Poslovni broj: Us I-1860/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja RD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi premještaja na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 07. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-112-07/22-01/882, Urbroj: 566-

01/14-24-2 od 08. svibnja 2024.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 26. lipnja 2024. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, a koja tužba je zavedena pod poslovnim brojem: UsI-2929/2024. Taj sud se rješenjem od 02. srpnja 2024. oglasio mjesno nenadležnim te je tužba ustupljena ovome sudu. Kod ovoga suda tužba je zavedena pod poslovnim brojem Us I-1860/2024.

2.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-112-07/22-01/882, Urbroj:

566-01/14-24-2 od 08. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-112-01/16-01/412, Urbroj: 513-07-21- 08-22-19 od 30. studenog 2022. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

3.Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelj, službenik, diplomirani pravnik, raspoređen na radno mjesto - položaj voditelja Službe za prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija (red. br. 7.5.1. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija), trajno se premješta po potrebi službe, s danom 5. rujna 2016. godine, na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za prekršajni postupak u Ministarstvo financija, Poreznu upravu, Područni ured Dalmacija, Služba za prekršajni postupak (red. br. 7.5.2. Sistematizacije radnih mjesta u Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija). Ostalim točkama navedenog rješenja (točka II., III. i IV) utvrđen je koeficijent složenosti poslova 1,697, uvećanje koeficijenta složenosti poslova, ukupan radni staž tužitelja te uvećanje koeficijenta složenosti poslova i dan početka isplate plaće po navedenom rješenju. Točkom V. izreke rješenja je utvrđeno da je tužitelj položio državni ispit II. razine dana 29. ožujka 1983., dok je točkom VI. izreke određeno da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa izvršenje rješenja.

4.Tužitelj tužbom pobija navedeno drugostupanjsko rješenje zbog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog propisa. Ističe da su već ranije dva puta donošena sasvim suprotna rješenja kojima su njegove žalbe na nezakonito donošena rješenja o razrješenju već dva puta uvažavane, a da se u međuvremenu nije promijenilo ništa niti u pravnom niti u činjeničnom sadržaju prvostupanjskih rješenja na koje je ulagao žalbu. Ističe da su rješenja na koja je i ranije izjavljivao žalbu bespredmetna iz razloga što radno mjesto sa kojeg je razriješen više ne postoji s obzirom da od studenog 2017. godine egzistira novi ustroj Porezne uprave tako da PU Dalmacija više ne postoji te što je netom prije donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja otišao u mirovinu sa navršenih 67 godina života i nepune 42 godine službeničkog staža, koji je proveo u istoj Službi u kojoj da mu je rad i odgovorno odrađivanje posla bio jedini moto u ponašanju i radu. Nadalje tužitelj u bitnome navodi da je naprasno smijenjen sa radnog mjesta Voditelja Službe za prekršajni postupak u Poreznoj upravi PU Dalmacija iz razloga koji da ne odgovaraju istini niti su opravdani već da dezavuiraju njega i kao čovjeka i kao dugogodišnjeg službenika, koji da je uvijek ocjenjivan najboljim ocjenama za svoj rad i ponašanje. Sto se tiče navoda iz rješenja kao razloga za njegovu smjenu ističe da, kao što je navodio u svojim ranijim žalbama i očitovanju na službenu zabilješku od 19. srpnja 2016., da je od dana 09. siječnja 2015., a ne 01. siječnja 2015. kako se navodi u službenoj zabilješci, od kada je imenovan na mjesto Voditelja Službe za prekršajni postupak u Poreznoj upravi PU Dalmacija, odmah po imenovanju među prvim voditeljima službi u PU Dalmacija obišao sve službenike Službe, od [adresa] do Dubrovnika i održao radne sastanke po lokacijama bivših područnih ureda na kojima je usuglašen način rada Službe kao i određeni koordinatori po pojedinim poreznim mjestima, zamjenik Voditelja te dogovoren način rada i raspoređivanja u rad zaprimljenih predmeta prekršajnog postupka. Radi koordiniranja rada službenika i brige o ishodu predmeta da je uveo obvezu podnošenja mjesečnih izvještaja do desetog u mjesecu za prethodni mjesec od strane svakog službenika o čemu da ima uredno pohranjene izvještaje svih službenika u pismohrani za svaki mjesec posebno sa detaljnim podacima o zaprimljenim optužnim prijedlozima, riješenim predmetima, zaprimljenim prigovorima, žalbama te održanim glavnim raspravama i riješenim pravnim lijekovima. U službama u Splitu i Šibeniku da je bio više puta te da je po potrebi svakodnevno kontaktirao sa službenicima Službe elektroničkom poštom ili putem telefona oko problema koji su se pojavljivali, bilo u radu Službe bilo u rješavanju pojedinačnih predmeta prekršajnog postupka te da im je stručnim mišljenjem i savjetima pomagao u rješavanju predmeta. Nadalje navodi da, u odnosu na navode da je trebao biti uključen u rad baš svakog predmeta pojedinačno, prekršajni postupak sukladno članku 206. Općeg poreznog zakona „Narodne novine“ br. 147/08 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 26/15 44/16), provodi Vijeće za prekršajni postupak koje se sastoji od predsjednika i dva člana te da je po Prekršajnom zakonu, Općem poreznom zakonu te po Pravilniku o unutarnjem redu Ministarstva financija u kompetenciji viših upravnih savjetnika za prekršajni postupak, da vode najsloženije prekršajne postupke u prvom stupnju zbog povrede poreznih propisa, propisa o plaćanju doprinosa i drugih posebnih propisa, zaprimanje optužnih prijedloga od ovlaštenih tužitelja, da donose odluke koje su u vezi s postupkom, da pokreću postupke prisilne naplate novčanih kazni i zamjene neplaćenih novčanih kazni radom za opće dobro i kaznom zatvora kod nadležnog prekršajnog suda, pripremaju nacrte rješenja o prekršaju zbog povrede zakonskih propisa, rješavaju u upravnim stvarima iz djelokruga prekršajnog postupka i obavljaju druge poslove po nalogu čelnika, dok da je u kompetenciji voditelja službe da upravlja radom službe, raspoređuje poslove na izvršitelje, koordinira rad radi stručnog obavljanja prekršajnih poslova, po potrebi neposredno provodi prekršajni postupak, rješava u upravnim starima iz djelokruga Službe za prekršajni postupak, sastavlja izvješća vezana za prekršajni postupak te obavlja druge poslove po nalogu čelnika. Iz navedenih normativnih odredbi da je nedvosmisleno što spada u nadležnost voditelja službe te da ga prozivanje za takvo nešto ostavlja bez komentara. Ističe i to da mu se u propust u postupanju stavlja i da nije vodio brigu o ravnomjernoj opterećenosti službenika jednakim brojem predmeta što smatra da je razlog koji ne stoji zato što je odmah nakon izvršenih primopredaja stanja rješavanja predmeta prekršajnog postupka od strane bivših voditelja službi uočio različito stanje u ažurnosti rješavanja predmeta koje su do tada imali u radu pojedini službenici. Smatra da treba imati u vidu činjenicu da su u službi bili zaposleni pretežno službenici starije životne dobi kao i da su njihovi potencijali u izvršavanju poslova i zadataka različiti te da je priliv predmeta prekršajnog postupka do izmjena Prekršajnog zakona 2013. godine, kada je na strani ovlaštenih tužitelja uvedena obveza da se uz optužni prijedlog obvezno dostavljaju i obavijesti o pravima i obvezama, bio kudikamo veći nego što je tada zbog čega da je nastojao postići što veću ažurnost u rješavanju prekršajnih spisa iz ranijeg razdoblja a za činjenicu što je jedna službenica u radu imala 127 predmeta da je razlog taj što se radi o bivšoj voditeljici službe koja ranije nije radila na pojedinačnim prekršajnim premetima, radi čega da nije imala zaostalih predmeta iz ranijeg razdoblja a pored toga da se radilo i o izuzetno kvalitetnoj i inicijativnoj službenici koja je zbog toga za svoj rad ocijenjena najboljom ocjenom. O kadrovskoj strukturi u službi da govori i to da je od sistematiziranih službenika u službi jedan službenik već od ranije bio na dugotrajnom bolovanju a izvjesno i drugi dok da je jedan udaljen sa posla. Što se pak tiče činjenice da je jedna službenica pored predmeta prekršajnog postupka radila na poslovima razreza poreza na promet nekretnina ističe da to nije njegova krivnja već da je to naslijeđeno stanje iz ranijeg razdoblja kada još nije bio voditelj službe i kada su dvoje službenika već radili na ispomoći u rješavanju predmeta razreza poreza na promet nekretnina za Ispostavu Split, zbog čega da je odmah po imenovanju na mjesto voditelja službe zatražio od pročelnice da se službenike oslobodi tih poslova a što da se i dogodilo u drugom dijelu 2015. godine. Sa navedenom službenicom da je dva puta obavio razgovor te da je ista tražila da ju se samo oslobodi poslova razreza poreza na promet nekretnina a za rad na poslovima prekršajnog postupka da je pokazivala izuzetnu volju jer se radilo o odgovornoj i kvalitetnoj službenici. Nadalje navodi da nema ništa protiv međusobne ispomoći službi unutar PU, jer da su svi jedno tijelo i da se moraju međusobno ispomagati u radu ali da to treba biti po unaprijed jasno utvrđenim pravilima a ne da to bude po kazni. Smatra da to što je nastojao organizirati rad službe na najsvrhovitiji način kako bi se postigla najveća ažurnost u rješavanju predmeta da mu se predstavlja kao propust a ne kao pohvala. Nadalje ističe da mu se osporava to što je pored poslova iz nadležnosti svoje službe nastojao pomoći i drugim službama Porezne uprave, konkretno Poreznim Ispostavama u PU Dalmacija koje da su svaku pojedinačno zajedno sa Pomoćnicom pročelnika za utvrđivanje poreza i doprinosa, koordinaciju rada ispostava i prekršajni postupak Voditeljicom službe za utvrđivanje poreza i doprinosa i službenicima te Službe posjetili u toku 2015. i 2016. godine sa namjerom da se upoznaju sa problemima koje ispostave imaju u svom radu kao i da im, između ostalog, pomognu u efikasnijem podnošenju optužnih prijedloga zbog povrede poreznih propisa. Umjesto da bude pohvaljen za svoj rad to da mu se stavlja u propust jer da je navedeni rad rezultirao podnošenjem 30 optužnih prijedloga od strane Ispostave Sinj bez obavijesti o pravima i obvezama zbog čega da su isti odbačeni. Smatra to apsurdom ističući da to što je radio tuđi posao za koji su odgovorni svi od Voditelja odjela u Ispostavama, Voditelja samih ispostava pa dalje do najodgovornijih dužnosti u Područnom uredu, da je odgovoran on a ne oni u opis čijih poslova i zadataka spada obveza organizacije rada u ispostavama koje se kronično bore sa problemima nepopunjenih radnih mjesta, nedostatkom automobila i drugim problemima zbog kojih ne mogu efikasno obavljati svoj posao. Nadalje navodi da mu se čak spočitavalo odnosno da se bagatelizirao i njegov rad na aktima koje pripremio i poslao svim Voditeljima Ispostava s konstatacijom da je i onako samo prepisao prekršajne naloge iz Metodologije Službe, a za što da nema komentara jer da se ne radi o prekršajnim nalozima već o optužnim prijedlozima, hodogramu i drugim aktima koje da je nakon izmijene Prekršajnog zakona iz 2013. godine on osobno izrađivao po zaključku sa jednog od sastanaka voditelja prekršajnih službi koji je održan u Središnjem uredu i to zajedno sa kolegicama HD i CD. Ističe da se o radu Službe, kako za provođenje prekršajnih postupaka tako i za izvršenje pravomoćnih odluka donesenih u tim postupcima brinuo i na način da je sve dileme koje su se pojavljivale u radu Službe rješavao upitima i zahtjevima prema Središnjem uredu Porezne uprave ili drugim nadležnim tijelima te da na neke, kao što je postavljeni upit prema Središnjem uredu o načinu postupanja u određivanju mjera opreza poreznim obveznicima koji su zaključili pred stečajne nagodbe a koji ne plaćaju tekuće obveze, nikad nije dobio odgovor, a za što da nije odgovoran. Navodi i to da je kao zamjenik pomoćnika pročelnika za PU Dalmacija, porezno mjesto [adresa] te ispostave [adresa] i [adresa] po rješenju od 24. ožujka 2015. sudjelovao svakodnevno u rješavanju općih, kadrovskih i stručnih poslova kao i u izvršavanju poslova i zadataka drugih službi pa da je tako bio uključen i u poslove ovrhe na način da je sudjelovao u predstečajnim nagodbama po rješenjima koje je potpisivao Ravnatelj Porezne uprave, odboru vjerovnika u stečajnom postupku te kroz zaključenje upravnih ugovora, te da je svakodnevno surađivao sa Službom za nadzor kod davanja mišljenja o postojanju uvjeta za primjenu načela oportuniteta prekršajnog progona te svojim radom pomagao u radu i drugim službama. Nadalje tužitelj u bitnome navodi da se rad i postupanje službenika Porezne uprave ne može razmatrati izvan konteksta jer je Porezna uprava jedinstvena služba koja djeluje na području cijele Republike Hrvatske kao i to da je ovakva organizacija službe ustrojena početkom 2015. godine. Naime, prema novom ustroju Područni uredi Porezne uprave da su pokrivali široko i disperzirano teritorijalno područje što da je predstavljalo dodatnu otegotnu okolnost u rukovođenju radom službe i njenih organizacijskih dijelova i zahtijevalo povećanu aktivnost i koordinaciju a samim tim i veće troškove Državnom proračunu, zbog čega da je u organizaciji posla u početku prvenstveno nastojao primjenjivati funkcionalni princip (ravnomjernu raspodjelu predmeta unutar organizacijske cjeline) ali kad je uočio probleme koji su s tim povezani da je nastojao kombinirati funkcionalni i teritorijalni princip u postupanju kako bi troškove rada i troškove stranaka sveo na najmanju moguću mjeru te maksimalno povećao efikasnost u izvršavanju poslova i zadataka. S obzirom na novi ustroj i očekivanu pomoć od onih koji su sudjelovali u tome i u čije kompetencije spada organizacija posla, navodi da mora primijetiti da je u tom razdoblju izostala potrebna aktivnosti od strane njemu nadređenih kako u Područnom uredu tako i u Središnjem uredu a koja bi imala za rezultat ujednačavanje postupanja ne samo u Službama za prekršajni postupak već i u drugim službama te kako bi svi službenici na vrijeme dobili upute za jedinstveno postupanje i kreiranje jedinstvene prakse. Isto tako da su izostale i aktivnosti usmjerene ka cilju da službenici u svom radu budu jednako i ravnomjerno radno opterećeni te budu popunjene pozicije svih službenika a ne da broj predmeta i opterećenost službenika bude različita po Područnim uredima kao i to da se za cijelo vrijeme od ustroja ne održi niti jedan radni sastanak sa voditeljima službi na kojima su se mogli uskladiti postupci u postupanju, između ostalog, i u primjeni mjera opreza, raspodjeli predmeta i drugim pitanjima kao i da se nije smjelo dogoditi da ne upoznaju sebi nadređene rukovodne osobe. Navodi da kao vrhunac apsurda dostavlja i Odluku Pročelnika koji ga je razriješio a koju da je donio 03. listopada 2016., kojom da mu je odmah po razrješenju, prenio ovlasti i odgovornosti za potpisivanje akata iz nadležnosti rada Područnog ureda Dalmacija, poreznog mjesta [adresa] i Ispostava Biograd na moru i [adresa] u odsutnosti DD, poslova koje je i do tada radio. To da samo po sebi govori da se ne daje povjerenje ljudima koji to ne zavrjeđuju svojim radom i znanjem. Zaključno navodi da s ovdje radi o dugotrajnom i apsurdnom postupku, da je činjenica da služba i radno mjesto sa kojeg je razriješen više ne postoji, da je činjenica da je od dana donošenja spornog rješenja do danas u međuvremenu umrlo troje bivših službenika Službe te sedmero službenika otišlo u starosnu mirovinu te da je rješenje time samo po sebi nezakonito. Slijedom svega navedenog tužbenim zahtjevom traži da se utuženo drugostupanjsko rješenje poništi.

5.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu u cijelosti pobija, da ostaje kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja, da ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju te da je u postupku potpuno i točno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo. Tužitelj da navodima tužbe ne prilaže činjenice i dokaze na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev, da većim dijelom ponavlja navode koji su identični navodima u žalbi izjavljenoj protiv rješenja tuženika. Navedeno da se ne može smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, posebice imajući u vidu pravnu prirodu prethodnog upravnog postupka i ovom upravnog spora. Tužbeni zahtjev da takve dokaze mora sadržavati te da nije dovoljno samo ih paušalno navesti. Dokazivanje osnovanosti žalbenih navoda u upravnom postupku odnosno tužbenih navoda u upravnom sporu, da je obveza žalitelja odnosno tužitelja. Nadalje se tuženik u bitnome poziva na razloge iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6.U sporu je održavanjem rasprave 09. srpnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

8.Tužitelj je na raspravi ostao kod svih navoda u tužbi i kod tužbenog zahtjeva da se osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika od 08.svibnja 2024. poništi. Naveo je i da nema drugih dokaznih prijedloga.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem sve dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije sadržane u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se izvrši uvid u zapisnike o izvršenim primopredajama po bivšim PU i putne naloge, da se izvrši provjera kod bivše Pomoćnice pročelnika za utvrđivanje poreza i doprinosa, koordinaciju rada ispostava i prekršajni postupak, provjera kod službenika Službe, da se izvrši uvid u službene evidencije, uvid u upućene dopise Pročelnici te provjere kod nadležnih, kao suvišne i nepotrebne, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12.Predmet spora je, sukladno odredbi članku 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

13.Iz sadržaja spisa ovog upravnog spora te sadržaja spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 20. rujna 2022. poništeno rješenje prvostupanjskog tijela Klasa: UP/I-112-01/16-01/412, Urbroj: 513-07-21-08- 20-12 od 6. listopada 2020. i predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje a to rješenje je doneseno u ponovnom postupku nakon što je rješenjem tuženika od 4. prosinca 2019. poništeno prvostupanjsko rješenje Klasa: UP/I-112- 01/16-01/412, Urbroj: 513-07-21-08/16-4 od 1. rujna 2016., a sve to stoga što iz obrazloženja nije moglo utvrditi konkretne razloge zbog kojih se tužitelj premješta na radno mjesto navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.

14.Prema članku 76. stavku 1. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 107/07, 27/08, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15 i 138/15), koji se primjenjivao u trenutku rasporeda tužitelja, državni službenik može po potrebi službe biti premješten na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i potrebno radno iskustvo u jednakom trajanju. Prema odredbi stavka 2. istog članka premještaj po potrebi službe temelji se na slobodnoj ocjeni čelnika tijela o potrebi da se državni službenik premjesti s jednog radnog mjesta na drugo, a naročito u slučajevima: popunjavanja upražnjenog radnog mjesta, čiji se poslovi moraju obavljati bez prekida, potrebe povećanja broja izvršitelja zbog povećanog opsega posla, bolje organizacije rada, potrebe za angažiranjem drugog državnog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka. Potreba službe mora biti obrazložena.

15.Sporno je da li je donošenjem osporavanog drugostupanjskog rješenja tuženika od 08. svibnja 2024. kojim se odbija žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 30.studenog 2022., a kojim se tužitelj s danom 05. rujna 2016. premješta s mjesta radnog mjesta položaja voditelja Službe za prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Dalmacija na radno mjesto višeg upravnog savjetnika za prekršajni postupak u Ministarstvu financija, Poreznu upravu, Područni ured Dalmacija, Služba za prekršajni postupak, povrijeđen zakon na njegovu štetu.

16.Nije sporno da tužitelj ispunjava uvjete za raspored na oba radna mjesta. Tuženik po ocjeni ovoga suda pravilno navodi da je prvostupanjsko tijelo ovlašteno procjenjivati uspješnost rada službenika na svakom pojedinom radnom mjesto te sukladno navedenom premjestiti svakog pojedinog službenika ukoliko ocijeni da će svojim radom doprinijeti pravilnom i efikasnom funkcioniranju prvostupanjskog tijela na jednom od sistematiziranih radih mjesta unutar prvostupanjskog tijela.

17.U konkretnom slučaju se kao jedan od razloga premještaja u obrazloženju pobijanog rješenja ističe nezadovoljstvo organizacijom rada Službe za vrijeme rasporeda tužitelja na radno mjesto - položaja voditelja Službe za prekršajni postupak. Prvostupanjsko tijelo se pri tome poziva na očitovanje pročelnika Područnog ureda Dalmacija o radu Službe od 04. kolovoza 2016. U tom očitovanju se navodi, u bitnome, da se komunikacija tužitelja s djelatnicima svodila na rijetke telefonske razgovore, da nikada nije održan sastanak sa svim službenicima na kojima bi se raspravljala stručna problematika i problemi u radu službe, da o tome nije sastavljen niti jedan zapisnik Službe za prekršajni postupak; da je izostala koordinacija nadređenog službenika u smislu ujednačavanja prakse osobito u postupcima određivanja i produljivanja mjere opreza zabrane obavljanja djelatnosti te da je uglavnom cijelu brigu oko Službe prepustio koordinatorima koji kao radna mjesta ne postoje u Sistematizaciji Službe za prekršajni postupak te da je iz Metodologije Službe za prekršajni postupak dostavio primjere pojedinih prekršajnih naloga odnosno da je iz arhive poslao uredno podnijete Prekršajne naloge a o uspješnosti obilazaka ispostava da govori podatak o 30 podnijetih Optužnih prijedloga od strane poreznog mjesta Imotski koji prijedlozi da nisu imali niti jednu obavijest o pravima i obvezama te da su odbačeni kao nepotpuni, da je uvidom u ISPU-Aplikaciju uredskog poslovanja utvrđeno da je u 2015.godini zaprimljeno ukupno 862 predmeta, da su predmeti delegirani ne vodeći računa o uspostavi racionalizacije radne opterećenosti službenika pa da se dogodila situacija da pojedini službenik u radu ima 27 predmeta a drugi 127 predmeta te da je jedna službenica uz rad na 112 predmeta utvrđivanja poreza na promet nekretnina ispostave Split bila zadužena i za 73 predmeta prekršajnog postupka a što je nastavljeno i u razdoblju od 01. siječnja do 30.siječnja 2016. pa da jedni službenici u radu imaju 17 predmeta a drugi 62 predmeta. Ističe se da tužitelj nije smio dovesti u situaciju da neravnomjernom raspodjelom predmeta s jedne strane dovodi službenike službe u neravnopravan položaj a čime da je povrijeđeno načelo jednakog postupanja prema službenicima odnosno da su jedni rasterećeni a drugi preopterećeni a što da je tužitelj trebao uočiti i na to reagirati te donijeti odluke kojima se morala uspostaviti racionalizacija radne opterećenosti službenika.

18.Prema odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o poreznoj upravi pročelnik područnog ureda upravlja i odgovoran je za rad područnog ureda, koordinira, nadzire i brine se o radu ispostava područnog ureda, a za svoj rad je odgovoran ravnatelju. Stoga tuženik pravilno navodi da je mišljenje pročelnika o potrebi angažiranja drugog službenika za kojeg smatra da će bolje obavljati poslove voditelja službe u konkretnom slučaju, obrazložilo potrebe službe, te da, budući da se radi o više rangiranom rukovodećem radnom mjestu, koji prema opisu posla između ostalog, upravlja, organizira, koordinira i planira rad, obrazloženi razlozi opravdavaju slobodnu ocjenu čelnika tijela o potrebi službe za angažiranjem drugog službenika na predmetnom radnom mjestu radi pravodobnog ili efikasnijeg obavljanja poslova Službe a na koje je raspoređen službenik s dugogodišnjim radnim iskustvom na rukovodećim poslovima, a koji se prema ocjeni prvostupanjskog tijela iskazao organizacijskim vještinama kao pročelnik bivšeg Područnog ureda Dubrovnik i voditelj Službe za prekršajni postupak u bivšem Područnom uredu Dubrovnik. Opravdano je i uvažavanje slobodne ocjene o potrebi da se tužitelj, s obzirom dosadašnje iskustvo premjesti na radno mjesto viši upravni savjetnik za prekršajni postupak za koje je ocijenjeno da će efikasno i stručno obavljati imajući u vidu činjenicu da je te poslove obavljao i u razdoblju 1. rujna 2003. do 31. svibnja 2012., a sve s ciljem bolje i efikasnije organizacije rada u Službi za prekršajni postupak Područnog ureda Dalmacija, u kojem postojí potreba za službenicima s znanjem i vještinama u području prekršajnog postupaka. Tuženik pravilno navodi i da svaka manjkavost u radu Službe ne mora nužno rezultirati i pokretanjem postupka za povrede službene dužnosti obzirom da postoji objektivna odgovornost tužitelja kao rukovoditelja ustrojstvene jedinice sukladno Uredbi o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi (Narodne novine, broj 77/07, 13/08 i 81/08).

19.Premještaj službenika se može temeljiti na slobodnoj ocjeni čelnika tijela da će se pojedini poslovi pravodobnije i efikasnije obavljati, obzirom da, kako tuženik pravilno navodi, čelnik tijela osigurava zakonito i pravodobno izvršavanja poslova, organizira i koordinira rad. U predmetnom upravnom postupku vodilo se računa i o uvjetima radnog mjesta na koje je tužitelj premješten. Naime isti je premješten na radno mjesto za koje je propisan isti stupanj obrazovanja i radno iskustvo u jednakom trajanju. Obzirom na sve izloženo u konkretnom slučaju su od strane javnopravnih tijela pravilno ocijenjene sve činjenice, navedeni su konkretni razlozi vezano za donošenje odluke o premještaju tužitelja kao i potrebe za angažiranjem drugog službenika na određenom radnom mjestu radi pravodobnog i efikasnijeg obavljanja određenih poslova i zadataka te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

20.Obzirom na sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim vršiti uvid u zapisnike o izvršenim primopredajama, putne naloge, kao i druge provjere i uvide u evidencije koje predlaže tužitelj. Stoga su navedeni dokazni prijedlozi odbijeni.

21.Slijedom svega navedenog a obzirom na obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja i prvostupanjskog rješenja u kojem su dani razlozi o premještaju tužitelja, ovaj sud ne nalazi da je predmetnim premještajem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, niti nalazi osnovanim prigovore tužitelja. Ovaj sud ne nalazi ni razloge ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21) na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao u izreci .

U Splitu, 07. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.