Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj: Kž-281/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Damira Krahuleca predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Azre Salitrežić, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ABC, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, br. K-1749/2023-25 od 17. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe opt. ABC i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, proglašen je krivim opt. ZT, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
1.1. Na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 opt. ZT osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. ET će se u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2019. do 5. prosinca 2019.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("NN" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), opt. ZT dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žali se opt. ZT osobno i u osnovi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i donese oslobađajuća presuda.
3. Protiv te presude žali se i državni odvjetnik zbog odluke o kazni iz čl. 467. st. 4. u svezi čl. 471. st. 1. ZKP/08, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu zatvora.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
6. Žalbe nisu osnovane.
Na žalbu optuženika, osim zbog odluke o uvjetnoj osudi
7. Optuženik u žalbi numerički ne navodi žalbeni osnov pobijana prvostupanjske presude, no iz sadržaja bi proizlazilo da prigovara prvostupanjskom sudu da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno izveo zaključak da je počinio kazneno djelo opisano u izreci pobijane presude i da se neosnovano nije vjerovalo njegovom iskazu, a vjerovalo iskazu žrtve i njenoga supruga. Smatra da nije dokazano da bi počinio kazneno djelo iz izreke presude.
7.1. Protivno žalbenom navodu optuženika, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da je utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenih odlučnih činjenica. Stoga nije ostvarena povreda pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. To stoga, što je prvostupanjski sud pravilnom i pozornom ocjenom svih izvedenih personalnih i materijalnih dokaza ocijenio iste pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu je prvostupanjski sud dao valjanu ocjenu proturječnih dokaza i pravilno utvrdio činjenično stanje opisano u radnji protupravnog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, te stoga pravilno utvrdio činjenično stanje. Pravilno je prvostupanjski sud vrednovao obranu optuženika kao nevjerodostojnu, koja je dana na raspravama, pravilno zaključujući da je ista u suprotnosti sa personalnim i materijalnim dokazima izvedenim u dokaznom postupku. Pravilno su kao vjerodostojni vrednovani iskazi žrtve KT i svjedoka FT, njenog supruga jer su u bitnome suglasni, a isto tako potvrđeni i suglasni s medicinskom dokumentacijom ozljeda žrtve od 10. studenoga 2019., foto- dokumentacijom njenih ozljeda, te izvješću policije o postupanju, a po dojavi dr. OT, liječnika od žrtve, te sadržaju SMS poruka proslijeđene između opt. ABC i FT nakon opisane protupravne radnje. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i obranu optuženika pravilno ocijenio nevjerodostojnim kada je osporavao da je izrekao riječi prijetnje smrću žrtvi, te kada je zaključio da je iz provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio da je dokazano da je optuženik izrekao navedene riječi iz izreke presude, koje riječi po svom sadržaju predstavljaju riječi ozbiljne prijetnje žrtvi i pri čemu je dokazano i fizičko nasilje prema žrtvi. Pravilno je ocijenjeno iz sadržaja obrane optuženika, da je isti dozvolio mogućnost da je u tom sukobu i svađi sa žrtvom izrekao i "teške riječi", ali da nije imao ozbiljne namjere da tako što i učini. Pri tome, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nije odlučna činjenica i stvarna namjera počinitelja da i ostvari djelo kojim ozbiljno prijeti i pravilno je sud zaključio, da karakter i težina izrečenih prijetnji smrću po svom sadržaju i utvrđenim okolnostima pod kojima je izrečena su takve, da kod žrtve mogu izazvati osjećaj uznemirenosti i straha za život, što je i pravilno utvrđeno kod žrtve, kao i okolnost fizičkog nasilja prema žrtvi.
7.2. Kraj takvog stanja, pravilno je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza zaključio da je optuženik opisanim radnjama iz izreke presude počinio sva bitna obilježja kaznenog djela ozbiljne prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 na štetu KT, za koje ga je djelo pravilno proglasilo krivim i osudilo po zakonu.
8. Kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog izrečene kaznenopravne sankcije, to je u nastavku drugostupanjski sud propitivao pobijanu presudu i u tom dijelu.
Na žalbu državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi
9. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni iz čl. 471. st. 1. ZKP/08, a pravilno, zbog odluke o uvjetnoj osudi, navodeći da je prvostupanjski sud precijenio utvrđene olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne, kada je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci a potom istu uvjetovao rokom provjeravanja od tri godine. Smatra da se neosuđivanost optuženika nije mogla uzeti kao olakotna okolnost, a da se kao otegotna okolnost nije cijenilo da se protiv optuženika sada vode drugi kazneni postupci.
10. Protivno navodima državnog odvjetnika i sadržaja iz navoda žalbe optuženika zbog odluke o uvjetnoj osudi, prvostupanjski sud je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve okolnosti o kojima ovisi izbor, vrste i mjere kaznenopravne sankcije i svrhu kažnjavanja optuženika. Pri tome su pravilno ocijenjene sve olakotne okolnosti, a posebno neosuđivanost i nekažnjavanost optuženika, te osobne okolnosti, da je otac malodobnog djeteta o kojem skrbi i da je uposlen, a otegotno, njegovu naknadnu prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i izraženu kriminalnu volju u protupravnom postupanju prema žrtvi kada je uz upućivanje prijetnji smrću primijenio i opisano fizičko nasilje prema žrtvi. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, te istu kaznu uvjetovao rokom provjeravanja od tri godine kao primjerenu kaznenopravnu sankciju u odnosu na optuženika za počinjeno kazneno djelo i utvrđenom stupnju krivnje i svim okolnostima. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, navedenom kaznenopravnom sankcijom koja je izrečena optuženiku, ispunit će se svrha kažnjavanja i ciljevi specijalne i generalne prevencije, te izraziti dostatna društvena osuda i jačati povjerenje građana u pravni poredak a optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 482. ZKP/08, valjalo je odbiti žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Osijek, 7. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Damir Krahulec
