Poslovni broj: Us I-1476/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja BG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Ivanu Rađi, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12A, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) NG, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi prava iz mirovinskog osiguranja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 09. srpnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 07. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Klasa: UP/II 140-02/24-03/03352304707, Urbroj: 341-99-06/2-24- 1046 od 22. travnja 2024.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I-140-02/23-03/03352304707, Urbroj: 341-18-06/2-23- 54748 od 21. studenog 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke isplatiti tužitelju iznos od 3.750,00 eur na ime naknade troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 140-02/24-03/03352304707, Urbroj: 341-99-06/2-24-1046 od 22. travnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, Klasa: UP/I-140-02/23- 03/03352304707, Urbroj: 341-18-06/2-23-54748 od 21. studenog 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na starosnu mirovinu.

2.Tužitelj u tužbi navodi da je podnio zahtjev za prijevremenu mirovinu iz Francuske jer je u vrijeme podnošenja zahtjeva isti tamo i stanovao te da je podnio i zahtjev za priznanje prava na prijevremenu mirovinu u RH jer ispunjava uvjete za istu. Greškom Francuskog upravnog tijela njegov zahtjev za priznanje prava na prijevremenu mirovinu u RH da nije pravilno podnesen te da je greškom podnesen zahtjev za starosnu mirovinu i u RH. Nadalje se navodi da je Područni ured u Splitu i Središnja služba, pravilno odlučivala i o zahtjevu za priznanje prava na prijevremenu mirovinu, ali da tuženik nije smio odbiti zahtjev tužitelja za priznanjem tog prava i to stoga što da je tužitelj tuženiku dostavio javne isprave iz Francuske kojima je dokazao da isti ispunjava sve kriterije za priznanje prava na prijevremenu mirovnu. Naime, u prvom rješenju te u drugom rješenju po žalbi tužitelja, da se utvrđuje da je tužitelj radni staž ostvario i u RH i u Francuskoj. To utvrđenje tuženik temelji na ispravi-formularu P5000 koji je dostavljan od upravnog tijela Francuske i Švedske. Kako tužitelj nema uvid u taj formular, jer se isti pribavlja iz baze podataka kojoj pristup ima samo tuženik, tužitelj saznanja o sadržaju istog da ima samo iz pobijanih rješenja. Iz pobijanih rješenja da proizlazi da isprava P5000 koja je pribavljena od Francuskog upravnog tijela ne navodi cijeli radni staž tužitelja. Prema navodnim periodima radnog staža iz te francuske isprave tužitelju da nije priznat radni staž koji je isti imao od 2010. pa do zaključno 2021. godine. Kada bi se pravilno uračunao cijeli staž tužitelja isti da bi imao ukupno 35 godina radnog staža i 62 godine života, a koliko je po zakonu i potrebno za priznavanje prava na prijevremenu mirovinu. Tužitelj da je uz svoju žalbu na prvostupanjsko rješenje dostavio rješenje francuskog upravnog tijela kojim je tužitelju priznato pravo na punu starosnu mirovinu, te da je u tom rješenju i u popratnom prikazu radnog staža jasno vidljivo da tužitelj ima 35 godina radnog staža, ili kako je to navedeno u rješenju francuskog upravnog tijela, da tužitelj ima 140 tromjesečja radnog staža (140/4 = 35 godina radnog staža). Nadalje, iz priložene dokumentacije da je jasno vidljivo da je francusko upravno tijelo imalo sve podatke o radnom stažu tužitelja u RH pa da je nejasno kako to da hrvatsko upravno tijelo (HZMO) nema podataka o punom radnom stažu tužitelja u Francuskoj. Stoga da je tuženik morao po dostavljenoj dokumentaciji zatražiti od francuskog upravnog tijela zaduženog za mirovinski sustav u Francuskoj očitovanje na navedene okolnosti, odnosno tražiti da se očituju jesu li isprave koje je dostavio tužitelj ispravne. Nakon toga tuženik da je morao tražiti od francuskog upravnog tijela dostavu potpunih podataka o radnom stažu tužitelja. Slijedom navedenog da je očito da je tuženik, i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo, postupilo nezakonito kada je odbilo utvrditi pravo tužitelja na prijevremenu mirovinu. Tužbenim zahtjevom tužitelj traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, da navodi i razlozi u tužbi nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja te u bitnome ponavlja razloge obrazloženja istog. Smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužitelj je u podnesku od 11. studenog 2024. naveo da je primio dopis službenog tijela iz Francuske od 16. listopada 2024. u kojem je navedeno da su dostavili HZMO-u novi formular P5000 u kojem je ovaj put pravilno navedeno da tužitelj ima 119 tromjesečja radnog staža u Francuskoj a što da, kada se uzme 21 tromjesečje radnog staža u RH, znači da tužitelj ima ukupno 30 godina radnog staža u trenutku podnošenja zahtjeva.

5.Tuženik je u podnesku od 20. studenog 2024., a vezano za navedeni podnesak tužitelja, dostavio novi obrazac P5000 zaprimljen 16. listopada 2024.

6.Tužitelj je u podnesku od 26. studenog 2024. naveo da je očito da je njegova tužba osnovana jer da je iz dostavljenog obrasca vidljivo da tužitelj ima ukupno 119 tromjesečja radnog staža u Francuskoj u vremenskom periodu od 1/01/1992 do 31/12/2021 a 21 tromjesečja radnog staža u Republici Hrvatskoj (ili u SFR Jugoslaviji) u vremenskom periodu od 16/8/1986 do 31.12.1991. pa da je stoga ukupni radni staž istoga 140 tromjesečja odnosno 35 godina radnog staža (140/4=35) čime da je tužitelj ispunio sve pretpostavke za stjecanje prava na prijevremenu mirovinu.

7.Tužitelj je u podnesku od 29. svibnja 2025. ustrajao u odgovoru na tužbu te prijedlogu da se tužbeni zahtjev odbije.

8.U sporu je održavanjem rasprave 09. srpnja 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

9.Tužitelj je na raspravi po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima tijekom spora.

10.Tuženik je po svom opunomoćeniku ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

11.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentaciju u spisu tuženog tijela dostavljenog e komunikacijom uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

12.Tužitelj je zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

13.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

14.Iz podataka spisa je razvidno:

-da je tužitelj zahtjev za priznanje prava na starosnu mirovinu podnio dana 17. kolovoza 2022. nadležnoj ustanovi u Republici Francuskoj;

-da je tužitelj rođen **.**.1960.

-da su tužitelju u mirovinski staž na teret hrvatskog mirovinskog osiguranja utvrđena razdoblja staža osiguranja prema odredbama članka 24. ZOMO od 18.08.1986. do 31.12.1991., od 07.11.2011. do 11.12.2014., u 2011. god. ima 02 dana atipičnih primitaka, od 07.03.2022. do 30.08.2022, od 02.09.2022 do 31.10.2022., u 2022.god. ima 01 mjesec i 05 dana atipičnih primitaka, i od 01.11.2022. do 30.09.2023, u ukupnom trajanju od 09 godina, 03 mjeseca i 19 dana;

-da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Francuskoj na obrascu P5000 od 04.08.2023. utvrdio razdoblja osiguranja tužitelja od 01.01.1992. do 31.12.2009., u trajanju od 17 godina, 06 mjeseci i 00 dana;

-da je tužitelj u Kraljevini Švedskoj navršio razdoblja osiguranja od 01. siječnja 1992. do 31. prosinca 1998. u trajanju od 02 godine, 00 mjeseci, 00 dana a što se preklapa sa stažem ostvarenim u Republici Francuskoj;

-da razdoblja osiguranja prema članku 6. Osnovne uredbe ukupno iznose 26 godina, 09 mjeseci i 16 dana;

-da je obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjskim rješenjem od 21. studenog 2023. zahtjev tužitelja odbijen, da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 22. travnja 2024. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, da s obzirom da tužitelj nema navršenih 65 godina života, koliko je potrebno prema članku 33. ZOMO, niti ima navršeni mirovinski staž od 35 godina, koliko je potrebno prema članku 34. ZOMO za priznanje prava na prijevremenu (razmjernu) starosnu mirovinu, da isti ne ispunjava uvjete za stjecanje prava na starosnu (razmjernu) mirovinu prema zahtjevu od 17. kolovoza 2022..

15.Prema ocjeni ovog suda, polazeći od podataka spisa predmeta, osporavanim drugostupanjskim i prvostupanjskim rješenjem, uz obrazloženje koje je njima dano, povrijeđen je zakon na štetu tužitelja.

16.Naime, tuženik i prvostupanjsko tijelo navode da je nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Francuskoj na obrascu P5000 od 04.08.2023. utvrdio razdoblja osiguranja tužitelja od 01.01.1992. do 31.12.2009., u trajanju od 17 godina, 06 mjeseci i 00 dana.

17.Međutim, tuženik je tijekom ovoga spora uz podnesak od 20. studenog 2024. dostavio novi obrazac P5000 koji je od nositelja osiguranja u Republici Francuskoj zaprimio dana 16. listopada 2024. u kojem je navedeno razdoblje s početnim i završnim datumom i to datum početka od 01. siječnja 1992. a završni datum je 31. prosinca 2021. (115 tromjesečja) kao i dodatna razdoblja bez datuma početka i završetka osiguranja od 4 tromjesečja odnosno ukupan broj od 119 tromjesečja.

18.Tužitelj je uz podnesak od 19. svibnja 2025. dostavio dopis nositelja osiguranja u Republici Francuskoj od 16. travnja 2024. u kojem izvješćuje tužitelja da su istog dana dostavili u Hrvatsku obrazac P5000 u kojem je točno naveden broj tromjesečja odrađenih u Francuskoj tj. 119 od kojih su 4 tromjesečja nezaposlenosti u 2003.godini.

19.Iz navedenog dakle proizlazi da se obrazac P5000 od 04.08.2023. te ovaj novi obrazac P5000, koji je tuženik od nositelja osiguranja u Republici Francuskoj zaprimio dana 16. listopada 2024., vezano za razdoblja osiguranja tužitelja u bitnome razlikuju.

20.Obzirom na navedeno proizlazi da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu odlučnih činjenica, a radi čega se ista ne mogu ocijeniti zakonitim. U konkretnom slučaju su javnopravna tijela od nositelja osiguranja u Republici Francuskoj trebala zatražiti detaljno pojašnjenje vezano za različite podatke u navedenim obrascima P5000 odnosno utvrditi pravo stanje stvari vezano za mirovinski staž tužitelja ostvaren u Republici Francuskoj.

21.Stoga je, budući iz svega gore navedenog proizlazi da osporavana rješenja nisu pravilna i zakonita, valjalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, a postupajući u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a, poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, a kako je odlučeno u izreci presude.

22.U ponovnom postupku prvostupanjskom tijelo će nakon što utvrdi pravo stanje stvari i sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite i pravilne odluke svim raspoloživim dokaznim sredstvima, ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu mjerodavnih odredbi ZOMO-a za priznanje prava na traženu mirovinu te donijeti novu odluku uz valjano i potpuno obrazloženje sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21), pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

23.Tužitelj je po svom opunomoćeniku popisao trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 27. studenog 2011. te za zastupanje na raspravi od 09. srpnja 2025. i to po 500 bodova za svaku radnju sve uvećano za PDV 25%.

24.Kako je tužitelj uspio u ovom upravnom sporu istome je temeljem odredbi članka 144. i 147. te Tbr. 27., tbr. 46., 52. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 – dalje Tarifa) valjalo priznati kao opravdan trošak sastava tužbe, obrazloženog podneska od 26. studenog 2024. te za zastupanje na ročištu za raspravu od 09. srpnja 2025. u iznosu od po 1.000,00 eur za svaku radnju odnosno ukupno 3.000,00 eur a što uvećano za PDV od 25% u iznosu od 750,00 eur sveukupno iznosi 3.750,00 eur. Navedenim je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 07. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju putem opunomoćenika,

-tuženiku,

-u spis.