Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Kž-212/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića kao predsjednika vijeća te Ivana Klapšića i Jasmine Štrucelj, kao članova vijeća, uz Sabine Erceg kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog UL, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavak 2. i 3. i članka 179.a Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023 i 36/2024 – nastavno: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu (dalje u tekstu: ODO) protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 7. siječnja 2025., broj K-1273/2024-7, u sjednici održanoj 7. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e:
I Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni pod točkom VII., na način da se ukida djelomična uvjetna osuda, te se određuje da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine na koju je okrivljeni UL osuđen prvostupanjskom presudom, ima izvršiti.
II Povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, djelomično se preinačuje sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja koja je okrivljeniku izrečena pod točkom X pobijane presude, u pogledu njezina trajanja te se na temelju članka 73. stavak 2. KZ/11. određuje da traje 2 (dvije) godine dulje od izrečene kazne zatvora, dok u preostalom dijelu sigurnosna mjera ostaje neizmijenjena.
III Povodom žalbe, a po službenoj dužnosti, djelomično se preinačuje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja je okrivljeniku izrečena pod točkom IX. pobijane presude u pogledu njezina trajanja i mjesta izvršenja te se na temelju članka 68. stavak 2. KZ/11 određuje da će se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izvršavati u okviru zatvorskog sustava i da može trajati do prestanka izvršenja kazne, dok u preostalom sigurnosna mjera ostaje neizmijenjena.
IV U preostalom dijelu, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni UL proglašen je krivim da je u stjecaju počinio dva kaznena djela, i to radnjom opisanom pod točkom 1. kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a radnjom opisanom pod točkom 2. kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo po članku 179.a KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. te su mu na temelju odredbe članka 51. stavak 1. KZ/11. za svako od počinjenih kaznenih djela utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je temeljem članak 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jednog) mjeseca.
1.1. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku UL opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Splitu posl. br. K- 162/2020 od 20. listopada 2023., koja je postala pravomoćna dana 25. siječnja 2024., kojom je proglašen krivim zbog tri kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, uz izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, s vremenom provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine, pa mu se prethodno navedena kazna zatvora ima smatrati utvrđenom.
1.2. Na temelju članka 58. stavak 1. KZ/11 okrivljeniku UL opozvana je uvjetna osuda koja mu je izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-1427/2020 od 28. rujna 2022., koja je postala pravomoćna dana 21. listopada 2022., kojom je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 2. KZ/11, uz izricanje kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s vremenom provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, pa mu se prethodno navedena kazna zatvora ima smatrati utvrđenom.
1.3. Na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2., članka 58. stavak 3., članka 179.a, članka 139. stavak 3., članka 139. stavak 2. te članka 229. stavak 1. KZ/11, okrivljeni UL osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, nakon čega se okrivljeniku na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne ne koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini neko novo kazneno djelo.
1.4. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 okrivljenom UL se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 12. studenog 2024. do 7. siječnja 2025.
1.5. Na temelju odredbe članka 68. KZ/11. okrivljenom UL se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje protekom roka provjeravanja iz uvjetne osude. Za vrijeme trajanja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava, a potom izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
1.6. Na temelju odredbe članka 73. KZ/11 okrivljenom UL se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja uznemiravanja i uhođenja oštećene FL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u trajanju od 2 (dvije) godine, a po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njeno izvršavanje sukladno članku 73. stavak 3. KZ/11. Okrivljenik UL se ne smije približiti oštećenoj FL na udaljenost manju od 100 metara.
1.7. Na temelju odredbe članka 58. stavak 5. KZ/11 okrivljeni UL se upozorava da mu se djelomična uvjetna osuda može opozvati te odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom iz članka 68. i 73. KZ/11.
1.8. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dužan je okrivljeni UL u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 993,00 (devetstodevedesettri) eura, od čega iznos od 693,00 (šeststodevedesettri) eura predstavlja troškove provedenog psihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja paušalni trošak.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo ODO u Splitu zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi, s prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi te okrivljenika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
3. Spis je u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen ŽDO na mišljenje.
4. Žalba ODO je osnovana.
5. Žaleći se zbog odluke o kazni ODO ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio prethodnu višestruku osuđivanost okrivljenika, tj. da je okrivljenik u devet navrata kazneno osuđivan, od čega je tri puta osuđivan zbog kaznenog djela prijetnje iz članak 139. stavak 2. KZ/11 te presudom njemačkog suda zbog kaznenog djela lakše tjelesne povrede. Isto tako okrivljenik je kaznena djela za koja je osuđen počinio kršeći čak dva roka provjeravanja iz ranijih presuda, a osim toga okrivljenik je prethodno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje na štetu iste žrtve FL presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1280/2023 od 16. veljače 2024., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a što upućuje da je okrivljenikovom zlostavljanju izložena upravo žrtva FL. Slijedom navedenog žalitelj smatra da pravilnijim vrednovanjem otegotnih okolnosti, okrivljenika treba osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora bez izricanja djelomične uvjetne osude, jer će se jedino takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.
6. Osnovano ODO u Splitu ističe da nisu ispunjeni uvjeti za izricanje djelomične uvjetne osude. Naime, članak 57. stavak 6. u svezi članak 56. stavak 2. KZ/11, određuje da se počinitelju kaznenog djela može izreći uvjetna osuda kada se ocjeni da počinitelj i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pri čemu će se voditi računa o ličnosti počinitelja, njegovom prijašnjem životu, osobito je li ranije osuđivan, obiteljskim prilikama, okolnostima počinjanja samog kaznenog djela te ponašanjem nakon počinjenog kaznenog djela. Prvostupanjski sud odluku o izricanju djelomične uvjetne osude temelji samo na okrivljenikovom izražavanju žaljenja i kajanja zbog počinjenja kaznenih djela te spremnosti da uskladi svoj život sa zakonom Republike Hrvatske. Međutim, okrivljenikovo priznanje i izraženo kajanje u korelaciji s ličnošću počinitelja, njegovom prijašnjem životu i ranijoj osuđivanosti nikako ne opravdava izricanje djelomične uvjetne osude. Naime, okrivljenik je predmetna kaznena djela počinio za vrijeme roka kušnje koji su mu izrečeni presudama Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-162/2020 od 23. listopada 2023., koja je postala pravomoćna 25. siječnja 2024. i presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K- 1427/2020 od 28. rujna 2022. koja je postala pravomoćna 21. listopada 2022. Isto tako okrivljenik je prethodnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1280/2023 od 16. veljače 2024. a koja je postala pravomoćna 2. travnja 2024. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu iste žrtve FL te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, te da je ta presuda postala pravomoćna 2. travnja 2024. Dakle, okrivljenik nakon samo 4 mjeseca od navedene presude, ponavlja isto kazneno djelo u odnosu na istu žrtvu. Isto tako valjalo je imati u vidu i ličnost okrivljenika. Naime, iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Sanje Batine proizlazi da je okrivljenik počinio navedena kaznena djela uslijed dubokog i trajnog poremećaja ličnost, koji po svojoj prirodi i intenzitetu odgovara emocionalno nestabilnoj osobnosti (impulzivni tip) te da se zbog navedenog i preporučuje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja a zbog opasnosti da bi zbog navedenih duševnih smetnji okrivljenik mogao počiniti teže kazneno djelo. Obzirom na navedeno, po mišljenju ovoga vijeća ne postoji vjerojatnost a kamoli da bi ta vjerojatnost bila u visokom stupnju, da okrivljenik i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, već da je radi svrhe kažnjavanja potrebno jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen izvršiti, jer će se jedino na taj način izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjena kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Stoga je u tom dijelu djelomično prihvaćena žalba ODO, te preinačena odluka o kazni na način da je izrečena djelomična uvjetna osuda ukinuta te je određeno da jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine na koju je okrivljeni osuđen, se ima izvršiti. Kako uvjetna osuda više ne egzistira, upozorenja okrivljeniku dana u smislu članka 58. stavak 5. KZ/11, više nisu od značaja.
7. Nadalje, valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni u dijelu kojom se određuje mjesto i vrijeme trajanja sigurnosne mjere obveznog liječenja iz članka 68. KZ/11, a pod točkom IX pobijane presude. Naime, prvostupanjskom presudom trajanje i mjesto izvršavanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja određeno je u svezi sa izrećenom djelomičnom uvjetnom osudom, koje više ne egzistira pa je valjalo na temelju članka 68. stavak 2. i 3. KZ/11., odrediti da se sigurnosna mjera ima izvršavati u okviru zatvorskog sustava i to do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno 2 godine, imajući u vidu jedinstvenu kaznu zatvora na koju je okrivljenik osuđen. Zbog istih razloga, valjalo je preinačiti i odluku o sigurnosnoj mjeri zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene FL, pod točkom X prvostupanjske presude, i to u dijelu kojim je određeno trajanje te mjere, te na temelju članka 73. stavak 2. KZ/11 odrediti da ta sigurnosna mjera traje 2 godine dulje od izrečene kazne zatvora.
8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08., nisu utvrđene povrede kaznenog postupka ili da je na štetu okrivljenika povrijeđen Kazneni zakon, a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.
9. Slijedom navedenih razloga temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08., presuđeno je kao u izreci.
U Karlovcu, 7. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća:
Ante Ujević
