REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
Posl.broj Pr-138/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Marijani Zloić – Talajić, u pravnoj stvari tužitelja KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici ND, Nedjeljko Tutavac i Luka Šiljeg, odvjetnici u Pločama, protiv tuženika Naftni terminali federacije d.o.o., OIB: 75346152368, Ploče, Trg kralja Tomislava 2, radi naknade štete, zaključene glavne rasprave dana 23. lipnja 2025. godine u nazočnosti tužitelja osobno s punomoćnikom te zamjenika punomoćnika tuženika te objavljene odluke dana 7. kolovoza 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju, a na ime naknade neimovinske štete, novčanu svotu od 6.256,00 eura, sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu neimovinske štete u iznosu od 7.399,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2021. godine do isplate te zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke I. izreke za razdoblje od 25. veljače 2021. godine do 8. lipnja 2025. godine.
III. Dužan je tuženik isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete novčanu svotu od 1.862,00 eura sa zateznom kamatom od 9. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 331,80 eur i po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.862,00 eur odnosno ukupno 2.193,80 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2021. godine do isplate te zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos iz točke III. izreke za razdoblje od 25. veljače 2021. godine do 8. lipnja 2025. godine.
V. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zateznom kamatom tekućom od 8. kolovoza 2025. godine do isplate, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva u odnosu na podnesak tužitelja od 9. lipnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika, zaposlen na radnom mjestu vođa smjene manipulacije, sukladno ugovoru o radu sklopljenom sa tuženikom dana 9.ožujka 2010.godine. Radeći za tuženika na redovitim poslovima, dana 10. svibnja 2018.godine, tužitelj je doživio ozljedu na radu, a koja ozljeda se ogleda u lomu šake desne ruke, sve na način kako je opisano u prijavi ozljede na radu koja se dostavlja u privitku tužbe, a koja ozljeda predstavlja tešku tjelesnu ozljedu. Radi se, dakle, o teškoj tjelesnoj ozljedi, lomu šake desne ruke, koja ozljeda je ostavila trajne posljedice za tužitelja, a tužitelj i dan danas trpi fizičke bolove, s tim da mu je pokretljivost desnog ručnog zgloba ograničena, a posljedice ove ozljede će osjećati i ubuduće, trajno. Ujedno, tužitelj je obavio već tri operacije zbog te ozljede, a na bolovanju je bio od trenutka ozljeđivanja pa sve do 1.ožujka 2020. godine. Tužitelj smatra da je ovdje u pitanju povreda prava osobnosti, pa stoga, a temeljem članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, polaže pravo na naknadu neimovinske štete, a u visini pravične novčane naknade, i to za pretrpljene fizičke bolove, pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti, pretrpljeni strah i pretrpljene duševne boli zbog naruženosti, s tim da drži pravičnom naknadu neimovinske štete s temelja iskazanih oblika u iznosu od 67.000,00 kuna Tužitelju je zbog pretrpljenih ozljeda bila potrebna tuđa njega i pomoć, pa s toga temelja potražuje paušalni iznos od 3.500,00 kuna, a na ime troškova liječenja iznos od 2.500,00 kuna, s obzirom je tužitelj o svom trošku morao odlaziti na terapije. Stoga je tužitelj ustao tužbom i predložio da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev.
2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik je osporio sve navode iz tužbe i usprotivio se tužbenom zahtjevu u cijelosti, i to kako u odnosu na osnovanost tako i na visinu istog, te istakao prigovor promašene pasivne legitimacije. U prvom redu, tuženik je istakao kako je u vrijeme štetnog događaja isti imao ugovoreno osiguranje radnika, među njima i tužitelja, od posljedica nezgode koja bi nastala zaposlenicima tuženika prilikom obavljanja rada i to u vrijeme redovnog i izvanrednog radnog vremena, odnosno 24h dnevno. Obzirom na navedeno, razvidno je da je tužitelj pogrešno usmjerio tužbeni zahtjev prema tuženiku, već je isti zahtjev za naknadu štete trebao uputiti osiguratelju tuženika, obzirom da je u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao i za cijelo vrijeme liječenja tužitelja, postojalo odgovarajuće osiguranje koje bi isplatilo osigurninu za tužiteljev osigurani slučaj. Slijedom navedenog, predlaže se sudu prvenstveno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, zbog pomanjkanja pasivne legitimacije na strani tuženika. Opreza radi, tuženik je predložio sudu temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje u tekstu: ZPP) o ovoj parnici obavijestiti EUROHERC osiguranje d.d., ul. grada Vukovara 282, Zagreb, radi eventualnog intervencijskog učinka. Nadalje, tuženik ističe da je događaja na koji se poziva tužitelj posljedica više sile / radnje tužitelja na koju tuženik nije mogao utjecati niti je je njezinu posljedicu mogao izbjeći. Tužitelj prilikom spornog događa nije postupio u skladu s dužnom pažnjom u smislu čl. 68. Zakona o zaštiti na radu. Naime, tužitelj je navodnu ozljedu zadobio prilikom ulaska u tuženikovu tankvanu T-08, kojom prilikom je koristio neosvijetljeni improvizirani ulaz s jugozapadne strane te iste tankvane unatoč činjenici što je tuženik sa sjeveroistočne strane tankvane T-08 osigurao osvijetljeni službeni i siguran pristup taknkvani. O rizicima takvog postupanja tužitelj je prilikom spornog događaja imao saznanja i to prvenstveno kao ovlaštenik za zaštitu na radu kod tuženika i osoba koja je osposobljena za rad na siguran način, a podredno kao i prethodni dugogodišnji zaposlenik tuženika. U vrijeme štetnog događaja tužitelj je bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te je na istog tuženik provođenje zaštite na radu prenio i u pisanom obliku te je isti bio dužan osigurati ispravnost sredstava za rad iz svog djelokruga i postupati s povećanom pažnjom prilikom obavljanja rada, a što je evidentno propustio učiniti. Tužitelj je bio osposobljen i za rad na siguran način, a posebno za rukovanje postrojenjima i uređajima za skladištenje i uporabu zapaljivih tekućina i plinova. Obzirom na posebne uvjete rada za radno mjesto na kojem je radio tužitelj, isti je redovito upućivan i na zdravstvene preglede te je u vrijeme spornog događaja bio i zdravstveno sposoban obavljati poslove svog radnog mjesta. Tuženik ističe da je vrijeme u spornog događaja poduzeo sve mjere zaštite na radu propisane Zakonom i podzakonskim aktima pa je tako imao izrađen Pravilnik o zaštiti na radu, izrađenu procjenu rizika, osposobio je tužitelja za rad na siguran način, osigurao radno - zaštitnu opremu, imenovao stručnjaka za zaštiti na radu, osnovao Odbor za zaštitu na radu, osigurao zdravstvene preglede radnicima itd.. S druge strane, tužitelj nije ispunio svoje dužnosti koje je temeljem Pravilnika i mjerodavnog Zakona o zaštiti na radu bio dužan ispuniti kao ovlaštenik poslodavca za provođenje zaštite na radu, osoba osposobljena za rad na siguran način, a podredno i radnik koji postupa s dužnom pažnjom. Tužitelj nije izvršio svoju dužnost i provjerio te utvrdio neispravnost predmetnih montažnih skala, odnosno rizik njihove upotrebe, niti je o tome obavijestio neposredno nadređenog, a niti predsjednika uprave radi otklanjanja takvih rizika. Stoga je tuženik predložio odbiti tužiteljev zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove.
3. Podneskom od 09. lipnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 13.655,00 eura te imovinske štete u iznosu od 4.055,80 sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.
4. Tuženik se usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva, te istakao prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev iz podneska od 9. lipnja 2025. godine.
5. Prema odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
6. Budući da je tužitelj preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja te da su mu elementi za naknadu štete (opseg i visina) postali poznati nakon zaključenja prethodnog postupka i primitka medicinskog vještva, sud je temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio navedenu preinaku te odlučio rješenjem kao u izreci.
7. Izvedeni su dokazi čitanjem prijave o ozljedi na radu (list 4-7 spisa), rješenja HZMO od 22. prosinca 2020. godine (list 8-9 spisa), priložene medicinske dokumentacije, uvidom u uvjerenje o osposobljenosti ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu od 24. listopada 2011. godine, zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 24. listopada 2011. godine, uvjerenje o osposobljenosti za rukovanje postrojenjima i uređajima za skladištenje i uporabu zapaljivih tekućina i plinova od 29. listopada 2014. godine, uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 28. ožujka 2018. godine, čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara Jerke Novakovića (list 88-100 spisa), vještačenjem o vještaku zaštite na radu Marijanu Kamenjaševiću, medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Veliboru Puzoviću. Saslušanjem svjedoka ŽD, RD, ĆD, LD, SD te saslušanjem tužitelja i zz tuženika.
8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
9.
Tužiteljev tužbeni zahtjev je djelomično osnovan i to do visine presuđenog iznosa.
Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio na radu kod tuženika dana 10. svibnja 2018. godine.
10. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz prijave ozljede na radu da se tužitelj ozlijedio na radu kod tuženika dana 10. svibnja 2018. godine.
11. Prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani tuženika, sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, u trenutku nastanka štetnog događaja tuženik je bio tužiteljev poslodavac te je isti u smislu čl. 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17-dalje u tekstu: ZR) u svezi s čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje u tekstu: ZZR) pasivno legitimiran u predmetnom sporu radi naknade štete zbog ozljede na radu. Okolnost što je tužitelj sklopio policu osiguranja osoba od posljedice nezgode s osiguravajućim društvom ne isključuje mogućnost tužitelja kao oštećenika da zahtjeva naknadu štete izravno od poslodavca.
12. Tuženik tvrdi da je do štetnog događaja došlo isključivo krivnjom odnosno grubom nepažnjom samog tužitelja.
13. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je sastavni dio ZZR. Stavkom 2. navedenog članka ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.
14. Na okolnost nastanka štetnog događaja u postupku su saslušani svjedoci, tužitelj i zz tuženika u svojstvu parničnih stranaka.
15. Svjedok ŽD je počeo raditi kod tuženika 7 mjeseci prije spornog događaja na radnom mjestu manipulanta. Tužitelj mu je bio prvi nadređeni. Od strane nadređenih nije dobio precizne upute na koji način i kojim putem će dolaziti do tankvane niti što treba raditi. Kad je došao prvi dan na posao radnik UD, koji je bio zadužen za zaštitu na radu pokazao mu je mjesto rada, terminal i vatrogasne aparate. Vidio je dva puta i sam odlučuje kojim putem će hodati. Do tankvane 08 postoji glavni put i sporedni put. Kad se dolazi glavnim putem s obje strane tanka su pričvršćene glavne metalne stepenice koje služe za ulaz i izlaz iz tanka, imaju rukohvat i sigurnije su. Sporedni put vodio je do metalnih skala s pet-šest gazišta preko kojih su radnici silazili i izlazili iz tanka. Praksa među radnicima je bila da u tank broj 08 idu sporednim putem, svi radnici su išli tim putem, silazili i vraćali se preko spornih stepenica. U trenutku nastanka štetnog događaja zajedno s tužiteljem je u okviru redovitih radnih obaveza trebao obići tank broj 08, kontrolirati visinu goriva u tanku i provjeriti ispravnost cjevovoda koji vodi od broda do tanka i to sve po usmenoj uputi tužitelja kao nadređenog radnika. Usmeno davanje uputa radnicima za obavljanje radnih zadataka od strane nadređenih je bio uobičajeni način. Svjedok je opisao da su on i tužitelj sporne prigode do tankvane broj 08 došli sporednim putem koji je bio osvijetljen reflektorima. Tužitelj je išao ispred njega te u trenutku kad se popeo na sporedne metalne stepenice one su iskliznule i tužitelj ja pao. Vidio je da je tužitelj povrijedio ruku i uho te mu je pomogao da se ustane i otiđe do zgrade gdje ga je preuzeo vatrogasac.
16. Svjedok RD je u trenutku štetnog događaja radio kod tuženika niz godina i to od 2007. godine. U sporno vrijeme radio je na radnom mjestu manipulanta. Tužitelj mu je bio nadređeni zaposlenik s kojim je radio u smjeni. Tankvana T 08 je imala dvoje skale i to jedne službene i druge sporedne, metalne s tri-četiri gazišta. Tijekom dana, prije štetnog događaja s tužiteljem je obilazio tankvanu 08 te su u isti ulazili i izlazili preko sporednih stepenica i to na način da su prethodno prelazili preko cijevi. Znao je da je prelazak preko cijevi i sporednih stepenica opasniji, ali je tako brže. Od kada je počeo raditi, sporne stepenice su svo vrijeme bile na istom mjestu sve do štetnog događaja nakon čega su uklonjene. Nakon nezgode, on i ostali radnici hodaju službenim stepenicama. Do tankvane T 08 dolaze preko mosta između dva tanka, prelaze preko cijevi do zida i spuštaju se metalnim stepenicama te se na isti način vraćaju. Između tankvana postoje službeni putevi.
17. Svjedok LD je u trenutku nastanka štetnog događaja radio noćnu smjenu i nalazio se u krugu objekta tuženika. Obavljao je poslove radnog mjesta zapovjednika vatrogasne smjene u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi. Od radnika ED i HD saznao je da se tužitelj ozlijedio. Svjedoku je iz neposrednog opažanja poznato da su radnici u tankvanu T 08 dolazili sa dvije strane. Postoji jedan jedini službeni ulaz koji vodi od požarnog puta 5 preko zida u tankvanu T 08. Drugi put kojim su radnici redovito prolazili je izgledao neprikladno i nije u skladu s pravilima struke. Osobno je upozoravao radnike da ne idu tim putem, a vidio je i tužitelja da ulazi u tankvanu preko priručnih skala. U vrijeme štetnog događaja tankvana T 08 je imala propisno postavljene stepenice za ulaz i izlaz. Radi se o manjem spremniku pa su zato postavljene samo jedne stepenice, dok veći spremnici imaju stepenice s dvije strane. U opisu poslova svjedokovog radnog mjesta je nadzor kretanja radnika, nadzor provedbe propisa zaštite na radu i protupožarne zaštite, te podnošenja prijava protiv počinitelja koji ne poštuju pravila. Protiv tužitelja je 2013. i 2014. godine podnio dvije prijave zbog nepoštivanja procedura zaštite na radu i protupožarne zaštite. Na prijave nije reagirala uprava ni šef. Od kolega je saznao da je tužitelj kritične prigode ušao u tankvanu 08 ne mjestu gdje nije smio, a izašao na mjestu gdje je po propisu trebao ući i izići.
18. Svjedok ĆD, koje je zaposlenik kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca nema neposrednih saznanja o štetnom događaju niti načinu na koji su radnici ulazili u tankvanu T 08. Čuo je da je tužitelj pao s pomoćnih stepenica koje su bile postavljenje kao prečac.
19. Svjedok SD je u sporno vrijeme kod tuženika obavljao poslove voditelja službe i manipulacije na terminalu. Iskazao je da tankvana T 08 nema nikakve specifičnosti u odnosu na ostale tankvane, sve su ograđene betonskim zidovima i sve imaju stepenice za službeni ulaz. Sjeća se da se štetni događaj dogodio u noćnoj smjeni na način što je tužitelj prilikom obavljanja svojih radnih zadataka tj. kontrole tankvane T 08 u istu ušao na mjestu gdje nije smio odnosno nije ušao na službeni ulaz koji se nalazi s druge strane, a to je čuo od radnika koji su bili u smjeni s tužiteljem. Osobno nikada nije vidio na koji način radnici ulaze u tankvanu T 08, a kako postoji službeni ulaz smatrao je da se istom koristi. Cijeli prostor je osvijetljen reflektorima koji pokrivaju sve tankvane, a radnici dodatno imaju i lampe koje koriste u noćnoj smjeni prema potrebi. Nitko od radnika nikada nije prijavio bilo kakav problem u vezi nemogućnosti pristupa u bilo koju tankvanu pa tako i ovu T 08. Smatra da poslodavac nije imao potrebu donositi odluku kojom bi radnicima zabranio služenje sporednim putem i sporednim stepenicama jer se zna gdje se nalazi službeni put. Radnici UD i ED nisu mu govorili da se u tankvanu T 08 ulazi nekim drugim putem osim službenim. On uopće nije imao saznanja da postoje sporne stepenice. U vrijeme štetnog događaja nije bio oštećen ulaz u tankvanu T 08, a nije mu poznato je li rađena rekonstrukcija glavnog ulaza. Radnici upute za rad na tankvanama dobivaju od voditelja smjene manipulacije. Svjedok misli da je tužitelj bio ovlaštenik za zaštitu na radu, a u okviru tih ovlasti bio je dužan paziti na sigurnost u obavljanju poslova i sredstava rada s kojima se rukuje te prijavljivati nedostatke nadređenima.
20. Saslušani tužitelj ĐD je iskazao da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelja smjene manipulacije od 2010. godine. U okviru svog radnog mjesta obavlja poslove pripreme tehnoloških linija za prijem i otpremu roba, prepumpavanja tekućih roba, komunikaciju s prvim časnikom tankera, papirologiju, davanje uputa grupi ljudi koji su u njegovoj smjeni i kojima je on nadređen te sve ostale radne zadatke po nalogu nadređenih. U trenutku dolaska na radno mjesto 2010. godine na tankvani T 08 su bile postavljene sporne metalne stepenice s pet gazišta bez ograde koje su bile ojačane sa strana U-profilom. On i ostali radnici su sve vrijeme u tankvanu T 08 dolazili preko opisanih stepenica i nikada nitko od nadređenih nije ih upozoravao da tu ne prolaze. To je bliži put, tu su prolazili svi radnici kao što su manipulanti, radnici kontrolnih kuća i svi ostali koji su imali potrebu. Metalne stepenice koje su skliznule njemu ispod nogu su u međuvremenu uklonjene. Zatim su postavljene druge metalne stepenice ali dva metra desno da bi nakon rasprave održane 9. kolovoza 2022. godine i te stepenice bile uklonjene. Nakon 10. kolovoza 2022. godine radnici do tankvane T 08 dolaze preko glavnog ulaza. On je svo vrijeme od 2010.godine do nezgode u tankvanu T 08 ulazi na isti način tj. preko metalnih stepenica koje je prethodno opisao. U navedenu tankvanu na isti način su ulazili i svi ostali radnici. Svi zaposlenici su to znali i mogli vidjeti, a od poslodavca nikada nije dobio upozorenje da ne ulazi na opisani način. Reflektor na putu 5 koji je trebao osvjetljavati put prema tankvani T 08 nije radio zadnji 10,15,20 godina. On o tome nije govorio poslodavcu, ali je isti to znao, a znao je i voditelj terminala. Put broj 5 je ustvari službeni put koji u sporno vrijeme nije bio osvijetljen pa su se služili sporednim putem jer je isti bio najosvjetljeniji put do tankvane T 08. Poslodavac ga nikada nije opomenuo zbog načina na koji je dolazio do tankvane T 08. Neposredno prije nezgode provjerio je stepenice na način da ih je pogledao, iste su iznenada iskliznule ispod njegovih nogu.
21. Saslušan u svojstvu parnične stranke zz tuženika VD proizlazi da o predmetnoj nezgodi ima informacije do kojih je došao od rukovoditelja službi, vatrogasaca, službenih zapisnika koji su sačinjeni povodom nezgode. Najmanje dva tri puta obilazi kompletan terminal i po potrebi obavlja sve poslove i poduzima radnje koje su ukažu potrebnima. Ulazio je i u tankvanu T 08. Do iste se može doći sa četiri strane, ali samo s jedne strane su metalne stepenice s obje strane zida visoke oko dva metra. Metalne stepenice s kojih je tužitelj pao nisu bile službeno postavljene za potrebe ulaska u tankvanu T 08 niti su se nalazile s vanjske strane tankvane, nego s unutrašnje i služile su radnicima za održavanje ventila radi rada na visini. On osobno nije vidio ni jednog radnika niti tužitelja da se u tankvanu penju preko cijevi, ali je to čuo, istraživali su i nisu nikoga otkrili. Ne zna što se dogodilo sa stepenicama koje su iskliznule tužitelju ispod nogu ali se iste premještaju prema potrebama radnika koji rade u službi održavanja. Tuženik ima sve potrebne pravilnike vezane za zaštitu na radu, provodi te izvršava sve obveze u skladu sa zakon i internim aktima društva. U vezi sporne nezgode tužitelj nije dobio upozorenja ni opomenu pred otkaz.
22. Iz prijave ozljede na radu od 11. svibnja 2018. godine proizlazi da je tužitelj ĐD prilikom ulaska u tankvanu pao preko pomoćnih stepenica jer je došlo do iskliznuća istih.
23. Iz rješenja HZMO od 22. prosinca 2020. godine proizlazi da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 40% kao posljedica ozljede na radu.
24. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Jerke Novakovića, stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, zaštitu na radu i zaštitu od požara od 22. siječnja 2019. godine kojeg je isti izradio za potrebe spisa ODO Metković KR-DO-1094/2018 – 8 (list 88-101 spisa) proizlazi da je na temelju podataka iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 4. lipnja 2018. godine te pregledom cijelog državnoodvjetničkog spisa utvrdio da je do sporne ozljede došlo uslijed pada radnika kada su se radnici spuštali u tankvanu T 08 preko ranije postavljenih metalnih stepenica koje nisu bile učvršćene na podlogu, nisu imale osiguran rukohvat ni propisano nadvišenje nadpristupnim podijem, nisu izdane obvezne pisane upute za obavljanje radnog postupka, pristupa i rada na tankvani T 08 kao i upute zabrane korištenja metalnih stepenica pa da je poslodavac zbog navedenog postupio u suprotnosti sa Zakonom o zaštiti na radu.
25. Vještak Marijan Kamenjašević je u svom nalazu i mišljenju od 21. srpnja 2024. godine pozivajući se na izmjene ZZR naveo da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način te da nije bio osposobljen za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu. Nadalje, iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da tuženik kao poslodavac nije osigurao da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju u skladu s pravilima zaštite na radu. Poslodavac nije prepoznao niti utvrdio opasnosti tijekom korištenja pomoćnih stepenica te nema dokaza da je prije predmetne ozljede pokušao ukloniti pomoćne stepenice ili zabraniti korištenje istih.
26. Iz Uvjerenja o osposobljenosti ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu broj 046/2011 – OVL od 24. listopada 2011. godine proizlazi da je tužitelj od navedenog datuma bio ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te da isto uvjerenje vrijedi dok spomenuti ovlaštenik obavlja poslove navedene djelatnosti.
27. Iz Uvjerenja 024/14 od 29. listopada 2014. godine proizlazi da je tužitelj osposobljen za rukovanje postrojenjima i uređajima za skladištenje i uporabu zapaljivih tekućina i plinova, a iz Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 28. ožujka 2018. godine proizlazi da je tužitelj zdravstveno sposoban za obavljanje poslova vođe smjene manipulacije – vatrogasac.
28. Ocjenom provedenih dokaza zasebno kao i u međusobnoj povezanosti, sud utvrđuje da je do predmetnog štetnog događaja došlo za vrijeme tužiteljevog obavljanja radnog zadatka u tankvani T 08 na način da se on najprije popeo preko cjevovoda te u tankvanu pokušao sići pomoćnim metalnim stepenicama koje su se nalazile unutar tankvane i koje nisu bile pričvršćene. Navedene pomoćne stepenice su iskliznule tužitelju ispod nogu te je isti pao i ozlijedio ruku. Tužitelj je samovoljno odlučio ući u tankvanu preko cjevovoda i spustiti se pomoćnim metalnim stepenicama iako je znao da opisani način ulaska u tankvanu nije siguran niti je službeni put. Iz iskaza saslušanih svjedoka ŽD i RD kojima je tužitelj nadređeni, sud je utvrdio da su svi radnici do tankvane 08 dolazili sporednim putem i sporednim stepenicama, iako su postojale službene stepenice, ali je bio brži način koji su oni prakticirali. Nadalje je utvrđeno da se tuženik kao poslodavac nije protivio niti zabranio tužitelju da u tankvanu T 08 ulazi sporednim putem preko cijevi te se spušta pomoćnim metalnim stepenicama. Iskazom zz tuženika utvrđeno je da je tuženik imao informaciju na koji način radnici ulaze u tankvanu, da to čine preko cijevi i pomoćnih stepenica, da su to istraživali, ali nisu uspjeli utvrditi o kojem radniku se radi. Osim toga, svjedok LD je protiv tužitelja podnosio tuženiku prijave zbog nepoštivanja procedure zaštite na radu na koje tuženik nije reagirao. Neprihvatljivi su zaključci vještaka Marijana Kamenjaševića da tužitelj u trenutku štetnog događaja nije bio osposobljen za rad na siguran način te da nije bio osposobljen za ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu jer su isti rezultat pogrešnog tumačenja u vezi primjene ZZR.
29. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tužitelj u konkretnom slučaju nepravilno koristio sredstva rada, radni zadatak nije izvršavao u skladu sa pravilima o zaštiti na radu te je kod istog izostala pažnju koji bi u konkretnom slučaju bio upotrijebio svaki pažljiv i savjestan čovjek. S druge strane, po ocjeni ovog suda propust tuženika ogleda se u tome što je tolerirao tužiteljev način dolaska i ulaska u tankvanu T 08. Tuženik je propustio ispuniti svoju obvezu izdavanja pisanih uputa kojim bi se osigurala provedba radnog postupka u skladu s Pravilima zaštite na radu. Nadalje, tuženik nije zabranio korištenje pomoćnih stepenica niti poduzeo bilo kakve radnje radi uklanjanja istih, a kako je naprijed navedeno i utvrđeno iskazima svjedoka te samog zz tuženika, tuženiku je bilo poznato da se radnici u tankvanu T 08 penju preko cijevi i spuštaju preko spornih metalnih stepenica.
30. Imajući u vidu ponašanje tužitelja koji u konkretnom slučaju svoj radni zadatak nije obavljao s dužnom pažnjom te ponašanje tuženika koji ništa nije poduzeo da spriječi radnike u načinu postupanja prilikom ulaska u tankvanu, sud utvrđuje da su obje stranke svojim ponašanjem podjednako doprinijele štetnom događaju, odnosno da je njihova suodgovornost za štetu u omjeru od 50%.
31. Na okolnost posljedica povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Veliboru Puzoviću, spec. sudske medicine patologije iz Dubrovnika.
32. Iz nalaz i mišljenja navedenog medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio oguljotinu desne uške, unutarzglobni višeiverni prijelom daljeg dijela desne palčane kosti s pomakom, razdor vezivnohrskavičnog trokustastog kompleksa i ozljedu skafoidnolunatnog ligamenta u području desne šake. Navedene ozljede u svojoj ukupnosti predstavljaju tešku tjelesnu ozljedu, a sve ozljede su uzročno-posljedično povezane s predmetnim događajem. Liječenje je dovršeno uz zaostale trajne posljedice. Uzimajući u obzir bolove koje je tužitelj trpio prilikom ozljeđivanja i liječenja proizlazi da je ukupno osjećao bolove jakog intenziteta 15-20 dana, srednjeg intenziteta 5-7- tjedana, slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 5-6 mjeseci, a bolovi slabog intenziteta i povremenog karaktera ulaze u smanjenje životne aktivnosti. Strah jakog intenziteta, primarnog karaktera trajao je koliko i samo ozljeđivanje da bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja što ima karakter sekundarnog straha koji ej bio jakog intenziteta 15-20 dana, srednjeg intenziteta 5-7 tjedana te slabog intenziteta 6-8 mjeseci. Nakon dovršetka liječenja zaostale su trajne posljedice, teško smanjenje pokretljivosti desnog ručnog zgloba, blago oslabljenje mišićne snage lijeve šake, povremenog otjecanja desnog ručnog zgloba, povremenog trnjenja desne šake, povremenih bolova te kod tužitelja postoji smanjenje životne aktivnosti za 20%. Kod tužitelja postoji naruženost lakog stupnja radi blage otekline i postooperativnih ožiljaka u području desnog ručnog zgloba. Tužitelju je bila potreba tuđa pomoć i njega radi privikavanja na novonastalu situaciju i imbolizacije desne ruke dva tjedna po osam sati dnevnog, dva mjeseca po četiri sata dnevno, narednih dva mjeseca po dva sta dnevno te narednih jedan do dva mjeseca po sat vremena dnevno. Pomoć se sastojala u svakodnevnim situacijama kao što je pomoć pri obavljanju osobne higijene, oblačenju, nabavci i pripremi hrane, pomoći u mobilnosti prilikom odlaska na terapije i preglede, održavanja prostora u kojem boravi i sl.. Tužitelj je i u sadašnjosti ograničen u obavljanju radnji koji zahtijevaju grubu mišićnu snagu desne ruke kao i radnji koje zahtijevaju finu motoriku desne šake.
33. Uvažavajući u cijelosti nalaz i mišljenje medicinskog vještaka kao stručno i objektivno jer je dano jasno i određeno te u skladu sa pravilima medicinske struke i znanosti sud utvrđuje da je u konkretnom slučaju kod tužitelja povrijeđeno pravo osobnosti na njegovo tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima.
34. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a prema stavku 2. istog članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koji nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
35. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli te straha, kao i cilj kojemu služi naknada neimovinske štete, sve u smislu čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima te utvrđeni tužiteljev doprinos nastanku štete (50%) sud utvrđuje da je tužitelju opravdano i primjereno na ime neimovinske štete dosuditi iznos od 6.256,00 eur, dok je u preostalom dijelu njegov tužbeni zahtjev za neimovinsku štetu za iznos od 7.399,00 eur valjalo odbiti kao neosnovan.
36. Tužitelju su za naknadu neimovinske štete dosuđene i zatezne kamate od dana 1. srpnja 2025. godine jer je isti iznos obuhvaćen dopuštenom preinakom tužbe tako da zatezne kamate mogu teći tek od dana kada je valjani preinačeni zahtjev postavljen.
37. Budući da je iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 532 sata za koju proizlazi da nije bilo potrebe da je pruža medicinski stručna osoba, tužitelju je po ocjeni ovog suda primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku uvažavajući njegov doprinos nastanku štete primjereno dosuditi za taj vid imovinske štete iznos od 1.862,00 eur sa kamatama koje teku od donošenja presude, dok je u preostalom dijelu za iznos od 1.862,00 eur njegov tužbeni zahtjev za taj vid imovinske štete valjalo odbiti kao neosnovan.
38. Sud je u cijelosti odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troškova liječenja u iznosu od 331,80 eur jer tužitelj nije dostavio nikakve dokaze na okolnost postojanja i visine zatraženog iznosa.
39. Prigovor zastare u odnosu na povećani tužbeni zahtjev iz podneska od 9. lipnja 2025. godine sud je ocijenio neosnovanim jer se u konkretnom slučaju radi o preinaci tužbe povišenjem novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove. Prekid zastare nastupio je podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za povišeni dio zahtjeva. Osim toga, tužitelj je podnošenjem tužbe unutar zastarnog roka od tri godine poduzeo radnju ostvarenja svog subjektivnoga prava na naknadu neimovinske i imovinske štete i time prekinuo zastarijevanje, što se odnosi i na povećani dio zahtjeva iz iste činjenične osnove.
40. Odluka o trošku postupka donijeta je na temelju čl. 154. st. 4. i 155. Zakona o parničnom postupku. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja kao i uzimajući u obzir da je tužitelj uspio djelomično dokazati osnovanost svog zahtjeva kojeg je tuženik osporio u cijelosti te da je za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za naknadom neimovinske štete bilo nužno provesti medicinsko vještačenje to je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 eur, kao opravdanog i nužnog troška.
U Metkoviću, 07. kolovoza 2025. godine
S u t k i nj a:
Marijana Zloić-Talajić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.
DNA:
1. Nedjeljko Tutavac, odvjetnik
2. Marko Krpan, odvjetnik
