Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-331/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LH, L, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Osmančević Šoštarić, odvjetnica u Rovinju, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukić i partneri iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika SH, odvjetničkog vježbenika iz Rijeke, po objavi od 7. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da tužitelju, na ime naknade štete, isplati novčani iznos od 1.393,73 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.745,06 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadnom troška odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.260,73 eura zajedno za zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 7. svibnja 2021. doživio prometnu nezgodu kojom prilikom je osiguranik tuženika NH, na parkiralištu AdriaOil na [adresa], pakirajući unatrag, vozilom Mercedes C-klasa 220, reg. oznaka [registarska oznaka] udario u tužiteljev već parkirani automobil Volvo V40, reg. oznaka [registarska oznaka]. Zbog guste kiše, osiguranik tuženika nije primijetio već parkirano vozilo tužitelja te je umjesto uparkiravanja na parkirno mjesto stražnjim dijelom vozila udario u prednji desni dio tužiteljeva vozila, a koje se već nalazilo na parkirnom mjestu. Vozilo tužitelja pretrpjelo je vidljiva oštećenja u vidu razbijenog fara, pokazivača smjera, branika te udubljene haube, a osiguranik tuženika je na licu mjesta priznao krivnju. Uz navedeno, prilikom udara je došlo i do oštećenja posude za pranje vjetrobranskih stakala, a koja šteta nije bila momentalno vidljiva. S fotografija uslikanih na licu mjesta, ispred vozila tužitelja, vidljivo je rasuto staklo odnosno komadići plastike, ostaci nekadašnjih farova i žmigavca tužiteljeva vozila. Tužitelj se samostalno obratio tuženiku na dan nezgode i prijavio štetu te proveo postupak sve do konačnog odgovora Pravobraniteljstva za djelatnost osiguranja. Unatoč priznanju osiguranika tuženika, Izvješću, svjedocima, vidljivim oštećenjima na vozilu, fotografijama s komadićima stakla i plastike na licu mjesta, tuženik odbija tužitelju priznati bilo kakvu nastalu štetu osim ogrebotine na prednjem braniku. Štoviše, agent koji je pregledao vozilo i zaprimio tužiteljevu prijavu štete, uopće na zapisnik nije evidentirao bilo kakva druga oštećenja, unatoč vidljivoj šteti te kazivanju tužitelja i njihovog osiguranika. Za istu štetu tuženik je tužitelju ponudio naknadu štete u iznosu od 707,00 kuna. Tuženik u posljednjem dopisu decidirano poriče da su uslijed nastale prometne nezgode mogla nastati oštećenja poklopca, fara, žmigavca, traverze prednjeg desnog branika te blatobrana na vozilu oštećenika pa navodi da su ista sigurno nastala izravnim čeonim udarom u tvrdu prepreku na kojoj je nedvojbeno morao ostati dublji oštriji trag. Tužitelj ističe da je po struci profesionalni vozač kamiona, svoja vozila drži u besprijekornom stanju i ne bi si nikada dozvolio da vozi razbijeni auto, kako to sugerira tuženik. Već na dan prometne nezgode tužitelj je u svojoj prijavi štete jasno naveo da mu je prilikom udara sprešan branik u duljini od 15-20 cm, da mu je razbijeno desno svjetlo, žmigavac, maglenka, kao i da mu je savijen kut auta, a što je sve vidljivo i ne može biti sporno, a na fotografijama s lica mjesta su vidljivi razbijeni komadi stakla i plastike, koji predstavljaju tužiteljev far, maglenke i žmigavac, pa su neosnovani navodi tuženika da ta oštećenja nisu nastala u predmetnoj nezgodi. Tuženik je od ovlaštenog Volvo servica, Maxx auto d.o.o. Gornji Stupnik pribavio ponudu za sanaciju svih oštećenja u ukupnom iznosu od 16.739,00 kuna, dok je od servisa Topmotiva, poslovnica Pula tužitelj dobio ponudu samo za nove dijelove, bez PDV, od 4.338,00 kuna, bez troškova rada, farbanja ni potrošnih materijala. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 kuna, što sada prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, ustanovljenom Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), iznosi 2.654,46 eura s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako nije sporno da je na dan štetnog događa osobno vozilo marke Mercedes C-klasa 220 reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo NH, [adresa], kojim je u trenutku nezgode upravljao vozač NH, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010913159824. No, tuženik osporava i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi kako je točno da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete i to odštetnim zahtjevom od 17. svibnja 2021. (10 dana nakon štetnog događaja) te se šteta kod tuženika vodila pod oznakom 09 AO 6515/21. Tužitelj je u vansudskom odštetnom zahtjevu od 17. svibnja 2021. naveo da je njegovo vozilo bilo parkirano te kad je došao da je zatekao razbijeno vozilo –prednja lijeva strana, dok nastavno navodi oštećenja desnog žmigavca, svjetla i maglenke, prednjeg branika, prednje haube i desnog ćoška vozila. Tužitelj je uz vansudski odštetni zahtjev od 17. svibnja 2021. priložio Europsko izvješće o nezgodi s upisanim podacima o vozilima koja su sudjelovala u nezgodi, okolnostima nezgode, skicom i opisom nastalih oštećenja na vozilima i to u vidu laganih ogrebotina na vozilu [registarska oznaka] te razbijenog fara, pokazivača smjera, branika i haube na vozilu [registarska oznaka]. Tuženik je istog dana kad je šteta prijavljena, 17. svibnja 2021., napravio izvid i procjenu i fotografirao oba oštećena vozila. Tom je prilikom procjenitelj tuženika KH utvrdio da uzročna veza postoji ali samo djelomično, odnosno da nije sporno da je došlo do kontakta vozila ali taj kontakt je bio minimalan. Zbog toga su na vozilu [registarska oznaka] priznata samo oštećenja na prednjem desnom dijelu, za koje je predviđeno lakiranje branika. U odnosu na ostala oštećenja na vozilu tužitelja [registarska oznaka] u vidu oštećenja traverze branika, prednjeg desnog blatobrana, poklopca motora, desnog fara i prednjeg desnog žmigavca, utvrđeno je da se radi o ranijim oštećenjima vozila, koja nisu u uzročnoj vezi s prijavljenom štetom, a koja su najvjerojatnije nastala udarom vozila u neravnu, oštru, grubu površinu (kameni zid ili slično), slijedom čega ista nisu priznata tužitelju kao posljedica štetnog događaja. Dana 21. svibnja 2021. u poslovnom prostoru tuženika, na Stanici za tehnički pregled Svilno, obavljena je rekonstrukcija prometne nezgode, na način da su pristupila oba vozača s vozilima koja su sudjelovala u prometnoj nezgodi, kojom prilikom su vozila fotografirana i izvršena je usporedba visine oštećenja mjernim štapom. Tom je prilikom utvrđeno da je između vozila nesporno došlo do kontakta slabijeg intenziteta, između stražnjeg branika vozila osiguranika tuženika i prednjeg branika vozila tužitelja, u dijelu ispod letvice branika. Za sva ostala oštećenja evidentirana na fotografijama vozila utvrđeno je da karakterom, visinom i pozicijom (prednja desna strana vozila) ne odgovaraju predmetnom štetnom događaju odnosno da potječu iz više nezavisnih, ranijih štetnih događaja. Dana 5. srpnja 2021. tužitelj je uložio prigovor na izvid i procjenu štete, zahtijevajući da se osim priznatog dijela za popravak (lakiranje) prednjeg branika, dodatno prizna i šteta na prednjem desnom faru, žmigavcu, maglenki, prednjem poklopcu, prednjem desnom blatobranu i traverzi prednjeg branika. Dana 12. srpnja 2021. tuženik je dopisom izvijestio tužitelja da ostaje kod ranije odluke o utvrđenoj visini štete te da se oštećenja na prednjem desno faru, žmigavcu, maglenki, prednjem poklopcu, prednjem desnom blatobranu i traverzi prednjeg branika, ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem. Dana 21. srpnja 2021. tuženik je tužitelju dostavio obrazloženu ponudu i prijedlog izjave o namirenju te je tužitelj ponovo pozvan da dostavi potrebne podatke radi isplate nespornog iznosa odštete od 707,00 kn. Dana 29. srpnja 2021. tužitelj je uložio ponovni prigovor na izvid i procjenu štete. Dana 8. kolovoza 2021. tuženik je dopisom ponovo obavijestio tužitelja da ne osporava sam nastanak štetnog događaja, ali da i dalje osporava da su sva prijavljena oštećenja nastala u predmetnom štetnom događaju, obzirom da je tehničkim putem utvrđeno da tragovi na prednjem desnom dijelu vozila nedvojbeno upućuju na ranije nastala oštećenja koja nisu karakteristična za kontakt s drugim vozilom. Tuženik potvrđuje da su točni navodi iz tužbe da je tuženik proveo kompletan vansudski postupak obrade prijavljene štete, nakon čega je tužitelj pokrenuo postupak kod Pravobraniteljstva na području osiguranja pri Hrvatskom zavodu za osiguranje iz Zagreba, koje je dana 22. studenoga 2021. donijelo odluku kojom je utvrđeno dana strani tuženika nije došlo do kršenja Kodeksa u postupanju društva za osiguranje. Isto tako, tuženik potvrđuje da su točni navodi da je tužitelj 28. prosinca 2021. predložio postupak mirenja, kojeg tuženik nije prihvatio. Tužitelj je dana 4. ožujka 2022. ponovo obratio tuženiku s dopunom odštetnog zahtjeva i prijedlogom da se njegov predmet revidira, dok je tuženik dopisom od 15. ožujka 2022. obavijestio tužitelja da ostaje kod svojih ranijih utvrđenja i očitovanja. Tuženik osporava i visinu štete koju tužitelj naznačuje u visini od 20.000,00 kuna, budući da iz priložene ponude Volvo servisa Maxx proizlazi da bi previđeni popravak svih oštećenja, pa i spornih, iznosio 16.739,00 kn, dok se ponuda Servisa Top Motiv odnosi samo na visinu oštećenih dijelova.

Osporava i tijek zateznih kamata.

3. Po provedenom prometno-procjeniteljskom vještačenju tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev te sada na ime naknade imovinske štete potražuje isplatu iznosa od 1.393,73 eura, što je za 1.260,73 eura manje od početno postavljenog tužbenog zahtjeva. Stoga je valjalo primijeniti pravila o povlačenju tužbe. Budući da se tuženik nije usprotivio povlačenju tužbe u roku od 15 dana od primitka podneska u kojem se postavljen takav tužbeni zahtjev, odlučeno je kao u izreci rješenja, pozivom na članak 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

4. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete u iznosu od 1.393,73 eura pretrpljene u štetnom događaju- prometnoj nezgodi koja se dogodila 7. svibnja 2021.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja u kojem je na parkiralištu benzinske crpke Adria Oil na [adresa] NH upravljajući vozilom vozilo marke Mercedes C-klasa 220 reg. oznake i broja [registarska oznaka] i vozeći unatrag udario u tužiteljev već parkirani automobil Volvo V40, reg. oznaka [registarska oznaka], a nesporno je i to da je na dan štetnog događa osobno vozilo marke Mercedes C-klasa 220 reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo NH, [adresa], kojim je u trenutku nezgode upravljao vozač NH, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010913159824. Nije sporno niti da se tužitelj tuženiku izvansudski obratio radi naknade štete, a tuženik mu je u tom postupku priznao iznos od 707,00 kuna na ime popravka (lakiranja) prednjeg branika, dok tužitelju nije priznata naknada za oštećenja na prednjem desnom faru, žmigavcu, maglenki, prednjem poklopcu, prednjem desnom blatobranu i traverzi prednjeg branika njegovog vozila jer tuženik smatra da se ta oštećenja ne mogu dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem.

6. Prema tome, sporno je jesu li u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. svibnja 2021. i kao posljedica te nezgode nastala oštećenja na vozilu tužitelja marke Volvo V40, reg. oznaka [registarska oznaka] (izuzev nespornog oštećenja u vidu ogrebotine na prednjem braniku), a ako jesu kolika je visina štete uslijed tih oštećenja.

7. Sud je na sporne okolnosti proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u Izvješće o prometnoj nezgodi (list 6), ponudu Maxx Auto d.o.o. (list 7-8), korespondenciju stranaka u izvansudskom postupku po tužiteljevoj prijavi štete (list 9- 26), fotografije oba vozila (list 27-30 spisa), odštetni zahtjev tužitelja (list 48-49), dokumentaciju u postupku izvansudske prijave štete (list 50-79), očevidom na licu mjesta te vještačenjem po vještaku prometne i procjeniteljske struke, saslušan je tužitelj, saslušani su svjedoci GH, KH i MH te zamolbenim putem svjedok NH. Dokaz rekonstrukcijom nezgode nije proveden jer tužitelj nije registrirao oštećeno vozilo pa ga nije mogao dovesti na lice mjesta. Napominje se i to da je tužitelj, nakon što je vještak prometne struke dao svoj nalaz i mišljenje, predlagao da se provede dopunsko vještačenje na način da vještak uskladi nalaz s aktualnim cijenama, međutim, gospodarska kretanja po ocjeni ovog suda nisu razlog za provođenje dopunskog vještačenja, osim iznimno, ako bi od vještačenja do zaključenja glavne rasprave protekao znatan period, što ovdje nije slučaj. Naime, po prirodi stvari provođenje vještačenja uvijek prethodi zaključenju glavne rasprave, a kako je i sam vještak prilikom iznošenja nalaza i mišljenja iskazao da se cijene na temelju kojih je izrazio visinu štete mijenjaju i više puta dnevno, pa je jasno da ni dopunsko vještačenje koje je tužitelj predložio ne bi bilo usklađeno s cijenama u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

8. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Iz isprava navedenih u odlomku 7. obrazloženja ove presude utvrđeno je da je tužitelj uz odštetni zahtjev tuženiku priložio i Izvješće o prometnoj nezgodi, potpisano po oba sudionika nezgode, u kojem je opisano da je do nezgode došlo tako da je NH upravljajući vozilom vozilo marke Mercedes C-klasa 220 reg. oznake i broja [registarska oznaka] i vozeći unatrag udario u tužiteljev već parkirani automobil Volvo V40, reg. oznaka [registarska oznaka], a u Izvješću je evidentirano da su na tužiteljevom vozilu zaostala vidljiva oštećenja u vidu razbijenog fara, pokazivača smjera, branika i haube. Tuženik je proveo postupak procjene štete te po provedenog rekonstrukciji utvrdio da je u predmetnoj nezgodi došlo do oštećenja prednjeg branika, no oštećenja na prednjem desnom faru, žmigavcu, maglenki, prednjem poklopcu, prednjem desnom blatobranu i traverzi prednjeg branika tuženik nije doveo u uzročno-posljedičnu vezu s predmetnim štetnim događajem.

10. Svjedok KH, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu procjenitelja motornih vozila, iskazao je da se procjena štete vrši, kad god je to moguće, na način da se vozila koja su sudjelovala u nezgodi dovedu u sudarni položaj te se na taj način utvrđuje je li po izgledu, obimu i tragovima došlo do sraza upravo tih vozila, a ako se utvrdi da tragovi odgovaraju, vrši se razlučivanje oštećenja odnosno utvrđuje se koja su oštećenja nastala kao posljedica te nezgode a koja od eventualno ranijih sudara. Svjedok je u konkretnom slučaju osobno izvršio procjenu štete i utvrdio je da na braniku vozila tužitelja postoji jedan vodoravni trag u desnoj polovici, što je očevidno posljedica dodira sa stražnjim branikom osiguranika tuženika. Potom su obojica došla na rekonstrukciju jer je svjedok smatrao da je to potebno. Rekonstrukcija je izvršena u garaži stanice za procjenu. Rekonstrukcijom je utvrđeno da je trag boje prednjeg branika vozila oštećenoga utvrđen na desnoj polovici stražnjeg branika vozila osiguranika. Na taj način je svjedok nedvojbeno utvrdio da je došlo do kontakta tih vozila. Također je utvrdio da su kao posljedica takvog kontakta i te nezgode nastala samo oštećenja boje prednjeg branika vozila tužitelja. Svjedok je tom prilikom utvrdio da ostala navedena oštećenja na prijavi štete postoje na vozilu, a to su oštećenja desne letvice prednjeg branika, prednjeg desnog žmigavca, desnog fara, prednjeg desnog blatobrana u vršnom dijelu prednjem, poklopca motora iznad fara, no da su ta oštećenja posljedica nekog ranije štetnog događaja i da nema uzročne veze sa predmetnim štetnim događajem. Predmetna oštećenja opisana kao ranija imaju tragove, naročito prednji blatobran i letvica prednjeg branika, tipična oštećenja koja nastaju udarom u grubu površinu (moguće zid). U odnosu na razbijeni far prikazan na fotografiji s lista 30 spisa svjedok je naveo da isti far nije mogao biti oštećen uslijed ove nezgode, a da prije već nije bio napuknut, a to iz razloga okolnih oštećenja oko fara.Svjedok se nije mogao očitovati na pitanje da li bi far bio oštećen da su u trenutku sudara vozila bila u položaju na način da je vozilo osiguranika tuženika bilo u višem položaju u odnosu na tužiteljevo vozilo jer nije bio na licu mjesta. Visine dodirnih točaka utvrđene su korištenjem mjernog štapa, a tada su vozila bila na istim bazama. Svjedok nije utvrdio postojanje drugih tragova na temelju kojih bi zaključio da bi došlo do kontakta drugih elemenata na vozilima. Na vozilima su utvrđeni tragovi i lakša oštećenja koja su opisana izvidom, a ostala oštećenja i tragovi na vozilu našeg osiguranika nisu pronađena.

11. Svjedok MH, u kritično vrijeme zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja procjene štete, naveo je da u konkretnom slučaju nije vršio procjenu štete ali je upoznat sa slučajem iz dokumentacije te mu je na taj način poznato da je tužitelj prijavio štetu na vozilu marke Volvo i to oštećenja prednjeg branika, desnog fara, lijevog i desnog žigavca, maglenke prednje desne, poklopca motora u desnom dijelu, i desnog blatobrana, no stavljanjem vozila u sudarni položaj i mjerenjem visina oštećenja utvrđeno je da oštećenja prednjeg poklopca, prednjeg desnog dijela blatobrana, desnog fara, prednjeg desnog žmigavca i prednje desne maglenke nisu nastala udarom vozila marke Mercedes. Utvrđeno je da su visine branika oba vozila podjednake i da je u tom dijelu došlo do udarca, čime je oštećen samo lak na braniku vozila tužitelja. Na vozilu Volvo uočeni su tragovi na braniku koji odgovaraju posljedicama udara u hrapavu površinu, a ne mogu nastati u kontaktu s drugim vozilom. Svjedoku je poznato da se na fotografijama lica mjesta nalaze krhotine, ali da one ne odgovaraju mjestu kontakta jer je oštećenja fara i prednjeg žmigavca povezano s oštećenjem prednjeg poklopca u desnom dijelu, ali nije povezano s udarom vozila marke Mercedes. U tom dijelu vozilo Volvo ima čvrste elemente i oni bi sigurno ostavili trag na vozilu Mercedes, a takvih tragova nije bilo.

12. Svjedok NH je iskazao da je tog dana svojim vozilom marke Mercedes upravljao brzinom od maksimalno 10 km/h jer se htio parkirati vozeći unatrag. Tada ga je zabljesnulo sunce pa nije vidio da je iza njegovog vozila drugo vozilo i stražnjim desnim dijelom je udario u prednji desni far tog drugog vozila. Od tog udarca se na tom drugom vozilu marke Volvo razbio far i na tlu je bilo komadića stakla od fara. Na svjedokovom vozilu nije bilo oštećenja. Svjedok je na tužiteljevom vozilu vidio samo razbijen far, ali ne i druga oštećenja. Svjedok je fotografirao ove fotografije priložene tužbi.

13. Svjedokinja LHS nije imala relevantnih i neposrednih saznanja o predmetu spora pa njezin iskaz nije od utjecaja na utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu.

14. Tužitelj je iskazao da je toga dana bio parkiran na parkirnom mjestu parkirališta benzinske crpke Adria oil te je na povratku zatekao svoje vozilo razbijeno na prednjoj strani suvozača. Vidio je da je bio udaren branik, odnosno branik je bio izbijen, a far i žmigavac razbijeni. Drugi dan je vidio da je oštećena i posuda za pranje vjetrobranskog stakla. Kad je došao na lice mjesta drugog vozila nije bilo te je otišao u Adria oil i pitao je li tko vidio tko ga je udario. Tamo su mu rekli da je vozač ostavio podatke. On ga je nazvao i on je došao za nekih sat vremena te odmah priznao krivnju. Tužitelj svoje vozilo nije micao pa je vozač NH svoje vozilo stavio u položaj koji je bio u trenutku udara te su sve fotografirali i ispunili izvješće o nezgodi. Prije toga tužiteljev auto nije bio udaren, a imao ga je 10 godina prije toga. Vidio je i na drugom vozilu oštećenja, ali se ne može se točno sjetiti gdje.

15. Prema nalazu i mišljenju vještaka prometne struke proizlazi da je v ozač Volva

bio propisno parkiran na parking mjestu firme 'Adria Oil' te stoga nema njegovog uzročno- posljedičnog doprinosa u ovoj nezgodi. Vozač Mercedesa je imao obavezu učiniti sve da se uparkira na po sebe i druge siguran način te je neovisno o vremenskim prilikama pogledom u natrag te u uzvratna ogledala morao uočiti parkiranog Volva na parkirnom mjestu i imao je mogućnosti zaustaviti vozilo prije sudara. Što se tiče visine štete na vozilu vještak je utvrdio da na vozilu Volvo postoje oštećenja desnog pokazivača pravca, svjetla za maglu, prednjeg branika, haube i fara, s time da u procjenu visine štete nije uključio popravak svjetla za maglu i haube, a to jer ta oštećenja nisu mogla nastati u predmetnom štetnom događaju, kako je to vještak pojasnio u svom podnesku od 3. siječnja 2024. i čime je odgovorio na primjedbe tužitelja iznesene u tom pravcu. U tom je podnesku vještak naveo da je vozilo tužitelja slabo održavano te je imalo više oštećenja prednjeg kraja. Letvica desne strane branika je izgrebana na više mjesta od struganja po tvrdoj površini (zid ili slično), sam branik je upitne čvrstoće jer da nije, na vozilu izuzetne čvrstoće kao što je Volvo ne bi moglo doći do potiskivanja od strane „mekanog stražnjeg branika vozila Mercedes“. Također i prednji desni far je prije štetnog događaja bio u upitnom stanju o čemu govori njegova bijela boja koja je znakovita za far koji pušta vodu itd. Prilikom izrade dinamike nastanka štetnog događaja vještak je uzeo u obzir stanje vozila (oslabljen prednji branik) jer inače ne bi moglo doći do navedenih oštećenja. Vještak je procijenio troškove materijala i radova u iznosu od 1.393,73 eura (PDV uključen).

16. Tuženik je prigovorio nalazu podneskom od 16. siječnja 2024. i to navodeći kako vještak nije izvršio pregled vozila, a također da na vozilu tužitelja postoji niz oštećenja koja se ne mogu dovesti u vezu s predmetnim štetnim događajem. Ističe i to da se vozilo osiguranika tuženika u trenutku sraza kretalo minimalnom brzinom pa stoga na vozilu tužitelja nisu mogla nastati sva oštećenja koja je vještak priznao.

17. Vještak je prilikom davanja iskaza naveo kako u cijelosti ustraje kod svojeg nalaz i mišljenja i svih njegovih dijelova te je naveo da je prilikom izrade nalaza koristio dokumentaciju u spisu i opažanja s očevida te da su ti podaci bili dovoljni za izradu nalaz, a da je nesporno da je vozilo tužitelja u trenutku nastanka štetnog događaja, s nizom raznih oštećenja od raznih štetnih događaja. Vještak je tako naveo sva ona oštećenja koja su mogla nastati u opisanom štetnom događaju te je izračunao kolika bi bila šteta ako se sudar dogodio na opisani način. Ponovio je kako se s obzirom na točku udara i položaj maglenke ne bi moglo doći do oštećenja iste jer je ista uvučena i na nižem mjestu od fara, odnosno od mjesta kontakta. Uzeo je u obzir i konfiguraciju lica mjesta prema kojem je vozilo tužitelja stajalo niže u odnosu na osiguranika vozila pa je do kontakta moglo doći samo kod fara a ne i maglenke. Pojasnio je i kako je cijene dijelova i rada utvrdio putem Audatex programa - službene stranica na kojoj svaki proizvođač iznosi cijene svojih dijelova u realnom vremenu. Svi serviseri i osiguravajuće kuće crpe cijene sa te stranice, a to je europska stranica za cijene dijelova a u Hrvatskoj se prevodi na naš jezik.

18. Kod ocjene provedenih dokaza najprije valja reći da su iskaz tužitelja i svjedoka NH u bitnom suglasni oko načina nastanka predmetne prometne nezgode te ih je sud stoga prihvatio kao istinite. Osim toga, ti su iskazi u cijelosti suglasni i s navodima iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke. Sud je nalaz vještaka prometne struke prihvatio kao stručan, objektivan, logičan i suglasan s ostalim izvedenim dokazima, pri čemu stranke nisu niti imale primjedbi na nalaz u dijelu koji se tiče dinamike nastanka nezgode, već samo u dijelu koji se tiče pitanja visine štete. Stoga je na temelju ovih dokaza sud utvrdio da je uzrok ove nezgode skrivljena nepropisna vožnja osiguranika tuženika, koji je vozio unatrag bez da se uvjerio da to može učiniti bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu, iako je to mogao i morao učiniti, čime je postupio protivno članku 50. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.). Osiguranik tuženika je isključivo je odgovoran za nastanak prometne nezgode jer je tužiteljevo vozilo bilo propisno parkirano i ni na koji način nije ometalo i ugrožavalo promet.

19. Prema odredbi članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Tuženik nije dokazao da je njegov osiguranik postupao u navedenim okolnostima onako kako je trebalo u smislu članka 50. ZC-a, a takav propust je doveo do nastanka štetnog događaja, jer je utvrđeno da je osiguranik tuženika bez poteškoća mogao izbjeći udar u vozilo tuženika da je poduzeo radnju vožnje unatrag na način da su uvjerio da to može učiniti bez ugrožavanja drugih sudionika u prometu. Tužitelj u skladu s člankom 965. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) kao oštećena osoba ima pravo zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpio uslijed događaja za koji je njegov osiguranik odgovoran. Stoga je tuženik tužitelju dužan naknaditi štetu koju je pretrpio kao posljedicu ove prometne nezgode.

20. Oštećenja na tužiteljevom vozilu koja su nastala u predmetnom štetnom događaja i visina tako nastale štete utvrđena je na temelju nalaza vještaka prometne struke, kojeg je sud i u tom dijelu prihvatio jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim. Točno je da nalaz vještaka nije u cijelosti podudaran s izvidom štete koji je izvršio tuženik i o čemu su (i u skladu s tim izvidom) iskazivali svjedoci KH i MH, međutim vještak je u svom nalazu uzeo u obzir i konfiguraciju terena i položaj vozila na licu mjesta kojeg je fotografijom fiksirao sam osiguranik tuženika, s time da vještakov nalaz potkrepljuje i iskaz svjedoka – osiguranika tuženika koji je vidio da je razbio desni prednji far na vozilu tužitelja te je fotografirao njegove krhotine neposredno nakon nezgode. Na taj su način otklonjeni tuženikovi prigovori na nalaz vještaka, pri čemu tuženik nije predložio vještačenje po drugom vještaku.

21. Tuženik je, slijedom navedenog, tužitelju dužan naknaditi štetu u cjelokupnom zatraženom iznosu (kojeg je tužitelju uskladio s nalazom vještaka), pozivom na članak 1085. ZOO-a.

22. Tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate. U slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete pri odluci o tijeku zateznih kamata valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP). Člankom 12. stavak 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen je odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. Nadalje, odredbom članka 12. stavak 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. No, kako je tužitelj zahtijevao isplatu zateznih kamata od dana presuđenja, odlučeno je u skladu s njegovim zahtjevom u skladu s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Kamatna stopa određena je u skladu s člankom 29. stavak 2. ZPP-a.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tuženik, koja je u cijelosti izgubio ovu parnicu, dužan tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23.). Sud je priznao tužitelju sljedeće troškove:

- sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife)

- zastupanje na pripremnom ročištu 15.12.22. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na glavnoj raspravi -uviđaju 200,00 eura (Tbr. 9. t. 7. Tarife)

- zastupanje na glavnoj raspravi 20.12.24. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na glavnoj raspravi 25.2.25. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na glavnoj raspravi 7.5.25. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- zastupanje na glavnoj raspravi 15.7.25. 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. Tarife)

- sastav obrazloženog podneska od 13.12.23. u zatraženom iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. t. 1. Tarife u svezi članka 2. stavak 1. ZPP-).

ukupno 1.450,00 eura što uvećano za PDV iznosi 1.812,50 eura. Tužitelju je priznat i minimalni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 36,50 eura te trošak predujmova za vještačenje koje mu je u tijeku postupka naloženo platiti u iznosu od 896,06 eura (a ne 1.278,58 eura kako to traži).

24. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 29. prosinca 2022. kojim obavještava sud da je platio predujam za vještačenje jer je dokaz o uplati mogao dostaviti i bez da o tome sastavlja poseban podnesak, kao ni trošak sastava požurnica, jer se ne radi o troškovima potrebnim za vođenje postupka. Tužitelju nije priznat niti trošak za zastupanje na ročištu od 9. travnja 2025. jer takvo ročište nije ni održano. Konačno tužitelju ne pripada trošak dnevnice svjedoka NH jer svjedok nije dokazao visinu tog troška (potvrdom poslodavca) pa mu taj trošak ovaj sud neće dosuditi, niti u ovom spisu postoji dokaz da je takav trošak odmjeren svjedoku po zamolbenom sudu.

25. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Opatiji 7. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku