REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl.br. 17. P-38/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, u pravnoj stvari tužitelja GRAND HOTEL PARK d.o.o., Šetalište Kralja Zvonimira 39, Dubrovnik, OIB: 23287280171, zastupan po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika UTD RAGUSA d.d., Branitelja Dubrovnika 7, Dubrovnik, OIB: 95795253523, zastupan po punomoćniku Lovri Zovko odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o., Zagreb, radi isplate regresnog zahtjeva, nakon zaključene glavne rasprave 12. svibnja 2016. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Novak odvjetnik u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika GM odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Zovko, Šimunković i Ivanović Zagreb d.o.o., dana 8. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku UTD RAGUSA d.d., Branitelja Dubrovnika 7, Dubrovnik, OIB: 95795253523 da u roku 15 dana isplati tužitelju GRAND HOTEL PARK d.o.o., Šetalište Kralja Zvonimira 39, Dubrovnik, OIB: 23287280171 novčane iznose kako slijedi:

-iznos od EUR 3.185,20, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od 28. rujna 2012. godine sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka .

P o s l . b

r . P- 38/2024

primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena;

- iznos od EUR 1.206,24, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana 20. prosinca 2012. godine sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do isplate za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotna poena;

i

r i j e š i o  j e

I.Utvrđuje se da je tužba tužitelja povučena u dijelu koji se odnosi na iznos glavnice od 409,26 eura.

II.Nalaže se tuženiku UTD RAGUSA d.d., Branitelja Dubrovnika 7, Dubrovnik, OIB: 95795253523 da naknadi tužitelju GRAND HOTEL PARK d.o.o., Šetalište Kralja Zvonimira 39, Dubrovnik, OIB: 23287280171 troškove ovog postupka u visini od 2.550,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja sudske odluke pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana, dok se za razliku više zatraženih 1.762,50 eura tužitelj odbija u zahtjevu osnovom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenom u ovom sudu 13. svibnja 2015.g., u bitnome navodi da je dana 26. siječnja 1999. godine, Općinski sud u Dubrovniku donio djelomičnu presudu u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-657/91, kojom je odredio da su svi tuženici solidarno dužni rasporediti tamo tužiteljicu gospođu IM, u roku od 15 dana na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, a da su kao solidarni dužnici u presudi P-657/91 navedeni i tužitelj i pravni prednik tuženika UTD Ragusa.. Nadalje navodi da nitko od solidarnih dužnika, između ostalog i tuženik, nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi P-657/91, pa je gospođa IM na temelju iste podnijela prijedlog za ovrhu radi rasporeda na radno mjesto protiv tužitelja kao jednog od solidarnih dužnika i u tom smislu ishodila rješenje o ovrsi Općinskog suda u Dubrovniku, broj Ovr-339/2000 od dana 21. lipnja 2000. godine, kojim je tužitelju naložen raspored gospođe IM na radno mjesto, a što da tužitelj nije napravio, te da budući da nitko od solidarnih dužnika nije niti naknadno postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi P-657/91, gospođa IM je u narednom periodu na temelju presude P-657/91 ishodila presude i ovršna rješenja temeljem kojih je isključivo od tužitelja utužila novčane iznose. Navodi da je na temelju pravomoćne i .

P o s l . b

r . P- 38/2024

ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku P-771/08 od dana 03. studenog 2008. godine, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Dubrovniku Gž- 137/09 od **.**.2009., IM je pokrenula ovršni postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku, poslovni broj Ovr-603/10 te u tom postupku od tužitelja prisilnim putem dana 27. i 28. travanja 2010. godine naplatila ukupan iznos od 289.613,59 kuna (Ustega I), da je temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku P-774/09 od 22. studenog 2010. godine djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku Gž-125/11 od 04. srpnja 2012. godine, gospođa IM pokrenula je ovršni postupak pred Općinskim sudom u Dubrovniku Ovr-904/12 i prisilnim putem dana 27. rujna 2012. godine od tužitelja naplatila iznos od 551.973,71 kuna (Ustega II) i da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku P-774/09 od 22. studenog 2010. godine, djelomično preinačene presudom Županijskog suda u Dubrovniku br. Gž-125/11 od 04. srpnja 2012. godine i presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku P-608/12 od 25. rujna 2012. godine, FINA dana 19. prosinca 2012. godine prisilnim putem naplatila ukupan iznos od 209.039,98 kuna (Ustega III). Nadalje navodeći da su od 25 tuženika, odnosno solidarnih dužnika navedenih u presudi Općinskog suda u Dubrovniku br. P-771/08 od 03. studenog 2008. godine kao regresni dužnici iz prethodnog regresnog zahtjeva isključeni trgovačko društvo Župa d.d. budući da je u međuvremenu imalo blokirane račune i prošlo stečajni postupak temeljem kojeg je brisano iz sudskog registra, a trgovačko društvo BELVEDERE d.d. Dubrovnik- "u stečaju", je u međuvremenu imalo blokirane račune i trenutno prolazi stečajni postupak, a da je od trgovačkog društva ITI Computers d.o.o. nemoguće izvršiti naplatu.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti prije svega ističe prigovor zastare utuženog potraživanja i to za sva

potraživanja dospjela do dana 09.05.2010. godine ukazujući kao na osnov odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) ukazujući na pravilnu primjenu općeg zastarnog petogodišnjeg roka za regresna potraživanja. Zastara da je počela teći od prve izvršene uplate točnije od dana 27.04.2010. godine.

3. Podneskom predanom ovom sudu 3. srpnja 2024. tužitelj specificira tužbeni zahtjev s obzirom na konverziju u valutu EUR. Trgovački sud u Dubrovniku je dana 10. veljače 2023. godine u ovoj pravnoj stvari donio presudu zbog ogluhe posl. br. P- 137/2022. Na navedenu presudu tuženik je izjavio žalbu.

4. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-729/2024-2 od 19. veljače 2024. godine ukinuta je presuda zbog ogluhe posl. br. P- 137/2022 od 10. veljače 2023. godine i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) obzirom da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.636,14 eur.

6. Pripremno ročište na kojem je zaključen prethodni postupak održano je 5. rujna 2024. godine.

.

P o s l . b

r . P- 38/2024

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava koje prileže spisu i to:

- Presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 771/08 od 03. studenog 2008. godine (l.s. 12-27) iz koje proizlazi naloženo, među ostalim ovdje tužitelju i tuženiku d.d. solidarno u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici u tom postupku KM, na ime neisplaćene naknade za neisplaćene plaće za razdoblje od 01. travnja 1991. godine do 15. rujna 1998. godine iznos od 77.355,56 kuna, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka,

- Djelomična presuda i rješenje Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P. 657/91 od 26. siječnja 1999.g. (l.s. 8-11) iz koje proizlazi da su istom pravni prednici parničnih stranaka i to HTP Grand Hotel Park , Dubrovnik i HTP Hoteli Maestral d.d. , Dubrovnik dužni solidarno rasporediti IM na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi,

- Presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 774/09 od 22. studenog 2010. godine (l.s. 41-44) iz koje proizlazi da je naloženo Grand Hotel Park d.d. isplatiti IM na ime neisplaćene plaće za razdoblje od 15. srpnja 2006. godine pa do 15. srpnja 2010. godine naknadu iznosa od 327.212,37 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, te da u predmetnom postupku nije sudjelovao tuženik,

- Presuda Županijskog suda u Dubrovniku posl.br. Gž.125/11 od 4. srpnja 2012.g. (l.s. 20-27, 123-127) iz koje proizlazi da je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P. 774/09 od 22. studenog 2010. godine na način da je ista potvrđena u točki I. stavak prvi izreke i u točki II. izreke dok se ista u preostalom dijelu točke I.izreke glede dospijeća dosuđenih kamata,

- Prijedlog za ovrhu radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 77.355,56 kuna i Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 603/10 od 13 travnja 2010.g. (l.s. 32-36) iz kojih proizlazi da je IM temeljem prethodno navedene ovršne isprave podnijela sudu zahtjev za prisilnu naplatu iznosa od 77.355,56 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka od ovdje tužitelja Grand hotel Park d.d., o čemu je Općinski sud u Dubrovniku donio Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 603/10 od 13 travnja 2010.g.,

- Prijedlog za ovrhu radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 77.355,56 kuna i Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 278/09 od 28 svibnja 2009.g. (l.s. 27-31) iz kojih proizlazi da je IM temeljem prethodno navedene ovršne isprave podnijela sudu zahtjev za prisilnu naplatu iznosa od 77.355,56 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka od ovdje tužitelja Grand hotel Park d.d., o čemu je Općinski sud u Dubrovniku donio Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 278/09 od 28 svibnja 2009.g.,

- Prijedlog za ovrhu radi namirenja ovršne tražbine u iznosu od 327.212,37 kuna i Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 904/12 od 27 kolovoza 2013.g. (l.s. 37- .

P o s l . b

r . P- 38/2024

40) iz kojih proizlazi da je IM temeljem prethodno navedene ovršne isprave podnijela sudu zahtjev za prisilnu naplatu iznosa od 327.212,37 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka od ovdje tužitelja Grand hotel Park d.d., o čemu je Općinski sud u Dubrovniku donio Rješenje o ovrsi posl.br. Ovr 904/12 od 27 kolovoza 2013.g.,

- Presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. 12 P. 608/12 od 25. rujna 2012.g. (l.s. 50-51) iz koje proizlazi da je ista donesena u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na ukupan iznos od 180.159,75 kuna,

- Izvadak iz sudskog registra za tuženika (l.s. 60-64),

- Tužba tužiteljice IM spram ovdje tužitelja kao tuženika radi isplate plaće u iznosu od 36.170,93 kuna (l.s. 195-200),

- Izvod OTP banke iz poslovnog računa tužitelja (l.s. 52-55) iz kojeg proizlazi da su prisilnom naplatom s računa tužitelja zaplijenjena sredstva i to dana 27. rujna 2012.g. iznos od 43.428,43 kuna i iznos od 508.101,28 kuna (Ovr 904/12), dana 19. prosinca 2012.g. iznos od 41.631,12 , iznos od 15.661,27 kuna, iznos od 151.471,59 kuna (s naznakom zaplijenjena sredstva IM). Nadalje proizlazi na dan 27. travnja 2010.g. s naznakom "sudski depozit Ovr. 603/10" evidentiran iznos od 1.220,00 kuna, iznos od 196.285,82 kuna, iznos od 2.818,80 kuna, te na dan 28. travnja 2010.g. s naznakom "sudski depozit Ovr. 603/10" evidentiran iznos od 89.288,97 kuna.

8. Na pripremnom ročište održanom 5. rujna 2024. godine na kojem je zaključen prethodni postupak ovaj sud je odlučio izvesti dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih spisu, a sukladno čl. 232 ZPP-a naložio je tužitelju na predmetni spis dostaviti isprave koje predlaže službenim putem zatražiti od Financijske agencije putem ovoga suda, što je tužitelj i učinio dostavljajući isprave na l.s. 315-327, 329- 331, a što je bio njegov dokazni prijedlog predložen u tužbi na l.s. 4; "dostava izvoda iz poslovnog računa tužitelja"). Na istom ročištu sud je po istom osnovu pozvao tužitelja na predmetni spis dostaviti sve sudske odluke koje već prileže spisu ali sada s iskazanom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, a sve u roku od 8 dana dok da se neće izvoditi dokaz od Općinskog suda u Dubrovniku zatražiti podatak da li su odluke u spisu pravomoćne i ovršne, kako je to predložio tužitelj. Daljnje dokaze sud je odlučio ne izvoditi kao nepotrebne odnosno zakašnjele.

9. Nadalje, na ročištu glavne rasprave održanom 19. prosinca 2024. sud je izveo dokaz uvidom u stečajne spise ovoga suda posl.br. St-19/2019 (stari broj St-21/2012), te St- 2676/2015 (stari broj St-698/2011), kao i u registarski spis ovoga suda Tt-19/2033. Uvidom u navedene spise utvrđeno je da je tužitelj prijavio svoju tražbinu u visini od 11.584,54 kn (l.s. 401) u stečajnom postupku koji se vodio nad solidarnim dužnikom društvom Belvedere d.d. "u stečaju", Dubrovnik, te da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu u stečajnom postupku koji se vodio nad solidarnim dužnikom društvom Župa d.d. "u stečaju", Mlini (l.s. 410-413), te je utvrđeno da je društvo ITI COMPUTERS d.o.o. je prestalo postojati Odlukom skupštine društva od 16.12.2019. (l.s. 416). .

P o s l . b

r . P- 38/2024

10. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. ZPP-a, te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Ovaj postupak se vodi radi tužiteljeva regresnog potraživanja iznosa od prvotno 36.170,93 kuna prema tuženiku s osnove isplaćene naknade na ime neisplaćenih plaća IM prema pravomoćnim odlukama Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. P.771 /08, P. 774/09 i P.608/12.

12. U smislu čl. 43. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO-a) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad dužnik ispuni dug, obveza prestaje te se svi dužnici oslobađaju.

13. U smislu čl. 52. ZOO-a dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog dužnika da mu naknadi dio duga koji pada na njega. U smislu st.3. istog članka dio koji pada na dužnika od kojega se ne može dobiti naknada dijeli se razmjerno na sve dužnike.

14. U smislu čl. 53. ZOO-a ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio.

15. Obveza vraćanja na posao je nedjeljiva, obveza naknade izgubljene zarade iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-697/1991 od 26. siječnja 1999. predstavlja novčanu obvezu koja je u potpunosti djeljiva. Svaki od tuženika u tom predmetu mogao je ispuniti obvezu i raspodijeliti tužiteljicu IM na odgovarajuće radno mjesto. Kako niti jedan od solidarnih dužnika to nije napravio, vjerovnica je ispunjenje obveze zatražila od jednog dužnika ovdje tužitelja, a od njega je zatražila i naknadu za izgubljenu zaradu, koju je tužitelj u konačnici i platio, temeljem pravomoćnih sudskih odluka.

16. Stoga tuženik, kao jedan od solidarnih dužnika osnovne obveze (raspodjele vjerovnice IM na odgovarajuće radno mjesto) postaje i solidarni dužnik za novčanu obvezu koja je nastala zbog propusta svih tuženika da postupe po pravomoćnoj sudskoj odluci.

17. Dakle, u takvoj se situaciji i na tuženika mogu primijeniti odredbe čl. 52. i 53. ZOO-a o pravima i obvezama solidarnih dužnika.

18. Nakon što je zauzet prethodni pravni stav bilo je potrebno istinitost navoda tužitelja o izvršenim isplatama odnosno omjere u kojima bi solidarni dužnici trebali snositi obvezu utvrditi financijsko knjigovodstvenim vještačenjem.

19. Rješenjem ovoga suda posl.br. P-38/2024 od 14. ožujka 2025. godine određeno je izvesti dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ovog suda za knjigovodstvo i financije MIRJANI KRILE, Rožat Gornji 83, 20 236 Mokošica sa zadatkom vještaku očitovati na okolnosti koje iznose je IM naplatila od tužitelja u sudskim postupcima i dobrovoljnom isplatom.

.

P o s l . b

r . P- 38/2024

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka knjigovodstvo i financije MIRJANI KRILE, Rožat Gornji 83, Mokošica (l.s. 461-523) proizlazi i to;

U odnosu na pitanje i zadaću vještaku:

- koji iznos je IM naplatila od tužitelja u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br Ovr-603/10, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br P-771/08 od 3. studenoga 2008. godine, te da li je tuženik i u kojem iznosu osnovom regresa takve naplate izvršio isplatu tužitelju (da li se tužitelj regresirao od tuženika u odnosu na navedenu naplatu i koliko), vještak se izjašnjava da za OVR-603/10 u spisu nisu priloženi podaci o isplatama sa sudskog depozita, tako da nije bilo moguće utvrditi kome je isplaćeno, koliko po osnovu glavnice, koliko po osnovu kamata, koliko su bili troškovi ovrhe. U spisu na l.s.386 da je priložena potvrda OTP BANKE d.d. iz koje da je vidljivo da je terećen račun tužitelja dana 27. i 28. travnja 2010. godine temeljem Rješenja o ovrsi br. OVR-603/10 u ukupnom iznosu od 289.613,59 kn, što da je vidljivo i iz izvoda žiro računa tužitelja priloženih na l.s.54 i 55, specificirano u tabeli T- 1 na stranici 3 ovog nalaza. Vještak nadalje navodi da na temelju utvrđenih činjenica u tijeku izrade ovog nalaza, uzevši u obzir činjenicu da je tužitelj, predmetne uplate tuženika, uračunao kao plaćanje solidarnog duga temeljem OVR 603/10 i da su iste izvršene 2011. godine, tj. prije nastanka obveza temeljem OVR-904/12 i 608/12 vještak zaključuje da je tuženik podmirio svoju obvezu osnovom regresa prema tužitelju temeljem ovrhe OVR 603/10, (tužitelj se regresirao od tuženika), kako je specificirano u Tabeli T-2 na stranici 4 i Tabeli T-6 na stranici 9 predmetnog vještva, u iznosu od 11.584,54 kn/1.537,53 EUR.

U odnosu na pitanje i zadaću vještaku:

- koji iznos je IM naplatila od tužitelja u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br Ovr-904/12, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br P-774/09 od 22. studenoga 2010. godine, te da li je tuženik i u kojem iznosu osnovom regresa takve naplate izvršio isplatu tužitelju (da li se tužitelj regresirao od tuženika u odnosu na navedenu naplatu i koliko), vještak se izjašnjava da u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Dubrovniku pod posl.br Ovr- 904/12, a na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br P- 774/09 od **.**.2010., IM da je dana 26. listopada 2012. godine, naplatila na svoj račun kod OTP banke d.d. iznos od 43.428,51 EUR po osnovu glavnice i 24.421,07 EUR po osnovu kamate, ukupno 67.849,58 EUR. Trošak ovrhe da je iznosio 58,93 EUR, a na račun TM (punomoćnice u postupku – opaska suda) da je isplaćeno 5.801,97 EUR, sveukupno 73.710,48 EUR, kako je prikazano u tabelama T-3 i T-5 na stranicama 5 i 6 ovog nalaza. Vještak se izjašnjava da se tužitelj se nije regresirao od tuženika u odnosu na navedenu naplatu.

U odnosu na pitanje i zadaću vještaku:

- koji iznos je FINA prisilnim putem naplatila od tužitelja temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-774/09 (po kazivanju tužitelja to je bilo na dan 19. prosinca 2012),

- koji iznos je FINA prisilnim putem naplatila od tužitelja temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-608/12 od 25. rujna 2012. godine (po kazivanju tužitelja to je bilo na dan 19. prosinca 2012), vještak se izjašnjava da je FINA prisilnim putem naplatila od tužitelja temeljem presude zbog ogluhe Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. P-608/12 od 25. rujna 2012. godine, dana 17. siječnja 2013. .

P o s l . b

r . P- 38/2024

godine, ukupno 28.019,47 od čega po osnovu glavnice na račun NIKE MATANA 16.329,75 EUR, po osnovu kamata na račun NIKE MATANA 3.553,66 EUR, uplaćeni su porezi i doprinosi iz plaće i na plaću u iznosu od 5.582,33 EUR, te porez na dohodak u iznosu od 2.103,27 EUR. Trošak ovrhe da je iznosio 450,46 EUR, a sve da je prikazano u tabelama T-4 i T-5 na stranicama 5 i 6 ovog nalaza, uz napomenu da je ustega s računa tužitelja na sudski depozit izvršena dana 19. prosinca 2012. godine, tabela T-1 na stranici 3 ovog nalaza.

U odnosu na pitanje i zadaću vještaku:

- da li je tuženik nešto dobrovoljno isplatio temeljem spomenutih osnova i koliko, vještak se izjašnjava da je uvidom u spis na stranicama 1.s.264-277 iz izvoda žiro računa tužitelja, utvrdila da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju temeljem spomenutih osnova iznos od 11.584,54 kn/1.537,53 EUR, što da je specificirano i obrazloženo u tabeli T-2 na stranici 4 ovog nalaza i tabeli T-6 na stranici 9 ovog nalaza. Uplate da su izvršene 2011. godine, a uplaćeni iznos da odgovara iznosu ustege sa žiro računa tužitelja u travnju 2010. godine temeljem OVR 603/10 podijeljeno sa 25.

U odnosu na pitanje i zadaću vještaku:

- za koji iznos se tužitelj može, uzimajući u obzir već naplaćeno, regresirati od tuženika ako se uzme u obzir u spomenutim presudama postojanje i drugih solidarnih dužnika. Dakle, koji iznos za regresirati tužitelju otpada na tuženika. vještak se izjašnjava da se sukladno nalazu i mišljenju, tužitelj može regresirati od tuženika kako slijedi: Vještak u I VERZIJI uzimajući u obzir samo osnovu OVR-904/12 navodi da se tužitelj može regresirati od tuženika za iznos 3.185,20 EUR uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 28. rujna 2012. godine, a u II VERZIJI uzimajući u obzir pored osnove OVR-904/12 i osnovu OVR 608/12 tužitelj može regresirati od tuženika za iznos i to;

- Po osnovu OVR-904/12 iznos 3.185,20 EUR uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 28. rujna 2012. godine, i

- Po osnovu OVR 608/12 iznos od 1.206,24 EUR uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 20. prosinca 2012. godine.

Na kraju vještak navodi da je pri izradi izračuna regresa uzela u obzir da je insolventnost solidarnih dužnika ŽUPA d.d. i BELVEDERE d.d. nastupila prije nego se IM naplatila od tužitelja po osnovu OVR- 904/12 i P-608/12, i da solidarni dužnik ITI COMPUTERS d.o.o. nije bio nesposoban za plaćanje u razdoblju od 2010. do 2019. godine, što da je detaljno obrazloženo na stranicama 7 i 8 predmetnog vještva.

21. Vještak na ročištu glavne rasprave održanom 14. srpnja 2025. godine usmeno izlaže o svome vještvu na način da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja unatoč prigovorima koje je imao tuženik na predmetno vještvo.

22. Iz provedenog dokaznog postupka i stanja spisa sud nalazi da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju i to kako je vještak naveo u II VERZIJI zaključka uzimajući u obzir pored osnove OVR-904/12 i osnovu OVR 608/12 (radi se o presudi zbog ogluhe koju je vještak prikazao u Tabeli T-1 vještva) po kojoj se tužitelj može regresirati od tuženika za iznos i to; po osnovu OVR-904/12 iznos 3.185,20 EUR uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 28. rujna 2012. godine, te po osnovu OVR 608/12 iznos od 1.206,24 EUR uvećano za zakonsku kamatu koja teče od 20. prosinca 2012. godine.

.

P o s l . b

r . P- 38/2024

23. Kod zadavanja zadatka vještaku da se očituje za koji iznos se tužitelj može, uzimajući u obzir već naplaćeno i činjenicu postojanje i drugih solidarnih dužnika, regresirati od tuženika vještaku je ukazano na pravno stajalište ovoga suda koje vještak treba uzeti u obzir i to; ako je jedan od solidarnih dužnika postao platežno nesposoban, zbog čega se dužnik koji je ispunio dug od njega ne može regresirati, tada se njegov dio dijeli razmjerno na sve dužnike. Pri tome bi insolventnost jednoga od solidarnih dužnika morala nastati prije isplate solidarnog duga, a ako je nastupila nakon isplate, tada to škodi samo platcu (tužitelju). Također je bila uputa vještaku da utvrdi kada su solidarni dužnici Župa d.d., Belvedere d.d., i ITI computers postali platežno nesposobni pa ako je to bilo prije nego se IM naplatila od tužitelja tada da se onaj dio duga koji se odnosio na društva Župa d.d., Belvedere d.d., i ITI Computers dijeli razmjerno na sve dužnike, a ako se IM naplatila od tužitelja prije no što su Župa d.d., Belvedere d.d., i ITI computers postali platežno nesposobni tada se onaj dio duga koji se odnosio na Župa d.d., Belvedere d.d., i ITI computers ne dijeli razmjerno na sve dužnike već tereti samo ovdje tužitelja.

24. Slijedom navedene upute suda vještakinja se u svom nalazu i mišljenju izjasnila da je pri izradi izračuna regresa uzela u obzir da je insolventnost solidarnih dužnika ŽUPA d.d. i BELVEDERE d.d. nastupila prije nego se IM naplatila od tužitelja po osnovu OVR-904/12 i P-608/12, i da solidarni dužnik ITI COMPUTERS d.o.o. nije bio nesposoban za plaćanje u razdoblju od 2010. do 2019. godine, što da je detaljno obrazložila na stranicama 7 i 8 svoga vještva.

25. Dakle iz predmetnog vještva proizlazi da je tuženik podmirio svoju

obvezu prema tužitelju temeljem ovrhe OVR-603/10, dok ostaje preostala obveze tuženika prema tužitelju temeljem ovrhe OVR-904/12 iznosi 3.185,20 EUR (broj solidarnih dužnika 23) i temeljem ovrhe OVR-608/12 iznosi 1.206,24 EUR (broj solidarnih dužnika 23).

26. Na navedenom vještvu ovaj sud je temeljio ovu presudu kao objektivnom i stručnom i razumljivom.

27. Tužitelj je sukladno utvrđenjima vještaka i uredio svoje tužbeno traženje i to podneskom zaprimljenim u ovom sudu 13. lipnja 2025. godine kojim je povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na dio utužene glavnice u visini od 409,26 eur. Ustraje u tražbini kako je to utvrdio vještak u svome vještvu.

28. Tuženik se o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u odnosu na utuženu glavnicu nije izjasnio. S obzirom na takvo držanje tuženika presumira se da je pristao na povlačenje tužbe uslijed čega je sud odlučio sukladno čl. 193. st.2. ZPP kao u točki I. izreke rješenja.

29. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, te da je tužitelj pravilno obračunao visinu potraživanog regresnog iznosa u smislu čl. 52. ZOO- a, pa je tuženik dužan isti naknaditi tužitelju.

30. S obzirom da je tuženik u kašnjenju s ispunjenjem novčane obveze u smislu čl. 29. st.1. ZOO-a, to tužitelj na taj iznos ostvaruje pravo i na zatezne kamate od 29. travnja 2010. godine pa do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu .

P o s l . b

r. P- 38/2024

za pet postotnih poena (čl. 29. st. 2. ZOO-a), a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15) budući da se radi o ostalim odnosima (regresno potraživanje temeljem izvanugovorne odgovornosti za štetu), a ne o isporukama robe i usluga iz čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi.

31. Utužena tražbina također nije zastarjela.

32. U smislu čl. 51. ZOO-a ako zastara ne teče ili je prekinuta prema jednom dužniku, ona teče za ostale solidarne dužnike i može se navršiti, ali dužnik prema kojem obveza nije zastarjela i koji ju je morao ispuniti ima pravo zahtijevati od ostalih dužnika prema kojima je obveza zastarjela da mu naknade svaki svoj dio duga.

33. Naime, regresni zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina u smislu čl. 225. ZOO-a, a počinje teći prvi dan nakon isplate iznosa jednog od solidarnih dužnika.

34. Iz nalaza i mišljenja vještaka, a u odnosu na pitanje i zadaću vještaku da li je tuženik nešto dobrovoljno isplatio temeljem spomenutih osnova i koliko, vještak se izjasnio da je uvidom u spis na stranicama 1.s.264-277 iz izvoda žiro računa tužitelja, utvrdio da je tuženik dobrovoljno isplatio tužitelju temeljem spomenutih osnova iznos od 11.584,54 kn/1.537,53 EUR, što da je specificirano i obrazloženo u tabeli T-2 na stranici 4 ovog nalaza i tabeli T-6 na stranici 9 ovog nalaza. Uplate da su izvršene 2011. godine, a uplaćeni iznos da odgovara iznosu ustege sa žiro računa tužitelja u travnju 2010. godine temeljem OVR 603/10. Time je tuženik priznao predmetno dugovanje i prekinuo zastaru. Nastavno na ovdje navedeno, zastara je ponovno počela teći od trenutka predmetne uplate te je predmetna tužba (podnesena 13.5.2015.) podnesena unutar roka zastare od 5 godina.

35. Radi navedenog, temeljem citiranih propisa odlučeno je kao u toč. I. izreke presude.

36. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 678), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (4.391,44 eur) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,

- trošak zastupanja na ročištima od 17.12.2015. g., 5.9.2024.g., 28.10.2024.g, 19.12.2024.g., te 14.7.2025.g. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur po ročištu uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur po ročištu,

- trošak sastava podneska od 13. lipnja 2025. u visini od 100 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za .

P o s l . b

r. P- 38/2024

25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur, a što zajedno s troškom vještačenja u visini od 800,00 eura sveukupno iznosi 2.550,00 eur.

37. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tužitelja 2.550,00 eur dok se za razliku do više zatraženih 4.312,50 eur (1.762,50 eur) tužitelj odbija u svom zahtjevu kao neosnovan iz razloga što istome nije priznat trošak svih preostalih podneska kao nepotreban za vođenje ove parnice.

38. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Dubrovniku, dana 8. kolovoza 2025.

S u d a c :

Anka Muhoberac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

.

P o s l . b

r. P- 38/2024

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. tuženika.

.