REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-553/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutužene (dalje: tužiteljice) VO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hani Lukić Hob, odvjetnici u Vinkovcima, protiv tuženika - protutužitelja (dalje: tuženika) PO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-137/21-42 od 28. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice, te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj P-137/21-42 od 28. travnja 2023., u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. U cijelosti se odbija tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

" Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sastavljen dana 02. 07. 2012. god., a ovjeren dana 03. 07. 2012.god. kod Općinskog suda u Županji pod br. R2 233/12, između tužiteljice VO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženika EO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) te proveden u zemljišnoj knjizi pod br. Z-1829/12-3.

Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Županja, da na temelju ove presude na nekretnini upisanoj u u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to: - k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u selu površine 491 m2 , briše zabilježbu postojanja ugovora o doživotnom uzdržavanju na nekretnini tužiteljice VO upisanu dana 03. 07. 2012. god. temeljem rješenja br. Z-1829/12-3.

Nalaže se tuženiku EO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), da preda u posjed tužiteljici VO iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), vozilo - osobni automobil marke Peugeot 206 1.4. XT, 2004.godište, br. šasije [broj šasije], reg. oznake ŽU158AG, kao i Prometnu dozvolu, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku na ime parničnog troška naknadi iznos od 13.560,99 EUR1 / 102.175,28 kn, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 124,43 EUR.

r i j e š i o  j e

III. Odbacuje se protutužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tužiteljici-protutuženoj da VO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženiku-protutužitelju EO OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 300.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja protutužbe pa do isplate, a sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, u roku 15 dana."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se presuda u cijelosti ukine ili preinači u smislu žalbenih navoda, te da se tuženika obveže na naknadu parničnog troška, kao i troška žalbe tužiteljici.

2.1. U sadržaju žalbe tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i to iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, jer nije pravilno primijenio odredbe ZPP-a, što je imalo za posljedicu nezakonitu presudu, da je počinio i apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 10., toč.11. toč.12. i toč.13. ZPP-a, da se glede zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na predaju osobnog automobila vodi drugi postupak pod poslovnim brojem P- 506/21, budući je sud razdvojio taj dio zahtjeva u samostalan postupak, da presuda ne sadrži nikakve razloge glede tog dijela tužbenog zahtjeva, da je izreka i obrazloženja presude opterećeno nedostacima zbog kojih se ne može ispitati, da sud neosnovano odbacuje protutužbeni zahtjev s obrazloženjem da tuženik protutužitelj nema pravnog interesa za potraživanje naknade za dano uzdržavanje u situaciji kada je odbijen zahtjev za raskid ugovora, da je značajan dio postupka i troškova sud koncentrirao upravo na protutužbeni zahtjev, da u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud nije savjesno i brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, da je isključivo selektivno ocjenjivao pojedine dokaze, bez da se fokusirao na utvrđenje odlučnih činjenica da tuženik nije izvršavao ugovorne obveze ili da ih nije uredno izvršavao, da sud bezrezervnu vjeru poklanja iskazima svjedoka predloženih po tuženiku koji uglavnom nisu u dobrim odnosima sa tužiteljicom, dok svjedoke tužiteljice ocjenjuje kao osobe s ''interesom'', da se iskaz tuženika i njegove supruge međusobno isključuju kada opisuju radnje koje je tuženik obavljao u izvršenju ugovora, da je tužiteljica do 2018. većim dijelom boravila u [adresa] i brinula sama o sebi tako da joj uzdržavanje i nije bilo potrebno, a kada je uzdržavanje tužiteljici doista bilo potrebno tuženik ga nije izvršavao, već je pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti tužiteljice, da je sud pogrešno smatrao da je tužiteljica odgovorna za neizvršavanje ugovora, da se ugovor nesporno ne izvršava od svibnja 2020., te da je neosnovano sud tužiteljicu obvezao na parnični trošak prema vrijednosti spora kojeg čini i protutužbeni zahtjev koji je odbačen.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava navode istaknute u žalbi tužiteljice, smatra da je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima zakonito i pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbu i tužbeni zahtjev. Predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda i rješenje u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu istaknutih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede 354. stavak 2. točka točke 10. 12. i 13. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/1, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 dalje: ZPP-a), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Međutim, osnovano se ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, prvostupanjski ne obrazlaže odbijajući dio tužbenog zahtjeva za predaju u posjed osobnog vozila, iako navodi da se glede tog zahtjeva kod prvostupanjskog suda vodi posebni postupak. Nadalje osnovano se u žalbi tužiteljice ističe da prvostupanjski sud nije u smislu članka 8. ZPP-a, ocijenio provedene dokaze, poglavito nije brižljivo analizirao iskaz supruge tuženika uspoređujući ga sa iskazom samog tuženika i ostalih po tuženoj strani predloženih svjedoka za koje u razlozima presude navodi da im poklanja vjeru, te zaključuje da je tuženik izvršavao obveze iz Ugovora sukladno članku 3. tog ugovora, dok svjedoke predložene po tužiteljici smatra od " interesa" za ishod postupka.

6. U predmetnom postupku tužiteljica je podnijela tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je zaključila sa tuženikom 2. srpnja 2012. sa zahtjevom da se briše zabilježba tog ugovora u zemljišnim knjigama na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište iz zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kao i da se naloži tuženiku da tužiteljici preda u posjed osobni automobil marke Peugot 206 1.4 XT 2004.god br. šasije [broj šasije], reg. oznake ŽU158AG, kao i prometnu dozvolu, a tuženik protutužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 300.000,00 kuna na ime danog uzdržavanja.

7. Prvostupanjski sud utvrđuje nespornim, a to proizlazi i iz isprava u spisu :

- da su tužiteljica, kao primateljica uzdržavanja i tuženik, kao davatelja uzdržavanja dana 2. srpnja 2012. sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju ( Ugovor), koji je ovjeren 3. srpnja 2012. kod Općinskog suda u Županji pod br. R2- 233/12, te da je postojanje tog Ugovora zabilježeno u zemljišnoj knjizi pod br. Z-1829/12,

- da se predmetnim Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, tužiteljica obvezala nakon svoje smrti ostaviti tuženiku nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] Kuća i dvorište u selu površine 491 m, kao i sve pokretnine, posebno osobni automobil, gotovi novac, te uloge na štednim knjižicama koji se zateknu iza njezine smrti,

- da prema članku 3. tuženik kao davatelj uzdržavanja za uzvrat se obvezuje doživotno uzdržavati tužiteljicu kao primateljicu uzdržavanja na način da stranke ne ugovaraju zajednicu života, ali se davatelj uzdržavanja obvezuje da će primateljici uzdržavanja osigurati svu potrebnu liječničku pomoć i lijekove uključujući i prijevoz liječniku u slučaju potrebe, smještaj u bolnicu i drugo, osigurati redovito održavanje kuće primateljice uzdržavanja i uređivanje okućnice, osigurati čišćenje prostorija i pranje rublja, osigurati joj prijevoz u trgovinu, odnosno do državnih tijela i institucija po potrebi, a u slučaju potrebe tj. ako primateljica uzdržavanja dođe u takvo zdravstveno stanje da više ne može brinuti sama o sebi, davatelj uzdržavanja će joj osigurati osobno ili preko druge osobe ili smještajem u odgovarajuću ustanovu, cjelodnevnu brigu i njegu, osigurati joj održavanje grobnice u [adresa], te nakon smrti sahraniti ju prema mjesnim i vjerskim običajima,

- da je po sklapanju ugovora, tuženik preuzeo od tužene i osobni automobil marke Peugeot 206 1.4. XT, 2004.godište, br. šasije [broj šasije], reg. oznake ŽU158AG u njezinom vlasništvu, na ime prijevoza tužiteljice liječniku, u trgovinu i kod državnih tijela,

- da su odnosi između parničnih stranaka narušeni, te da tuženik ne izvršava svoje obveze prema tužiteljici od 31. svibnja 2000., da je tužiteljica osoba rođena 1940. godine,

- da je kod istog suda vođen postupak pod poslovnim broje R1 Ob-195/20 radi lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice, koji je pravomoćno okončan, na način da je odbijen prijedlog za lišenja poslovne sposobnosti.

8. U žalbenom postupku kao i u prvostupanjskom postupku, sporno je da li je zahtjev tužiteljice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju osnovan ili ne, te posljedično tome postojanje pravnog interesa tuženika za isticanje protutužbenog zahtjeva za isplatu naknade za dano uzdržavanje, odnosno osnovanost istog.

8.1. Na okolnost da li je i u kojoj mjeri tuženik izvršavao ugovorne obveza prema tužiteljici sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, te svjedoka OO, ĐO, AO, KO, UO, GO, IO, ŠO, MO, DO, TO i RO.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u bitnome se pozivajući na odredbu članka 583. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 63/08, 134/08 i 78/15 - nastavno ZOO/05), da svaka stranka može tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, međutim da u smislu navedene odredbe nema pravo tražiti raskid onaj ugovornik koji je sprečavao drugu stranu u ispunjenju njenih obveza, ako je ta strana bila voljna i spremna da ih izvršava, a opravdanim razlogom za raskid zbog neispunjenja, ne može se smatrati svako i najmanje kršenje ugovornih obveza od strane jednog ugovornika, odnosno zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Stoga sud smatra da nisu ostvareni razlozi za raskid ugovora, jer da je tuženik izvršavao obveze preuzete Ugovorom o doživotnom uzdržavanju u skladu sa odredbom članka 3. Ugovora, te je imao volju i dalje izvršavati Ugovor, ali je tužiteljica to odbila i stoga nema pravo na raskid ugovora.

10. Po mišljenju ovog suda, navedeni stav prvostupanjskog suda ne nalazi uporište u provedenim dokazima, te je navodima žalbe doveden u sumnju.

10.1. Naime, tuženik na ročištu održanom 10. veljače 2022. izrijekom navodi da od 31. svibnja 2020. više ne izvršava svoje obveze uzdržavanja prema tužiteljici, iz razloga što ga je tužiteljica istjerala iz kuće i rekla da će zvati policiju, da je gotovo te ide svako sebi, pa da zbog toga više nije htio dolaziti i da se od tada Ugovor ne izvršava. Nadalje i supruga tužitelja GO na ročištu 11. veljače 2022. svom iskazu navodi da je krajem svibnja 2020. definitivno prestalo uzdržavanje tužiteljice, i da od tada svjedokinja tužiteljicu nije ni čula ni vidjela.

10.2. Kada bi se i prihvatile tvrdnje tuženika i njegove supruge GO da su prema zahtjevima i željama tužiteljice u cijelosti ispunjavali Ugovor, unatoč tome što iz iskaza svjedoka OO proizlazi da je u vrijeme trajanja ugovora radio na poslovima farbanja ogradica balkona i garažnih vrata, te ašovljenja bašće za koje poslove ga je tužiteljica angažirala i platila, a iz iskaza AO proizlazi da ju je tužiteljica znala pozvati da joj pomogne kad joj se nakupilo poslova, te pranje prozora, krečenje što je tužiteljica platila, na koje iskaze tuženik nije stavljao prigovor u smislu da navedene poslove svjedoci nisu obavljali, za odluku o zahtjevu tužiteljice za raskidom ugovora ovaj sud nalazi odlučnim, da je tužiteljica 11. svibnja 2020. bila hospitalizirana zbog moždanog udara, da se iz bolnice vratila nakon četiri dana (15. svibnja 2020), da se po povratku iz bolnice prema iskazu tuženika i njegove supruge loše osjećala i bila slabog stanja, iz čega jasno proizlazi da je zdravstveno stanje tužiteljice bilo takvo da u smislu članka 3. Ugovora davatelji uzdržavanja su bili dužni osigurati joj cjelodnevnu brigu i njegu, bilo osobno ili preko treće osobe, što prvostupanjski sud nije imao u vidu.

10.3. Nadalje iz spisa prvostupanjskog suda R1Ob -195/2020 proizlazi da je tuženik 1. lipnja 2020. predložio CZSS Županja oduzimanje poslovne sposobnost tuženoj, jer da nije sposobna samostalno odlučivati i štititi svoja prava, da joj je prethodno oduzeo osobne dokumente, da je povodom toga tijelo socijalne skrbi 9. lipnja 2020. pokrenulo postupak lišenja poslovne sposobnosti tužiteljice, koji prijedlog je odbijen rješenjem suda posl. broj R1Ob -195/20-19 od 18. siječnja 2021. jer je iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno da kod tužiteljice ne postoje nikakve perciptivne obmane, sumanute ideje, niti drugi psihotički sindromi koji bi umanjivali njenu sposobnost testiranja realiteta i sposobnost zaštite svojih prava i interesa, da je svjesna značenja Ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila, da racionalno obrazlaže zašto ga želi raskinuti ne bježeći od svojih obaveza, i da tužiteljica posjeduje dovoljne intelektualne, kognitivne i voljne kapacitete da sama u punom opsegu štiti svoja prava i obveze.

11. Nesporno je da se Ugovor od strane tuženika ne izvršava od 31.svibnja 2020. godine, a iz iskaza tuženika proizlazi da od tada više nije niti pokušavao ispunjavati obveze iz Ugovora, ni osobno niti posredstvom treće osobe, a to proizlazi i iz iskaza supruge tuženika. Iako ugovorne strane nisu ugovorile zajednicu života, očito je i da su odnosi stranaka bitno poremećeni, na što je dodatno od utjecaja bio pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti tužiteljice koja u svom iskazu navodi da ju je tuženik htio " proglasiti ludom".

12. Prema stavu ovog suda, događaj od 31. svibnja 2020. kada je došlo do svađe i tužiteljica odbila primati uzdržavanje od tuženika, ne može davatelja uzdržavanja odvratiti da nastavi i ustraje u izvršavanju svojih ugovornih obveza, pa čak ako je to potrebno i angažiranjem treće osobe, poglavito što je prethodno tužiteljica imala moždani udar. Stoga u tom kontekstu prvostupanjski sud treba ocjenjivati razloge za otkaz Ugovora, uz činjenicu da se od strane tuženika ugovor ne izvršava pune tri godine, da je tužiteljica sada u dobi od 85 godina, te da njoj brigu vode treće osobe.

13. Kako prvostupanjski sud u smislu ranije navedenog nije analizirao i ocjenjivao provedene dokaze, to je uvaženjem žalbe tužiteljice valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, a posljedično i rješenje kojim je odbačen protutužbeni zahtjev.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti bitnu povredu postupka, savjesno ocijeniti sve izvedene dokaze, te pravilnom primjenom materijalnog prava odlučiti o zahtjevima stranaka. Ukoliko sud nađe osnovanim zahtjev tužiteljice za raskid Ugovora o doživotnom uzdržavanju, glede protutužbenog zahtjeva radi isplate naknade za dano uzdržavanje, relevantno je utvrditi što je to za trajanja ugovora tužiteljica sama obavljala, što su joj odrađivale treće osobe po zahtjevu i trošku tužiteljice, te sadržaj i opseg uzdržavanja koje je ispunjavao tuženi.

U Požegi, 7. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević