Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-305/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, protiv ovršenice TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Tušeku, odvjetniku u Varaždinu, radi ukidanja potvrde ovršnosti, odlučujući o žalbi ovršenice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-146/2022-28 od 18. lipnja 2025., 7. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-146/2022-28 od 18. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim je rješenjem odbijen prijedlog ovršenice za ukidanje potvrde ovršnosti ugovora o založnom pravu od 27. svibnja 2010. sklopljenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika, društva ELKOM d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika i ovršenice kao založnog dužnika koji je solemniziran 8. lipnja 2010. kao i njezin prijedlog za ukidanje potvrde ovršnosti ugovora o osnivanju hipoteke zabilježbom pridržaja prvenstvenog reda od 5. svibnja 2014. sklopljenog između ovrhovoditelja kao vjerovnika, društva ELKOM d.o.o. kao dužnika i založnog dužnika i ovršenice kao založnog dužnika koji je solemniziran 20. svibnja 2014.
2. To se rješenje temelji na utvrđenju prvostupanjskog suda da su sporne potvrde o ovršnosti navedenih ovršnih isprava izdane u skladu sa sporazumom stranaka i uz pravilnu primjenu tada važećeg Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" br. 78/1993., 29/1994., 162/1998., 16/2007. i 75/2009., dalje: ZJB).
3. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi tvrdi da je datum ovršnosti navedenih isprava (20. ožujka 2015.) pogrešan i nezakonit jer je riječ o mjenicama po viđenju koje su izdane 27. svibnja 2010. i 5. svibnja 2014. te koje je vjerovnik u skladu s odredbom članka 33. Zakona o mjenici ("Narodne novine" br. 74/1994. i 92/2010., dalje: ZM) bio dužan podnijeti na isplatu u roku od godine dana od njihova izdavanja. Tvrdi da iz tog propisa slijedi da bi ugovor iz 2010. postao ovršan 2011., a da bi ugovor iz 2014. postao ovršan 2015. odnosno da su mjenice podnesene na naplatu pet godina nakon toga, a što da je protivno izričitim zakonskim odredbama. Tvrdi da je, s obzirom na to da je riječ o mjenicama po viđenju, zakonski rok od godine dana od njihova izdavanja jedini „mjerodavan za određivanje datuma ovršnosti na navedenim ugovorima“. Zbog toga predlaže preinačiti pobijano rješenje i ukinutu potvrde ovršnosti.
4. Ovrhovoditelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Drugostupanjski je sud na temelju članaka 365. stavka 2. i 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona i u skladu s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona, "Narodne novine" br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 13120/20. i 114/2022., dalje: OZ) ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6.1. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6.2. Iako ovršenica u žalbi navodi da je podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te povrede u žalbi nije određeno naznačila (niti sadržajno na njih upućuje), a ovaj sud nije ovlašten ispitivati je li u postupku i u donošenju pobijanog rješenja počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog (ovršnog) postupka, osim onih na koje pazi po službenoj dužnosti, a koje, kako je navedeno u prethodnoj točci ovog obrazloženja, nisu počinjene.
7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je ovrhovoditelj u skladu s ugovorenim odredbama ugovora o založnom pravu od 27. svibnja 2010. i ugovora o osnivanju hipoteke zabilježbom pridržaja prvenstvenog reda od 5. svibnja 2014. dostavio javnom bilježniku ugovorene dokaze o dospjelosti tražbina (potvrde banke koja za dužnika obavlja poslove platnog prometa da su mjenice podnijete na naplatu i da su ostale nenaplaćene).
7.1. Utvrđenja prvostupanjskog suda iz točke 7. ovog obrazloženja ovršenica u žalbi niti ne dovodi u pitanje pa nije ostvaren u žalbi istaknuti razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u obrazloženju žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava koji je prema pravnom shvaćanju ovršenice ostvaren stoga što sud prvog stupnja nije primijenio odredbu članka 33. ZM-a.
8.1. Pravno shvaćanje ovršenice nije pravilno.
9. Iz isprava koje su u spisu proizlazi da ugovor o založnom pravu od 27. svibnja 2010. radi osiguranja mjeničnog potraživanja ovrhovoditelja (4.000,000,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama) na temelju mjenice po viđenju izdane 27. svibnja 2010. na nekretninama ovršenice sadrži ovršnu klauzulu – izričiti pristanak ovršenice da na temelju te ovršne isprave vjerovnik može neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja. U skladu s člankom 10. tog ugovora postignut je sporazum stranaka da javni bilježnik na zahtjev vjerovnika izda potvrdu ovršnosti tog ugovora nakon što mu vjerovnik prezentira dokaz o dospjelosti tražbine. Taj dokaz prema sporazumu stranka iz istog članka ugovora predstavlja potvrda banke koja za dužnika obavlja poslove platnog prometa da je mjenica podnijeta na naplatu i da je ostala nenaplaćena. Iz isprava koje su u spisu proizlazi da je ta mjenica podnesena na naplatu 20. ožujka 2015. te da nije naplaćena o čemu je vjerovnik (ovrhovoditelj) prezentirao ugovoreni dokaz javnom bilježniku.
9.1. Iz isprava koje su u spisu proizlazi također proizlazi da ugovor o osnivanju hipoteke zabilježbom pridržaja prvenstvenog reda od 5. svibnja 2014. radi osiguranja mjeničnog potraživanja ovrhovoditelja (16.000,000,00 kn zajedno s pripadajućim kamatama) na temelju mjenice po viđenju izdane 5. svibnja 2014. od na nekretninama ovršenice sadrži ovršnu klauzulu – izričiti pristanak ovršenice da na temelju te ovršne isprave vjerovnik može neposredno tražiti ovrhu na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja. U skladu s člankom 11. tog ugovora postignut je sporazum stranaka da javni bilježnik na zahtjev vjerovnika izda potvrdu ovršnosti tog ugovora nakon što mu vjerovnik prezentira dokaz o dospjelosti tražbine. Taj dokaz prema sporazumu stranka iz istog članka ugovora predstavlja potvrda banke koja za dužnika obavlja poslove platnog prometa da je mjenica podnijeta na naplatu i da je ostala nenaplaćena. Iz isprava koje su u spisu proizlazi da je i ta mjenica podnesena na naplatu 20. ožujka 2015. te da nije naplaćena o čemu je vjerovnik (ovrhovoditelj) prezentirao ugovoreni dokaz javnom bilježniku.
10. Prema članku 33. stavku 1. ZM-a mjenica po viđenju plativa je čim se podnese. Ona se mora podnijeti na isplatu u roku od jedne godine od dana izdanja. Trasant može ovaj rok skratiti ili odrediti duži. Ove rokove indosant može skratiti.
10.1. Solemniziranim ugovorom o založnom pravu od 27. svibnja 2010. osigurano je mjenično potraživanje ovrhovoditelja od 4.000,000,00 kn s pripadajućim kamatama na temelju mjenice po viđenju, najkasnije do 27. svibnja 2015. Iz toga slijedi da je trasant (izdavatelj mjenice) u skladu s citiranim propisom odredio duži rok trajanja svoje mjenične obveze - do 27. svibnja 2015. S obzirom na to je ovrhovoditelj prezentirao mjenicu 20. ožujka 2015., unutar roka koji je označio sam izdavatelj mjenice, neosnovano ovršenica u žalbi tvrdi da je mjenica podnesena na naplatu izvan roka. Imajući na umu nespornu činjenicu da je banka koja obavlja poslove platnog prometa za dužnika dana 20. ožujka 2015. izdala potvrdu o tome da je mjenica koja je pravovremeno podnijeta na naplatu ostala nenaplaćena pravilno je javni bilježnik uz primjenu članka 54. stavka 7. ZJB-a u skladu s ugovorenim uvjetima iz članka 10. solemniziranog ugovora o založnom pravu 27. svibnja 2010. stavio potvrdu ovršnosti tog ugovora s danom 20. ožujka 2015. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis koda je odbio zahtjev za ukidanje potvrde o ovršnosti te isprave.
10.2. Solemniziranim ugovorom o osnivanju hipoteke zabilježbom pridržaja prvenstvenog reda od 5. svibnja 2014. osigurano je mjenično potraživanje ovrhovoditelja od 16.000,000,00 kn s pripadajućim kamatama na temelju mjenice po viđenju, najkasnije do 20. svibnja 2019. Mjenica je izdana 5. svibnja 2014., a prezentirana je 20. ožujka 2015. Ta je mjenica podnesena na naplatu unutar roka roka trajanja mjenične obveze koju je odredio sam izdavatelj mjenice (do 20. svibnja 2019.). Osim toga, ta je mjenica podnesena na naplatu unutar roka od godine dana od dana njezina izdavanja pa se žalbeni razlozi u kojima se tvrdi da je povrijeđen članak 33. ZM-a ne mogu prihvatiti. Imajući na umu nespornu činjenicu da je banka koja obavlja poslove platnog prometa za dužnika dana 20. ožujka 2015. izdala potvrdu o tome da je mjenica koja je pravovremeno podnijeta na naplatu ostala nenaplaćena pravilno je javni bilježnik uz primjenu članka 54. stavka 7. tada važećeg ZJB-a u skladu s ugovorenim uvjetima iz članka 11. solemniziranog ugovora o osnivanju hipoteke zabilježbom pridržaja prvenstvenog reda od 5. svibnja 2014. stavio potvrdu ovršnosti tog ugovora s danom 20. ožujka 2015. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis koda je odbio zahtjev za ukidanje potvrde o ovršnosti te isprave.
11. S obzirom na to da ne postoje razlozi na koje se ovršenica poziva u žalbi kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovršenice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 7. kolovoza 2025.
Sutkinja
Ivana Čačić
