještakinja je jasno navela da je kod tužitelja došlo do pogoršanja bolesti te kod istog postoji oštećenje organizma teškog stupnja 40% prema T238c Liste I koja je sastavni dio Pravilnika, i to s osnova psihičkih bolesti PTSP-a, za stalno, koje je direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Iz podataka spisa i nalaza i mišljenja sudske vještakinje i dopuna istog proizlazi da se tužitelj liječi psihijatrijski od 2007. godine kada mu je prvi put postavljena dg. PTSP i Depressio; da su mu postepeno povišene doze antidepresiva do maksimalne dnevne doze; da se u nalazima tijekom 2016. do danas navode dg. PTSP chr. F43.1. Poremećaj prilagodbe F 43.2, Trajne promjene osobnosti F 62.0 te Depressio F 33.2.; da je kod tužitelja na dan pregleda 1.12.2016. od strane psihijatra nastupilo pogoršanje i promjene u zdravstvenom stanju koje su utjecale na promjenu uzroka oštećenja organizma i to zbog dijagnoze Trajnih promjena osobnosti nakon katastrofalnog doživljaja s komorbidivnom recidivirajućom depresivnom simptomatikom i simptomatskim alkoholizmom kao oblik samomedikacije za liječenje depresivnosti i anksioznosti, a koja je u vezi s traumatskim ratnim iskustvima odnosno kao posljedica PTSP-a nakon sudjelovanja u DOmvinskom ratu, kao posljedica sudjelovanja tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a koja u dosadašnjim vještačenjima nije uzeta u obzir; da unatoč terapijskoj suradljivosti, liječenju u dnevnoj bolnici, psihoterapijskom suportu tužitelj zakazuje na socijalnom i obiteljskom planu uz sklonost štetnoj zlouporabi alkohola; da mu je zbog pogoršanja osnovne bolesti i depresivne simptomatike te zakazivanja u svakodnevnom funkcioniranju promijenjena terapija antidepresiva i hipnotika (nalaz psihijatra od 2.8.2024.). Suprotno navodima tužitelja ovaj sud ne smatra da navedeni nalaz nije trebalo uzeti u obzir pri vještačenju u ovom sporu obzirom da je, kako je navela sudska vještakinja, simptomatika i dijagnoze navedene u istom u sklopu oscilirajuće slike Trajne promjene ličnosti proizašle iz sudjelovanja u Domovinskom ratu.
33. Nadalje, sudska vještakinja je u dopunama svog nalaza i mišljenja jasno istakla da u svom nalazu i mišljenju nije navela kako stručna sprema, starosna dob, materijalno stanje i dr. utječu na postotak oštećenja te da su navedeni podaci dio uniformiranog psihijatrijskog intervjua i nalaza. Jasno je navela i da prema njenoj ocjeni nije bilo nikakvih drugih faktora i traumatskih iskustava koji bi utjecali na postotak oštećenja organizma tužitelja od 40% prema Listi I Pravilnika, da tužitelj prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te da se alkohol u konkretnom slučaju javlja kao komorbiditet PTSP-a. Za istaći je da tužitelj, kako je to i gore navedeno, ima 469 dana borbenog sektora te 1430 dana neborbenog sektora, da je bio raspoređen na dužnost vojnika strijelca te da je za vrijeme boravka u postrojbi bio izložen svim vrstama neprijateljskog vatrenog djelovanja kao i egzistencijalno ugrožavajućim situacijama te teškim vremenskim i terenskim uvjetima. Suprotno navodima tužitelja ovaj sud ne vidi zapreku da se
34. Stoga, imajući u vidu sve izloženo, te kako su navedeni nalazi i mišljenja pribavljeni tijekom upravnog postupka u suprotnosti s provedenim sudsko medicinskim vještačenjem u predmetnom upravnom sporu, a iz kojeg jasno proizlazi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma s osnova pogoršanja bolesti PTSP-a, teškog stupnja od 40% prema T238c Liste I Pravilnika, za stalno, koje vještačenje ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, stručan i argumentiran dokaz, to po ocjeni ovoga suda, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje vezano za predmetno pogoršanje bolesti tužitelja s osnova PTSP nije potpuno i pravilno utvrđeno te nalazi i mišljenja liječničkih vijeća u upravnom javnopravnim tijelima nisu mogla poslužiti kao valjana osnova za donošenje osporavanih rješenja.
35. Polazeći od svih prednjih utvrđenja te citiranih zakonskih i podzakonskih odredbi ovaj sud ocjenjuje kako je osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja slijedom čega je, pozivom na odredbu članka 117. stavak 1. ZUS-a, valjalo poništiti drugostupanjsko rješenje od 21. veljače 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 14. studenog 2023., te tužitelju priznati novi postotak oštećenja organizma od 40%, stalno, s osnova pogoršanja bolesti PTSP-a kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i to, sukladno odredbi članka 175. stavak 1. ZHBDR-a, od 01. svibnja 2023., a kako je i odlučeno pod točkama I., II., III. i IV. izreke ove presude.
36. Tužitelj je zatražio naknadu troškova ovog upravnog spora i to u iznosu od 540,00 eur (troškovi vještačenja).
37. Kako je tužitelj uspio u ovome sporu istome je sukladno odredbi članka 144. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS-a valjalo kao opravdane priznati troškove vještačenja u iznosu od 539,80 eur dok za više traženo po tom osnovu u iznosu od 0,30 eur zahtjev tužitelja nije osnovan. Navedenim je odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.
U Splitu, 08. kolovoza 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku, po opunomoćeniku,
-u spis.