Poslovni broj: Us I-1654/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužiteljice CB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćeniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, Riječka 4., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500, radi priznavanja prava na doplatak za pomoć i njegu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice a u odsutnosti tuženika, dana 07. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-07/24-01/469, Urbroj: 524-11-02/7-24-2 od dana 29. svibnja 2024.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-551-07/24-01/469, Urbroj: 524-11-02/7-24-2 od dana 29. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Šibenik, Klasa: UP/I-551-07/22-01/698, Urbroj: 139- 081-03/56-24-11 od 05. travnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

2.Pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu tužiteljica pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja u bitnome navodeći da je isto manjkavo, da je donijeto uz povredu zakona na štetu tužiteljice te da se pobija iz svih razloga zbog kojih se može pobijati. Prvenstveno se ističe da tužiteljica boravi u [adresa]., a da njezin suprug živi (boravi) na adresi: [adresa], radi čega da se prihodima tužiteljice ne bi mogli pribrojiti prihodi njezinog supruga, a što da je učinjeno kod donošenja pobijanog rješenja. Nadalje, vezano uz navod iz pobijanog rješenja da je tužiteljica u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ostvarila (mjesečni) prihod po osnovi naknade plaće u iznosu od 2.550,00 kn koji isplaćuje Hrvatski zavod za zapošljavanje, ističe se da je tužiteljica zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu podnijela dana 26.5.2022., a predmetna novčana naknada za nezaposlene da je ostvarena u trajanju od 90 dana, od 1.1.2022. do 31.3.2022., a što da znači da bi se navedena tri mjeseca trebala računati od 26.2.2024. do 26.5.2024. pri čemu da bi ostvareni prihod u ta tri mjeseca iznosio: za veljaču 2022.:

2.550,00 kn : 28 dana = 91,07 kuna dnevno x 3 dana 273,21 kuna; za ožujak 2022:

2.550,00 kn ukupno: 2.823.21 kn. Kad se iznos od 2.823.21 kn podijeli na 3 (mjeseca) da se dobije iznos od 941,07 kuna (124,90 eura) mjesečno kao iznos prosječnog mjesečnog prihoda u tri mjeseca prije pokretanja postupka. Nadalje se navodi da, ako se uzme kao točan navod iz pobijanog rješenja da se pravo na doplatak za pomoć i njegu može priznati samcu čiji prosječan prihod u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi ili nominalno 165,90 eura/1.250,00 kuna (premda iz Odluke o osnovici za izračun iznosa zajamčene minimalne naknade od 28. prosinca 2023 (NN br. 158/2023), koja je odluka, doduše, stupila na snagu 1. siječnja 2024., proizlazi da osnovica na temelju koje se izračunava iznos zajamčene minimalne naknade iznosi 150,00 eura), s tim da taj navod potvrđuje ovdje navedenu okolnost da bi tužiteljica bila samac, a ne član kućanstva, pa da je jasno da nije točan zaključak naveden u pobijanom rješenju da tužiteljica radi visine prosječnog mjesečnog prihoda u tri mjeseca prije pokretanja postupka ne ispunjava uvjete da priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu. Vezano uz navedeno, iznova se ističe i to kako je tužiteljica u prilogu svoje žalbe od 15.3.2023. dostavila dokumentaciju iz koje da proizlazi da je bolesna, da trpi bolove, da ima problema s kretanjem odnosno pomicanjem tijela i da pije lijekove protiv bolova. Iz toga da slijedi da je tužiteljici u svakodnevnim životnim aktivnostima potrebna pomoć druge osobe, odnosno da kod tužiteljice, u smislu odredbe članka 55. Zakona o socijalnoj skrbi, postoji invaliditet zbog čega da joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u obavljanju drugih osnovnih životnih potreba, posebno u čišćenju i pospremanju stana, nabavi namirnica te u pripremi obroka. Slijedom navedenog tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati istome na ponovni postupak. Ujedno je tužiteljica zatražila i naknadu troškova ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod osporenog rješenja iz razloga koji su u istom navedeni. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4.U sporu je održavanjem rasprave 09. srpnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

5.Na raspravu nije pristupio tuženik, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

6.Tužiteljica je na raspravi ostala pri navodima iz tužbe te kod tužbenog zahtjeva te je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužiteljica je zatražila i popisala troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja.

11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz tužbu je razvidno da je tužiteljica dana 26. svibnja 2022. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu.

12.Odredbom članka 55. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 –dalje: Zakon), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva tužiteljice, propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje djetetu i osobi koja ne može sama udovoljiti osnovnim životnim potrebama zbog čega joj je prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe u organiziranju prehrane, pripremi i uzimanju obroka, nabavi namirnica, čišćenju i pospremanju stana, oblačenju i svlačenju, održavanju osobne higijene, kao i obavljanju drugih osnovnih životnih potreba.

13.Prema odredbi članka 56. Zakona pravo na doplatak za pomoć i njegu može se priznati u punom ili smanjenom iznosu ovisno o tome postoji li prijeka potreba pomoći i njege druge osobe u punom ili smanjenom opsegu (stavak 1.). Pravo na doplatak za pomoć i njegu priznaje se u postotku od osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona koji iznosi: 1. 120% osnovice za puni iznos doplatka za pomoć i njegu, 2. 84% osnovice za smanjeni iznos doplatka za pomoć i njegu (stavak 2.).

14.Nadalje, prema odredbi članka 57. istog Zakona pravo na doplatak za pomoć i njegu ne priznaje se osobi: 1. koja ima u vlasništvu drugi stan ili kuću, osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje, a koji može otuđiti ili iznajmiti i time osigurati sredstva za pomoć i njegu; 2. koja ima u vlasništvu poslovni prostor koji ne koristi za obavljanje registrirane djelatnosti; 3. kojoj je osiguran smještaj u ustanovi socijalne skrbi i kod drugih pružatelja socijalnih usluga. u zdravstvenoj ili u drugoj ustanovi odnosno organizirano stanovanje, sukladno odredbama ovoga Zakona ili drugim propisima; 4. koja je sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora; 5. koja doplatak za pomoć i njegu ostvaruje prema drugim propisima 6. koja osobnu invalidninu ostvaruje prema ovom Zakonu ili drugim propisima.

15.Odredbom članka 58. stavka 1. istog Zakona propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u punom iznosu priznaje osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen treći stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja neovisno o uvjetima iz članka 57. točaka 1. i 2. ovoga Zakona. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pravo na doplatak za pomoć i njegu u smanjenom iznosu priznaje osobi iz članka 55. ovoga Zakona kojoj je utvrđen drugi stupanj težine invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema propisima o vještačenju i metodologijama vještačenja ako prosječan mjeseční príhod samca ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona odnosno ako prosječan mjesečni prihod po članu kućanstva ne prelazi iznos od 200 % osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka.

16.Iz sadržaja spisa tuženog tijela proizlazi:

-da je prvostupanjsko tijelo, postupajući po zahtjevu tužiteljice, pribavilo nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda Split, Izdvojenog mjesta rada Šibenik, evidencijski broj vještačenje 829455 od 08. studenog 2022. prema kojem kod tužiteljice postoji funkcionalno oštećenje prvog stupnja;

-da je stoga prvostupanjskim rješenjem od 23. veljače 2023. zahtjev tužiteljice odbijen,

-da je tužiteljica na to rješenje izjavila žalbu povodom koje je tuženik pribavio nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja 903654 od 10. svibnja 2023. kojim je nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja od 08. studenog 2022. ocijenjen nepravilnim te je utvrđeno da prema Listi težine i vrste invaliditeta, koja je sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne Novine, broj:67/17, 56/18, 16/22 – dalje Uredbe), kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje, kronične bolesti odrasli-2. stupanj (osobe kod kojih je ustanovljena kronična bolest s komplikacijama na ciljnim organima te zahtijeva stalnu terapiju i povremenu skrb druge osobe), trajno, jer se s obzirom na narav bolesnih stanja ne očekuje promjena u funkcioniranju, odnosno stupnju oštećenja funkcionalnih sposobnosti. Istim Nalazom i mišljenjem utvrđeno je da kod tužiteljice ne postoji 3. stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti jer su prisutne kronične bolesti u stabilnoj fazi te joj nije potrebna svakodnevna pomoć i njega druge osobe;

-da je stoga tuženik rješenjem od 18. ožujka 2024. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje te predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak kako bi se utvrdile činjenice o kojima ovisi ostvarivanje prava, odnosno okolnost živi li tužiteljica sama ili u kućanstvu te okolnosti koje se odnose na prihode koje je ista odnosno njeno kućanstvo ostvarilo u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka bitne za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja;

-da je prvostupanjsko tijelo u izvršenju navedenog rješenja tuženika uzelo izjavu tužiteljice na zapisnik od 04. travnja 2024. iz koje izjave proizlazi da je ista upoznata s nalazom i mišljenjem drugostupanjskog tijela vještačenja i da je izjavila da je u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ostvarila prihod po osnovi naknade plaće u iznosu od 2.550,00 kuna koji isplaćuje Hrvatski zavod za zapošljavanje, da je upoznata da ne ispunjava imovinski cenzus za priznavanje prava te da će se njezin zahtjev biti odbijen, a s čime tužiteljica nije bila suglasna;

-da spisu prileži ispis podataka iz SocSkrb aplikacije o mjesečnim primitcima koje su tužiteljica i njezin suprug GB ostvarili u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka a iz kojih proizlazi da je tužiteljica za veljaču, ožujak i travanj 2022. ostvarila primitke s osnove Ostale nenavedene naknade plaća koje se isplaćuju na teret državnog proračuna ili na teret sredstava obveznog osiguranja u ukupnom iznosu od 676,89 eura/5.100,00 kuna, a što prosječno mjesečno iznosi 225,63 eura/1.700,00 kuna; da je suprug tužiteljice u istom razdoblju ostvario primitke s osnove mirovine u ukupnom iznosu od 1.587.10 eura/11.957,97 kuna, a što prosječno mjesečno iznosi 529,03 eura/3.985,99 kuna iz čega proizlazi da prosječni mjesečni prihod po članu kućanstva tužiteljice, u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka, prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona ili nominalno 132,72 eura/1.000,00 kuna po članu kućanstva;

-da je prvostupanjskim rješenjem od 05. travnja 2024. zahtjev tužiteljice odbijen uz obrazloženje, u bitnome, da je nalazom i mišljenjem Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, utvrđeno da kod tužiteljice postoji 2. stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti, no, kako je ista u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ostvarila prihod koji prelazi zakonski cenzus za kućanstvo to da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu;

-da je tužiteljica na navedeno rješenje izjavila žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a koja žalba je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

17.Polazeći od prednjih utvrđenja te citiranih odredbi Zakona ovaj sud ocjenjuje da je osporavano drugostupanjsko rješenje pravilno i zakonito dok prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari.

18.Naime, iz prednjih utvrđenja nedvojbeno proizlazi da kod tužiteljice postoji drugi stupanj težine invaliditeta oštećenja funkcionalnih sposobnosti. No, polazeći od gornjih utvrđenja o prosječnim mjesečnim primicima tužiteljice i njenog supruga u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka (tužiteljica ostvarila 676,89 eura/5.100,00 kuna, a što prosječno mjesečno iznosi 225,63 eura/1.700,00 kuna dok je njen suprug ostvario 1.587.10 eura/11.957,97 kuna, a što prosječno mjesečno iznosi 529,03 eura/3.985,99 kuna) tuženik je pravilno utvrdio da prosječni mjesečni prihod tužiteljice i njenog supruga odnosno prosječan mjesečni prihod po članu njenog kućanstva prelazi iznos od 200% osnovice iz članka 22.stavka 2. Zakona a radi čega nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu koji su citiranom odredbom članka 58. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi.

19.U odnosu na tvrdnje tužiteljice da se njenim prihodima ne bi mogli pribrojiti prihodi njenog supruga a to stoga jer da ista boravi u [adresa]. a njen suprug u [adresa]. za reći je da ista te svoje tvrdnje o različitoj adresi boravka odnosno prebivališta nje i njenog supruga ničim ne dokazuje. No, sve da su tvrdnje tužiteljice i točne, istoj je ukazati na citiranu odredbu članka 58. stavak 2. Zakona kojom je određeno da se pravo na doplatak za pomoć i njegu može priznati samcu čiji prosječan mjesečni prihod u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ne prelazi iznos od 250% osnovice iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona ili nominalno 165,90 eura/1.250,00 kuna (primitak tužiteljice prosječno mjesečno iznosi 225,63 eura/1.700,00 kuna). Izračun na koji tužiteljica upire u tužbi nije u skladu sa gore navedenim utvrđenjima o prosječnim mjesečnim primanjima i citiranom odredbom članka 58. stavak 2. Zakona.

20.Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje cijeni pravilnim i zakonitim, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog drugostupanjskog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Navodi tužiteljice nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog drugostupanjskog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

21.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

22.Obzirom da tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu to je temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti zahtjev iste za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 07. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

-tužiteljici po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.