REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-134/2024-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja MEDIUS d.o.o., OIB: 78225674173, Mlini, Put za Petraču 16, zastupano po odvjetnicima iz OD Vuković & Lalić d.o.o, protiv tuženika VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Vladimira Nazora 19, 20 000 Dubrovnik, OIB: 00862047577, zastupano po odvjetniku Krunoslavu Vukaloviću iz Varaždina, Vladimira Nazora 14 radi isplate, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 26. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljenoj dana 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Dužan je Tuženik VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB: 00862047577, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti Tužitelju MEDIUS d.o.o., OIB: 78225674173, iznos od 339.941,28 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 31.10.2024. pa nadalje, sve do konačne isplate i to prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.

srpnja te godine. II. Dužan je tuženik VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., OIB: 0086204757, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju MEDIUS d.o.o., OIB: 78225674173 sve troškove ovog postupka, i postupka koji mu je prethodio, a sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude i teku dalje, sve do konačne isplate i to prema stopi koja se određuje, za svako

polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2 .

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 12.785,00 eur u roku od 15 dana, dok se tuženik odbija u zahtjevu za 7.181,11 eur osnovom parničnog troška.

O b r a z l o ž e n j e

1.U tužbi tužitelj navodi, u bitnom, da je isti, zajedno s društvom TEXO MOLIOR d.o.o. (zajednica ponuditelja), a nakon što je u postupku javnog nadmetanja odabran kao najpovoljniji ponuditelj, s tuženikom sklopio Ugovor o ustupanju Radova: Izgradnje sustava vodoopskrbe i odvodnje u Mokošici, Štikovici, Malom Zatonu i Orašcu – grupa I.: Izgradnja sustava vodoopskrbe i odvodnje u Mokošici, Štikovici, Malom Zatonu. Gradnja na tom projektu da je trajala duže od predviđenog, a među strankama da je sporno tko je (i u kojoj mjeri) odgovoran za kašnjenje. Obje strane da drže drugu stranu odgovornom za kašnjenje. Posljedično tome, tuženik da je u nekoliko navrata tražio od tužitelja i društva TEXO MOLIOR d.o.o. (zajedno u daljnjem tekstu nazvani: Izvođači) produžetak bankarskih garancija. Izvođači da su nevoljko produljivali garancije banke, uvijek napominjući da to rade „pod prisilom“ te da dostava produžetka garancije ne znači i priznavanje prava naručitelja. Nakon toga, kad je naručitelj dopisom od 28.11.2022. „predložio R pokretanje postupka naplate ugovorne kazne“, izvođači da su od suda ishodili privremene mjere kojim je zabranjeno podnošenje garancije banke na naplatu. Tužitelj da nije u vrijeme kako je to tuženik zatražio dostavio produljenje garancije banke. Zbog navedenog tuženik da je dopisom od 02.06.2023. podnio OTP Banci d.d. (izdavatelj garancije banke) zahtjev za isplatu iznosa po garanciji u iznosu od 339.941,28 € pozivom na činjenicu da tužitelj nije pravovremeno produljio garanciju banke. Tužitelj da je dopisom tuženiku od 03.07.2023. iskazao namjeru dostave produžetka bankarske garancije, te zatražio tuženika da povuče zahtjev za naplatu garancije. Naručitelj da se oglušio na tako iskazanu namjeru, te da je odbio prihvatiti produžetak garancije i odustati od zahtjeva za naplatu postojeće garancije. OTP Banka da je postupila po zahtjevu tuženika te da je naplatila od tužitelja iznos od 339.941,28 € i prenijela ga tuženiku. Nadalje navodi da je tužitelj zatražio od tuženika da se suglasi s time da tužitelj ponovno izda garanciju banke u obliku i iznosu kako je to definirano Ugovorom, a da tuženik izvrši povrat naplaćenog iznosa kojeg zadržava umjesto garancije banke. Tuženik da je dopisom od 06.09.2023. negativno odgovorio na takvo traženje navodeći da Ugovor ne predviđa mogućnost zamjene naplaćenog sredstva osiguranja novim sredstvom osiguranja, pa da takvo postupanje nije predviđeno Sporazumom, čime da bi „predmetno de iure predstavljalo izmjenu Sporazuma izvan postupka javne nabave, a isto da ne bi predstavljalo unapređenje postojeće ugovorne pozicije tuženika. Na kraju, od bitnog, tužitelj navodi da je tuženik odbio prihvatiti od tužitelja produžetak garancije banke i povrat sredstava u iznosu od 339.941,28 € tužitelju (zamjenu zadržanog novčanog pologa za garanciju banke), te da je takvo postupanje tuženika kao i stavovi koje je iznio u dopisu od 06.09.2023. neosnovani.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne poriče navode iz tužbe izuzev kako je gradnja na predmetnom projektu trajala duže od predviđenog krivnjom tuženika, a kako je odgovornost za takvo

3 .

zakašnjenje na tužitelju odnosno na zajednici ponuditelja kao izvođača. Navodi kako je tužitelj propustio dostaviti propisano sredstvo osiguranja, odnosno produljiti valjanost istog, a za što Sporazum predviđa pravo tuženika na naplatu postojećeg sredstva osiguranja, pozivajući se na odredbu čl. 4.2. OUU dopunjenih PUU. Još, u bitnom, navodi da temeljem sklopljenog Sporazuma, ukoliko tužitelj kao izvođač propusti produljiti važenje sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora sve dok radovi ne budu dovršeni i dok nisu otklonjeni eventualni nedostaci, tuženik da ima pravo naplatiti sredstvo osiguranja i zadržati ga u skladu s odredbom čl. 4.2. OUU nadopunjenih PUU do ispunjenja uvjeta pripisanih Sporazumom, te da ne postoji nikakva pravna osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju vratiti naplaćeni iznos po dostavi nekog novog sredstva osiguranja. Dakle, naplaćeno sredstvo osiguranja da ne predstavlja novčani polog kojeg je tužitelj kao izvođač imao mogućnost dati umjesto dostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora, već da predstavlja naplaćeni iznos uslijed neproduljenog sredstva osiguranja kojeg tuženik kao naručitelj ima pravo zadržati dok za to postoje uvjeti propisani Sporazumom ili dok se ne naplati iz istog na osnovi svojih potraživanja prema tuženiku kao izvođaču.

3. Iz tužbe proizlazi;

- da je tužitelj (kao i TEXO MOLIOR d.o.o. koji zajedno čine zajednicu ponuditelja) s tuženikom sklopio Ugovor o ustupanju Radova: Izgradnje sustava vodoopskrbe i odvodnje u Mokošici, Štikovici, Malom Zatonu i Orašcu – grupa I.: Izgradnja sustava vodoopskrbe i odvodnje u Mokošici, Štikovici, Malom Zatonu,

- da je postojalo kašnjenje od strane zajednice ponuditelja u izvođenju radova,

- da je tužitelj (kao i društvo Texo molior d.o.o.) tuženiku izdao bankarsku garanciju kao sredstvo osiguranja za dobro izvršenje ugovora koja je u više navrata od strane tužitelja (kao i društva Texo molior d.o.o.) produljivana,

- da je tuženik dopisom od 28.11.2022. „predložio R pokretanje postupka naplate ugovorne kazne“, a izvođači da su od suda ishodili privremene mjere kojima je zabranjeno podnošenje garancije banke na naplatu,

- da je tuženik dopisom od 02.06.2023. podnio OTP Banci d.d. (izdavatelj garancije banke) zahtjev za isplatu iznosa po garanciji u iznosu od 339.941,28 € pozivom na činjenicu da tužitelj nije pravovremeno primio produljenje garancije banke,

- da se tuženik naplatio po predmetnoj bankarskoj garanciji,

- da je tužitelj povukao predmetne privremene mjere predložene spram tuženika kao bespredmetne nakon što se tuženik naplatio po bankarskoj garanciji,

- da je tužitelj dopisom od 03.07.2023. tuženiku iskazao namjeru dostave produžetka bankarske garancije, te zatražio od tuženika da povuče zahtjev za naplatu garancije,

- da je tuženik dopisom od 6. rujna 2023. odbio prihvatiti od tužitelja produžetak garancije banke i povrat naplaćenih sredstava u iznosu od 339.941,28 €, te

- da je tužitelj dopisom od 31.listopada 2024. predao tuženiku novu garanciju banke.

4 .

4. Prethodno navedeno proizlazi nespornim među parničnim strankama, a sve s obzirom na očitovanje tuženika iz odgovora na tužbu istoga.

5. Pored gore navedenih nespornih činjenica ostaje odgovoriti na pravno pitanje koje se ukazuje u ovoj pravnoj stvari da li činjenica što je tužitelj tuženiku dopisom od 31.listopada 2024. predao novu garanciju banke za pravni učinak ima obvezu tuženika prihvatiti od tužitelja ponuđeni mu produžetak garancije banke i izvršiti tužitelju povrat naplaćenih sredstava u iznosu od 339.941,28 €.

6. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao sve isprave koje su se nalazile u spisu;

- Ugovorni sporazum br. 11851/19 s Dodacima (l.s. 9-50) s Općim uvjetima o građenju (l.s. 52-79),

- I, II i III Dodatak Sporazumu (l.s. 80-89)

dopisi Tuženika od 20.01.2023., 17.02.2023., 27.03.2023. i

25.05.2023. (l.s. 90-98)

- dopisi Izvođača od 27.01.2023 i 31.05.2023. (l.s. 99-102)

- dopis Tuženika od 28.11.2022. (l.s. 103)

- Rješenje TS u Dubrovniku pod R1-13/2023 od 17.05.2023. (l.s. 105-112)

- Rješenje TS u Dubrovniku pod R1-15/2023 od 15.06.2023. (l.s. 113-121)

- zahtjev Tuženika za naplatu garancije od 02.06.2023. (l.s. 122-123)

- dopis Tužitelja od 03.07.2023. (l.s. 124)

- mail OTP Banke d.d. od 28.07.2023. (l.s.125)

- prilog gornjeg maila - dopis OTP Banke d.d. od 28.07.2023., dopis Tužitelja prema Banci od 31.07.2023., dopis OTP Banke d.d. od 07.08.2023., mail poruka OTP Banke d.d. od 08.09.2023. (l.s. 127-132)

- rješenje TS u Dubrovniku o povlačenju od 11.08.2023. (l.s. 133-135)

- dopis Tužitelja od 30.08.2023. (l.s. 136)

- dopis Naručitelja od 06.09.2023. (l.s. 137-138)

- Odluka VRS-a (l.s. 139-185)

- Obavijest o djelomičnom nezadovoljstvu Izvođača (l.s. 186-188)

- Obavijest o nezadovoljstvu Tuženika (l.s. 189-195)

- dopis Tužitelja od 30.10.2024. s prilogom – garancija banke (l.s. 196-198)

- mail poruka Tužitelja od 31.10.2024. s prilozima (l.s. 199-245).

7. Drugi dokazi nisu izvođeni kao nepotrebni.

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP/14 sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanima.

9. Prema odredbi članka 65. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik ovdje tuženik kao naručitelj i korisnik garancije ovlašten je tražiti ispunjenje tražbine, a dužnik ovdje tužitelj kao izvođač i dužnik po izdanoj garanciji je dužan istu ispuniti.

10. U dokaznom postupku sud je utvrdio;

11. Odredbom čl. 4.2. stavkom 3. Općih uvjeta ugovora (dalje u tekstu: OUU) koji su dopunjeni Posebnim uvjetima ugovora (dalje u tekstu: PUU) među

5 .

strankama je ugovoreno cit.: „Izvođač će osigurati da je Sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora valjano i izvršivo sve dok Izvođač ne dovrši Radove i otkloni eventualne nedostatke. Ako se u uvjetima Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora navodi njegov datum isteka, a Izvođač još nije stekao pravo da dobije Potvrdu o ispunjenju ugovora do datuma koji pada 28 dana prije datuma isteka, Izvođač će produljiti važenje Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora sve dok Radovi ne budu dovršeni i dok nisu otklonjeni eventualni nedostaci.“

12. Stoga ne postoji pravna osnova temeljem koje bi tužitelj mogao od tuženika zahtijevati prihvatiti od tužitelja ponuđeni mu produžetak garancije banke i izvršiti tužitelju povrat naplaćenih sredstava u iznosu od 339.941,28 €. Navedeno iz razloga jer tužitelj nije postupao sukladno svojoj ugovornoj obvezi te tuženiku nije dostavio produljenje valjanosti bankarske Garancije br. G/6/20 od dana 02. siječnja 2020., a koja je osnovom IV. Dodatka od dana 26. siječnja 2023. godine isticala (prestajala obvezivati izdavatelja Garancije) dana 04.06.2023.g., a sve kako to proizlazi iz čl. 4.2. st. 3. Općih uvjeta ugovora (dalje u tekstu: OUU) koji su dopunjeni Posebnim uvjetima ugovora.

13. Naime, tužitelj je već dana 02.06.2023.g. bio upoznat s činjenicom kako je tuženik dana 02.06.2023.g. podnio na naplatu bankarsku Garanciju br. G/6/20 (koja je isticala 04. lipnja 2023.g.), a tek je dopisom od 03.07.2023 iskazao namjeru dostave produžetka bankarske garancije te zatražio od tužitelja da povuče zahtjev za naplatu garancije, a nakon toga dopisom od 31.listopada 2024. predao tuženiku novu garanciju banke.

14. U predmetnom slučaju ne radi se o dostavi zamjenskog osiguranja već je tužitelj propustio dostaviti propisano sredstvo osiguranja, odnosno produljiti valjanost istog, a za što Sporazum predviđa pravo tuženika na naplatu postojećeg sredstva osiguranja.

15. Naime, odredbom čl. 4.2. OUU dopunjenih PUU propisano je:

„Izvođač će (na svoj trošak) pribaviti Sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora, u iznosu i u valuti koja je navedena u Dodatku ponudi. Ako iznos nije naveden u Dodatku ponudi, tada se ovaj članak ne primjenjuje.

Izvođač će Naručitelju dostaviti Jamstvo za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi u obliku bankarske garancije (koja sadržajno odgovara predlošku danom u Knjizi 2, Dio 4, Dokumentacije o nabavi) u roku od 10 dana od sklapanja Ugovora. U slučaju zajednice gospodarskih subjekata Jamstvo može biti u dvije opcije:

- Jamstvo izdaje jedan član zajednice te u tom slučaju jamstvo mora sadržavati navod o tome da je riječ o ponuditelju koju podnosi ponudu kao zajednica gospodarskih subjekata, ili

- Druga opcija jest, da svaki član zajednice gospodarskih subjekata dostavi jamstvo za svoj dio garancije, a kumulativan iznos mora biti jednak traženom iznosu iz ovog članka ugovora uz uvjet da su ispunjeni svi zahtjevi u vidu uvjeta, trajanja, sadržaja i ukupnog iznosa dostavljenih garancija.

Naručitelj može predmetno jamstvo naplatiti neovisno o tome koji je član zajednice izvođača dao jamstvo i neovisno o odnosu na kojeg se člana zajednice izvođača ostvare osigurani slučajevi navedeni u jamstvu.

6 .

Umjesto dostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi izvođač ima mogućnost dati novčani polog u traženom iznosu visine jamstva i to na račun Naručitelja. Izvođač će osigurati da je Sredstvo osiguranja za izvršenje Ugovora valjano i izvršivo sve dok Izvođač ne dovrši Radove i otkloni eventualne nedostatke. Ako se u uvjetima Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora navodi njegov datum isteka, a Izvođač još nije stekao pravo da dobije Potvrdu o ispunjenju ugovora do datuma koji pada 28 dana prije datuma isteka, Izvođač će produljiti važenje Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora sve dok Radovi ne budu dovršeni i dok nisu otklonjeni eventualni nedostaci. Naručitelj neće postaviti zahtjev iz Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora, osim iznosa na koje Naručitelj ima pravo prema Ugovoru i to u slučaju:

(a) propusta Izvođača da produlji važenje Sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora kako je to opisana u prethodnom odlomku, u kojem slučaju Naručitelj može potraživati puni iznos Sredstva osiguranja;…“

16. Dakle, temeljem sklopljenog Sporazuma, ukoliko tužitelj kao izvođač propusti produljiti važenje sredstva osiguranja za izvršenje Ugovora sve dok radovi ne budu dovršeni i dok nisu otklonjeni eventualni nedostaci, tuženik ima pravo naplatiti sredstvo osiguranja i zadržati ga u skladu s odredbom čl. 4.2. OUU nadopunjenih PUU do ispunjenja uvjeta pripisanih Sporazumom, te ne postoji nikakva pravna osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju vratiti naplaćeni iznos po dostavi nekog novog sredstva osiguranja. Dakle, naplaćeno sredstvo osiguranja i po mišljenju ovoga suda ne predstavlja novčani polog kojeg je tužitelj kao izvođač imao mogućnost dati umjesto dostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora, već predstavlja naplaćeni iznos uslijed neproduljenog sredstva osiguranja kojeg tuženik kao naručitelj ima pravo zadržati dok za to postoje uvjeti propisani Sporazumom ili dok se ne naplati iz istog na osnovi svojih potraživanja prema tuženiku kao izvođaču.

17. Ovdje uz napomenu da situacija da tuženik sada ima dvostruko osiguranje je posljedica postupanja tužitelja, koji je u prvom redu bio dužan i obvezan poštivati odredbe sklopljenog Sporazuma, te pravovremeno dostaviti produženje (naplaćene) bankarske garancije, a dostava nove bankarske garancije, iako je tužitelju bilo poznato stajalište tuženika u svezi istog postupanja, je svakako na teret tužitelja, budući tuženik istu nije prihvatio kao sredstvo osiguranja. Međutim pitanje povrata dostavljene bankarske garancije, koju je tužitelj dostavio tuženiku samoinicijativno i bez ikakve podloge u ugovornim odredbama koje su sastavni dio ovog Sporazuma, nije predmet ovog spora.

18. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to mu temeljem čl.154. st.1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa je i ovaj njegov zahtjev u cijelosti odbijen

19. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke presude.

20. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tuženika

7 .

za naknadom troškova ovoga postupka (l.s. 678), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (339.941,28 eur) priznao osnovanim slijedeći trošak tuženika:

- trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 2557 bodova (Tbr. 8. Toč.1. OT- a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 5.114,00 eur uvećano za 25% PDV-a (1.278,50 eur) iznosi 6.392,50 eur,

- trošak zastupanja na ročištu od 26.06.2025. g. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 2557 bodova (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 5.114,00 eur uvećano za 25% PDV-a (1.278,50 eur) iznosi 6.392,50 eur što sveukupno iznosi 12.785,00 eur.

21. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tuženika 12.785,00 eur dok se za razliku do više zatraženih 19.966,11 eur (7.181,11 eur) tuženik odbija u svom zahtjevu kao neosnovan (iz razloga što istome nije priznat trošak podneska od 15.04.2024. kao nepotreban za vođenje ove parnice, a trošak sudske pristoje na odgovor na tužbu još uvijek nije dospio).

22. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Dubrovniku, 6. kolovoza 2025.

S u d a c :

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je 8 .

pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćnici tuženika.