REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-9227/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ZK (nominativ: ZK) Marčinkovića iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Patricia Đurić, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 3. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika Silvije Crnogača Čorušić, odvjetnice iz Zagreba, 7. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB:92963223473, da tužitelju ZK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih zateznih kamata isplati iznos od ukupno 5.009,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana zadnje uplate po predmetnom kreditu sa danom od 28.10.2013. do isplate po stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. ''

II./ Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. OIB: 92963223473 naknaditi tužitelju ZK (nominativ: ZK) Marčinkoviću OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.709,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 7. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev tuženika Zagrebačke banke d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom predmetu, između stranaka nije sporno da su tužitelj ZK kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka kao kreditor 6. studenoga 2006. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 106.700,00 CHF, s rokom vraćanja od 18 godina te da je ugovorni odnos između stranaka prestao otkazom kredita u listopadu 2013.

2. Prvostupanjskom presudom ovoga suda posl. br. P-1017/2018-49 od 27. listopada 2022. u cijelosti je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja. Navedena presuda djelomično je potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. (list 657-673 spisa).

3. Rješenjem Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. (list 657-673 spisa) navedena prvostupanjska presuda ukinuta je u dijelu pod točkom IV. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovni postupak.

4. Drugostupanjski sud u svojem rješenju posl. br. Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. navodi da je zastara potraživanja na ime preplaćene kamate nastupila 14. lipnja 2019., da je tužitelj na ročištu od 23. veljače 2023. postavio zahtjev kojim, po osnovi preplaćenih zateznih kamata, od tuženika potražuje isplatu iznosa od ukupno 37.745,31 kn (5.009,66 EUR) sa zateznom kamatom počevši od dana zadnje uplate te da je prvostupanjski sud u dijelu pod toč. IV. izreke tužitelju dosudio navedeni iznos, kojim je obuhvaćen izračun zateznih kamata po početnom iznosu kamata i početnom tečaju. Kako se zbog različitog početka tijeka zastarnog roka ne može razlučiti koji iznosi su u zastari, prvostupanjsku presudu valjalo je ukinuti i predmet je u tom dijelu vraćen ovom sudu, radi održavanja nove glavne rasprave.

5. U ponovljenom postupku, tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva, citiranog pod točkom I./ izreke ove presude. Imajući u vidu izloženo obrazloženje ukidne odluke drugostupanjskog suda, tužitelj ističe da je nakon donošenja te odluke na sjednici građanskog odjela VSRH usvojen zaključak SU-IV-123/2024, u kojem se navodi da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena, zastara prekida već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku preinake. Stoga tužitelj smatra nepotrebnim izvoditi dokaz financijskim vještačenjem te predlaže odluku donijeti na temelju stanja spis i tužbeni zahtjev usvojiti, uz naknadu troška parničnog postupka.

6. U ponovljenom postupku tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i kod svih dosadašnjih navoda, predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

7. Tijekom ponovljenog postupka pročitan je spis te je zbog izmjene raspravnog suca ponovno saslušan tužitelj. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8. Po ovako provedenom postupku, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Budući da je u odlukom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. pravomoćno odlučeno da tužitelj ima status potrošača te da se stoga na njega izravno odnose pravni učinci presuda za kolektivnu zaštitu potrošača te su ništetne odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka kojima je otplata kredita ugovorena na način da je plaćanje anuiteta vezano uz valutu CHF te da se na tužiteljevu ugovornu obvezu primjenjuje promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukama tuženika kao kreditora, u ovom stadiju postupka preostalo je odlučiti o tuženikovom prigovoru zastare tužiteljevog potraživanja iznos od 5.009,66 EUR (u ranije važećoj valuti 37.745,31 kn), po osnovi preplaćene zatezne kamate, obračunate na anuitete kredita plaćene sa zakašnjenjem.

10. Prihvaćanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire ŽK (koji ovaj sud ocjenjuje stručnim, jasnim i dobro obrazloženim te ga stoga u cijelosti prihvaća), utvrđeno je da je tužitelj, po osnovi zateznih kamata na nepravovremena plaćanja, do 28. listopada 2013., kada je kredit u cijelosti otplaćen, u ispunjenju svoje obveze korisnika kredita tuženiku isplatio iznos od 137.651,11 kn. Zatezne kamate obračunavate su na kreditne anuitete, koji su izračunavani u skladu s promjenama tečaja CHF i u skladu s promjenom kamatne stope. U slučaju da tuženik radi izračuna kreditnih anuiteta nije primjenjivao promjenjivu kamatnu stopu i da je cijelo vrijeme primjenjivao početni tečaj, na dan isplate kredita tužitelj bi bio u obvezi platiti zatezne kamate u iznosu 99.905,80 kn, što u odnosu na iznos koji je tužitelj platio, čini razliku u iznosu od 5.009,66 EUR (37.745,31 kn).

11. Isplatu navedenoga iznosa, po osnovi preplaćene zatezne kamate, tužitelj po prvi put tijekom postupka (u kojemu je tužba podnesena 28. veljače 2018.) potražuje podneskom od 17. veljače 2022. (list 523-526 spisa). Na taj način tužitelj je tužbu preinačio isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st.1. ZPP). Dakle, tužitelj nije izvršio nepravu preinaku, kao što to tvrdi u ponovljenom postupku, navodeći da tužbeni zahtjev povećava iz iste činjenične osnove, već je pored postojećeg zahtjeva istaknuo novi – za isplatu iznosa preplaćenog po osnovi obračunate zatezne kamate. Činjenična osnova ranijih tužbenih zahtjeva, kao i konačnog tužbenog zahtjeva istaknutoga prije preinake tužbe (od 27. rujna 2021. - list 421-423 spisa), bila je tvrdnja da je tužitelj tuženiku isplatio više anuitete od anuiteta koje mu je bio dužan isplatiti, i to zato što je tuženik radi izračuna mjesečnih anuiteta primjenjivao odredbe o valutnoj klauzuli i CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, koje su ništetne.

12. Tužitelj navodi (list 5 zapisnika od 23. veljače 2022., list 531 spisa) da je tek po primitku nalaza i mišljenja vještaka uvidio da je i zatezna kamata obračunata u većem iznosu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Takva tužiteljeva tvrdnja nije logična, jer tuženik nije mogao zateznu kamatu na nepravovremeno otplaćene anuitete obračunati na bilo koji drugi iznos anuiteta nego iznos anuiteta visinu kojega je tuženik izračunao primjenom ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelju je bilo poznato da je svoje obveze iz ugovora o kreditu ispunjavao neuredno, a plaćanje zatezne kamata obveza je dužnika koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, što znači da tužitelj nije, kao što to tvrdi, tek po primitku nalaza i mišljenja vještaka saznao da je i zatezna kamata obračunata u većem iznosu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nadalje, iz izloženih navoda tužitelja (da je za naplaćenu kamatu saznao tek naknadno) jasno proizlazi da se radi o preinaci tužbe isticanjem novog zahtjeva (za isplatu po osnovi zatezne kamate), a ne o nepravoj preinaci – povišenju zahtjeva po činjeničnoj osnovi koju je iznio u ranijem tijeku postupka.

13. Na temelju u ranijem tijeku postupka provedenog financijskog vještačenja nije moguće utvrditi koji dio iznosa od ukupno 5.009,66 EUR (37.745,31 kn) je rezultat izračuna anuiteta (koje je tužitelj platio sa zakašnjenjem) po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji dio tog iznosa je rezultat izračuna anuiteta po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. Drugostupanjski sud je u svojem rješenju posl. br. Gž-40/2023-2 od 5. travnja 2023. uputio ovaj sud da je zastara potraživanja na ime preplaćene kamate nastupila 14. lipnja 2019. Tužitelj u ponovljenom postupku nije ni iznio, niti dokazao visinu iznosa kamate plaćene po osnovi anuiteta izračunatih na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, pa se stoga niti po ponovljenom postupku ne može razlučiti u kojem je iznosu, od tužbenim zahtjevom ukupno zatraženoga, tužiteljevo potraživanje zastarjelo. Stoga je ovaj sud tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

14. Vrijednost predmeta spora izračunata je prema zbroju tužiteljevih zahtjeva za isplatu, zatraženih konačnim tužbenim zahtjevom od 17.02.2022. (čl. 154. st.2. ZPP), a imajući u vidu da je deklaratorni dio zahtjeva incidentalan u smislu odredbe čl. 187. st. 3. ZPP, što znači da je vrijednost predmeta spora iznos od 31.290,24 EUR (zbroj iznosa od 21.990,81 EUR po osnovi tečajne razlike, iznosa od 4.289,77 EUR po osnovi promjenjive kamatne stope te iznosa od 5.009,66 EUR po osnovi preplaćene zatezne kamate). Od navedenog iznosa tužitelju je dosuđen iznos od 26.280,58 EUR, što znači da je tužitelj u parnici uspio u omjeru od 83,98%, dok je tuženik u parnici uspio u omjeru od 16,02%. Kada se od postotka tužiteljevog uspjeha u sporu oduzme postotak tuženikovog uspjeha u sporu, proizlazi da tužitelju pripada trošak parničnog postupka u omjeru od 67,96%. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje tužbe zatraženih 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podneska od 16.03.2018. zatraženih 100 bodova prema Tbr. 8/1, za sastavljanje podnesaka od 29.10.2018., od 19.03.2019. i od 27.09.2021. - po 250 bodova prema Tb.r 8/1 OT, za zastupanje na ročištu 11.07.2018. - 62,5 boda prema Tbr. 9/5 OT, za zastupanje na ročištima 17.10.2018., 07.10.2021., 23.02.2022., 14.09.2022. i 03.06.2025. – po 250 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi ukupno 2.262,5 bodova, odnosno 4.525,00 EUR. Nadalje je tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 179,18 EUR te na prvostupanjske presude u iznosu od ukupno 455,96 EUR te trošak vještačenja u iznosu od ukupno 298,63 EUR. Slijedom izloženoga, tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 5.458,77 EUR te mu je rješenjem sadržanim pod točkom II./ izreke ove presude navedeni iznos dosuđen u omjeru od 67,96%, dakle u iznosu od 3.709,78 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude, pa do isplate.

15. Tužitelju nije priznat trošak sastavljanja podneska od 16.10.2028. jer je taj podnesak predan na ročištu 17.10.2018, što znači da nije bio potreban radi vođenja parnice te trošak sastavljanja podnesaka od 28.09.2021., 17.10.2022., 28.12.2022., 14.10.2024. i od 20.03.2025. - zbog ograničenja propisanog Tbr. 8/1 OT.

16. Rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, na temelju odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP.

U Zagrebu, 7. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.