REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2486/2021-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Sanji Grgurić Hojski, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužitelja ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, Ivane Barišić Šukić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Pavićić i partneri i zamjenika punomoćnika tuženika, Ivana Glavaša odvjetnika u Odvjetničkom društvu Grgić i Partneri, 7. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ŽN iznos od 1.510,00 eura (slovima: tisuću petsto deset eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 12. lipnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 613,56 eura (razlika između zatraženih 2.123,56 eura do dosuđenih 1.510,00 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 12. lipnja 2021. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.992,00 eura (slovima: tisuću devetsto devedeset dva eura i nula centi) sa zateznim kamatama koje teku od 7. kolovoza 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 20. ožujka 2021. u Zagrebu, na križanju Preradovićeve ulice i ulice Andrije Hebranga dogodila prometna nezgoda u kojoj je tužitelj stradao kao vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovorna GN iz [adresa], koja je vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], na raskrižju prošla na crveno svjetlo te udarila u lijevu stranu vozila tužitelja. Vozilo štetnika je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici broj [broj police]. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB "Sveti Duh" u Zagrebu. Slijedom navedenog, tužitelj s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdrave, te za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 16.000,00 kn. Tužitelj se u mirnom postupku 11. lipnja 2021. odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, međutim, tuženik je isti otklonio kao pravno neosnovan. Tužitelj potražuje zatezne kamate od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 12. lipnja 2021.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao neprijepornu činjenicu da se 20. ožujka 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Tuženik spori isključivu odgovornost osiguranice tuženika za predmetnu prometnu nesreću. Ističe da je sporno je li liječenje okončano te kolika je visina štete, također osporava zatraženi tijek zateznih kamata. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. NN, tužitelj je na ročištu održanom 3. srpnja 2025. djelomično povukao tužbu te tako specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje cjelokupan iznos štete u iznosu od 1.328,00 eura, s time da s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 1.218,00 eura, a s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 110,00 eura, odnosno 5,00 eura po satu.

4. Navedenom smanjenju tužbenog zahtjeva punomoćnik tuženika se usprotivio. Prema odredbi čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) tužba se može povući bez pristanka tuženika prije nego se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari. Budući da se tuženik u ovoj parnici upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, to je za povlačenje tužbe bio potreban njegov pristanak. Kako punomoćnik tuženika nije pristao na povlačenje već se na ročištu održanom 3. srpnja 2025. izričito usprotivio povlačenju, smatra se kako tužba nije povučena pa je postupak nastavljen po prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu koji glasi na 16.000,00 kuna, odnosno, primjenom fiksnog tečaja konverzije na iznos od 2.123,56 eura.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrdu Policijske uprave Zagrebačke, I Postaje prometne policije Zagreb od 6. travnja 2021. (list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-9 spisa), e-mail poruke (list 10 spisa), cjelokupan spis prometne nesreće zajedno s fotografijama i video zapisom na DVD mediju (list 49-61 spisa), proveden je očevid u Zagrebu, na križanju Ulice A. Hebranga i Preradovićeve, na kojem je proveden dokaz saslušanjem svjedokinje GN i tužitelja (list 74- 80 spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Berislavu Šimunoviću (list 85-97 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. NN (list 114-115 spisa) i saslušan je vještak dr. NN, (list 139-140 spisa).

6. Punomoćnik tuženika je na ročištu održanom 3. srpnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga da tužitelj predoči izvornike medicinske dokumentacije, dok je predložio obnovu medicinskog vještačenja, što je sud odbio ocijenivši da je vještak NN nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno te da je otklonio sve prigovore tužitelja, a kako je to sud dodatno obrazložio i u točki 21. obrazloženja presude.

7. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu ZPP-a), sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

8. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

9. Sporna je isključiva odgovornost osiguranice tuženika za nastanak štetnog događaja, je li tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljede i u kojem obimu, slijedom čega je sporna osnova i postavljena visina tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata.

10. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo uviđaj i rekonstrukciju predmetne prometne nezgode po stalnom sudskom vještaku prometne struke, dipl. ing. Berislavu Šimunoviću, na kojem uviđaju je proveden i dokaz saslušanjem svjedokinje GN i tužitelja kao stranke u postupku.

11. Svjedokinja GN navela je da je vozila Preradovićevom ulicom, lijevom trakom za ravno od sjevera prema jugu. Bilo je zeleno svjetlo na semaforu. U trenutku nesreće svjedokinja je bila mladi vozač, vraćala se s rođendana, popila je jedno pivo. Do sudara je došlo oko sredine desne prometne trake po širini kolnika zelenog vala - Hebrangove ulice. Brzinu kretanja svjedokinja je ocijenila s opisom "nije bila velika". Navela je da se ne sjeća je li policijskim službenicima izjavila da je prošla kroz crveno svjetlo. Ističe da joj je te noći oduzeta vozačka dozvola i da je platila kaznu.

12. U svom iskazu tužitelj ŽN naveo je da se predmetnog dana kretao srednjom prometnom trakom od istoka prema zapadu. Sigurno zna da je prošao na zeleno svjetlo na semaforu. Udario je u vozilo svjedokinje, a kontakt se dogodio oko sredine srednje prometne trake. Kretao se oko 40 km/h, vozio je sporo jer je čekao prijatelja koji je bio tri semafora iza njega. Ističe da nije primijetio da je svjedokinja imala upaljena svjetla na vozilu, a kako je bila noć, vjeruje da bi uočio bljesak svjetala.

13. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tužitelja ocijenivši ga životno logičnim i uvjerljivim. Istinitost iskaza tužitelja u cijelosti potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića, dok sud nije povjerovao iskazu svjedokinje GN u dijelu u kojem je navela da je prošla na zeleno svjetlo na semaforu i u dijelu u kojem pokazuje mjesto sudara, a na koji dio iskaza je i punomoćnik tužitelja istaknuo prigovor. Naime, pregledom videozapisa dostavljenog od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, I. postaja prometne policije Zagreb, proizlazi da je osiguranica tuženika, svjedokinja GN prošla kroz crveno svjetlo na semaforu, a što u svom nalazu i mišljenju potvrđuje i prometni vještak dipl. ing. Berislav Šimunović.

14. Vještak Berislav Šimunović u svom je nalazu i mišljenju naveo da je u ovom štetnom događaju vozilo tužitelja s prednjim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio vozila osigurnice tuženika, u predjelu prednjih vrata. Do sudara je došlo u raskrižju, na sjecištu pravaca kretanja vozila i to lijeve prometne trake za ravno Preradovićeve ulice, kojom se iz pravca sjevera prema jugu kretalo vozilo osiguranice tuženika i srednje prometne trake za ravno Ulice Andrije Hebranga, kojom se iz smjera istoka prema zapadu kretalo vozilo tužitelja. Sudarna brzina vozila tužitelja iznosila je oko 30,2 km/h, a vozila osiguranika tuženice oko 26,5 km/h. Tehnički je moguće da su se vozila i prije sudara kretala ovim sudarnim brzinama. U trenutku sudara promet u raskrižju je bio reguliran radom semafora, koji su radili automatski i ispravno. Prema načinima i smjerovima kretanja vozila tužitelja i osiguranice tuženika prije štetnog događaja, tehnički je nemoguće da su u trenutku ulaska u raskrižje oba vozila imala upaljeno zeleno svjetlo na semaforu za svoj smjer kretanja. Analiza je pokazala da je neosvijetljeno vozilo osiguranice tuženika u raskrižje ušlo pod crvenim, a vozilo tužitelja pod zelenim svjetlom na semaforu. Da je vozačica vozila osiguranika tuženika ispoštivala prometnu signalizaciju (upaljeno crveno svjetlo na semaforu) i zaustavila svoje vozilo ispred raskrižja, do ovog štetnog događaja ne bi došlo. Radnjom ulaska u raskrižje pod crvenim svjetlom na semaforu, vozačica vozila osiguranika tuženika je presjekla put kretanja vozilu tužitelja i time uzrokovala predmetni štetni događaj. Da je tužitelj reagirao intenzivnim kočenjem u trenutku kada je vidio vozilo osiguranice tuženika, udaljen oko 6,7 m od mjesta sudara, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo i do sudara bi došlo. Naime, tužitelj je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo 6,7 m, dok mu je zaustavi put radnjom intenzivnog kočenja bio duži i iznosio je oko 10,6 m. Na raspoloživom putu od oko 6,7 m tužitelj bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 21,8 m.

15. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi te ga i sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, objektivan, stručan i zasnovan na dugogodišnjem iskustvu vještaka i dokazima provedenim tijekom postupka.

16. S obzirom da je iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića utvrđeno da do štetnog događaja ne bi došlo da je vozačica vozila osiguranika tuženika ispoštovala prometnu signalizaciju (upaljeno crveno svjetlo na semaforu) i zaustavila svoje vozilo ispred raskrižja, odnosno, da je za štetni događaj u cijelosti odgovorna osiguranica tuženika, sud se upustio u raspravljanje osnove i visine tužbenog zahtjeva, a u koju svrhu je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. NN.

17. U svom nalazu dr. NN naveo je da se na temelju priložene medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja ne može ustvrditi da su uslijed štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice zadobivenih ozljeda koje bi izazvale potrebu ulaganja pojačanih napora. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 1 dana u srednjem 2 dana, a u manjem 5 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 1 dana, srednjeg oko 3 dana, manjeg još oko 5 dana. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe tužitelju je bila potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće kroz 11 dan po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 31.03.2021.

18. Na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je imao primjedbi u kojima u bitnome navodi da je vještak propustio utvrditi sve odlučne okolnosti, prigovara ocjeni fizičkih boli u trajanju od 8 dana jer da je iz nalaza od 30. travnja 2021. sastavljenog skoro mjesec i pol dana nakon nezgode, utvrđeno da tužitelj i dalje trpi bolove i zatezanje pri retrofleksiji i rotaciji glave, odnosno da je kod istog prisutan blaži vratni sindrom, zbog čega se tužitelju preporuča i fizikalna terapija. Tužitelj je i nakon provođenja fizikalne terapije i dalje trpio zatezanja pri rotacijama i laterofleksijama, zbog čega mu je dana uputa za provođenje naučenih vježbi kod kuće. Ističe da vještak navodi pogrešne datume nalaza s obzirom da je nalaz sastavljen 19. svibnja 2021., a ne 9. svibnja 2021. Također, tužitelj prigovara dijelu ocjene završetka liječenja od 31. ožujka 2021.

19. Vještak dr. NN je na ročištu održanom 3. srpnja 2025. naveo da je u svom nalazu omaškom u pisanju naveo da je ocjena boli manjeg intenziteta trajala 5 dana, dok je ispravno trebalo stajati 15 dana. U odnosu na završetak liječenja ističe da nakon 31. ožujka 2021. nema više podataka da je tužitelj išao na pregled obiteljskog liječnika, stoga je to zadnji datum u zdravstvenom kartonu bez obzira što se nakon toga navodi da je išao na pregled i kontrolu fizijatra. Ističe da je tužitelj mogao imati bolove najmanjeg intenziteta u kraćem periodu i tijekom fizikalnih terapija, te da se kod jačih i srednjih bolova obično ne započinje s provođenjem fizikalnih terapija. Ocjena boli, straha i tuđe pomoći i njege cijenjena je kumulativno. Kod tužitelja nisu zaostale trajne posljedice što se vidi iz nalaza fizijatra, a potvrđeno je i tijekom pregleda vještaka. Preporučeno provođenje vježbi nakon ozljede vratne kralješnice je uobičajena preporuka liječnika kod ovakvih ozljeda i provođenje tih vježbi ne predstavlja nikakav pojačani napor. U odnosu na prigovor tužitelja da je u nalazu naveden pogrešan datum nalaza fizijatra, vještak je naveo da se radi o omašci u pisanju te da je isti sastavljen 19.05.2021. a ne 9.01.(ispravno ima stajati 05.)2021.

20. Tako obrazloženom nalazu i mišljenju tužitelj je i nadalje prigovarao jer da dopunskim očitovanjem vještaka nije otklonjen prigovor tužitelja, mišljenje vještaka je proturječno medicinskoj dokumentaciji jer vještak navodi da je tužitelj trpio bolove dva mjeseca nakon nezgode, ali daje ukupnu ocjenu pretrpljenih bolova u trajanju od 18 dana. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio provođenje novog vještačenja.

21. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja jer je vještak odgovorio na sva pitanja, jasno je i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak, stoga sud cijeni nalaz vještaka dr. NN stručnim, nepristranim i sveobuhvatnim te ih kao takvog u cijelosti prihvaća. Također, sud je utvrđenja da ne postoje razlozi iz članka 261. stavak 3. ZPP-a zbog kojih bi sud zatražio mišljenje drugog vještaka. U odnosu na prigovor punomoćnika tužitelja u kojem navodi da je kod pregleda fizijatra 30. travnja 2021. utvrđena bol i zatezanje pri retrofleksiji i rotaciji glave u desno, blaži vratni sindrom te da je preporučena fizikalna terapija, vještak je odgovorio da se ne bi indicirala fizikalna terapija ako bi bolovi bili jaki ili srednji, već je sud činjenicu da je tužitelj na pregledu fizijatra 30. travnja 2021. osjećao bol manjeg intenziteta uzeo u obzir prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade s osnova neimovinske štete. Slijedom navedenog, ne ukazuje se ekonomičnim niti svrsishodnim zbog navedenog neznatnog odstupanja u nalazu i mišljenju vještaka provoditi novo medicinsko vještačenja.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19 st. 2 u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100 st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

23. Sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 1.400,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud posebno cijenio činjenicu životne dobi tužitelja u vrijeme štetnog događaja od 19 godine, rođenog **.**.2002. te je imao u vidu da će se zadobivenih ozljeda, odnosno samog štetnog događaja i posljedica još dugo sjećati. Također, sud je uzeo u obzir da tužitelj od prije nije bolovao od sličnih bolesti i ozljeda, a da je zbog predmetnog štetnog događaja sa svega 19 godina morao provoditi fizikalnu terapiju. Sud cijeni nalaz i mišljenje vještaka da zbog zadobivenih ozljeda nije nastalo smanjenje životne aktivnosti, međutim, svaka povreda na tijelu, logično je i životno da u kasnijoj dobi rezultira određenim tegobama, odnosno, doprinosi nastanku određenih smetnji. Slijedom navedenog, sud smatra da je kod osoba koje su životne dobi kao tužitelj, nužno voditi računa i o navedenoj okolnosti prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je uzeo u obzir i inflatorne učinke koji su nastali u međuvremenu od podnošenja tužbe (4. listopada 2021.) pa sve do donošenja odluke, stoga nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 1.400,00 eura.

24. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć od ukupno 22 sata. Tužitelj je za jedan sat tuđe pomoći zatražio iznos naknade od 5,00 eura, kojem se iznosu tuženik nije posebno protivio, a koji se i prema mišljenju suda ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužitelju u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 110,00 eura u cijelosti.

25. Dakle, gore utvrđenoj neimovinskoj šteti od 1.400,00 eura valjalo je pridodati i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 110,00 eura, što sveukupno iznosi 1.510,00 eura.

26. Na ovako utvrđeni iznos štete tužitelj je zatražio kamatu od 12. lipnja 2021. kao dana nakon zaprimanja pisanog izvansudskog zahtjeva za naknadom štete u prilog čemu je tužitelj priložio e-mail korespondenciju, a koja se nalazi na listu 10 spisa. S obzirom da je nalazom vještaka utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 31. ožujka 2021. (dakle, prije podnošenja odštetnog zahtjeva), sud je našao osnovanim zahtjev tužitelja za dosudom zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 12. lipnja 2021. Naime, tuženik je u to vrijeme imao na uvid cjelokupnu medicinsku dokumentaciju tužitelja te su mu bili poznati razmjeri štete koju tužitelj trpi. Slijedom navedenog, tužitelju su na dosuđeni iznos neimovinske štete u visini od 1.400,00 eura priznate zatezne kamate od 12. lipnja 2021. do isplate, sve u smislu odredbe čl. 1103. ZOO-a.

27. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana idućeg dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno 12. lipnja 2021., a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st.4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja izvansudskog odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

28. Odluka o stopi zateznih kamata određena je sukladno čl. 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim do iznosa od 1.510,00 eura, dok je u odnosu na razliku (uzimajući u obzir prvotno postavljeni tužbeni zahtjeva, budući da se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe) u visini od 613,56 eura odbio tužbeni zahtjev, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da je tužitelj u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 71,11%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspio sa 100,00%, što ukupno iznosi 171,11%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužitelja u sporu od 85,56%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 28,89%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 28,89%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 14,44% pa je valjalo od postotka tužitelja tj. od 85,56% oduzeti postotak tuženika tj. 14,44%, jer je tužitelj stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužitelja u sporu u iznosu od 71,12%.

31. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe 100 bodova sukladno Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23- dalje OT), za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav podneska od 9. prosinca 2021., 11. studenoga 2022. i 12. prosinca 2024. 3 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 23. kolovoza 2022. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) te za zastupanje na tri ročišta održana 6. travnja 2022., 17. travnja 2023. i 3. srpnja 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), ukupno 825 bodova, što uz važeću vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54 OT) te uvećano za iznos PDV-a od 25% (Tbr.46 OT) iznosi 2.062,50 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,84 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 67,69 eura. Također, valjalo je pribrojiti trošak predujma za pristup vještaka dr. NN na ročište u iznosu od 50,00 eura, trošak prometnog vještačenja u iznos od 265,45 eura i trošak predujma za uviđaj u iznos od 40,20 eura. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 2.519,68 eura, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 71,12% u iznosu od 1.792,00 eura. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

32. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužitelja koji mu je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.992,00 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 12. listopada 2021., 5. svibnja 2022., 14. srpnja 2022., 21. prosinca 2023., 15. veljače 2024., 26. ožujka 2024., 19. veljače 2025. i 17. ožujka 2025. kojim podnescima tužitelj požuruje rad suda, obavještava o uplati pristojbe na tužbu, odnosno predujma za vještačenje jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Također, sud nije našao osnovanim trošak sastava podneska od 23. kolovoza 2023. iznad dosuđenog iznosa budući da se isti ne smatra obrazloženim u smislu odredbe Tbr. 8/1 OT.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. kolovoza 2025.

Sutkinja

Sanja Grgurić Hojski

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku