REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-297/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec, predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Gorana Škugora, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Mirne Mrčela kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠL, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona, („Narodne novine“ broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017, 118/2018, 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024 dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ŠL podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. srpnja 2025. poslovni broj K-456/2025. o produljenju istražnog zatvora, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŠL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, pod točkom I. izreke je na temelju članka 131. stavka 1. i članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. protiv optuženog ŠL, zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11. Pod točkom II. izreke je određeno da se u istražni zatvor optuženom JL uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od njegovog uhićenja 28. veljače 2025., pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ML po braniteljici, odvjetnici Tei Šulenti, zbog bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predložio je prihvatiti žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor i optuženika pusti na slobodu, a "podredno" ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Optuženik u žalbi navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja ostalo bez razloga, iz čega sadržajno proizlazi da žalitelj smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čanka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno, zakonito i potpuno utvrdio postojanje razloga za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, sud je za svoju odluku dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako za postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, sud je dao i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv žalitelja i određen te neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Slijedom navedenog, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. Svojim opširnim žalbenim navodima, koji zapravo predstavljaju njegovu obranu, žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje. No, protivno žalbenim prigovorima, osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret proizlazi iz prikupljenih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u odlomku pod brojem 7. obrazloženja. Naime, osnovana sumnja je ostvarena u dostatnom stupnju, a u ovom stadiju postupka sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza niti dokazanosti kaznenog djela za koje se tereti optuženik. O tome će se voditi računa u daljnjem tijeku postupka. Stoga žalbeni navodi žalitelja kojima osporava postojanje osnovane sumnje nisu osnovani.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, po ocjeni ovoga suda, a kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, postoje i posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08., a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženik puštanjem na slobodu mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i time postati nedostupan njezinim pravosudnim tijelima.
7.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Bosne i Hercegovine, a na području Republike Hrvatske nema prijavljenog prebivališta ni boravišta. U odnosu na žalbene navode da trgovačko društvo u kojem je optuženik zaposlen ima apartmane u kojima bi optuženik živio, optuženik pritom ne dostavlja niti jedan dokaz iz kojeg bi navedeno proizlazilo a nije dostavio niti dokaz da je za Republiku Hrvatsku vezan poslovno ili obiteljski. Imajući u vidu navedeno, kao i propisanu kaznu za kazneno djelo za koje je optuženik osnovano sumnjiv, trajanju od šest mjeseci do pet godina, a što bi mu mogao biti daljnji motiv za napustiti Republiku Hrvatsku, pravilno je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., u svrhu prevencije opasnosti od bijega te mjere kojom će se osigurati prisutnost optuženika u kaznenom postupku.
8. Nadalje, suprotno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno i da postoje posebne okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje ukazuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je optuženik višestruko osuđivan (zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11., teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. i iz članka 229. stavka 2. KZ/11., razbojničke krađe iz članka 231. stavka 2. KZ/11. te prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11.) i to na višegodišnje kazne zatvora koje su mu objedinjene na način da mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam godina i deset mjeseci. Sve navedeno ukazuje na izrazitu upornost optuženika u protupravnom postupanju te na visoki stupanj kriminalne volje, kao i na optuženika nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Iz svega navedenog je vidljivo da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo te je, i po ocjeni ovoga vijeća, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora i iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i mjerama opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da su posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora, a ne može se ostvariti nekom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08., kako se to neosnovano predlaže u žalbi.
10. Suprotno žalbenim navodima, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti ovdje nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, sud je vodio računa o razmjeru između težine protupravnog djela za koje je optuženik optužen te potrebi primjene istražnog zatvora, a s druge strane o razdoblju od pet mjeseci koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru. Prema tome i dalje postoji potreba za daljnjim trajanjem istražnog zatvora te nije ugroženo načelo razmjernosti dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru.
10.1. Napominje se žalitelju da je mjera istražnog zatvora postupovna mjera kojom se otklanja opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. i koja ne predstavlja zatvorsko-tretmansku mjeru kojom se djeluje na zatvorenika, njegovo ponašanje i svijest s ciljem otklanjanja budućeg kriminalnog ponašanja, kao što je to slučaj tijekom izdržavanja kazne zatvora. Naime, mjera istražnog zatvora nikad i u ni jednom slučaju ne može predstavljati kaznu. Svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). Stoga nisu osnovani žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju boravak u istražnom zatvoru po svojoj naravi jasno pretvorio u izdržavanje kazne zatvora te da je boravak u istražnom zatvoru već znatno utjecao na optuženika.
11. Žalitelj u žalbi citira odluku Ustavnog suda. No, osim što se ta odluka odnosi na primjenu istražnog zatvora, ta odluka ne podupire žalbene navode o nedostacima pobijanog rješenja. Navedeno nije od utjecaja na pravilnost rješenja jer se odluka o istražnom zatvoru procjenjuje u odnosu na konkretnog počinitelja i na konkretne okolnosti.
12. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica 7. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
