REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pr-79/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po Krešimiru Bogdan, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška, zastupana po punomoćniku po zaposlenju DĆ, dipl. iur. iz [adresa], radi naknade štete – radno, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 7. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Bogdana, odvjetnika i za tuženika punomoćnika DĆ, dipl. iur., dana 7. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Opća bolnica Nova Gradiška, OIB: 71630358814, Josipa Jurja Strossmayera 17A, Nova Gradiška da tužitelju KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati bruto iznos od 7.334,61 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa po stopi zateznih kamata koja se do 31. prosinca 2022. dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim na isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kako slijedi:

na iznos od 349,41 Eur od 09.03.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 397,99 Eur od 11.04.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 390,86 Eur od 10.05.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 440,55 Eur od 11.06.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 537,68 Eur od 11.07.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 489,60 Eur od 10.08.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 515,80 Eur od 12.09.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 644,17 Eur od 11.10.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 592,34 Eur od 12.11.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 681,95 Eur od 11.12.2019. pa do dana isplate,

na iznos od 531,86 Eur od 11.01.2020. pa do dana isplate,

na iznos od 573,89 Eur od 11.02.2020. pa do dana isplate,

na iznos od 686,70 Eur od 10.03.2020. pa do dana isplate,

na iznos od 501,81 Eur od 09.04.2020. pa do dana isplate,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 1.657,58 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenje do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi isplate razlike plaće na ime dodataka za redovni i prekovremeni rad.

2. U tužbi navodi da je kod tuženog zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 26. studenog 1992, da je Ugovorom o radu od 27.03.1996. ugovoreno da će tužitelj obavljati poslove specijalizanta ginekologije i opservacije u Službi za ginekologiju i porodiljstvo a naknadno Aneksom Ugovora o radu od 21.12.1999. da će obavljati poslove specijaliste ginekologije u Službi za ginekologiju i porodiljstvo.

2.1. Temeljem Odluke Vlade RH Opća bolnica Nova Gradiška u pravnom smislu prestala je postojati i postala je dio bolnice Opće bolnice dr Josip Benčević iz Slav.Broda, nakon čega je tužitelj potpisao dodatak Ugovora o radu s Općom bolnicom dr Josip Benčević iz Slav.Broda koji je bio na snazi sve do 1. listopada 2017.god. kada je Opća bolnica Nova Gradiška ponovno dobila pravnu osobnost.

2.2. U skladu s navedenim tužitelj je kod tuženog nastavio radni odnos od 1.listopada 2017. pa nadalje.

2.3. Svim Ugovorima o radu ugovoreno radno vrijeme je određeno 40 sati tjedno , te je glede dodataka na plaću ugovorena primjena Kolektivnog ugovora. Tako je osim redovnog radnog vremena člankom 10 i 13. ugovoreno i pravo na povećanje plaće u postotku utvrđenim Kolektivnim ugovorom za rad noću, prekovremeni, rad subotama nedjeljama, rad za blagdane, smjenski rad, plaćanje dežurstva.

2.4. Ističe da je po tom osnovu tužitelj ostvario pravo na razlike isplaćenih plaća za prethodni period od 2014. do ožujka 2019. godine za koji je donesena još uvijek nepravomoćna presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu Pr-55/2019 .

2.5 Tužitelj smatra da mu prilikom obračuna plaće tuženi nije isplatio dodatke na plaću sukladno Kolektivnom ugovoru potpisanog 2013.god, pogrešno primjenjujući odredbe istog, odnosno da isplaćuje tužitelju dodatke na plaću tijekom redovnog radnog vremena, dok iste dodatke ne isplaćuje kada liječnik radi prekovremeno i za vrijeme dežurstva.

2.6. Navodi da neisplaćeni dodaci su dodatak na plaću zbog otežanih uvjeta rada uvećanjem osnovne plaće za 25%. primjenom članka 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14, čl. 57. KU/13, dodatak za odgovornost za život i zdravlje pacijenata prema uvećanjem osnovne plaće za 10% primjenom čl. 59 KU/13, dodatak na ime znanstvenog stupnja i dodatak na ime minulog rada. Radi pogrešnog obračuna plaće nastala je i razlika u obračunu godišnjeg odmora.

2.7. Poziva se na čl. 54. st. 1. TKU-a prema kojem se dodaci međusobno ne isključuju pa dodatak za prekovremeni rad ne isključuje isplatu navedenih dodataka i prekovremenih sati.

2.8. Poziva se i na članak 14. stavak 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ broj 73/17 – dalje Pravilnik), u svezi sa stavkom 2. istog članka Pravilnika

2.9. Poziva se i na članak 90. stavak 1. Zakona o radu u svezi sa člankom 94. ZR-a te na Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama kao i na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa osme sjednice Građanskog odjela broj: SU-IV56/19-18, održane 9. prosinca 2019.

2.10. Tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na iznos od 8.500,00 eura.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da su ovdje parnične strane u ugovornom odnosu temeljem potpisanih ugovora o radu i aneksa i dodataka istome ugovoru.

3.1. Protivi se prijedlogu tužitelja da sud zatraži od tuženika evidencije o prisutnosti na radu, budući da je tužitelj uz isplatu svake plaće za utuženo razdoblje dobio i mješe dni obračun plaće, koji sadržava iste parametre kao i evidencija o prisutnosti na radu. Nadalje tužitelj je dobio primjerak rješenja o plaći i rješenja o korištenju godišnjeg odmora.

3.2. Osporava traženje tužitelja pozivom na članak 60. KU/13. kojim je bilo normirano pravo na uvećanje osnovne plaće za radni staž u javnim službama te se je navedena odredba primjenjivala do listopada 2015.

3.3. Navodi da je tuženik tužitelju tijekom utuženog razdoblja obračunavao i isplaćivao plaće sukladno odredbama kolektivnih ugovora, Zakona o plaćama u javnim službama i Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama. Ističe da Zakon o radu samo ureduje pravo na plaću, no samu plaću konkretizira Zakon o plaćama u javnim službama (,,Narodne novine,, broj: 27101. i 29/09.) i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (,,Narodne novine broj: 25/13.,27/13.......9/18). Navodi da se pod osnovnom plaćom podrazumijeva se plaća na koju radnik ima pravo za redovan rad, u punom radnom vremenu uz uobičajene radne uvjete, u koju nisu uključeni posebni dodaci, da člankom 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće. uvećan za 0.5 %o za svaku navršenu godinu radnog straža. a koji se elementi množe te sačinjavaju plaću radnog mjesta u javnim službama - osnovnu plaću.

3.4. Nadalje, navodi da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da Zakon o plaćama u javnim službama u članku 9. normira posebne dodatke na plaću za službenike i namještenike koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, a kolektivni ugovori specificiraju dodatke na osnovnu plaću: stimulaciju, uvećanja plaće, dodatka na posebne uvjete rada i položajne dodatke.

3.5. Poziva se na odredbe članka 47. stavka 2. KUll3. i smatra da se svi dodatci obračunavaju na osnovnu platu, odnosno samo i isključivo osnovu plaću te da njihova kombinacija ne uključuje i to da bi se trebalo primijeniti i na pojedine druge dodatke, odnosno uvećanja. Navedeno smatra izričitim uređenjem, iskazom suglasnosti volje stranaka kolektivnog ugovora( KU/13)

3.6. Ukazuje da temeljem odredbe članka 321. Zakona o obveznim odnosima da u slučaju nesuglasnosti glede smisla i domašaja ugovornih odredaba, ugovorne strane povjere nekom trećem tumačiti ugovor, a koja se ovlast može primijeniti slijedom odredbe članka 8. stavka 4. Zakona o radu, odredbom članka 18. KU/13 je predviđeno osnivanje zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora koje daje obvezujuća tumačenja kolektivnog ugovora, u formi zaključaka. Poziva se na zaključke broj : 58., 95. a) i 106. a).

3.7. Osporava tužitelju pravo i na razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

3.8. Ističe da je tuženik provjerio evidencije o prisutnosti na radu za tužitelja za utuženo razdoblje od 16. travnja 2019. do 31.ožujka 2020., te je utvrdio da su tužitelju isplaćeni svi dodaci za prekovremeni rad koji su bili evidentirani, sukladno odredbama KU i TKU.

3.9. Iz gore navedenih razloga tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu i obvezati tužitelja, naknaditi tuženiku parnični trošak.

4. U nastavku postupka stranke su u bitnom ostale kod svojih prvotnih navoda.

5. U postupku nije bilo sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlen kod tuženika na poslovima specijaliste ginekologije u Službi za ginekologiju i porodiljstvo.

6. Sporno je da li mu je u periodu od 16. veljače 2019. do 31.ožujka 2020. pravilno obračunavata plaća. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja eventualne razlike plaće. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je proveo dokaz uvidom u materijalnu dokumentaciju u spisu, i to Ugovor o radu od 27. ožujka 1996. (str. 6-8 spisa), u Aneks Ugovora o radu od 21. prosinca 1999. (str. 9 spisa), u Dodatak Ugovoru o radu od 1. listopada 2014. (str. 10—11 spisa), u Ugovor o radu od 19. travnja 2018. (str. 12-13 spisa), u zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (str. 20-23 spisa), u evidencije radnog vremena (str. 38-65 spisa) u obračunske isprave za isplatu plaće – naknade (str. 66-93 i 95-130 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka Borisa Belunjak od 27. prosinca 2024. (str. 134-152 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

9. Odluku o glavnoj stvari sud je donio u skladu sa Zakon o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13, 29/18) i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12, 128/17, 47/18).

10. Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje u kojem je bio u radnom odnosu kod tuženika. Tuženik je stoga kao poslodavac tužitelja bio u obvezi tužitelju isplatiti plaću u skladu sa sklopljenim ugovorima i donesenim pravnim aktima za utuženo razdoblje.

11. Na temelju odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je obvezan raniku u radnom odnosu dati posao, te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, pa obzirom da je tužitelj u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika, tuženik je pasivno legitimiran u ovome sporu.

12. Prema odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu.

13. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

14. Pri tome valja napomenuti da su sukladno odredbi čl. 9. st. 1. Zakona o radu, poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, ovlašteni ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih Zakonom o radu ili drugim zakonom.

15. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13) u čl. 47., te kasnije važeći Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), u čl. 45., propisuju strukturu plaće, odnosno propisuju da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

16. Isto je propisano i odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), koji je na snazi od 1. siječnja 2013., te odredbom čl. 50. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), koji je na snazi od 1. prosinca 2017. godine.

17. Uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada samo je jedan od dodataka propisanih navedenim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnim kolektivnim ugovorima za službenike i namještenike u javnim službama, a dodaci na plaću prema odredbama tih ugovora, međusobno se ne isključuju.

18. Prema odredbi čl. 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 55. kasnije važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, odnosno osnovna plaća im se uvećava.

19. Vezano za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) u čl. 58., propisano je da iznimno od čl. 57. toga Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i ostali zdravstveni nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

20. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), u čl. 59., te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18), u čl. 58., propisuju da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da istome pripada naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

21. Na temelju odredbe čl. 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

22. Prema odredbi čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 143/13), te prema odredbi čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18), za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

23. To pravo radnika proizlazi i iz odredbe čl. 38. st. 3. i 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12), te odredbe čl. 37. st. 5. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 128/17, 47/18).

24. Navedene odredbe su jasne i nedvosmislene, te sukladno istima tužitelj za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, a za vrijeme bolovanja ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, umanjene za 15% (85% priznate u odnosu da je izvršen redovni rad).

25. Naime, Kolektivni ugovori za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne isključuju mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa je očito zajednička namjera ugovornih stranaka bila da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke izrijekom ugovorile nemogućnost takve kumulacije.

26. Ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, u potpuno istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, pa onda uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ima pravo i na ugovorene dodatke, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada.

27. Napose, ističe se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednici Građanskog odjela br. Su-IV-56/19-18 koja je održana dana 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeo slijedeće pravno shvaćanje (obrazloženo i navedeno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2864/2018-2 od 17. prosinca 2019., kao i rješenju broj Revr 841/2017-2 od 10. ožujka 2020.): "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

28. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18) i Dodatak II/19, koji se primjenjuju na dio tužbenog zahtjeva tužitelja, na isti način reguliraju dodatke na plaću kao i KU/13 i Dodatak I/15, a namjeru ugovornih stanaka da se dodaci isplaćuju i na fond sati preko redovnog radnog vremena potvrđuje i Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 66/20), u primjeni od 1. travnja 2020., koji je u članku 2., jasno odredio da se dodaci na plaću isplaćuju i na dio plaće ostvaren na temelju prekovremenog rada.

29. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, a posebno citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, neosnovano se tuženik u odgovoru na tužbu poziva na Zaključke broj 58, 95a) i 106a) Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora, jer je očito da je zajednička namjera ugovornih strana bila da se navedena uvećanja plaća mogu kumulirati, jer bi u protivnome stranke Kolektivnog ugovora, izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije.

30. Slijedom navedenog, u ovom postupku je dokazano da tužitelj ima pravo na razlike plaća za dodatke na plaću za prekovremeni rad u periodu od 16. veljače 2019. do 31.ožujka 2020.

31. Na osporenu visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Borisu Belunjak.

32. Temeljem materijalne dokumentacije, obračunskih isprava za isplatu plaća tužitelja i evidencija o radnom vremenu, vještak je izračunao da je tužitelju manje isplaćena razlika bruto plaće na prekovremeni rad za dodatke na plaću za liječnički dodatak i dodatak za posebne uvjete rada, u ukupnom iznosu od 7.334,61 eura.

33. Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i u skladu sa istim postavio uređen i specificirani tužbeni zahtjev potražujući mjesečne anuitete skupa sa zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća svakog anuiteta do isplate, ukupno u iznosu od 7.334,61 eura.

34. Tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka ali se protivio osnovu postavljenog zadatka, što je sud odbio kako je to prethodno i obrazloženo.

35. Nalaz vještaka u cijelosti je prihvaćen kao stručan i objektivan, sačinjen u skladu s pravilima struke i zadatkom vještaka.

36. Uvažavajući da je u postupku dokazano prema stavu ovoga suda da tužitelju pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke koji su predmet ovog spora kao i da mu tužena nije ispravno obračunavala pripadajuće dodatke, koji dodatci su u visini izračunati nalazom vještaka, sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

37. Odredbom čl. 433.a st. 1. ZPP-a, propisano je da kada se utužuju novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto-iznos.

38. Odredbom čl. 92. st. 4. ZOR, propisano je da su plaća i naknada plaće, u smislu toga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu, slijedom čega je tužiteljici razlika neisplaćene plaće i naknade plaće, dosuđena u bruto iznosu.

39. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate. Dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Na temelju odredbe čl. 92. st. 3. ZOR, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Stoga su tužitelju kao osnovane na svaki pojedini utuženi mjesečni iznos, zakonske zatezne kamate dosuđene kako tužbom potražuje i kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

40. Visina stope zakonske zatezne kamate određena je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO)

41. Plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, koji se obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate. Uvažavajući odredbe Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/16, 106/18, 121/19, 32/20), te odredbe Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/17), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto dodatka (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. (presuda VSRH broj Revr 578/13-2 od 11. svibnja 2016., Revr 1526/16 od 3. rujna 2017., Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017., Revr 206/16 od 19. rujna 2017.) Dakle, kako obveza uplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku, te kako prije isplate takva obveza tuženika nije dospjela, tužitelju nisu dosuđene zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, kako je to ispravno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu označio.

42. Tuženik je u postupku istakao i prigovor zastare potraživanja koji je sud odbio kao neosnovanim. Potraživanja iz radnog odnosa sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu /2014 zastarijevaju za pet godina. Tužitelj je tužbu podnio 17. travnja 2023., a prvo potraživanje tužitelja se odnosi na razliku plaće za mjesec veljaču 2019. koje dospijeva u ožujku 2019. ili unutar roka od pet godina.

43. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod I. izreke presude.

44. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zbog čega mu sud dodjeljuje pravo na nužne i potrebne troškove prouzročene vođenjem predmetnog postupka.

45. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u skladu s vrijednosti predmeta spora (7.334,16 eura), priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podneska od 18.8.2023. i 13.1.2025. za svaki iznos od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 8/1), trošak pristupa ročištima 23.4.2024. i 7.7.2025. za svako u iznosu od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr. 9/1) i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9/3), ili ukupno 1.050,00 eura uvećano za pripadajući PDV od 262,50 eura, ukupno 1.312,50 eura. Navedenom trošku pridodan je i plaćeni predujam za vještačenje u iznosu od 345,08 eura.

46. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 1.657,58 eura kako je to i navedeno pod II. izreke presude.

47. Na priznati trošak tužitelju su priznate i kamate od dana donošenja presude u skladu sa zatraženim u skladu sa zatraženim te primjenom čl. 151. st.3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022, 6/2024).

U Slavonskom Brodu, 7. kolovoza 2025.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Krešimir Bogdan, Slavonski Brod,

2. Opća bolnica Nova Gradiška, Strossmayerova 17a, Nova Gradiška,

3. Porezna uprava, po pravomoćnosti.