Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: P-331/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu pojedincu Gordani Njari, u pravnoj stvari tužitelja Hospes d.o.o., OIB:09488577424, [adresa], kojega zastupa punomoćnik Damir Varga, odvjetnik u Vinkovcima, , protiv tuženika 1. Solux d.o.o., OIB:52311410218, Vinkovci, Hrvatskih kraljeva 28, kojega zastupa punomoćnik Davor Ćavar, odvjetnik u Vinkovcima, i tuženika 2. Allianz Hrvatska d.d.,OIB: 23759810849, Zagreb, Heinzelova 70, kojega zastupa punomoćnik Nikolica Brbora, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić & Brbora, Zagreb, radi naknade štete, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 15. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika 1 i 2 tuženika, na ročištu za objavu presude od 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se I. tuženiku SOLUX d.o.o. za projektiranje i tehničko savjetovanje iz Vinkovaca, Hrvatskih Kraljeva 28, OIB: 52311410218 i II. tuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849 da tužitelju HOSPES d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu iz [adresa], OIB: 09488577424 solidarno isplate iznos od 132.722,80 eura na ime naknade štete sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa nadalje po stopi određenoj prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% (pet postotna) poena do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da mu solidarno naknade parnične troškove u roku od 15 dana.

2. Nalaže se I. tuženiku SOLUX d.o.o. za projektiranje i tehničko savjetovanje iz Vinkovaca, Hrvatskih Kraljeva 28, OIB: 52311410218 da tužitelju HOSPES d.o.o. za ugostiteljstvo i trgovinu iz [adresa], OIB: 09488577424 isplati razliku preostalog iznos naknade štete u visini od 199.084,22 eura koji iznos čini razliku do ukupnog iznosa naknade štete u visini 331.807,02 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe pa nadalje po stopi određenoj prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5% (pet postotna) poena do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i da mu naknadi parnične troškove u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan prvotuženiku Solux d.o.o., Vinkovci naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 43.805,00 EUR-a (četrdesettritisućeosamstopeteura) u roku od 15 dana.

III Tužitelj je dužan drugotuženiku Allianz Hrvatska d.d. Zagreb naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 39.000,00 EUR-a (tridesetdevettisućaeura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi od 5,15% godišnje a u slučaju promjene stope po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev prvotuženika Solux d.o.o., Vinkovci za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 320,00 EUR-a.

V Odbija se zahtjev drugotuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 20.777,71 EUR-a.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika radi naknade štete.

2. U tužbi navodi da je dana 22. travnja 2015. između tužitelja i Planum- građenje d.o.o. sklopljen Ugovor br. 15-04 o izvođenju radova kao i Ugovor br. 16-14 od 30. rujna 2016. kojim Ugovorima je trebalo obaviti hidroizolaterske radove podruma na objektu u [adresa] i ostale radove na rekonstrukciji stambene zgrade na istoj adresi, te da je dana 2. studenog 2015. tužitelj sa Uredom ovlaštene arhitektice Marije Kolar sklopio Ugovor o nadzoru izvođenja radova iz prethodno navedenih Ugovora o građenju.

3. Dodaje da su građevinski radovi po ugovorima o građenju započeti s danom 19. listopada 2016. te da je u izvođenju radova došlo do određenih zastoja te je tužitelj raskinuo ugovor za nadzor izvođenja radova sa Uredom ovlaštene arhitektice Marije Kolar i zaključio je novi Ugovor o stručnom nadzoru nad izvođenjem radova br. U-002/17. sa prvotuženikom Solux d.o.o. [adresa] dana 29. rujna 2017. do kojeg datuma su obavljeni određeni građevinski radovi vezano za postavljanje hidroizolacije podrumskih prostorija, ali ne u cijelosti, te je završetak tih radova kao i nastavak ostalih građevinskih radova kao nadzor nad obavljanjem istih preuzeo prvotuženik.

4. Nadalje navodi da su sredinom mjeseca lipnja 2018. završeni radovi na predmetnoj nekretnini nakon čega je tužitelj počeo uočavati brojne propuste te je uočio povećanu vlagu u podrumskim prostorijama odnosno sobama, slijedom čega je podnio prijedlog za osiguranje dokaza kod Općinskog suda u Vinkovcima te je postupak proveden pod brojem R1-43/19.u kojem postupku je stalni sudski vještak građevinske struke Krešimir Kršul sačinio nalaz 18. lipnja 2019. u kojem je utvrdio brojne nepravilnosti, a jedna je i loše izvedena hidroizolacija, što je rezultiralo probijanjem vlage, a sve navedeno u nalazu je potvrdio i SK dipl. ing. arh. koji je provodio navedeni nadzor u svojoj izjavi od 13. rujna 2019. koji je potpis na navedenoj izjavio ovjerio kod javnog bilježnika, te je tužitelj tek tog trenutka saznao tko je odgovoran za štetu koja mu je nastala odnosno saznao je za štetnika.

5. Dodaje da budući su prvotuženik i Ured ovlaštene arhitektice Marije Kolar obavljali svoj posao stručnog nadzora krajnjom nepažnjom isti su i odgovorni za štetu koja je zbog toga nastala tužitelju zbog nestručno obavljenih radova a koji su navedeni u nalazu i mišljenju vještaka građevinske struke Krešimira Kršula u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj R1-43/2019.

6. Navodi da je tužitelju nastala šteta u visini od cca 2.500.000,00 kn jer je potrebno zamijeniti sav namještaj iz podrumskih prostorija, tepihe, podne drvene obloge, unutarnju drvenu stolariju i drveno stubište jer da bi se hidroizolacija sanirala potrebno je u potpunosti renovirati podrumske prostorije.

7. Nadalje, navodi da su prvotuženik i njegov zakonski zastupnik SK u vrijeme izvođenja radova u 2017. i 2018. bili osigurani od profesionalne odgovornosti kod drugo tuženika Allianz Hrvatska d.d. Zagreb te predlaže da sud naloži drugotuženiku da dostavi u spis police osiguranja od profesionalne odgovornosti, te je ujedno postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 186.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje:ZPP) koji će specificirati po provedenom vještačenju.

8. Prvotuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da ukoliko je do štete došlo zbog loše kvalitete ugrađenih materijala ili nestručno izvedenih radova, za iste je odgovoran izvođač radova kojeg je birao tužitelj te ističe da je tužitelj prekludiran zahtijevati sudsku zaštitu iz Ugovora o nadzoru zaključenog sa prvotuženikom a pozivom na odredbu čl. 633. i čl. 634. ZOO-a.

9. Drugotuženik se također protivi tužbenom zahtjevu ističući da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 186.b ZPP-a, te ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik oštećenog objekta, pa time niti oštećenik kao i prigovor zastare.

10. Osim toga drugotuženik ističe i prigovor prekluzije i protivi se uporabi nalaza iz postupka osiguranja, jer tuženik nije bio stranka u tim postupcima niti je o njima obaviješten.

11. Tužitelj se protivi navodima prvo i drugo tuženika te ističe da je za cjelokupnu štetu saznao tek nakon vještačenja u predmetu R1-18/2020. Općinskog suda u Vinkovcima koje vještačenje je dostavljeno tužitelju nakon 21. svibnja 2020.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu koju čini: Ugovor br. 15-04 o izvođenju radova od 22. travnja 2015., Ugovor br. 16-14 od izvođenju radova od 30. rujna 2016., Ugovor za nadzor izvođenja radova od 2. studenoga 2015., u Ugovor o stručnom nadzoru nad izvođenjem radova U-002/17 od 29. rujna 201., u izjavu od 13. rujna 2019., u policu osiguranja od odgovornosti br. 1500-173652616, u izvod iz zemljišne knjige 20. lipnja 2022., u Ugovor o zakupu nekretnina od 12. listopada 2015., u priloge uz podnesak tužitelja na stranicama 64. do 144. spisa, u presliku predmeta R1-43/2019 i R1-18/2020 OPS u [adresa], zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu od 17. kolovoza 2018., te su saslušani zakonski zastupnici tužitelja ZK, ĆK te zakonski zastupnik prvotuženika SK kao stranke u postupku.

13. U ranijem postupku sud je donio presudu pod poslovnim brojem P- 125/2022-11 od 30. rujna 2022. kojom je u točki I odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od od 2.500.000,00 kn / 331.807,02 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u točki II je obvezan tužitelj naknaditi prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 93.750,00 kn /12.774,57 EUR-a i drugotuženiku parnični trošak u iznosu od 93.750,00 kn /12.774,57 EUR-a sve u roku od 15 dana, dok je u točki III odbijen zahtjev prvotuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 31.875,00 kn /4.230,53 EUR-a.

14. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu, a Visoki trgovački sud RH u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Pž-5301/2022-2 od 24. rujna 2024. ukinuo prvostupanjsku presudu ovoga suda i predmet vratio sudu na ponovno suđenje.

15. U ponovnom postupku tužitelj je postavio određeni tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud donese presudu kojom će u točki I. naložiti prvotuženiku i drugotuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 132.722,80 EUR-a na ime naknade štete sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, a u točki II. naložiti prvotuženiku da tužitelju isplati razliku preostalog iznosa naknade štete u visini od 199.084,22 EUR-a koji iznos čini razliku do ukupnog iznosa naknade štete u visini od 331.807,02 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, te da obveže prvo i drugo tuženika na naknadu troškova postupka.

16. Drugotuženik navodi da tužitelj tužbom izvorno nije tražio solidarnu isplatu, a sada podneskom od 11. ožujka 2025. u dijelu tužbenog zahtjeva traži solidarnu isplatu slijedom čega drugotuženik ističe dodatni prigovor zastare navodeći da je čitavi utuženi iznos prema drugotuženiku postavljen tek 11. ožujka 2025. dakle, nesumnjivo izvan zastarnog roka.

17. U konkretnom slučaju predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog propusta nadzora u izvođenju radova na izolaciji i rekonstrukciji stambenog objekta u [adresa], S 7.

18. Sud je ocijenio neosnovanim drugotuženikov prigovor promašene aktivne legitimacije.

19. Naime iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 19. lipnja 2022. je razvidno da su suvlasnici predmetne nekretnine na adresi [adresa] koja u naravi predstavlja dvorište u površini od 628 m2 i hotel u površini 278 m2 , ĆK u 2/3 dijela i VK u 1/3 dijela (list spisa 54), koji su sa tužiteljem sklopili Ugovor o zakupu nekretnine od 12. listopada 2015. a iz predmetnog Ugovora je razvidno da su ugovaratelji dogovorili kako će zakupnik - ovdje tužitelj o svom trošku, znatnim novčanim sredstvima urediti predmetnu nekretninu za obavljanje registrirane djelatnosti i održavati ju pažnjom dobrog gospodarstvenika, te obavljati u njoj nužne popravke za koje mu nije potrebna suglasnost zakupodavaca, te da će se po proteku zakupa ili u slučaju prijevremenog prestanka zakupa napraviti obračun, te utvrditi tržišna vrijednost ulaganja, te će tako utvrđeni iznos ulaganja zakupnik fakturirati zakupodavcu, (čl. 4. Ugovora)

20. Kako je nesporno da sanacija nastale štete na predmetnom objektu predstavlja nužne popravke, tužitelj je aktivno legitimiran za podnošenje ove tužbe.

21. Međutim, sud je ocijenio osnovanim prigovor prekluzije na strani tužitelja istaknut od strane prvotuženika i drugotuženika.

22. Sukladno čl., 633. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZOO-a), izvođač odgovara za nedostatke građevine koji se tiču ispunjavanja zakonom određenih bitnih zahtjeva za građevinu ako se ti nedostaci pokažu za vrijeme od deset godina od predaje i primitka radova, a sukladno st. 4. istog članka, isto vrijedi za osobu koja obavlja nadzor ako nedostatak građevine ili zemljišta potječe od nekog nedostatka u provedbi nadzora.

23. Sukladno čl. 7. st. 1 Zakona o gradnji (Narodne novine br. 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24.), svaka građevina, ovisno o svojoj namjeni, mora biti projektirana i izgrađena na način da tijekom svog trajanja ispunjava temeljne zahtjeve za građevinu te druge zahtjeve, odnosno uvjete propisane ovim Zakonom i posebnim propisima koji utječu na ispunjavanje temeljnog zahtjeva za građevinu ili na drugi način uvjetuju gradnju građevina ili utječu na građevne i druge proizvode koji se ugrađuju u građevinu, a sukladno čl. 8. temeljni zahtjevi za građevinu su:1. mehanička otpornost i stabilnost, 2. sigurnost u slučaju požara, 3. higijena, zdravlje i okoliš, 4. sigurnost i pristupačnost tijekom uporabe, 5. zaštita od buke, 6. gospodarenje energijom i očuvanje topline i održiva uporaba prirodnih izvora.

24. Sukladno čl. 11. st. 1 istog Zakona, građevina mora biti projektirana i izgrađena tako da tijekom svog vijeka trajanja ne predstavlja prijetnju za higijenu ili zdravlje i sigurnost radnika, korisnika ili susjeda te da tijekom cijelog svog vijeka trajanja nema iznimno velik utjecaj na kvalitetu okoliša ili klimu, tijekom građenja, uporabe ili uklanjanja, a posebno kao rezultat bilo čega od dolje navedenog: 1. istjecanja otrovnog plina, 2. emisije opasnih tvari, hlapljivih organskih spojeva (VOC), stakleničkih plinova ili opasnih čestica u zatvoreni i otvoreni prostor, 3. emisije opasnog zračenja, 4. ispuštanja opasnih tvari u podzemne vode, morske vode, površinske vode ili tlo, 5. ispuštanja opasnih tvari u pitku vodu ili tvari koje na drugi način negativno utječu na pitku vodu, 6. pogrešno ispuštanje otpadnih voda, emisije dimnih plinova ili nepropisno odlaganje krutog ili tekućeg otpada i 7. prisutnost vlage u dijelovima građevine ili na površini unutar građevine.

25. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da je na predmetnom objektu nastala šteta zbog povećane vlage u podrumskim prostorijama i sobama uslijed loše izvedene hidroizolacije.

26. Ovo proizlazi i iz preslike nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Krešimira Kršul, ing. građevinarstva sačinjenog u postupku osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj R1-18/2020., a također i saslušani zakonski zastupnici stranaka su u svom iskazu naveli da su nakon primopredaje objekta uočili da se pojavljuje vlaga u zidovima odnosno podovima.

27. Iz navedenog slijedi da predmetni objekt da građevina ima nedostatke koji se tiču ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu iz čl. 11. st. 1 t. 7 u svezi s čl. 7. i čl. 8 Zakona o gradnji, slijedom čega se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 633. i čl. 634. ZOO-a.

28. Sukladno čl. 634. st. 1 ZOO-a, naručitelj ili drugi stjecatelj dužan je o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta ili osobu koja obavlja nadzor u roku od šest mjeseci otkad je nedostatak utvrdio, inače gubi pravo da se na nj pozove, a sukladno st. 2, pravo naručitelja ili drugog stjecatelja prema izvođaču, odnosno projektantu po osnovi njihove odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj, odnosno stjecatelj obavijestio projektanta, odnosno izvođača o nedostatku.

29. Iz iskaza saslušanog zakonskog zastupnika prvotuženika SK slijedi da je on utvrdio da zaista postoje predmetni nedostaci koji se tiču pojave vlage po zaprimanju nalaza vještaka iz osiguranja dokaza ali da se nije znalo iz kojih razloga ta vlaga postoji, te da poslije toga odnosno od 2019. do podnošenja tužbe ga nitko na strani tužitelja nije kontaktirao radi otklanjanja nedostataka, a niti su ikada vođeni razgovori da bi on trebao otkloniti nedostatke ili naknaditi štetu.

30. Budući je vještak Krešimir Kršul sačinio nalaz i mišljenje u postupku osiguranja dokaza 18. svibnja 2019. a tužitelj je tužbu podnio ovome sudu dana 11. svibnja 2022. njegovo pravo prema prvotuženiku kao osobi koja je provodila nadzor je prestalo budući je protekao rok od godinu dana iz čl. 634. st. 2 ZOO-a.

31. Naime, kako je čl. 633. ZOO-a propisano da se odredbe o odgovornosti izvođača radova za bitne nedostatke primjenjuju i na osobu koja obavlja nadzor , prema stavu ovog suda, odredba čl. 634. st. 2 ZOO-a se ima primijeniti i na osobu koja obavlja nadzor.

32. Slijedom navedenog tužitelj je prekludiran u isticanju svog zahtjeva za naknadu štete prema prvotuženiku.

33. Sud je također ocijenio osnovanim drugotuženikov prigovor zastare.

34. Naime, iz točke 12. iz obrazloženja ukidbene drugostupanjske odluke poslovni broj Pž-5301/2022-2 od 24. rujna 2024. je razvidno da obzirom da tužitelj nije podnio žalbu zato što prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom manifestacijskom zahtjevu može se smatrati da je tužbu u odnosu na taj zahtjev povukao sukladno čl. 339. st. 2 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP), pa je njegov tužbeni zahtjev bio neodređen sve dok ga nije specificirao u podnesku od 11. ožujka 2025. na način da od prvo i drugotuženika zahtjeva da mu solidarno isplate iznos od 132.722,80 EUR-a na ime naknade štete.

35. Iz navedenog slijedi da je tužitelj određeni tužbeni zahtjev prema drugotuženiku postavio tek 11. ožujka 2025., a budući je za štetu najkasnije saznao nakon primitka nalaza i mišljenja vještak Krešimira Kršul od 18. svibnja 2019. tužba za naknadu štete je podnijeta izvan zastarnog roka od 3 godine iz čl. 234. st. 1 ZOO- a.

36. Budući je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka došao do uvjerenja da je osnovan prigovor prekluzije prvo i drugo tuženika i prigovor zastare istaknut od strane drugotuženka, odbio je dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem građevinskog vještačenja na okolnost visine štete kao i pribavu izvanparničnog predmeta Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj R1-43/19, R1- 18/2020. te saslušanje vještaka Krešimira Kršula kao i prijedlog prvotuženika za pribavu građevinskih dnevnika izvođača radova Planum građenje d.o.o.

37. Slijedom svega navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i presuditi kao u izreci presude sukladno čl. 234., čl. 633. i čl. 634. ZOO-a.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. l54. st. 1 a u svezi s čl. l55. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01., 117/03., 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu ZPP) pa je prvotuženiku Solux d.o.o. [adresa] dosuđen trošak u iznosu od 43.805,00 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) Tbr. 8. t. 1 Tbr. 9 t 1 i Tbr. 42 - za sastav odgovora na tužbu – 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 20. srpnja 2022. – 4.992,00 EUR- a, za sastav podneska od 21. rujna 2022. - 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 22. rujna 2022. - 4.992,00 EUR-a, za sastava podneska od 14. travnja 2025. - 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 15. travnja 2025. - 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 13. lipnja 2025. – 100,00 EUR-a, za pristup na ročište od 15. srpnja 2025. - 4.992,00 EUR-a s ukupnim pripadajućim PDV-om u iznosu od 8.761,00 EUR-a.

39. Sud nije prvotuženiku priznao trošak pristupa na ročište za objavu presude od 30. rujna 2022. u iznosu od 125,00 EUR-a s PDV-om i trošak pristupa na ročište za objavu presude od 6. kolovoza 2025. u iznosu od 125,00 EUR-a s PDV-om jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka budući se presuda objavljuje na e-Oglasnoj ploči suda.

40. Isto tako sud nije prvotuženiku priznao trošak za svaku radnju u iznosu od 5.000,00 EUR-a budući da prema vrijednosti spora u konkretnom slučaju prvotuženiku pripada pravo na 2.496 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR-a iznosi 4.992,00 EUR-a.

41. Slijedom navedenog sud je u točki IV izreke presude za ukupan iznos od 320,00 EUR-a odbio zahtjev prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka

42. Drugotuženiku je dosuđen trošak postupka u iznosu od 39.000,00 EUR-a na ime troškova zastupanja po punomoćniku – odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.) Tbr. 8. t. 1 Tbr. 9 t 1 i Tbr. 42 - za sastav odgovora na tužbu – 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 20. srpnja 2022. – 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 22. rujna 2022. - 4.992,00 EUR-a, za sastava podneska od 19. ožujka 2025. - 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 15. travnja 2025. - 4.992,00 EUR-a, za pristup na ročište od 13. lipnja 2025. – 1.248,00 EUR-a, za pristup na ročište od 15. srpnja 2025. - 4.992,00 EUR-a s ukupnim pripadajućim PDV-om u iznosu od 7.800,00 EUR-a.

43. Sukladno čl. 151. st. 3 ZPP-a drugotuženiku pripada pravo i na zateznu kamatu na trošak parničnog postupka od dana donošenja presude do isplate u skladu s odredbom čl. 29. st. 1 i 2 ZOO-a te mu je sud istu i dosudio.

44. Sud nije drugotuženiku priznao trošak sastava odgovora na žalbu od 9. studenog 2022. u iznosu od 4.992,00 EUR-a + PDV i trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu do 165,90 EUR-a jer navedeni trošak nije bio potreban za vođenje postupka.

45. Isto tako sud nije drugotuženiku priznao trošak sastava podneska od 25. studenog 2022. u iznosu od 4.992,00 EUR-a + PDV jer je navedenim podneskom drugotuženik izjavio prigovor na rješenje o pristojbi, pa trošak sastava ovog podneska ne može ići na teret tužitelja.

46. Također sud nije drugotuženiku priznao trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025. u iznosu od 4.992,00 EUR-a + PDV, jer isti nije bio potreban za vođenje postupka budući je drugotuženik dostavio još jedan podnesak sudu 19. ožujka 2025. za koji mu je priznat trošak, kao niti trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 331,81 EUR-a budući obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovorna tužbu nastaje tek po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u sporu sukladno čl. 4. st. 2 Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/218 i 51/ 2023.)

47. Isto tako, sud nije drugotuženiku priznao trošak pristupa na ročište od 13. lipnja 2025. u iznosu od 2.496,00 EUR-a + PDV jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja pa drugotuženiku pripada pravo na 25% punog iznosa, odnosno iznos od 1.248,00 EUR-a + PDV sukladno Tbr. 9. t. 5 OT-e.

48. Slijedom navedenog sud je u točki V. izreke presude za ukupan iznos od 20.777,71 EUR-a odbio zahtjev drugotuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Osijeku, 6. kolovoza 2025.

S U D A C

Gordana Njari

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave