Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž Ovr-300/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep, kao sutkinji pojedinki, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Zec & partneri iz Osijeka, protiv ovršenice TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1631/2025-2 od 11. lipnja 2025., 7. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Ovr-1631/2025-2 od 11. lipnja 2025. u točki II. izreke.

II. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je rješenje čija izreka glasi:

„I. Nalaže se ovršenici TN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da ovrhovoditelju A1 Hrvatska d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 EUR (devedeset tri eura i sedamdeset pet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 62,50 EUR (šezdeset dva eura i pedeset centi), kao neosnovan."

2. Protiv točke II. izreke rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovrhovoditelj 12. lipnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) koji se primjenjuje i u ovršnim postupcima temeljem članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2017., 131/2020. i 114/2022.; dalje: OZ) te predlaže da drugostupanjski sud preinači točku II. pobijanog rješenja u smislu žalbenih navoda ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem odlučeno je o zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih provedbom izvansudske ovrhe temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Krune Radišića iz Ludbrega broj Ovrv- 2785/2025 od 10. travnja 2025. Ovrhovoditelj je zatražio trošak za sastav prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 62,50 eura, trošak sastava zahtjeva za naknadu troška izvansudske ovrhe u iznosu od 31,25 eura i trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura odnosno ukupno 156,25 eura u koji iznos je uključen i PDV.

5.1. Prvostupanjski sud je sukladno članku 14. stavak 4. OZ-a ovrhovoditelju dosudio iznos od 93,75 eura u koji iznos je uključen i PDV sa pripadajućom zakonskom zateznom kamtom i to za sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji u iznosu od 62,50 eura i sastava zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe od 31,25 eura, sve sa uključenim PDV-om, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

5.2. Odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu iznosa od 62,50 eura, a koji iznos predstavlja nagradu za pribavu i izvid klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i na koju bi temeljem Tbr. 36.2. Tarife punomoćnik ovrhovoditelja imao pravo. Za navedeni iznos ovrhovoditelj je odbijen jer da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti dostavljena ovrhovoditelju od strane javnog bilježnika u ispunjenju dužnosti javnog bilježnika propisane člankom 283. stavak 1. i 4. OZ-a, odnosno da ovrhovoditelj nije poduzeo nikakvu radnju koja se u smislu Tbr. 36.2. Tarife može smatrati „izvidom“ ili „pribavom“ za koju je tim propisom predviđena nagrada.

6. U svojoj žalbi ovrhovoditelj između ostalog navodi kako žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pri čemu ne navodi koju bitnu povredu je počinio prvostupanjski sud.

6.1. Zbog toga je ovaj sud primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.

7. Ovrhovoditelj u žalbi nadalje navodi da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje kako stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da taj trošak pripada stranci bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. Pri tome se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023. u kojoj je odgovoreno na pravno pitanje koje je glasilo: „Ima li kod izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po opunomoćeniku odvjetniku pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti koji se trošak nije obistinio obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da je obavljena od strane opunomoćenika ovrhovoditelja?“ na način da kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj zastupan po punomoćniku ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti i ne mora dokazivati tko je tu radnju obavio. Isto pravno shvaćanje da je zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-101/2023-5 od 5. lipnja 2023.

7.1. Člankom 283. stavak 1. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, dok je sukladno stavku 4. istog članka javni bilježnik dužan rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Prema Tbr. 36.2. Tarife za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

7.3. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u rješenju broj Rev-74/2023-2 od 14. veljače 2023., a vezanog uz tumačenje Tbr. 32.2. ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) čiji je sadržaj istovjetan Tbr. 36.2. sada važeće Tarife, ovrhovoditelju pripada pravo na naknadu troškova pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti kod čega ne treba dokazivati da je upravo njegov punomoćnik (koji je odvjetnik) pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti na bilo koji način (npr. odlaskom na sud, pisanim putem ili sl.). U tom postupku u revizijskom stadiju bilo je sporno treba li ovrhovoditelj koji je pribavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti (izdana na njegov zahtjev), radi opravdanja svog zahtjeva za naknadu takvog troška zastupanja, dokazivati da ju je pribavio upravo njegov odvjetnik na temelju valjane punomoći.

7.4. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj ne navodi da je javni bilježnik na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavio potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na njegov zahtjev odnosno ne osporava da je javni bilježnik potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi stavio po službenoj dužnosti i dostavio ovrhovoditelju temeljem članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a.

7.5. Kako u konkretnom slučaju nije dovedena u sumnju odlučna činjenica da je javni bilježnik potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi dostavio ovrhovoditelju u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti iz članka 283. stavak 1. i 4. OZ-a, bez inicijative i zahtjeva punomoćnika ovrhovoditelja, to je po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev ovrhovoditelja utemeljen na Tbr. 36.2. Tarife, jer njegov punomoćnik nije obavio nikakvu radnju izvida ili potvrdu o pravomoćnosti ili ovršnosti pa nema pravo na odvjetničku nagradu za radnju koju je obavila treća osoba (javni bilježnik u ispunjenju svoje zakonom propisane dužnosti). Zbog navedenog u konkretnoj situaciji nije primjenjivo pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se pozvao ovrhovoditelj.

7.6. Također valja navesti da su člankom 16. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/2020.) izmijenjeni stavci 1. i 4. članka 283. OZ-a na način kako sada glase i da iz obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona proizlazi da se takvim izmjenama u postupku izvansudske ovrhe smanjuju troškovi postupka na način da „… potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdaje javni bilježnik kada se za to steknu zakonski uvjeti, a ne kao do sad – na prijedlog ovrhovoditelja.“

8. Zbog navedenih razloga odbijena je žalba ovrhovoditelja te je potvrđena točka II. izreke pobijanog rješenja primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.

9. Točka I. izreke nije bila predmet drugostupanjskog postupka jer protiv iste nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 7. kolovoza 2025.

Sutkinja

Vesna Rep