REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1603/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja SPLITSKO-MAKARSKA NADBISKUPIJA, ŽUPA UZNESENJA BDM, OIB: 50126655141, Bast, Baška Voda, Obala Sv. Nikole 73, kojeg zastupa punomoćnik Željko Ćapin, odvjetnik u Splitu, protiv prvo tuženika AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i drugo tužene RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ećimović &Kaleb u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 11.03.2021., ovjeren kod javnog bilježnika Nevenka Jukić iz Zagreba,Koranska 1c pod brojem ovjere; OV-821/2021, kojim je tuženik 1. AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb 10000 (kao Prenositelj) prenio na tuženika 2. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb 10000 (kao Stjecatelj) svoj poslovni udio u trgovačkom društvu KEKSICA društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB:47583587514, Lanište 16, Zagreb nominalnog iznosa HRK20.000,00 (dvadeset tisuća kuna) s udjelom u temeljnom kapitalu od 100% (sto posto) gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema tuženiku 1. AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb 10000, i to potraživanja tužitelja od 227.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. studenog 2012.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. prosinca 2012.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. siječnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. veljače 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. ožujka 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. travnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. svibnja 2013.

- na iznos od 3.000,00 EUR od 16. lipnja 2013.

- na iznos od 203.000,00 EUR od 16. srpnja 2013.

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i radi namirenja tražbine s osnove parničnog troška u iznosu od 33.595,46 EUR sa zateznim kamatama od 4. lipnja 2021. do isplate po stopi do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Tuženik 2. RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb 10000 dužan je dopustiti da tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku 1. AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Zagreb 10000 iz toč. I. izreke presude namiri prodajom poslovnog udjela u trgovačkom društvu KEKSICA društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB:47583587514, Lanište 16, Zagreb 10000, upisanog u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa MBS: [matični broj subjekta],nominalnog iznosa HRK20.000,00 (dvadeset tisuća kuna) s udjelom u temeljnom kapitalu od 100% (sto posto), u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 30.455,42 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. kolovoza 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda broj: P- 11377/19 od 4. lipnja 2021. naloženo prvo tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 227.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznim kamatama i troškovima postupka. Navodi da je 1. veljače 2024. nadležnoj Financijskog agenciji (FINA- Split) podnio Zahtjev za izravnu naplatu koji nije naplaćen jer se račun tuženik 1. nalazi u neprekidnoj blokadi više od 500 dana a ukupni iznos neizvršenih obveza na dan 13. prosinca 2023. g. iznosi 24.119,62 EUR. Tuženik ad1) nije u radnom odnosu, račun mu je blokiran, nema motorno vozilo niti nikakve druge imovine iz koje bi tužitelj namirio svoju tražbinu. Da bi osujetio naplatu potraživanju tužitelja, tuženik 1. je za vrijeme trajanja parničnog postupka iz točke 1. ove tužbe, otuđio svoj poslovni udjel u trgovačkom društvu KEKSICA d.o.o. na način da je sa svojom suprugom (tuženikom 2.) dana 11.03.2021. sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Nevenka Jukić. Time je u korist tuženika ad 2.) nanio štetu tužitelju jer je tuženik pod 1. zbog te radnje ostao bez ikakve imovine te uopće nema sredstava za namirenje dospjele tražbine tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže sudu donijeti presudu kojom će navedeni ugovor gubiti učinak prema tužitelju u visini potrebnoj za namirenje tražbine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nisu ispunjene sve pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji propisane čl. 66. -77. Zakona o obveznim odnosima. Osporava potraživanje tužitelja u cijelosti te navodi da nije točno da prvo tuženik nema imovine iz koje bi se tužitelj mogao namiriti. Naime, tužitelj je pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, broj Ovr- 109/24 te je doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini prvo tuženika zk.č.br. 276/60 pašnjak površine 500 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Općinskom sudu u Šibeniku, zk odjel Drniš. Nadalje ističe kako je prethodni vlasnik 6/48 dijela nekretnine zkč. [katastarska čestica] oranica površine 916 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, te nekretnine 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) dijela zkč. [katastarska čestica] kuća, dvor površine 1123 m2, povezano sa posebnim dijelom – stan u prizemlju, A6 neto površine 47/12, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Na navedenim nekretninama je izvršen prijenos prava vlasništva radi osiguranja te je u odnosu na njih tužitelj pokrenuo još jednu parnicu radi pobijanja u postupku koji se vodi pred ovim sudom pod brojem P-4388/2022.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Presudu i rješenje ovog suda broj P-11377/19-34 od 4. lipnja 2021. (listovi 6-23), Presudu i rješenje Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-891/2021-21 od 14. veljače 2022. (listovi 24-29), rješenje ovog suda o ispravku broj P-11377/19-90 od 29. kolovoza 2023. (listovi 30-33), Uvjerenje RH, MUP-a, PU Zagrebačke o registraciji cestovnih vozila od 2. veljače 2024. (list 35), Zahtjev za izravnu naplatu od 1. veljače 2024. (listovi 36-37 spisa), Potvrda FINE od 13. prosinca 2023. (list 38), Ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 11. ožujka 2021. (listovi 39-42), prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, broj Ovr-109/2024 od 19. veljače 2024. (listovi 51- 55), zk izvatci (listovi 56,88-97, 107-109), rješenje Županijskog suda u Varaždinu. Stalne službe u Koprivnici, broj Gž Ovr-296/2024-2 od 3. rujna 2024. (listovi 103- 105), izvadak iz matice vjenčanih (listovi 113-114) te je izvršen uvid u spise ovog suda broj P-1137/19 i P-4388/22 (preslike iz spisa na listovima 122-156).

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora u ovom predmetu jest zahtjev tužitelja radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji odnosno Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 11. ožujka 2021. do visine tražbine tužitelja i to za iznos glavnice od 227.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i parničnog troška u visini 33.595,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

6. Odredbom čl. 66. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.

6.1. Odredbom čl. 67. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da se naplatno raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Ako je treća osoba dužnikov bračni drug, ili krvni srodnik u ravnoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, smatra se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno.

6.2. Opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, prema tome, su dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika, koja se presumira u slučaju insolventnosti dužnika s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje. Ove opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO. Vjerovnik kao tužitelj mora dokazati stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost tražbine. Pravna radnja dužnika mora dovesti do negativne promjene u dužnikovoj imovini zbog koje je namirenje vjerovnika postalo otežano ili potpuno onemogućeno. Oštećenje vjerovnika postoji kada zbog poduzete radnje dužnik više nema dovoljno imovine za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Za pobijanje pravne radnje dužnika u smislu navedenih odredaba ZOO-a nije nužno utvrditi da je namirenje vjerovnika potpuno onemogućeno, a nije nužno niti da vjerovnik prije pokretanja postupka po tužbi za pobijanje pravne radnje dužnika pokuša namiriti svoju tražbinu u ovrsi (tako i VSRH u odluci broj Rev-109/2015).

7. U konkretnom je predmetu sporno jesu li ispunjene sve pretpostavke za pobijanje predmetnog pravnog posla, konkretno, postoji li dospjela tražbina tužitelja te je li radnja raspolaganja poduzeta na štetu vjerovnika.

8. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu te uvidom u spise ovog suda broj P-1137/19 i P-4388/22.

8.1. Uvidom u spis ovog suda broj P-11377/19 utvrđeno je da je Presudom i rješenjem ovog suda broj P-11377/19-34 od 4. lipnja 2021. naloženo tuženiku AH isplatiti tužitelju Splitsko-makarskoj Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije iznos od 227.000,00 eura kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate s pripadajućim zateznim kamatama kao i troškove postupka u iznosu od 253.125,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev za isplatu daljnjeg troška. Iz obrazloženja predmetne presude proizlazi da je tražbina dospjela na naplatu 15. srpnja 2013., dok je tražbina s osnove parničnog troška dospjela na naplatu 16. lipnja 2022. Navedena je presuda postala pravomoćna 14. veljače 2022.

8.2. Slijedom navedenog, razvidno je da tužitelj prema tuženiku ima tražbinu koja je dospjela na isplatu, neovisno od činjenice što je parnični trošak dijelom nastao nakon zaključenja pobijanog posla pa je ispunjena prva pretpostavka za pobijanje dužnikovih pravnih radnji. Naime, dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika mora postojati u trenutku podnošenja tužbe, a vjerovnik može osnovano pobijati i pravnu radnju dužnika u odnosu na svoju tražbinu nije dospjela niti nastala u vrijeme zaključenja pobijanog pravnog posla odnosno izvršenja pravne radnje, ali koja je dospjela do podnošenja tužbe. (tako i VSRH u odluci Rev-802/2021-2 od 6. veljače 2024.)

8.3. Iz Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 11. ožujka 2021. proizlazi da je isti sklopljen između AH kao prenositelja i RH kao stjecatelja, da se njime na stjecatelja prenosi poslovni udio nominalnog iznosa HRK 20.000,00 s udjelom u temeljnom kapitalu 100% i to u cijelosti. Čl. 3. propisana je cijena prijenosa u visini HRK 20.000,00. Člankom 4. Ugovora prenositelj jamči stjecatelju da ne postoje pravna ni stvarna ograničenja niti bilo koje druge činjenice koje bi mogle onemogućiti ili ograničiti zaključivanje te ispunjavanje ovog Ugovora i svrhu prijenosa poslovnog udjela te da je jedini imatelj poslovnih udjela u društvu, bez ograničenja bilo kakvim pravima u korist trećih osoba, da nije potrebna nikakva suglasnost ili odobrenje za otuđenje ili cijepanje njegovog poslovnog udjela te da osim pozitivnih odredbi akta i osnivanju Društva, ne postoje nikakva rješenja, sporazumi ili drugi akti koji bi mogli ograničiti prava na poslovnom udjelu.

8.4. Iz navedenog je razvidno da je prvo tuženik poduzeo pravnu radnju sklopivši Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sa drugo tuženicom, koja radnja je dovela do negativne promjene u dužnikovoj imovini, odnosno njenog umanjenja.

8.5. Iz Uvjerenja MUP-a, PU Zagrebačke o registraciji cestovnih vozila od 2. veljače 2024. proizlazi da prvo tuženik AH nije evidentiran kao vlasnik vozila.

8.6. Iz potvrde FINE od 12. prosinca 2023. proizlazi da su za prvo tuženika u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje evidentirani ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje u visini 24.119,62 eura te da je račun u blokadi 442 dana.

8.7. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog građanskog suda u Zagrebu upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , zkč. [katastarska čestica], oranica ,površine 916 čhv, proizlazi da je kao fiducijarni vlasnik suvlasničkog dijela nekretnine i to 48/384, upisan TH na kojeg je preneseno pravo vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.000,00 eura i to sa imena AH.

8.8. Dok iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Splitu, zemljišnoknjižnog odjela Supetra, k. o. [katastarska općina] kao fiducijarni vlasnik suvlasničkog dijela i to 364/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10) dijela zkč. [katastarska čestica] kuća, dvor površine 1123 m2, povezano sa posebnim dijelom – stan u prizemlju, A6 neto površine 47/12, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisan TH na kojeg je preneseno pravo vlasništva predmetne nekretnine radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.000,00 eura i to sa imena AH.

8.9. Iz navedenog proizlazi da tužitelj kao vjerovnik ne može tražiti namirenje svoje tražbine na motornom vozilu dok je naplata na sredstvima po računu prvo tuženika bitno otežana, Ujedno je razvidno da tužitelj ne može tražiti ni namirenje na predmetnim nekretninama dokle god je na njima upisana druga osoba kao fiducijarni vlasnik. Fiducijarno vlasništvo treće osobe, upisano u zemljišnim knjigama kao prethodno vlasništvo, jest takvo pravo koje sprječava ovrhu na nekretnini radi ostvarenja novčane tražbine prema potonjem vlasniku. Slijedom čega proizlazi nemogućnost namirenja vjerovnika na nekretninama. U ovakvom slučaju predmet ovrhe može biti samo pravo potonjeg vlasništva fiducijanta odnosno dužnika. Iako tužitelj ima pravo namirenja na imovinskom pravu dužnika na povrat odnosno prijenos prava vlasništva u slučaju ispunjenja tražbine fiducijaru, takvo je pravo dužnika uvjetno i kao takvo neizvjesno za vjerovnika, ovdje tužitelja. Iz toga proizlazi da bi tužitelju kao vjerovniku bilo bitno otežano i neizvjesno namirenje njegove tražbine na uvjetnom imovinskom pravu svojega dužnika.

8.9.1. Ovdje valja napomenuti da na pravo tužitelja tražiti pobijanje predmetnog pravnog posla u ovom postupku nije od utjecaja činjenica da se u odnosu na gore navedene nekretnine vodi još jedan postupak u kojem tužitelj traži pobijanje pravnog posla kojim je preneseno pravo vlasništva radi osiguranja, budući da su u slučaju prihvaćanja oba tužbena zahtjeva učinci pobijanja takvi da navedeni pravni poslovi gube pravni učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegove tražbine u smislu odredbe čl. 70. ZOO-a.

8.10. Konačno iz izvatka iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Šibeniku, zemljišnoknjižnog odjela Drniš proizlazi da je na nekretnini zk.č.br. 276/60 pašnjak površine 500 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisano pravo i to suvlasnički dio

1/5 za korist ovdje prvo tuženika.

9. Iz svih provedenih dokaza slijedi da se vjerovnik radi namirenja svoje tražbine u iznosu od ukupno 260.595,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama može namiriti iz imovine dužnika, kojom isti nije raspolagao, i to u odnosu na suvlasnički dio u omjeru 1/5 nekretnine koja je upisana kao pašnjak ukupne površine 500 m2. Prema shvaćanju ovog suda navedena preostala imovina dužnika po logici stvari ne može biti dostatna za namirenje tražbine tužitelja kao vjerovnika, iz čega slijedi da je raspolaganjem prvo tuženika u korist drugo tuženice umanjena imovina prvo tuženika zbog koje je namirenje vjerovnika postalo bitno otežano.

10. U odnosu na ispunjenje posebnih pretpostavki pobijanja kako su propisana čl. 67. ZOO-a valja reći da je u konkretnom slučaju prvo tuženik naplatnim raspolaganjem prenio imovinu drugo tuženoj budući da je čl. 3. Ugovora o prijenosu poslovnog udjela propisana cijena prijenosa u visini 20.000,00 kn.

10.1. Iz izvatka iz matice vjenčanih proizlazi da je sklopljen brak između prvo tuženika AH i drugo tuženice RH (ranije A) **.**.1971., iz čega sud zaključuje da su predmetni ugovor sklopili bračni drugovi. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je riječ o obiteljskoj paulijanskoj tužbi u kojoj se predmnijeva da je bračnom drugu u čiju korist je sklopljen pravni posao bilo poznato da se raspolaganjem nanosi šteta vjerovniku. Iako je navedena predmnijeva oboriva, tuženici nisu navodili niti predlagali nijedan dokaz kako bi istu oborili.

10.2. U odnosu na navode drugo tuženice da poslovni udio s kojim se raspolagalo pobijanim pravnim poslom predstavlja bračnu stečevinu, valja reći sljedeće. Sukladno odredbi čl. čl. 219. st. 1. ZPP-a, (prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika) u parnici radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, teret dokaza, da imovina kojom je raspolagao dužnik ne predstavlja njegovu imovinu u cijelosti, već da je u određenom suvlasničkom dijelu imovina dužnikovog bračnog druga, je na tuženiku. (tako i VSRH u odluci broj Rev-764/2022-2 od 25. listopada 2022.). Navedeni je navod istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka, a tuženici nisu dostavili nijedan dokaz u prilog navedenoj tvrdnji. Ipak na temelju dokaza koji su predloženi i izvedeni u ovom postupku posebno Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 11. ožujka 2021. sud utvrđuje sljedeće. Iz čl. 4. Ugovora, koji su sklopili bračni drugovi, proizlazi da prenositelj jamči stjecatelju da ne postoje pravna ni stvarna ograničenja niti bilo koje druge činjenice koje bi mogle onemogućiti ili ograničiti zaključivanje te ispunjavanje ovog Ugovora i svrhu prijenosa poslovnog udjela te da je jedini imatelj poslovnih udjela u društvu, bez ograničenja bilo kakvim pravima u korist trećih osoba. Slijedom navedenog, a na temelju dokaza izvedenih u postupku sud zaključuje da poslovni udio kojim je prvo tuženik raspolagao u korist drugo tužene predstavlja njegovu vlastitu imovinu.

11. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan na temelju odredbe čl. 66.-77. ZOO-a.

12. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom podneskom od 21. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 3.928,00 eura, podnesaka od 2. rujna 2024., 11. studenog 2024. i 14. siječnja 2025., svaki u iznosu od 3.928,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. studenog 2024. i 23. srpnja 2025., svaki u iznosu od 3.928,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 23.568,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 29.460,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura.

16. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženicima solidarno naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 30.455,42 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 161. st. 3. Zpp-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu 8. kolovoza 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. I i II tuženika