REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P Ob-197/2023-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Valentini Vedrina Parlov, u pravnoj stvari tužiteljice ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Vučinić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po posebnoj skrbnici ESĐ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i odsutnosti tužiteljice osobno, tuženika, posebne skrbnice mlt. djeteta i predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Maksimir, dana 07. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se presuda Općinskog suda u Zlataru broj P2-109/10-48 od 05. srpnja 2012. u točki IV. izreke na način da će se osobni odnosi mlt. ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj] s ocem IS, OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivati:

- svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje u 18:00 sati,

- svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10:00 do 18:00 sati,

- polovicu svih školskih praznika u vremenu prema dogovoru roditelja, sve izuzev vremena kada majka mlt. djeteta, ES boravi u [adresa].

- osobni odnosi će se ostvarivati na način da otac dolazi po mlt. dijete na adresu djetetova stanovanja vraća je na istu adresu po završetku osobnih odnosa.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim glasi:

„Majka ES ostvarivat će djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mldb. ŽS, rođ. **.**.2009., OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u pogledu zdravlja, odgoja i obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti, prijave prebivališta i ishođenja osobnih dokumenata“, kao i tužbeni zahtjevi tuženika da mlt. ŽS stanuje na njegovoj adresi stanovanja i da mu se dodijeli samostalno skrbništvo.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužiteljice povučena u dijelu kojim se predlaže izmjena presude Općinskog suda u Zlataru broj P2-109/10-48 od 05. srpnja 2012. u dijelu točke II. na način da će mlt. ŽS stanovati s bakom VS, [adresa], na adresi [adresa].

II. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovome sudu 16. veljače 2023. navodi da je presudom Općinskog suda u Zlataru P2-109/10 od 05. srpnja 2012. razveden brak stranaka i određeno je da će zajednička djeca stranaka mlt. BS, rođena **.**.2015. i mlt. ŽS, rođena **.**.2009. stanovati s majkom i ovdje tužiteljicom. Kako bi financijski osigurala sebi i djeci bolju budućnost odlučila je privremeno otići na rad u inozemstvo te smatra da je u interesu djece da za to vrijeme nastave stanovati s njezinom majkom, bakom djece, u stanu na adresi [adresa] gdje su djeca i dosada živjela te koja adresa stanovanja predstavlja dom djece. Navodi da time za mlt. djecu ne bi došlo do nikakve promjene u smislu školskih, izvanškolskih aktivnosti i drugih osobnih i društvenih odnosa djece, a tužiteljica bi, koliko god joj to objektivne mogućnosti budu omogućavale, dolazila u Hrvatsku. S ocem djece i ovdje tuženikom je pred Centrom za socijalnu skrb provela obvezno savjetovanje tijekom kojega tuženik nije bio suglasan da mlt. ŽS i mlt. BS stanuju s bakom. U prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže da mlt. djeca ŽS i BS stanuju s bakom i da se osobni odnosi mlt. djece i oca ostvaruju svaki drugi vikend izuzev vikenda kada tužiteljica boravi u [adresa], svaki drugi državni praznik i blagdan i polovicu svih školskih praznika.

2. Tijekom postupka je zajedničko dijete stranaka, BS, rođena **.**.2005. postala punoljetna, slijedom čega sud u odnosu na istu nije donosio odluku (arg. iz čl. 117. st. 1. ObZ-a), u kojem dijelu sud nije cijenio niti dispozicije tužiteljice s ročišta od 23. studenoga 2023. i iz podneska od 02. prosinca 2024. vezano uz povlačenje tužbe u odnosu na BS.

3. Tijekom postupka je tužiteljica disponirala tužbenim zahtjevom na način da je na ročištu od 23. studenoga 2023. postavila zahtjev za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, koji je zahtjev precizirala u podnesku od 02. prosinca 2024. na način da predlaže da joj se dodijeli djelomično samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ŽS u pogledu zdravlja, odgoja i obrazovanja, izvanškolskih aktivnosti, prijave prebivališta i ishođenja osobnih dokumenata. Također je predložila da se osobni odnosi ostvaruju u čitavom opsegu kao i u ranijoj sudskoj odluci (svaki drugi vikend, svaki drugi državni praznik i blagdan te polovicu prazniku) izuzev u čitavom periodu vremena kada boravi u [adresa]. Na ročištu od 10. srpnja 2025. je precizirala tužbeni zahtjev u dijelu osobnih odnosa na način da će se isti ostvarivati svaki drugi vikend od subote u 10:00 do nedjelje u 18:00, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan od 10:00 do 18:00, polovicu svih školskih praznika, sve izuzev u vremenu kada tužiteljica boravi u [adresa], a na način da otac dolazi po mlt. ŽS na njezinu adresu stanovanja i vraća je na istu adresu po završetku osobnih odnosa.

3.1. Također je tijekom postupka povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na stanovanje djece s bakom, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) u vezi s čl. 346. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ) odlučeno kao u točki I. rješenja. Dodatno tome, za navesti je i da traženje takve pravne zaštite (na način da mlt. djeca stanuju s bakom) u okviru postupka o roditeljskoj nije u dosegu odredbi Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje ObZ). Stanovanje djece s bakom moguće je isključivo ukoliko je roditeljima oduzeto pravo na stanovanje s mlt. djecom (čl. 155. ObZ-) ili ukoliko su roditelji izjavom ovjerenom pred javnim bilježnikom suglasno povjerili svakodnevnu skrb o djetetu osobi koja ispunjava uvjete za skrbnika (čl. 102. ObZ-a).

4. Tuženik je u očitovanju na tužbu od 15. ožujka 2023. naveo kako se tijekom obveznog savjetovanja u Centru za socijalnu skrb Maksimir složio da djeca ostanu privremeno stanovati s bakom, no da se njemu dodijeli širi opseg osobnih odnosa, što da je tužiteljica izričito odbila. Redovito kontaktira sa školom i ima saznanja da je mlađa kćer ŽS popustila u školi od kada stanuje s bakom, no i da u zadnje vrijeme odbija kontakte s njim stoga što je pokušao utjecati na to da ispunjava školske obveze. Druga kćer BS uredno s njim kontaktira i dolazi kod njega vikendima. Obzirom da s majkom djece ostvaruje zajedničku roditeljsku skrb i da su se okolnosti promijenile, traži da „ima skrbništvo“ i da mlt. djeca stanuju s njim.

4.1. U odnosu na zahtjev tužiteljice za djelomično samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi iz podneska od 02. prosinca 2024. te na daljnja disponiranja tužbenim zahtjevom se nije očitovao.

5. Mlt. ŽS je u ovome postupku zastupana po posebnoj skrbnici ESĐ iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb (rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Maksimir Klasa: UP/I-552-02/23-07/15 od 08. ožujka 2023.).

6. Za potrebe dokaznog postupka i odlučivanja o zahtjevima obiju stranaka, sud je primjenom odredbe čl. 416. st. 1. ObZ-a od nadležnog Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad pribavio prijedlog i mišljenje te je na ročištu od 24. travnja 2025. saslušana tužiteljica. Tuženik nije saslušan jer nije pristupio ročištu određenom radi saslušanja stranaka. Kraj činjenice da su se sudska pismena upućena tuženiku, izuzev prvotnih pismena koja je zaprimio, vraćala s naznakom „obaviješten nije podigao“, izvršena je terenska provjera MUP-a kojom je utvrđeno da tuženik stanuje na adresi prebivališta, no da je zbog rada na terenu tijekom tjedna odsutan (dopis MUP-a od 13. ožujka 2025.). Poziv radi saslušanja tuženiku je stoga dostavljen putem eOglasne ploče suda te je dodatno kontaktiran na u dopisu MUP-a naznačen broj telefona kada je izjavio da na ročište neće dolaziti (zapisnik s ročišta od 24. travnja 2025.). Najavio je dostavu pisanog očitovanja koje do vremena zaključenja glavne rasprave na spis predmeta nije zaprimljeno. Nadalje, mlt. ŽS je primjenom odredbe čl. 360. st. 2. ObZ-a omogućeno iznošenje mišljenja putem psihologa Zavoda te su interesi djeteta dalje zastupani po posebnoj skrbnici.

7. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zlataru broj P2-109/10 od 05. srpnja 2012. utvrđeno je da je njome razveden brak ovdje stranaka (točka I.), odlučeno je da zajednička maloljetna djeca BS i ŽS stanuju s majkom ES (točka II.), naloženo je ocu IS doprinositi za uzdržavanje djece (točka III.) te je dalje određeno da će se osobni odnosi mlt. djece i oca ostvarivati svaki drugi vikend, svaki drugi državni blagdan i polovicu svih školskih praznika (točka IV. izreke).

8. Spisu prileži presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici broj Pp-2300/22 od 01. ožujka 2023. kojom je ovdje tuženik IS proglašen krivim što je u vremenu od 18. rujna 2022. do 18. listopada 2022. počinio psihičko nasilje prema kćeri ŽS, rođenoj 2009. na način da joj je, u vrijeme dok se nalazio u kući na adresi svojega prebivališta u [adresa], slao SMS poruke u kojima ju je vrijeđao da je drolja, balavica, lažljivica i smrdljivica, a također ju je psovao riječima „Pizda ti materina, pička ti materina“, a što je kod njegove kćeri izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva, čime je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 450,00 EUR. Iz obrazloženja presude slijedi da su se stranke odrekle prava na žalbu.

9. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda slijedi da su ovdje stranke ES i IS roditelji dvoje zajedničke djece, BS, rođene **.**.2005. i mlt. ŽS, rođene **.**.2009. Bračna zajednica roditelja je prestala u veljači 2010. kada je majka ES otišla u Autonomnu žensku kuću radi fizičkog i psihičkog nasilja, a brak je razveden spomenutom presudom Općinskog suda u Zlataru P2-109/10 od 05. srpnja 2012. Po razvodu braka je majka ES nastavila stanovati s mlt. djecom u Zagrebu, na adresi [adresa]., a krajem 2014. je otišla raditi u Njemačku, dok su mlt. djeca ostala živjeti u istom stanu s bakom po majci ISĐ, kojoj je majka izjavom ovjerenom kod bilježnika privremeno povjerila skrb o djeci. Majka je oca djece i bivšeg supruga koji stanuje u vlastitoj kući na adresi u [adresa] informirala o novim okolnostima obiteljske dinamike te se isti protivio tome da mlt. djeca stanuje s bakom, dok istovremeno nije tražio da stanuju s njime. Po majčinu odlasku na rad u Njemačku su mlt. djeca ostvarivala osobne odnose s ocem na način određen sudskom odlukom, pri čemu se navodi kako se otac nije obraćao Zavodu sa zahtjevom za ostvarivanje roditeljske skrbi sve do predmetnog postupka po tužbi majke i tužiteljice ES.

9.1. Iz mišljenja dalje slijedi da je roditeljska komunikacija narušena i roditelji ne surađuju vezano za donošenje odluka o djeci i nisu usklađeni u odgojnim pristupima. Skloni su međusobnom optuživanju i prebacivanju odgovornosti vezano za potrebe djece, bez pritom adekvatnog uvida u vlastito ponašanje i posljedice istoga na odnos s djecom. Zbog neprikladnog ponašanja oca prema mlt. ŽS i slanja poruka uvredljivog sadržaja je ocu od strane Zavoda izrečena mjera Upozorenje na propuste i pogreške u ostvarivanju skrbi o djetetu, uz naznaku da nadležna Policijska uprava provodi istražne radnje obzirom se radi o djecu na štetu mlt. djeteta.

9.2. Provedenim razgovorom stručnih radnika Zavoda s, u to vrijeme mlt. BS, i mlt. ŽS na okolnost njihovog doživljaja kvalitete odnosa sa svakim od roditelja, uz naznaku da su upoznate s predmetnim postupkom, njihovom mogućnosti iznošenja mišljenja i utjecaja istoga na ishod postupka, utvrđeno je da je riječ o djevojčicama koje odrastaju u obitelji separiranih roditelja izrazito narušene roditeljske suradnje. Mlt. ŽS se osjeća neprihvaćeno od strane oca, od njega doživljava stalne kritike i napade umjesto pomaganja i prihvaćanja. U odnosu s majkom se osjeća prihvaćeno i blisko, jednako kao i u odnosu s bakom. Tada mlt. BS je opisivala jednako kvalitetan odnos s oba roditelja i bila je manje opterećena obiteljskom situacijom od sestre ŽS. Navodi se kako obje u razgovoru izražavaju zadovoljstvo sadašnjom organizacijom života i odbacuju mogućnost preseljena u očevo kućanstvo. Iznosi se i da će BS uskoro biti punoljetna te smatra da treba u potpunosti uvažiti njezino mišljenje po pitanju odluke o roditeljskoj skrbi. Pohađa treći razred, uspješna je u školi i procjenjuje da bi, uz sve obveze koje ima, preseljenjem gubila puno vremena na putovanje. U odnosu na mlt. ŽS se navodi kako je njezin odnos s ocem trenutno izrazito narušen. Otac je usmjeren na školski uspjeh ŽS i sva njihova komunikacija završava na toj temi, zbog čega ulaze u sukob. Mlt. ŽS nije motivirana unapređivati svoj odnos s ocem i smatra da je on taj koji treba promijeniti svoj odnos spram nje i biti manje grub. Ne želi ići kod njega i apsolutno joj je neprihvatljiva ideja da bi stanovala s ocem. Također, ne želi mijenjati školu i sredinu. Obje djevojke su svjesne narušenog odnosa i suradnje među roditeljima.

9.3. Temeljem tako provedene obrade, mišljenje je stručnog tima Zavoda da nisu stvorene pretpostavke za promjenom odluke o roditeljskoj skrbi na način da (tada mlt. BS i) mlt. ŽS stanuj(u)e s ocem. Nužno je da se otac uključi u savjetovanje s ciljem unapređivanja roditeljskih kompetencija i boljeg razumijevanja razvojnih potreba djeteta te izgradnje kvalitetnijeg odnosa s djetetom. U odnosu na praćenje izvršavanja školskih obveza mlt. ŽS, mišljenja su da se otac glede istog može pojačano angažirati i bez preseljenja ŽS na njegovu adresu i pružiti joj potrebnu pomoć i podršku. Također i da je zahtjev majke opravdan u dijelu koji se odnosi na to da djeca ne provode s ocem vrijeme tijekom vikenda kada majka boravi u [adresa].

9.4. Pozvani na dopunu mišljenja vezano uz postavljeni zahtjev tužiteljice za ostvarivanje samostalne roditeljske skrbi, Zavod takav zahtjev tužiteljice nije podržao. Navodi kako se roditelji već neko vrijeme nisu obraćali tom Područnom uredu te nemaju saznanja da bi otac sprečavao majku u ostvarivanju pojedinih sadržaja roditeljske skrbi. Navode kako smatraju da roditelji i nadalje trebaju ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb.

10. Tužiteljica se usprotivila mišljenju Zavoda (podnesak od 16. travnja 2024.) u dijelu kojim se odnosi na samostalnu roditeljsku skrb, dok je u preostalom dijelu navela da je s mišljenjem suglasna (podnesak od 02. svibnja 2023.) te je, premda je prvotnim tužbenim zahtjevom od 16. veljače 2023. zahtijevala izmjenu ranije odluke u dijelu osobnih odnosa na način da se isti ostvaruju svaki drugi vikend, izuzev vikenda kada majka boravi u [adresa], u podnesku od 02. svibnja 2023. i dalje tijekom postupka precizirala tužbeni zahtjev u odnosnom dijelu na način da predlaže da se osobni odnosi mlt. ŽS s ocem ostvaruju svaki drugi vikend, svaki drugi državni praznik i blagdan te polovicu svih školskih praznika, izuzev vremena kada je majka u Republici Hrvatskoj. U podnesku od 16. travnja 2024. navodi i kako je dijete izrazilo svoje mišljenje glede odnosa s ocem na način da se od njega osjeća neprihvaćeno te iznosi i kako Zavod nije cijenio pravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda Pp-2300/22 od 01. ožujka 2023. kojom je otac proglašen krivim za psihičko nasilje na štetu djeteta, pa smatra da je njezin zahtjev za potpuno samostalnom roditeljskom skrbi osnovan.

10.1. Tuženik očitovanje na mišljenja Zavoda nije dostavio, dok se posebna skrbnica s istim suglasila navodeći kako isto smatra objektivnim, stručnim i u najboljem interesu djece, dok je i nakon iznošenja iskaza tužiteljice vezano uz zahtjev sa djelomično samostalnu roditeljsku skrb navela kako i nadalje podržava u cijelosti prijedlog i mišljenje Zavoda te da i dalje nije razvidno da je zajednička roditeljska skrb na štetu djeteta. Predložila je uzeti u obzir mišljenje djeteta sadržano u istome.

11. Iz iskaza tužiteljice ES slijedi da je od studenoga 2021. otišla poslom u Njemačku gdje radi kao medicinska sestra u intenzivnoj njezi u gradu Germeringu te gdje živi kao podstanar. U Zagreb dolazi jednom mjesečno kada ostajem od 10 do 15 dana. Obje kćeri BS i ŽS su s njezinom majkom. Kada je odlazila u Njemačku tražila je od tuženika suglasnost da kod javnog bilježnika skrb o djeci povjere njezinoj majci što je on tada uskratio i zbog toga se obratila Centru u postupku obveznog savjetovanja. Također ga je tražila njegovu suglasnost da djeca idu s njom u Njemačku, što je tada također uskratio. Ovaj postupak pokrenula je sa zahtjevom da djeca stanuju s njezinom majkom i da se osobni odnosi s ocem ostvaruju na način kao u ranijoj odluci izuzev kada ona dolazi u Hrvatsku. Tokom postupka je još dodatno tražila samostalnu roditeljsku skrb kako bi mogla samostalno donositi odluke za sada još mlt. ŽS obzirom je BS u međuvremenu postala punoljetna. Iskazala je kako želi da tuženika ne mora za ništa pitati i da je njezina namjera bila kroz samostalnu roditeljsku skrb ŽS promijeniti prebivalište i osobne dokumente i povesti je sa sobom u Njemačku. ŽS je u međuvremenu ovdje u Zagrebu upisala srednju Trgovačku školu i sada završava 1. razred te joj nema smisla sada je voditi u Njemačku već smatra da sada treba završiti školu u Hrvatskoj. Navela je da osim protivljenja tuženika da se skrb o djeci povjeri njezinoj majci i odlasku kćeri u Njemačku nije bilo drugih situacija u kojima bi otac djece njoj kontrirao i izražavao protivljenje. Posebno upitana je iskazala da bez obzira što živi u [adresa] ona svakodnevno skrbi za djecu i ako je djetetu potrebna nekakva suglasnost, ona to pošalje poštom. Dalje je iskazala kako u vrijeme na koje se presuda Prekršajnog suda u Zlataru odnosi mlt. ŽS nije ostvarivala osobne odnose s ocem, a sada se isti ostvaruju te obje kćeri odlaze kod oca i ona s tim nema nikakvog problema. Kod oca odlaze i kada je ona u Zagrebu te osobne odnose djece i oca nije nikada sprečavala. S tuženikom nema komunikaciju jer se ona radnije svodila na njegova vrijeđanja te ga je blokirala na telefonu i ostao je dostupan za komunikaciju samo putem maila. Iskazala je da ne želi da je vrijeđa, „znam tko sam ja“. Dalje upitana je navela kako tuženik nije radio problem oko upisa ŽS u srednju školu, niti je ikada radio probleme djetetu na način da bi sprečavao da ide na neki izlet sa školom. Upitana dalje kada je konkretno tražila tuženika zadnji puta ikakvu suglasnost, navela je da je to bilo vezano uz odlazak ŽS u [adresa]. Putovnicu i osobnu za dijete je ishodila sada u siječnju sama jer zakon sada dozvoljava da jedan roditelj može predati zahtjev i podići osobnu ispravu. Otac zna telefonski nazvati školu, no iskazala je kako smatra da to ne čini radi brige za djecu već da vidi da li ona brine za djecu.

12. Iz rezultata dokaznog postupka slijedi da je brak ovdje stranka razveden 2012. od kada oboje zajedničke djece, sada punoljetna BS i mlt. ŽS stanuju s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose u dinamici svaki drugi vikend, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan te polovicu svih školskih praznika. Majka i ovdje tužiteljica je po razvodu braka, kako to slijedi iz mišljenja Zavoda, poslom otišla u Njemačku te je izjavom ovjerenom kod bilježnika skrb o kćerima povjerila svojoj majci s kojom se odlukom otac djece složio obzirom je prihvaćao ostvarivanje osobnih odnosa i nije se stručnim službama obraćao radi promjene sudske odluke. Majka je prema vlastitom iskazom danom u ovom postupku ponovno poslom otišla u Njemačku u studenom 2021. te je od oca djece tražila suglasnost da djeca i nadalje ostanu stanovati s njezinom majkom, međutim, roditelji oko toga nisu postigli sporazum. Premda tužiteljica navodi da joj je istu suglasnost uskratio, tuženik u očitovanju na tužbu iznosi kako se s istim suglasio, no da je tražio širi opseg osobnih odnosa koji da mu je majka djece uskratila. Tek je u očitovanju na tužbu zatražio da kćeri stanuju s njim. Roditelji su narušene roditeljske suradnje i izostale komunikacije. Osim što navedeno proizlazi iz mišljenja Zavoda, isto je također i utvrđenje suda dobiveno neposrednim saslušanjem tužiteljice koja je iskazala da je tuženika blokirala na telefonu i da je za komunikaciju dostupna isključivo putem maila jer ne želi da je se vrijeđa, ali isto proizlazi i iz tuženikova očitovanja na tužbu. Zamjera majci djece način skrbi za djecu i loš uspjeh mlt. ŽS u školi. Međutim, sud primjećuje da i usprkos takve organizacije života, starija kćer stranaka je uspješno završila školovanje i upisala je fakultet te se smatra uspješnom, dok je mlt. ŽS uspješno upisala srednju školu gdje je aktualno završila prvi razred. Oboje djece stranaka je svjesno narušenog odnosa njihovih roditelja i isto je od najvećeg utjecaja na mlt. ŽS, na koju otac dodatno vrši neadekvatan pritisak i ima neprimjerene reakcije, radi čega mlt. ŽS u vremenu koje se odnosi na odluku Prekršajnog suda u Zlataru nije željela ostvarivati osobne odnose s ocem, a aktualno ih ostvaruje u manjem opsegu. Mlt. ŽS, ali i ranije BS, izričito su odbile život s ocem i za to u razgovoru s stručnom osobnom Zavoda iznijele valjane argumente te je njihovo mišljenje predložila uzeti u obzir i posebna skrbnica. Majka mlt. djece uslijed posla koji obavlja u Njemačkoj, u Hrvatsku dolazi jednom mjesečno kada ostaje od 10 do 15 dana. Mlt. ŽS je u svojem odrastanju u obitelji separiranih roditelja bila upućena na majku te je u takvom odnosu s njom i ostala. Osjeća bliskost i povezanost s majkom. U takvom odnosu spram roditelja i kraj činjenice organizacije obiteljskog života i dinamike te kraj činjenice da je mlt. ŽS uslijed narušenog odnosa s ocem dodatno upućena na majku te je u formativnim godinama kada je važno da ima roditelja kojemu se može povjeriti, sud nalazi zahtjev tužiteljice osnovanim u dijelu osobnih odnosa te je iste uredio glede vremenskog trajanja, načina ostvarivanja te ograničio glede vremena kada majka mlt. ŽS boravi u [adresa]. Premda je svoj zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni (svaki drugi vikend izuzev vremena kada je u Hrvatskoj) proširila i na svaki drugi blagdan i državni praznik te školske praznike, na način da se i tada osobni odnosi ŽS s ocem ne ostvaruju ukoliko je tužiteljica u Hrvatskoj, sud je navedeno prihvatio iz ranije obrazloženih razloga. Dodatno tome, mlt. ŽS je sada djevojka srednjoškolske dobi koja će za dvije godine postati punoljetna. Osim što prolazi promjene svojstvene dobi doživljava i odbacivanje od oca te sud, sve dok otac ne unaprijedi svoje roditeljske kompetencije u vidu i svoje odgovornosti za status djeteta, sud cijeni važnim omogućiti mlt. ŽS bivanje uz majku dok je ista u Hrvatskoj. Dodatno tome, i sada je tužiteljica iskazala da kćerima ne brani odlazak kod oca kad to požele, čak i dok je ona tu. Iz istih razloga sud cijeni da je u interesu mlt. ŽS nastavak dosadašnjeg načina života te da nije u interesu djeteta promjena primarnog skrbnika na način da stanuje s ocem.

12.1. Prilikom odluke o zahtjevu tužiteljice za djelomično samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, sud polazi od odredbe čl. 91. st. 1. ObZ-a prema kojoj roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti te prema kojoj su roditelji dužni ostvarivati roditeljsku skrb u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Iz iskaza tužiteljice slijedi da je svoj zahtjev u ovome dijelu temeljila na želji da ŽS povede sa sobom u Njemačkoj, čemu se tuženik protivio, no i da sada kada je ŽS upisana u srednju školu u Zagrebu smatra da je u interesu djeteta da tu i završi školu. Nadalje, željela je djetetu samostalno promijeniti osobne isprave, što je i ishodila samostalno s obzirom na promjenu zakona koja joj je to omogućila. Također slijedi da izuzev odlaska u Njemačku djeteta, nije bilo situacija kada bi je otac djece ograničavao u poduzimanju radnji za djecu te da otac nije ŽS radio ikakve probleme glede upisa u srednju školu. Potvrđuje i da se tuženik interesira o školovanju ŽS i od škole traži informacije. Iskazuje kako djelomično samostalnu roditeljsku skrb u konačnici želi kako tuženika ne bi morala za ništa pitati. U tako opisanim okolnostima sud cijeni i da tuženik, ne ograničava majku djece u poduzimanju radnji odlučnih za ostvarivanje roditeljske skrbi te da usprkos njihova narušenog odnosa je interes mlt. ŽS do sada u svemu bio zaštićen. Preseljenje u drugu zemlju jest okolnost koja uvelike mijenja život djeteta i koja je takva da se sama po sebi ne može cijeniti kao ograničavanje majke u skrbi za dijete jer je glede te okolnost nužno sagledati i cjelokupni interes djeteta. Time je sud utvrdio kako tužiteljica nije dokazala da zajednička roditeljska skrb nije u interesu mlt. ŽS. Kraj činjenice da mlt. ŽS ne stanuje s ocem, to nije moguće niti da isti ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb.

12.3. Stoga je primjenom odredbi čl. 408. i 416. ObZ-a u vezi s čl. 119. te čl. 104. ObZ-a odlučio kao u izreci presude.

13. Odluka o trošku postupka donesena je primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a cijeneći da je tužiteljica dijelom uspjela sa svojim zahtjevom, a dijelom je isti povukla te da djelovanjem ijedne stranke drugoj nisu nastali dodatni troškovi.

U Zagrebu, 07. srpnja 2025. godine

Sutkinja

Valentina Vedrina Parlov

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u 5 primjeraka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA/

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku

3. posebnoj skrbnici

4. HZSR, PU Maksimir - po pravomoćnosti