REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-6388/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica GF, diplomirana pravnica u Sindikatu državnih službenika i namještenika Republike Hrvatske, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva kulture, Zagreb, Runjaninova 2, OIB: 37836302645, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđivanja povrede dostojanstva i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. svibnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice GF, dipl. pravnice i zakonskog zastupnika tužene BF, zamjenika OGDO, 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tuženik Republika Hrvatska / Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Runjaninova ulica 2, Zagreb, OIB: 37836302645, povrijedio dostojanstvo tužiteljice od ožujka 2020. nadalje, a koje povrede dostojanstva traju i danas.“

r i j e š i o  j e

I/ Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 90.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede dostojanstva, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate po stopi jednakoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna boda, u roku od osam dana.“

II/ Utvrđuje se da je povučen prijedlog za donošenjem privremene mjere.

III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženoj parnični trošak od 4.000,00 eura u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužene za naknadom parničnog troška za preostali iznos od 500,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako vodi sudski postupak protiv tužene pred ovim sudom pod posl. brojem Pr-949/2019, kojim traži da joj se zaštiti dostojanstvo, da se osiguraju nesmetani uvjeti rada te onemoguće napadi usmjereni na otkazivanje službe, provođenje stegovnih postupaka, zakašnjelo dodjeljivanje ocjena i tome slično. Navodi da je zbog uvreda, uznemiravanja i zlostavljanja na radnom mjestu tijekom tri godine od strane nadređenih osoba tužiteljica u ožujku 2019. godine pokrenula i sudski postupak na Općinskom radnom sudu u Zagrebu protiv Ministarstva kulture, a upravo službenica VFP, koja je potpisala izjavu o događaju od 18. ožujka 2020. u prostorijama Ministarstva kulture, jedna je od glavnih protagonistica. Navodi da su nakon pokrenutog sudskog postupka, i tužiteljica i njezina majka ZF izložene sustavnom progonu i prijetnjama od strane ministrice kulture dr.sc. GFP, glavnog tajnika IF, državnog tajnika SF te pomoćnice ministrice KF. Za događaja i postupke kojima joj je povrijeđeno dostojanstvo navodi slijedeće:

- U petak, 15. svibnja 2020., ujutro na ulazu u Ministarstvo kulture, u foajeu, tužiteljicu je dočekala zaštitarka koja radi na porti, pitala ju je za ime i prezime, iako druge zaposlenike nije legitimirala. Tužiteljica je rekla da je zaposlenica ministarstva (iako ju je zaštitarka i ranije viđala) te je pitala “da li smije na svoje radno mjesto”. Zaštitarka je rekla da mora prvo otići pitati glavnog tajnika IF. Otišla je do njega u radnu sobu, nakon čega se vratila i pustila tužiteljicu u zgradu. Tužiteljica se osjećala poniženo, a kolege koji su pristizali pogledavali su ju s podsmjehom i međusobno šaputali;

- Od povratka na posao tužiteljica osjeća veliku nervozu na hodnicima ministarstva, ljudi ne žele ni pogledati u njezinom smjeru, vjerojatno da ih netko ne vidi da s njom razgovaraju. Neki ju prate prezrivim pogledima koje ne skrivaju, a AF i MF koje je nekoliko puta mimoišla na hodniku glasnije se smiju i znakovito ju s podsmjehom prate pogledom i smijehom;

- Tužiteljica je u subotu 23. svibnja 2020. navečer, na stubištu na adresi gdje živi u [adresa], srela AF - koja je, kada je vidjela tužiteljicu, povikala - “Brzo dođi, evo ove kučke!” Odmah je izvadila mobitel uz nervozni komentar “Vidjet ćeš ti!” te se unoseći se u tužiteljici mobitelom u lice, tako blizu da je snimajući dotaknula njezin nos, još jednom obratila muškarcu koji se odnekud pojavio i stao iza nje prijetećim stavom: “Ovo je ona kolegica o kojoj sam ti pričala!”. Tužiteljica je pitala AF što namjerava napraviti i odmaknula se od AF na što je ova povikala: „Ma ti si stvarno nevjerojatna!“ Tužiteljica je o tome susretu odmah obavijestila policiju, koja je došla na uviđaj;

- U srijedu 27. svibnja je tužiteljica na hodniku Ministarstva kulture srela BFP, načelnicu u Ministarstvu kulture koja je u rodnom srodstvu s LF, svjedokinjom u sudskom postupku tužiteljice protiv Ministarstva kulture i bliska suradnica ministrice kulture, koja joj je prilazeći dobacila: “ A ti si još uvijek tu?”;

- Tužiteljica se od svih provokacija i pritisaka kojima je i dalje kontinuirano izložena osjeća psihički i fizički iscrpljeno, beznadno, anksiozna je, tužna, osjeća da ovaj teror nema kraja, često osjeća pritisak u prsima i tremor, čak joj se zbog uzrujavanja manifestiraju promjene na koži, ne može spavati;

- Pritisci su se pojačali nakon što je majku tužiteljice ZF, također službenicu Ministarstva kulture, ministrica kulture GFP lažno optužila za namjerno širenje virusa covid-19 te joj je dostavila zahtjev za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti i udaljila ju iz službe;

- IF je i ranije prijetio otkazom tužiteljici i ZF te je u sustavu Centrix evidentirao pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti upravo kada je tužiteljica po drugi puta zatražila napredovanje na radno mjesto više stručne savjetnice;

- Napadi na tužiteljicu koja se na posao nakon “rada od kuće” vratila 15. svibnja ne jenjavaju, a ovaj udarac na njezinu majku također ju je jako uznemirio;

- Tužiteljica se boji se da su provokacije koje doživljava njena majka ZF i njeno udaljenje iz službe, naznaka da bi IF mogao i nju zbog nečeg lažno optužiti i ostaviti je bez egzistencije, kao što se više puta prijetio. To potvrđuje i razgovor tužiteljice sa sebi nadređenom osobom VFPA, u petak 27. svibnja 2020. koja joj je rekla da “ju zbog VF zovu i ispituju, pogotovo IF” i da “ona ne želi imati probleme”;

- Tužiteljici i dalje, godinu dana nakon premještaja u drugu službu unutar Ministarstva kulture pod izlikom da je premještaj bio nužan zbog povećanog opsega posla u Samostalnoj službi za reviziju, tuženik ne dodjeljuje nikakve radne zadatke;

- Dana 18. ožujka 2020. godine, mjesec dana nakon još jednog svjedočenja u sudskom postupku tužiteljice protiv tuženika, gdje su iskaz dale AF i LF, te nakon što su glavni tajnik IF i državni tajnik SF zaprimili poziv za svjedočenje u svibnju 2020., IF je majku tužiteljice ZF prijavio policiji da na hodniku Ministarstva kulture kašlje na druge djelatnike ministarstva i prijeti im da će ih zaraziti korona virusom. Potom u tužbi detaljno opisuje kako je njezina majka ZF uznemiravana od strane svog poslodavca te joj je povrijeđeno dostojanstvo. Navodi da je ministrica kulture dr.sc. GFP u više navrata indirektno i direktno zaprijetila otkazom tužiteljici i njezinoj majci ZF. Umjesto napredovanja tužiteljica je prisilno premještena u drugu službu u svibnju 2019. godine, a na isto mjesto napredovala je osoba bez uvjeta za to radno mjesto, MF;

Navodi da sve prethodno navedeno nedvojbeno ukazuje na činjenicu da su se odnosi prema tužiteljici nakon podnošenja zahtjeva za zaštitu dostojanstva i pokretanja sudskog postupka dodatno pogoršali, da je radna atmosfera postala nepodnošljiva te da je ophođenje prema tužiteljici od strane nadređenih i drugih službenika postalo neizdrživo. Tužbenim zahtjevom tužiteljica traži da se utvrdi da je tužena povrijedila njezino dostojanstvo te da se obveže tuženu da tužiteljici naknadi štetu od 90.000,00 kn, a podnijela je i prijedlog za donošenjem privremene mjere da se naloži tuženoj da prestane sa svim postupanjima i aktivnostima koji vrijeđaju njezino dostojanstvo.

1.1. Na pripremnom ročištu 7.7.2021. tužiteljica je nadopunila tužbeni zahtjev koju nadopunu je povukla u podnesku od 8.6.2022. Na ročištu 6.5.2025. tužiteljica je povukla tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim potražuje naknadu štete te prijedlog za donošenjem privremene mjere, a s navedenim povlačenjem se tužena suglasila, stoga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tužena ističe prigovor prekluzije navodeći da je tužiteljica podnijela tužbu prije isteka roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora. U cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da se tužiteljica u ovoj tužbi referira na navodno postupanje prema njenoj majci ZF zbog teške povrede službene dužnosti koji postupak je pokrenut isključivo zbog neprimjerenog i uznemiravajućeg ponašanja službenice ZF prema drugim službenicima Ministarstva i taj zasebni postupak ne može biti doveden u vezi sa povredom dostojanstva prema tužiteljici VF. Tužena proširuje navode iz odgovora na tužbu navodeći da je od 2019. godine u tijeku postupak kojim tužiteljica neosnovano optužuje više djelatnika Sektora za programe i projekte Europske unije za povredu dostojanstva, a narušenost međusobnih odnosa eskalirala je čak do granice fizičkog obračuna kada je tužiteljica nasrnula na voditeljicu Službe VFP **.**.2019. u pomoćnoj kuhinji na trećem katu tuženika. Tuženik kao poslodavac je odmah reagirao te je o tome upoznao i sindikalnu povjerenicu tuženika Ministarstva kulture budući da su službenice tužiteljica VF i VFP članice Sindikata državnih službenika i namještenika. U dogovoru sa sindikalnom povjerenicom te tužiteljicom VF određen je privremeni razmještaj na način da tužiteljica privremeno sjedi u sobi sa sindikalnom povjerenicom, kako bi se izbjegao svaki mogući daljnji sukob. Tuženik je, kao poslodavac u više navrata i prije i poslije tog nemilog događaja u usmenim razgovorima pozivao sve navedene službenice da međusobne odnose temelje na uzajamnom poštivanju, povjerenju, suradnji, pristojnosti i strpljenju, te poduzeo sve da se situacija riješi na miran i tolerantan način komunikacijom sa svim sudionicima, te pronalaženjem adekvatnih rješenja kojima bi se zaštitilo dostojanstvo i prava svih ostalih službenika koji su zbog ponašanja tužiteljice i njezine majke ZF bili izloženi konstantnom pritisku i stresu, što je nedvojbeno prouzročilo poremećaje u obavljanju poslovnih procesa u Sektoru za programe i projekte Europske unije. Obzirom na navedeno, s ciljem pronalaženja mirnog rješenja u razgovoru sa sindikalnom povjerenicom te tužiteljicom ponuđena joj je mogućnost novog rješenja o rasporedu na radno mjesto unutarnje revizorice u Samostalnom sektoru za unutarnju reviziju, a fizičko razmještanje bio je i jedan od zahtjeva tužiteljice. Tužiteljica je prihvatila ponuđeno rješenje o rasporedu, te je s danom 23. svibnja 2019. započela s radom na radnom mjestu unutarnje revizorice. Tužiteljica je raspoređena na radno mjesto s većim koeficijentom te je u Samostalni sektor za unutarnju reviziju raspoređena sukladno svojim stručnim kvalifikacijama i potrebama službe. Na rješenje o rasporedu tužiteljica se žalila, pohađala je seminare za polaganje stručnog ovlaštenja unutarnjeg revizora kojeg nije stekla, te je na novom radnom mjestu nastavila iskazivati nezadovoljstvo i nezainteresiranost za poslove radnog mjesta ponovno neosnovano optužujući nadređene za povredu dostojanstva, te od 24. lipnja 2020. tužiteljica koristi pravo na prekid rada koji je propisan člankom 134. Zakona o radu te joj tužena uredno isplaćuje plaću i ostala materijalna prava. Predlaže odbaciti tužbu u dijelu zahtjeva za naknadu štete zbog prekluzije, u ostalom dijelu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušao svjedoke VFPA, IF, VFP, AF, MF i ZFP te tužiteljicu kao stranku. Ostale personalne dokaze za saslušanjem drugih zaposlenika tuženika sud je odbio kao suvišne jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke iz iskaza svjedoka i to zaposlenika tuženika koje je saslušao kao i iz iskaza tužiteljice. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za saslušanjem svjedokinje ZF, tužiteljičine majke, iz razloga jer je ista pristrani svjedok kao njezina majka, a i sama vodi postupke protiv tuženika.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao radnice Ministarstva kulture za utvrđenjem povrede dostojanstva. Sporno je da li je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo postupcima zaposlenika tužene. Više nije aktualan istaknuti prigovor prekluzije u dijelu naknade štete jer je taj dio tužbe povučen.

6. Sukladno odredbi čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.

7. Prema odredbi čl. 7. st. 5. ZR poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom i drugim zakonima.

8. Prema odredbi čl. 134. st. 1. ZR postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

9. Prema odredbi čl. 134. st. 11. ZR ponašanje radnika koje predstavlja uznemiravanje ili spolno uznemiravanje predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa.

10. Tužiteljica u tužbi ne navodi osnove diskriminacije pa da bi imala pravo na sudsku zaštitu po odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" br. 85/08, 112/12, dalje: ZSD).

11. Zlostavljanje (uznemiravanje) koje podvodimo pod pojam mobinga može biti posljedica individualnih ili grupnih obrazaca ponašanja. Naime, prema svojoj definiciji mobing predstavlja takav oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, a koja često dovodi do uklanjanja s njegova područja djelovanja, kao i dugotrajnog ciljanog psihoterora na radnom mjestu što ga radnici provode prema svojim kolegama. Imajući na umu da radniku pripada pravo na primjerenu zaštitu na radnom mjestu, a na poslodavcu leže obveze od zaštite i dostojanstva radnika te radnik uživa zaštitu ne samo od poslodavca nego i od drugih nadređenih suradnika i osoba s kojima redovito dolazi u doticaj u obavljanju poslova, svako uznemiravanje radnika od tih osoba predstavlja povredu radne obveze. Kada radnik traži sudsku zaštitu od uznemiravanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi da je uznemiravan, u ovom slučaju na tužiteljici.

12. Tužiteljica tvrdi da su joj zaposlenici Ministarstva kulture povrijedili dostojanstvo slijedećim postupcima:

- 15. svibnja 2020., ujutro na ulazu u Ministarstvo kulture, u foajeu, tužiteljicu je dočekala zaštitarka koja radi na porti, pitala ju je za ime i prezime, iako druge zaposlenike nije legitimirala;

- na hodnicima ministarstva ljudi ne žele pogledati u njezinom smjeru, neki ju prate prezrivim pogledima koje ne skrivaju, a AF i MF koje je nekoliko puta mimoišla na hodniku glasnije se smiju i znakovito ju s podsmjehom prate pogledom i smijehom;

- 23. svibnja 2020. navečer, na stubištu na adresi gdje tužiteljica živi u [adresa], srela je AF koja joj je prijetila i snimala mobitelom;

- 27. svibnja tužiteljica je na hodniku Ministarstva kulture srela BFP, koja joj je prilazeći dobacila: “ A ti si još uvijek tu?”;

- pritisci nad majkom tužiteljice ZF;

- prijetnje otkazom od strane IF;

- tuženik joj ne dodjeljuje nikakve radne zadatke;

- **.**.2020., IF je majku tužiteljice ZF prijavio policiji da na hodniku Ministarstva kulture kašlje na druge djelatnike ministarstva i prijeti im da će ih zaraziti korona virusom;

- umjesto napredovanja tužiteljica je prisilno premještena u drugu službu u svibnju 2019. godine, a na isto mjesto napredovala je osoba bez uvjeta za to radno mjesto, MF.

13. Najprije treba reći da se gotovo polovica tužbe odnosi na navode o povredi dostojanstva nad ZF, majkom tužiteljice, stoga nije u vezi s predmetom spora, odnosno povredom dostojanstva prema tužiteljici, jer ZF nije stranka u ovom postupku. Stoga sud te navode nije niti cijenio jer su irelevantni za postupak.

14. Radi utvrđenja da li su zaposlenici Ministarstva kulture povrijedili dostojanstvo tužiteljice sud je izvršio uvid u isprave u spisu i saslušao više svjedoka predloženih od strane tužiteljice i tuženika te tužiteljicu kao stranku.

15. Svjedok IF u iskazu navodi da je zaposlen kod tuženika od 2008., a od travnja 2021. je načelnik Sektora za ljudske potencijale i javnu nabavu. Tužiteljica se zaposlila kod tuženika od 2016., prvo je radila kao stručna savjetnica u Sektoru za programe Europske unije i nadređena joj je bila voditeljica odjela AF. Nema saznanja da bi tužiteljicu netko od djelatnika tuženika ili nadređenih uznemiravao, vrijeđao ili zlostavljao, a prema njegovim saznanjima bilo je upravo suprotno. Nakon što je tužiteljica fizički nasrnula na voditeljicu službe VFP, tuženik je premjestio tužiteljicu na drugo radno mjesto i to na radno mjesto unutarnjeg revizora, time je zapravo napredovala, jer se radi o radnom mjestu s većim koeficijentom, a to je učinjeno sve kako bi se izbjegli daljnji sukobi između tužiteljice i bivših kolega u ranijoj službi gdje je tužiteljica radila. Tuženik je kao poslodavac učinio sve što može da se tužiteljica ne osjeća uznemireno, kako je to ista tvrdila, no unatoč tome što su je premjestili na bolje radno mjesto, tužiteljica je nastavila s optužbama te je podnijela tužbu protiv poslodavca radi uznemiravanja. Zapravo su ostali djelatnici koji su radili sa tužiteljicom bili uznemiravani od strane tužiteljice i njezine majke, također zaposlenice tuženika, a to uznemiravanje događalo se i na radnom mjestu, a i izvan radnog mjesta, odnosno na javnim mjestima. Primjerice, poznato mu je da su u svibnju 2020. tužiteljica i njezina majka u jednom kafiću u centru grada verbalno napale djelatnicu tuženika kolegicu MF. Ta saznanja crpi iz prijave koju je kolegica MF podnijela poslodavcu, a to mogu potvrditi i drugi svjedoci koji su bili tamo prisutni. Svjedok osobno nije poslovno surađivao sa tužiteljicom i nije imao posebnu komunikaciju, a osobno je doživio napad od tužiteljičine majke i to na javnom mjestu u više navrata, primjerice za vrijeme dok je bio na kavi sa drugim osobama, tužiteljičina majka UF mu je prilazila te dobacivala i vrijeđala. Kada je bio na radnom mjestu glavnog tajnika dobio je niz dopisa od strane kolega koji su radili sa tužiteljicom i koji su molili zaštitu od napada i uznemiravanja tužiteljice i njezine majke. Poznato mu je da je tužiteljica ostajala na poslu iza radnog vremena, te joj je od strane nadređenog iskomunicirano da ne ostaje na poslu, a ista je rekla da ostaje radi toga jer piše pritužbe Općinskom državnom odvjetništvu. Tužiteljica je pravomoćno prekršajno osuđena za povredu javnog reda i mira zbog napada na AF koja joj je bila nadređena, a povodom toga je poslodavac pokrenuo postupak izvanrednog otkaza tužiteljici. Tužiteljica je podnijela pritužbu za zaštitu dostojanstva u 2019. na koju je odgovoreno, a to je bilo prije nego što je premještena na radno mjesto unutarnjeg revizora. Nakon što je tužiteljica premještena na radno mjesto unutarnjeg revizora u svibnju 2019. više nije podnosila pritužbe za zaštitu dostojanstva, a faktično je bila na tom radnom mjestu do lipnja 2020. kada je prekinula s radom zbog podnošenja ove tužbe. Svjedok je prijavio vrijeđanja od strane tužiteljičine majke čelniku tijela.

16. Svjedokinja IFP u iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 2005. kao Viši stručni savjetnik u Upravi za medije i kulturni i kreativni razvitak. Tužiteljicu poznaje sa posla, no nisu nikada radile zajedno, već su samo zajedno sjedile tri tjedna u sobi u svibnju 2019. Nema saznanja da bi netko od djelatnika ili nadređenih tužiteljicu uznemiravao, vrijeđao i zlostavljao, a o tome je čula od strane same tužiteljice i njezine majke ZF. Sa tužiteljicom je imala kolegijalan odnos i nije imala nikakvih problema niti sukoba. Ujedno je i sindikalni povjerenik te joj je poznato da je tužiteljica podnijela pritužbu poslodavcu za zaštitu dostojanstva. Povodom toga je bio organiziran sastanak na kojem je svjedokinja sudjelovala, na sastanku su bili nadređeni te kolege koji su radili zajedno sa tužiteljicom. Na tom sastanku svatko je iznio svoju stranu, tužiteljica nije bila prisutna jer je sastanak iniciran povodom prijave njezinih kolega koji su rekli da tužiteljičine pritužbe nisu utemeljene i da ima loše rezultate rada, da kasni na posao i da je loša atmosfera. Od drugih je čula za nasrtaj tužiteljice na AF

17. Svjedokinja VFPA u iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika kao načelnica samostalnog Sektora za unutarnju reviziju i na tom radnom mjestu je od 1.6.2017. Tužiteljica je radila na radnom mjestu unutarnjeg revizora u sklopu Sektora za unutarnju reviziju i svjedokinja joj je bila neposredno nadređena, a to je bilo u periodu od 23.5.2019. do 1.6.2020. Prema propisima je određen rok od dvije godine da osoba raspoređena na mjesto unutarnjeg revizora završi izobrazbu i položi ispit, a tužiteljica to nije u tom roku napravila, stoga je izgubila mogućnost stjecanja ovlaštenja za unutarnjeg revizora. U vrijeme kada je tužiteljica radila u njezinom sektoru obavljala je pomoćne poslove i radne zadatke je izvršavala, svjedokinja nije imala s tužiteljicom problema u komunikaciji i nije bilo direktnih konflikata između tužiteljice i ostalih zaposlenika. Međutim, ostali zaposlenici su se žalili na rad s tužiteljicom i to na njezino ponašanje u smislu da je dolazila i odlazila kad je htjela, mama joj je dolazila i donosila hranu, lupala je s vratima, vikala je na telefon protiv ministrice, protiv glavnog tajnika i sl. Svjedokinja nije bila prisutna tim situacijama i o tome je upoznata od strane ostalih zaposlenika u sektoru. U vrijeme kada je tužiteljica radila u njezinom sektoru to je bilo vrijeme korone, a bila je i na bolovanju, bilo je i vrijeme godišnjih odmora te je bila i na edukacijama, pa u tih godinu dana ju nije toliko puno niti vidjela. Nema saznanja da je netko od zaposlenika vršio mobing nad tužiteljicom, uznemiravao ju ili stavio u nepovoljan položaj. Sjeća se da je tužiteljicu upozorila da ne smije ostajati iza radnog vremena na poslu jer je to uputa glavnog tajnika na to joj je odgovorila da će ostajati koliko hoće a ako nekome smeta da njoj osobno kaže.

18. Svjedokinja VFP u iskazu navodi da je zaposlena kod tuženika od 2011., a od 2015. je na radnom mjestu Voditelj službe za pripremu, provedbu, praćenje i vrednovanje programa i projekata EU. Tužiteljica je radila u njezinoj službi u nekom razdoblju, u 2016. ili 2017., bila je na radnom mjestu stručnog savjetnika i svjedokinja joj je u hijerarhiji bila nadređena. S tužiteljicom je bilo dosta problema, bila je konfliktna osoba i njen radni odnos u njezinoj službi je završio zbog toga što ju je fizički napala. Povod njenom napadu je bila činjenica što ju je upozorila na izvršenje jednog radnog zadatka, tužiteljica to nije željela prihvatiti i u vrijeme dok je bila sama u čajnoj kuhinji ušla je unutra i zalupila vratima te joj počela prijetiti, gurnula ju je i držala ruku na vratima i nije puštala van, tužiteljica je fizički jača od nje i nije joj se mogla suprotstaviti te je vrisnula, nakon čega ju je u konačnici pustila da izađe, međutim prijetila joj je u smislu "da će vidjeti svoje ukoliko joj to još jednom napravi". Svjedokinja je povodom toga podnijela prijavu i tužiteljica je nakon toga premještena u službu za reviziju, a nema saznanja da li ju je poslodavac sankcionirao. I drugi zaposlenici su se žalili na tužiteljicu vezano uz njezin odnos prema radu, dolaske i odlaske s posla, a poznato joj je i da je fizički napala djelatnicu AF i zbog toga je tužiteljica prekršajno osuđena. Tužiteljica je optužila svjedokinju, kolegicu AF i još jednu djelatnicu da su joj provalile u stan. Sa tužiteljicom i njezinom mamom je stalno bilo nekih neugodnosti, dobacivanja na hodnicima, kašljanje od njezine mame prema svjedokinji u vrijeme korone. Nema saznanja da je itko od zaposlenika tužiteljicu diskriminirao, uznemiravao ili na bilo koji drugi način stavio u nepovoljan položaj. Incident s tužiteljicom je prijavila poslodavcu, a ne i policiji.

19. Svjedokinja AF u iskazu navodi da je zaposlena u Ministarstvu kulture od 2014., a od prosinca 2018. radi na radnom mjestu voditelj Odjela za praćenje i vrednovanje projekata EU, a prije toga radila je u tom istom odjelu na radnom mjestu više stručne savjetnice. Tužiteljica je radila u istom Odjelu od kraja 2016. do svibnja 2019. i u jednom kraćem periodu od prosinca 2018. pa do svibnja 2019. bila je nadređena tužiteljici. Nije točno da je tužiteljica od strane bilo kojeg djelatnika Ministarstva kulture bila uznemiravana, omalovažavana, lažno optuživana, zastrašivana ili na bilo koji način diskriminirana već je zapravo bilo suprotno. Naime, tužiteljica i njezina majka ZF koja je također bila djelatnica Ministarstva kulture uznemiravale su svjedokinju osobno i ostale djelatnike i to na način da su ju vrijeđale, derale se, prijetile, majka je upadala u ured i prijetila. To je počelo krajem 2018. i trajalo je godinama. Te situacije su bile učestale, a kad god bi se srele uvijek su bila nekakva dobacivanja s njihove strane i provokacije, dogodilo se čak da je tužiteljica voditeljicu službe VFP fizički napala na način da ju je zatvorila u čajnu kuhinju i nije ju htjela pustiti van, a to je bio povod da tužiteljicu premjeste u drugi sektor i na drugi kat. Svjedokinja živi u istom ulazu gdje živi i tužiteljica, a vjerojatno i njezina majka tamo živi, pa se često događa da ih sretne u blizini zgrade i u ulazu i tužiteljica ju je često kod susreta znala uznemiravati, a 2021. ju je fizički napala i oduzela mobitel te ju lažno prijavila sa obrnutom situacijom. Nakon što ju je tužiteljica fizički napala svjedokinja se osjećala jako uznemireno te je općenito bila šokirana i uznemirena zbog tužiteljičinog ponašanja pa se na 10 mjeseci odselila iz svog stana kako ne bi morala sretati tužiteljicu i njezinu majku koje su ju konstantno uznemiravale. Naime, svjedokinja je doživjela traumu te i dalje ima PTSP zbog cijele situacije i uznemiravanja kojeg je trpjela i na radnom mjestu, a i izvan radnog mjesta od strane tužiteljice i njezine majke. Tužiteljica je svjedokinju lažno prijavljivala i poslodavcu i policiji, no od tih prijava nije bilo ništa jer su bile lažne. Svjedokinja je također prijavila poslodavcu da ju tužiteljica i njezina majka uznemiravaju, a prijavljivali su ih i drugi djelatnici, a poslodavac je jedino učinio to što je tužiteljicu premjestio u drugi sektor. Međutim, iako je tužiteljica premještena to uznemiravanje se nastavilo, a posebice jer žive u istoj zgradi. Nije točno da je tužiteljicu vrijeđala riječima "da je debela krava, da laže ko pas i da je glupača". Nije točno da je tužiteljičinoj majci govorila da je luđakinja. Nije vrijeđala tužiteljicu vezano za poslove koje je obavljala.

20. Svjedokinja MF u iskazu navodi da je zaposlena u Ministarstvu kulture od prosinca 2017. kao viši stručni savjetnik u Odjelu za praćenje i vrednovanje projekata EU. U 2018. godini tužiteljica je također radila u istom odjelu. Nema saznanja da je tužiteljica trpjela uznemiravanje i mobing od strane bilo kojeg djelatnika Ministarstva kulture. Svjedokinja navodi da su tužiteljica i njezina majka ZF uznemiravale nju i ostale djelatnike Ministarstva kulture prijetnjama, praćenjem po hodnicima i verbalnim vrijeđanjem. Čak je ZF poslala mail ravnatelju institucije gdje radi suprug svjedokinje da bi nju diskreditirale da je zaposlena preko veze. Svjedokinja navodi da je u dva navrata prijavila Glavnom tajništvu uznemiravanje i verbalno vrijeđanje koje je pretrpjela od tužiteljice i njezine majke, a poznato joj je da su i ostali djelatnici prijavljivali njih dvije. Navodi da je tužiteljica uvijek kasnila na posao i bila neodgovorna prema poslu te nije izvršavala svoje poslove. Tužiteljica ju je jednom prilikom uznemiravala i na javnom mjestu u kafiću u pratnji druge kolegice iz Ministarstva, a to ponašanje je prijavila Glavnom tajništvu, a policiji nije prijavila. Vezano uz uznemiravanje tužiteljice poslodavac je kao odgovor na to tužiteljicu premjestio u drugi sektor i na drugi kat. Nema saznanja da je AF vrijeđala tužiteljicu i nazivala je "debelom kravom", a tužiteljičinu majku "luđakinjom".

21. Tužiteljica u iskazu navodi da se zaposlila kod tuženika u Ministarstvu kulture 2016., najprije je radila u Sektoru za međunarodnu suradnju, a od 01.12.2016. u Sektoru za europske fondove kao stručni savjetnik. U veljači 2020. podnijela je kaznenu prijavu protiv Ministarstva kulture radi namještaja natječaja u Sektoru za europske fondove, a u svibnju 2019. je prebačena u Sektor za unutarnju reviziju. Podnijela je etičkom povjereniku pritužbu za zaštitu dostojanstva u siječnju 2019., poslodavac nije proveo nikakav postupak te ju je samo obavijestio da nema nikakvog uznemiravanja i da je njezin motiv napredovanje koje je tražila. Potom je podnijela tužbu u veljači 2019. protiv poslodavca pri ovome sudu pod brojem Pr-949/2019 radi zaštite dostojanstva i zabrane uznemiravanja. Njezin bivši odvjetnik Danijel Pribanić je podnio i drugu tužbu, a koja se vodi pod ovim brojem Pr-6388/2020 kojom je obuhvaćeno drugo razdoblje te je tada odlučila iskoristiti svoje zakonsko pravo i prekinula rad za vrijeme trajanja postupka. Podnijela je pritužbu za zaštitu dostojanstva u kojem je navela da su je AF, MF, SFP i KFP uznemiravale na radnom mjestu, vrijeđale, davale radne zadatke za koje su joj govorile da ih nije u stanju izvršiti, ismijavale ju, diskreditirale je kod odlazaka na edukacije i stručna putovanja. Vrijeđale su je riječima da je glupa, da je debela krava, da misli samo na "onu stvar", a ne na posao, da ju je majka rodila sa 5 godina, a tužiteljica je snimala taj konkretni razgovor kako bi imala dokaze. Vršile su pritisak na njezinu majku i vrijeđale je. Nisu joj dozvoljavale da ide na edukacije, da napreduje na radnom mjestu. Na njih se i osobno požalila tadašnjem glavnom tajniku NF. Ocijenjena je za 2016. s ocjenom odličan, ali ta ocjena nije zavedena pod izlikom da nije radila dovoljno dugo. Za druge godine je dobila ocjenu vrlo dobar. Nekoliko puta je tražila napredovanje, službeni odgovor nije dobila. Kada su je premjestili u Sektor za unutarnju reviziju izmislili su izliku da je SFP zatvorila u čajnu kuhinju, što uopće nije bilo istina, premjestili su tada i njenu majku potpuno neosnovano. VFP je tužiteljicu lažno optužila da ju je zatvorila u čajnu kuhinju i to se dogovorila s NF i po tome nisu proveli nikav postupak niti su zvali policiju. Nakon tih događaja nadređeni su joj prijetili otkazom i da nikad više u Hrvatskoj neće naći posao. U veljači 2020. prijavila je nezakonito zapošljavanje za 13 osoba u Sektoru za europske fondove, priložila je sve dokaze. U više navrata je nju AF dočekivala ispred njenog stana sa mobitelom, provocirala ju i snimala je, u jednom navratu tužiteljica je njoj oduzela mobitel kojim ju je snimala, nakon toga je tužiteljica zvala policiju i jednu noć je provela u zatvoru, a ministrica kulture je taj događaj htjela iskoristiti da joj izrekne izvanredni otkaz, što je Odbor za državnu službu odbio te je Visoki Upravni sud po žalbi ministrice presudio u korist tužiteljice. Kada je prebačena u Službu za unutarnju reviziju nisu joj davali nikakve poslove godinu dana sve do podnošenja tužbe kada je odlučila prekinuti rad. Ona zapravo nema ni uvjete za rad u tom sektoru jer je po struci magistar ekonomije, a nije revizor. U to vrijeme bila joj je nadređena KFP. Bila su slobodna tri radna mjesta za višeg stručnog savjetnika u Sektoru za europske fondove za koje je ona ispunjavala uvjete. Za podnošenje tužbe najviše je bila motivirana zbog toga jer su se AF, KFP i VFP dogovarale da će joj podmetanjem lošeg rada dati ocjenu koja će zahtijevati davanje otkaza.

22. Sud je iskaze svjedoka ocijenio istinitim, jer su u bitnome podudarni jedan drugome, dok iskaz tužiteljice nije prihvatio jer je iskazivala suprotno svjedocima čije je iskaze sud prihvatio, a navode tužiteljice niti jedan svjedok nije potkrijepio niti je to uspjela dokazati drugim dokazima.

23. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka nije utvrđeno da je tužiteljica od strane bilo kojeg djelatnika Ministarstva kulture bila uznemiravana, omalovažavana, lažno optuživana, zastrašivana ili na bilo koji način diskriminirana već je zapravo utvrđeno suprotno, a to je da je tužiteljica ta koja je druge djelatnike uznemiravala, a što dokazuje i pravomoćna presuda prekršajnog suda kojom je oglašena krivom za remećenje javnog reda i mira tako što je napala kolegicu AF.

24. Da je tužiteljica ta koja je zajedno sa svojom majkom uznemiravala djelatnike Ministarstva kulture te da je to činila kako na radnom mjestu, tako i u javnosti, utvrđeno je iz iskaza IF, te iz iskaza ostalih svjedoka i to VFP, AF i MF.

25. Da su se drugi zaposlenici žalili na neprimjereno ponašanje tužiteljice utvrđeno je iz iskaza VFPA, što potvrđuje i iskaz AFP koja je izjavila da su kolege prijavili tužiteljicu da ima loše rezultate rada, da kasni na posao i da je loša atmosfera.

26. Da je s tužiteljicom bilo dosta problema, te da je bila konfliktna osoba koja je znala i fizički napasti druge djelatnike utvrđeno je i iz iskaza VFP koja je iskazala da ju je tužiteljica jednom prilikom zatvorila u čajnu kuhinju te joj počela prijetiti, gurnula ju je i držala ruku na vratima i nije puštala van.

27. Neprimjereno i nasilno ponašanje tužiteljice prema drugim djelatnicima utvrđeno je i iz iskaza AF koja je posvjedočila o napadu kojeg je osobno doživjela od strane tužiteljice, a to je utvrđeno i uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-13661/2021 od 17. rujna 2021. iz koje proizlazi da je tužiteljica proglašena krivom za prekršaj remećenje javnog reda i mira i to 21. srpnja 2021. remetila je javni red i mir na naročito drzak način, jer je na ulaznom dijelu u stambenu zgradu u [adresa], fizički napala susjedu AF, kojoj je iz ruke izbila mobitel, nakon čega je nogom stala na mobitel, podigla ga i uzela, a potom je na cesti ispred zgrade AF, koja je pokušala uzeti svoj mobitel nazad, naguravala i počupala joj kosu, što su vidjeli prolazeći građani koji su ih rastavili.

28. Prema tome, ovako utvrđenim činjeničnim stanjem utvrđeno je da nisu osnovani navodi tužiteljice da je trpjela uznemiravanje od strane djelatnika tužene, već upravo suprotno, da je tužiteljica ta koja je uznemiravala druge.

29. Što se pak tiče navoda i događaja koje tužiteljica smatra uznemiravanjem treba reći da:

- legitimiranje na porti od strane zaštitara - ne predstavlja čin uznemiravanja,

- okolnost da ju na hodniku kolege ne žele pogledati ili joj se podsmjehuju ne govori o mobingu nad tužiteljicom, već govori o narušenosti odnosa sa kolegama, a što sud i vjeruje kraj činjenice da je utvrđeno da je tužiteljica ta koja je uznemiravala druge djelatnike,

- 23. svibnja 2020. navečer, na adresi gdje tužiteljica živi u [adresa], srela je AF koja joj je prijetila i snimala mobitelom – ničim nije dokazala da ju je AF time uznemiravala kraj činjenice da je tužiteljica ta koja je pravomoćno osuđena za fizički napad na AF;

- 27. svibnja tužiteljica je na hodniku Ministarstva kulture srela BFP, koja joj je prilazeći dobacila: “ A ti si još uvijek tu?” – ne predstavlja čin uznemiravanja;

- pritisci nad majkom tužiteljice ZF – ne predstavlja čin uznemiravanja prema tužiteljici;

- prijetnje otkazom od strane IF – ničim nije dokazala;

- tuženik joj ne dodjeljuje nikakve radne zadatke – ničim nije dokazala;

- **.**.2020., IF je majku tužiteljice ZF prijavio policiji da na hodniku Ministarstva kulture kašlje na druge djelatnike ministarstva i prijeti im da će ih zaraziti korona virusom - nije čin uznemiravanja prema tužiteljici;

- umjesto napredovanja tužiteljica je prisilno premještena u drugu službu u svibnju 2019. godine – taj čin ne predstavlja uznemiravanje od strane poslodavca već poslovnu odluku koju je radnik ovlašten pobijati.

30. Nadalje, niti materijalni dokazi koje je tužiteljica dostavila u spis ne govore o uznemiravanju nad tužiteljicom jer se radi isključivo o prijavama i optužbama koje je sama tužiteljica pisala.

31. Slijedom svega navedenog, ocjenom svih provedenih dokaza, nije utvrđeno da bi na strani Ministarstva kulture i njegovih djelatnika bile utvrđene neke protupravnosti i zlouporabe prava, odnosno da je tužiteljici povrijeđeno dostojanstvo radnjama koje navodi pa tako subjektivni doživljaj tužiteljice da bi bila izložena uznemiravanju, mora imati objektivizirane pokazatelje, te nije dovoljno da se tužiteljica osjećala uznemiravanom.

32. Prema tome, deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje da je tuženik povrijedio dostojanstvo tužiteljice je trebalo odbiti kao neosnovan.

33. Ostali navodi stranaka kao irelevantni za donošenje odluke nisu posebno cijenjeni.

34. Prema odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a budući da je tužiteljica izgubila parnicu, odbijena je sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, te joj je naloženo naknaditi trošak tuženiku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) a sukladno vrijednosti predmeta spora od ukupno 25.217,33 eura (100.000,00 kn u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje povrede dostojanstva te 90.000,00 kn u odnosu na naknadu štete). Tužena ima pravo na naknadu troška za:

- sastav odgovora na tužbu od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 24.6.2022. od 500,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanje na ročištima 7.7.2021., 8.6.2022., 18.1.2023., 11.9.2024., 11.2.2025. i 6.5.2025. za svako po 500,00 eura, ukupno 3.000,00 eura, što sve ukupno iznosi 4.000,00 eura.

35. Tužena nema pravo na sastav podneska od 6.7.2021. kojim dopunjuje odgovor na tužbu jer joj je dosuđen trošak za sastav odgovora na tužbu pa je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška od 500,00 eura.

36. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužiteljica je oslobođena obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 8. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku po OGDO u Zagrebu